Papa Franjo
Srijeda, 6. siječnja 2021.
Božja svjetlost raspršuje tmine ovoga svijeta
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Slavimo danas svetkovinu Bogojavljenja, to jest Gospodinovo očitovanje svim narodima: naime, spasenje koje je Krist ostvario ne poznaje granica, ono je za sve. Bogojavljenje nije neko drugo otajstvo, to je uvijek isto otajstvo Rođenja, gledano, međutim, u njegovoj dimenziji svjetlosti: svjetlost koja osvjetljuje svakog čovjeka, svjetlost koju treba prihvatiti u vjeri i svjetlost koju treba drugima nositi u ljubavi, u svjedočanstvu, u naviještanju Evanđelja.
Izaijino viđenje, koje donosi današnja liturgija (usp. 60, 1-6), odzvanja u naše vrijeme aktualnije nego ikad prije: „A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode!“ (r. 2). U ovom horizontu prorok naviješta svjetlost: svjetlost koju je Bog dao Jeruzalemu i koja je predodređena da obasjava put svih naroda. Ta svjetlost ima snagu privući sve, one koji su blizu i one koji su daleko, svi koračaju prema njoj (usp. r. 3). To je viđenje koje otvara srce, širi grudi i poziva na nadu. Naravno, tmina je prisutna i prijeti u svačijem životu i u povijesti čovječanstva, ali Božja svjetlost je jača. Treba je samo prihvatiti kako bi mogla zasjati svima. Ali možemo se zapitati: gdje je ta svjetlost? Prorok ju je nazreo izdaleka, ali i to je već bilo dovoljno da se srce Jeruzalema ispuni neobuzdanom radošću.
Gdje je ta svjetlost? Evanđelist Matej, pak, prepričavajući zgodu s Mudracima (usp. 2, 1-12), pokazuje da je ta svjetlost Betlehemsko Dijete, to je Isus, premda njegovo kraljevstvo ne prihvaćaju svi. Štoviše, neki ga odbacuju, poput Heroda. On je zvijezda koja se pojavila na horizontu, iščekivani Mesija, onaj po kojem Bog ostvaruje svoje kraljevstvo ljubavi, svoje kraljevstvo pravde, svoje kraljevstvo mira. Rođen je ne samo za neke, nego za sve ljude, za sve narode. Svjetlost je za sve ljude, spasenje je za sve narode.
I kako dolazi do toga „zračenja“? Kako se Kristova svjetlost širi na svakom mjestu i u svakom vremenu? Ima svoju metodu širenja. Ne čini to moćnim sredstvima carstava ovoga svijeta, koja uvijek nastoje zagospodariti njime. Ne, Kristova svjetlost širi se naviještanjem evanđelja. Navještaj, riječ i svjedočenje. I istom onom „metodom“ koju je Bog izabrao da dođe među nas, a to je utjelovljenje, to jest postati bližnji drugome, susreti se s njim, preuzeti na sebe njegovu stvarnost i nositi svjedočenje naše vjere, svaki pojedini. Samo na taj način Kristova svjetlost, koja je Ljubav, može sjati i onima koji ga prihvaćaju i privlačiti druge. Kristovo svjetlo ne širi se samo riječima, lažnim, poduzetnim metodama… Ne, ne. Vjera, riječ, svjedočanstvo: tako se Kristova svjetlost proširuje. Zvijezda je Krist, ali zvijezda možemo i moramo biti i mi za našu braću i sestre kao svjedoci blagâ beskrajne dobrote i milosrđa koje Otkupitelj besplatno nudi svima. Kristova svjetlost ne širi se prozelitizmom, ona se širi svjedočenjem, ispovijedanjem vjere. Pa i mučeništvom.
Uvjet za to je, dakle, prihvatiti tu svjetlost u sebi, prihvaćati je sve više i više. Jao nama ako mislimo da je posjedujemo, ja nama ako samo mislimo da moramo njome samo „upravljati“! I mi smo poput Mudraca pozvani dopustiti Kristu uvijek da nas očara, privuče, vodi, prosvjetljuje i obraća: to je put vjere, kroz molitvu i kontemplaciju Božjih djela, koja nas neprestano ispunjavaju radošću i čuđenjem, uvijek novim čuđenjem. Čuđenje je uvijek prvi korak naprijed u toj svjetlosti.
Zazovimo Marijinu zaštitu na sveopću Crkvu da uzmogne po čitavome svijetu širiti Kristovo evanđelje, svjetlost svih ljudi, svjetlost svih naroda.
Nedjelja, 6. siječnja 2014.
Božja ljubav prethodi našoj
Draga braćo i sestre,
danas slavimo Bogojavljenje, objavu Gospodinovu. Ova svetkovina povezana je s biblijskom pripoviješću o dolasku mudraca s Istoka u Betlehem da bi počastili židovskoga kralja. Papa Benedikt ovu je epizodu izvrsno protumačio u svojoj knjizi o Isusovu djetinjstvu. Bila je to prva Kristova objava narodima. Stoga Bogojavljenje naglašava sveopće otvaranje spasenja koje je Isus donio. Bogoslužje ovoga dana kliče: “Klanjat će se tebi, Gospodine, svi narodi zemlje.”
