Papa Franjo
Nedjelja, 11. veljače 2018.
Grijeh je to što nas čini nečistima
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Ovih nedjelja Evanđelje, prema izvješću svetoga Marka, prikazuje nam Isusa koji liječi bolesnike svih vrsta. U to se ozračje dobro uklapa Svjetski dan bolesnika koji se slavi upravo 11. veljače, na spomendan Blažene Djevice Marije, Gospe Lurdske. Stoga, s pogledom srca okrenutim prema špilji Massabielle, razmatramo o Isusu kao pravom liječniku tijela i duša kojeg je Bog Otac poslao u svijet da ozdravi čovječanstvo obilježeno grijehom i njegovim posljedicama.
Današnje nam Evanđelje (usp. Mk 1, 40-45) stavlja pred oči ozdravljenje čovjeka oboljelog od gube, bolesti koja se u Starom zavjetu smatrala velikom nečistoćom i za sobom je povlačila odvajanje gubavca od zajednice: živjeli su sami. Njegovo je stanje bilo zaista bolno, jer se zbog mentaliteta tog vremena osjećao nečist pred Bogom i ljudima. I pred Bogom. Zato gubavac iz Evanđelja moli Isusa riječima: „Ako hoćeš, možeš me očistiti!” (r. 40).
Čuvši to, Isus se sažalio (usp. r. 41). Vrlo je važno usredotočiti se na to što se događa u Isusovoj nutrini, kao što smo to dugo činili tijekom Jubileja milosrđa. Ne razumijemo Kristovo djelo, ne razumijemo samoga Krista, ako ne uđemo u Njegovo srce puno suosjećanja i milosrđa. To je ono što ga potiče da ispruži ruku prema gubavcu, da ga dotakne i kaže mu: „Hoću, očisti se!” (r. 40). Činjenica koja najviše iznenađuje je ta da Isus dodiruje gubavca, jer to je bilo potpuno zabranjeno Mojsijevim zakonom. Dotaknuti gubavca značilo je zaraziti se i u nutrini, u duhu, to jest postati nečist. Ali u ovom slučaju ne prelazi nešto s gubavca na Isusa, nego s Isusa na gubavca koji mu daruje očišćenje. Osim sažaljenja, u tom se ozdravljenju divimo i Isusovoj odvažnosti koji ne mari ni za zarazu ni za propise, nego samo želi osloboditi tog čovjeka od prokletstva koje ga tišti.
Braćo i sestre, nijedna bolest nije uzrok nečistoće. Bolest, sigurno, pogađa čitavu osobu, ali ni na koji način ne utječe i ne sprječava njezin odnos s Bogom. Štoviše, bolesna osoba može biti čak i više sjedinjena s Bogom. Međutim, grijeh je to što nas čini nečistima! Sebičnost, oholost, ulazak u svijet korupcije, to su bolesti srca od kojih trebamo biti očišćeni, obraćajući se Isusu poput gubavca: „Ako hoćeš, možeš me očistiti!”
Ostanimo sada na trenutak u tišini i neka svaki od nas – svi vi, ja, svi – razmisli u svome srcu, zaviri u svoju nutrinu i pogleda svoju nečistoću, vlastite grijehe. I neka svaki od nas, u tišini, ali glasom srca kaže Isusu: „Ako hoćeš, možeš me očistiti!” Učinimo to svi u tišini.
„Ako hoćeš, možeš me očistiti!”
„Ako hoćeš, možeš me očistiti!”
Svaki put kad pristupimo sakramentu pomirenja raskajana srca, Gospodin i nama ponavlja: „Hoću, budi čist!” Kolike li radosti u tome! Tako nestaje guba grijeha, nastavljamo radosno živjeti svoj sinovski odnos s Bogom i bivamo ponovno potpuno primljeni u zajednicu.
Po zagovoru Djevice Marije, naše Bezgrešne Majke, zamolimo Gospodina, koji je bolesnima donosio zdravlje, da ozdravi i naše unutarnje rane svojim beskrajnim milosrđem, kako bi nam tako ponovno darovao nadu i mir srca.