Doista, ovaj nam blagdan prikazuje dvostruko kretanje. S jedne je strane kretanje Boga prema svijetu, prema čovječanstvu. To je čitava povijest spasenja koja svoj vrhunac ima u Isusu. S druge je strane kretanje ljudi prema Bogu. Pomislimo na religije, na potragu za istinom, na putovanje naroda prema miru, pravdi i slobodi. Ovo dvostruko kretanje pokrenuto je međusobnim privlačenjem. S Božje strane to je njegova ljubav prema nama: njegova smo djeca, ljubi nas, želi nas osloboditi od zla, bolesti i smrti te nas dovesti u svoj dom, u svoje Kraljevstvo. “Bog nas čistom milošću privlači kako bi nas sjedinio sa Sobom” (apostolska pobudnica Evangelii gaudium, 112). I s naše je strane ljubav, želja: dobro nas privlači, istina nas privlači, život, radost, ljepota… Isus je točka susreta ovih međusobnih privlačenja i ovoga dvostrukoga kretanja. On je Bog i čovjek. No inicijativa je Božja! Božja ljubav prethodi našoj! Isus je Bog koji je postao čovjekom, utjelovio se, rođen je za nas. Nova zvijezda koja se pojavljuje mudracima znak je Kristova rođenja. Da nisu vidjeli zvijezdu, ti ljudi ne bi bili krenuli. Svjetlo im prethodi, istina im prethodi, ljepota im prethodi. Bog nam prethodi: to je milost, a ta se milost pojavila u Isusu. On je bogojavljenje, objava Božje ljubavi.
Crkva je sva u ovome kretanju Boga prema svijetu: njezina je radost Evanđelje, odsjaj svjetla Kristova. Crkva je narod onih koji su iskusili ovo privlačenje te ga nose u nutrini, u srcu i u životu. “Volio bih reći onima koji se osjećaju udaljenima od Boga i od Crkve, onima koji su malodušni i nezainteresirani: Gospodin poziva i tebe da budeš dio njegova naroda, i to čini s velikim poštovanjem i ljubavlju!” (isto, 113).
Molimo Boga radost evangelizacije za cijelu Crkvu jer je “od Krista pozvana objaviti i prenositi ljubav Božju svim narodima” (Ad gentes, 10). Djevica Marija neka nam pomogne da svi budemo učenici-misionari, malene zvijezde koje odsijevaju Njegovo svjetlo. Molimo da se otvore srca i prime navještaj te svi ljudi postanu “sudionicima obećanja… po evanđelju” (usp. Ef 3,6).
Papa Benedikt XVI.
Četvrtak, 6.siječnja 2011.
Bogojavljenje predoznačava otvorenost Crkve svim ljudima
Draga braćo i sestre!
Proslavili smo u bazilici blagdan Bogojavljenja – oprostite mi na kašnjenju. Bogojavljenje znači Isusovo objavljenje svim narodima, koje danas predstavljaju mudraci, koji su došli u Betlehem s Istoka da se poklone kralju židovskom, za čije su rođenje doznali preko nove zvijezde koja se pojavila na nebu (usp. Mt 2, 1-12). Naime, prije dolaska mudraca, za taj je događaj znalo svega nekolicina ljudi izvan kruga obitelji: osim Marije i Josipa, i vjerojatno drugih rođaka, za njega su znali betlehemski pastiri, koji su, nakon što su začuli radosni navještaj, pohrlili vidjeti dijete dok je još ležalo u jaslama. Mesijin dolazak, kojeg su narodi iščekivali a proroci navijestili, bio je tako u početku skriven ljudima. Sve dok u Jeruzalem nisu došle te tajanstvene osobe, mudraci, koji su se raspitivali o, upravo rođenom, “kralju židovskom”. Budući da je bila riječ o kralju uputili su se u kraljevsku palaču, gdje je stolovao Herod. Ali, ovaj nije ništa znao o tome rođenju i, veoma zabrinut, sazvao je odmah svećenike i pismoznance, koji su, na temelju slavnoga Mihejeva proroštva (usp. 5, 1), potvrdili da se Mesija ima roditi u Betlehemu. I doista, nakon što su se ponovno zaputili u tome pravcu, mudraci ponovno ugledaše zvijezdu, koja ih je vodila sve do mjesta gdje se nalazio Isus. Ušavši, prostriješe se i pokloniše mu se te predaše simbolične darove: zlato, tamjan i smirnu. To je bogojavljenje (epifanija), objavljenje: dolazak i klanjanje mudraca je prvi znak jedinstvenog identiteta Sina Božjega koji je također sin Djevice Marije. Od tada se počinje širiti pitanje koje će pratiti čitav Kristov život i koje se na razne načine provlači kroz stoljeća: tko je taj Isus?
Dragi prijatelji, upravo to je pitanje koje Crkva želi pobuditi u srcu svih ljudi: tko je Isus? To je duhovna težnja koja predstavlja poticaj poslanju Crkve: pomoći ljudima da upoznaju Isusa, njegovo evanđelje, da svaki čovjek uzmogne otkriti na njegovu ljudskom licu Božje lice i da bude prosvijetljen njegovim otajstvom ljubavi. Bogojavljenje predoznačava otvorenost Crkve svim ljudima, njezin poziv da naviješta evanđelje svim narodima. Ali Bogojavljenje nam također kazuje na koji način Crkva ostvaruje to poslanje: razmišljajući o Kristovu svjetlu i naviještajući njegovu riječ. Kršćani su pozvani ostvariti onu ulogu što ju je zvijezda imala za mudrace. Moramo svijetliti kao sinovi svjetla, da sve privučemo ljepoti Kraljevstva Božjega. Svima onima koji traže istinu moramo ponuditi Božju riječ, zahvaljujući kojoj se u Isusu prepoznaje “Boga istinitog i Život vječni” (1 Iv 5, 20).
Još jednom, oćutimo u svom srcu duboku zahvalnost Mariji, Isusovoj Majci. Ona je savršena slika Crkve, koja daje svijetu Kristovo svjetlo: ona je Zvijezda evangelizacije. “Respice Stellam”, govori nam sveti Bernard: pogledaj zvijezdu ti koji tražiš istinu i mir; upravi svoj pogled k Mariji i ona će ti pokazati Isusa, svjetlo za svakog čovjeka i za sve ljude.
Nedjelja, 6. siječnja 2007.
Papa o svetkovini Bogojavljenja
Draga braćo i sestre!
Današnja svetkovina Bogojavljenja slavi objavu Krista Mudracima – Trojici kraljeva – događaj što ga osobito naglašava sveti Matej (usp. Mt 2,1-12). U svome evanđelju on pripovijeda kako su neki “mudraci” – vjerojatno perzijski vjerski vođe – stigli u Jeruzalem vođeni “zvijezdom”, svijetlom nebeskom pojavom što su je oni protumačili kao znak rođenja novoga kralja među Židovima. Nitko u tom gradu nije znao ništa o tome. Čak se i tadašnji kralj Herod uznemirio zbog te vijesti te donio tragičnu odluku o “pokolju nevine dječice”, da bi uklonio tek rođenog suparnika. Mudraci su, pak, povjerovali svetim Pismima, posebice Mihejevu proroštvu po kojem se Mesija imao roditi u Betlehemu, gradu Davidovu smještenu desetak kilometara južno od Jeruzalema (usp. Mih 5,1). Otišavši u tom smjeru, vidjeli su ponovno zvijezdu te je, ispunjeni radošću, slijedili sve dok se nije zaustavila nad jednom štalom. Ušli su u nju i našli Djetešce s Marijom; poklonili se pred njim i u znak njegova kraljevskog dostojanstva ponudili mu zlato, tamjan i smirnu.
Zašto je taj događaj toliko značajan? Zato što se u njemu počelo ostvarivati prianjanje pogana uz Kristovu vjeru, prema obećanju što ga je Bog dao Abrahamu o čemu piše i Knjiga Postanka: “Sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati” (Post 12,3). Ako dakle Marija, Josip i pastiri u Betlehemu predstavljaju izraelski narod koji je prihvatio Gospodina, Mudraci su prvina naroda, pozvanih da i oni postanu dio Crkve, novog Božjeg naroda, utemeljenog ne više na etničkom, jezičnom ili kulturalnom jedinstvu, nego samo na zajedničkoj vjeri u Isusa, Sina Božjega. Kristovo je Bogojavljenje, stoga, u isto vrijeme i objava Crkve, to jest njezina poziva i univerzalnog poslanja. U tom kontekstu drago mi je što mogu uputiti svoj srdačan pozdrav ljubljenoj braći i sestrama iz istočnih Crkava koje, slijedeći julijanski kalendar, sutra slave Božić: s osobitim osjećajima želim im obilje mira i kršćanskog napretka.
Rado spominjem da se prigodom Bogojavljenja obilježava i Svjetski dan misionarskog djetinjstva. To je blagdan kršćanske djece koja s radošću žive dar svoje vjere te mole kako bi Isusovo svjetlo stiglo do sve djece u svijetu. Zahvaljujem svoj djeci “Svetog djetinjstva” koja se nalaze u 110 zemalja, jer su dragocjeni suradnici Evanđelja i apostoli kršćanske solidarnosti prema najpotrebnijima. Ohrabrujem odgojitelje da u malenima gaje misionarski duh, te se tako među njima nađu zauzeti misionari, svjedoci Božjeg milosrđa i navjestitelji njegove ljubavi. Obraćamo se sada Djevici Mariji, Zvijezdi evangelizacije: neka po njezinu zagovoru kršćani iz svakog kraja zemlje žive poput djece svjetla i vode ljude prema Kristu, istinskom svjetlu svijeta.