……………..
Papa Franjo liječnicima i stomatolozima: Poštujte ljudski život i njegovu svetost
Vatikan – Papa Franjo je primio u audijenciju 350 članova Talijanskoga saveza udrugā liječnikā i stomatologā te istaknuo da eutanazija i potpomognuto samoubojstvo nisu odluke povezane sa slobodom bolesnika, nego kako bi se “odbacilo” onoga tko trpi ili zbog lažne samilosti prema osobi koja želi umrijeti
-Može se, i mora, odbiti napast da se medicina rabi kako bi se udovoljilo želji za smrću nekog bolesnika, pružajući mu pomoć za samoubojstvo ili uzrokujući smrt eutanazijom. Tim je riječima papa Franjo ponovno, pred oko 350 talijanskih liječnika i stomatologa, koje je danas primio u audijenciju, istaknuo stajalište Crkve koja se protivi eutanaziji i potpomognutom samoubojstvu. Pritom je spomenuo i novi Statut zdravstvenih djelatnika, koji je u veljači 2017. godine objavilo Papinsko vijeće za pastoral zdravstva, koji ističe da ne postoji pravo na samovoljno raspolaganje vlastitim životom, te zbog toga liječnik ne može biti izvršni tutor nepostojećega prava.
Pružiti profesionalnost, ali i ljudski odnos
-Pozdravljajući predstavnike talijanskoga Nacionalnog saveza udrugā liječnikā i stomatologā, Papa je podsjetio na razgovore koji se u tom tijelu vode tri godine, o tomu kako najbolje obavljati liječničko zanimanje u duboko promijenjenom društvenom kontekstu, da bi se shvatile potrebe ljudi, te im, osim stručnih sposobnosti, pružio i dobar ljudski odnos.
Medicina u službi svakog čovjeka u njegovoj cjelovitosti
-Medicina je, po definiciji, služenje ljudskom životu – primijetio je papa Franjo – stoga je nezaobilazno shvaćanje osobe u njezinoj duhovnoj i materijalnoj cjelovitosti, u njezinoj individualnoj i društvenoj dimenziji. Medicina je u službi čovjeka, cijeloga čovjeka, svakog čovjeka. A vi, liječnici, uvjereni ste u tu istinu na tragu vrlo duge tradicije koja potječe od Hipokratovih intuicija; upravo iz tog uvjerenja proizlazi vaša opravdana zabrinutost zbog opasnosti kojima je izložena današnja medicina.
Bolesnik je osoba koja je oboljela, a ne medicinski slučaj
-Bolest je više od medicinskog slučaja – napomenuo je potom Papa te istaknuo – ona je uvijek stanje neke osobe, bolesnika, a liječnici se prema pacijentu trebaju odnositi s toga, potpuno čovječnoga, stajališta. Dakle, trebaju uzeti u obzir osobitost bolesnika, a ne samo bolest od koje boluje. Riječ je o tomu da liječnici, uz dužnu tehničko-profesionalnu stručnost, trebaju posjedovati kodeks vrijednostī i značenjā kojima trebaju dati smisao bolesti i svojem poslu, te od svakog pojedinog medicinskog slučaja učiniti ljudski susret.
‘Ne’ lažnoj samilosti prema onima koji žele umrijeti
-Zbog toga je, u odnosu na bilo kakvu promjenu u medicini i u društvu, važno da liječnik ne izgubi iz vidika osobitost svakog bolesnika, s njegovim dostojanstvom i njegovom slabošću. Liječnik treba vidjeti muškarca ili ženu koje valja pratiti savjesno, razumno i sa srcem, posebno u najtežim trenutcima. Takvim se ponašanjem može, i mora, odbaciti svaka napast – potaknuta također zakonskim promjenama – da se medicina rabi kako bi se udovoljila eventualna želja bolesnika da umre, pružajući pomoć za samoubojstvo, ili uzrokujući izravno smrt eutanazijom.
-Riječ je, naime, o kraćim postupcima u odnosu na odluke koje bi mogle izgledati kao izraz slobode osobe, kada uključuju mogućnost odbacivanja bolesnika, ili o lažnoj samilosti pred zahtjevom osobe za pomoć da što prije umre – napomenuo je Papa te spomenuo 169. članak Novoga statuta zdravstvenih djelatnika iz 2017. godine, u kojemu stoji da ne postoji pravo na samovoljno raspolaganje vlastitim životom, te stoga nijedan liječnik ne može biti izvršni tutor nepostojećega prava.
Papa Wojtyła – liječnik za svetost ljudskoga života
-Na kraju je papa Franjo podsjetio na encikliku ‘Evangelium vitae’ svetoga Ivana Pavla II., u kojoj je napomenuo da se odgovornost zdravstvenih djelatnika danas snažno uvećala, te svoje najdublje nadahnuće i najsnažniju potporu pronalazi upravo u bitnoj i nezaobilaznoj etičkoj dimenziji zdravstvenoga zanimanja, upravo onako kako to ističe Hipokratova prisega prema kojoj se od svakog liječnika traži da se zauzima za potpuno poštovanje ljudskoga života i njegove svetosti – podsjetio je papa Franjo.
………………………
Papina poruka za Svjetski dan bolesnika: Blizina i milosrđe onima koji pate
Objavljena je poruka pape Franje za 30. svjetski dan bolesnika koji se obilježava 11. veljače pod geslom „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan“ (Lk 6, 36).
Vatikan – Sveti Ivan Pavao II. ustanovio je Svjetski dan bolesnika prije 30 godina kako bi potaknuo Božji narod, katoličke zdravstvene ustanove i civilno društvo na sve veću pozornost prema bolesnicima i onima koji o njima brinu. Prisjetivši se nastanka toga dana u poruci, Papa je izrazio zahvalnost Gospodinu za napredak koji je postignut tijekom godina. Učinjeni su mnogi pomaci, ali još je dug put kako bi se osiguralo da svi bolesnici, kao i oni koji žive u mjestima i situacijama velikog siromaštva i marginalizacije, dobe potrebnu zdravstvenu skrb, kao i pastoral koji im može pomoći da bolest dožive u jedinstvu s raspetim i uskrslim Kristom, piše Papa u poruci koja je potpisana na blagdan Gospe Loretske 10. prosinca, a objavljena 4. siječnja. Neka nam 30. svjetski dan bolesnika, čija se završna proslava zbog pandemije neće održati kako je planirano u Arequipi u Peruu, već u Bazilici svetog Petra u Vatikanu – pomogne rasti u bliskosti i služenju bolesnima i njihove obitelji, napominje.
Milosrdna Božja narav
Osvrnuvši se na odabrano geslo, Papa napominje kako milosrđe shvaćeno ne kao povremeni sentimentalni osjećaj, već kao uvijek prisutna i djelatna sila, izražava samu Božju narav, kombinira snagu i nježnost.
Najveće svjedočanstvo Očeve milosrdne ljubavi prema bolesnima je njegov jedinorođeni Sin, stoji u poruci. Kada ljudi dožive slabost i patnju u vlastitome tijelu kao posljedicu bolesti, njihova srca postaju teška, strah se širi, neizvjesnosti se množe, a pitanja o značenju onoga što se događa u njihovim životima postaju sve žurnija, navodi Sveti Otac, prisjećajući se napose svih onih u vremenu pandemije koji su proživjeli posljednje dane zemaljskog života u samoći, uz pomoć velikodušnih zdravstvenih djelatnika, ali ipak daleko od svojih najmilijih. To nam pomaže vidjeti koliko je važna prisutnost svjedoka Božjeg milosrđa, koji po uzoru na Isusa, samo milosrđe Očevo, izlijevaju melem utjehe i vino nade na rane bolesnika.
Dotaknuti Krista patnika
Isusov poziv da budemo milosrdni poput Oca ima posebno značenje u odnosu na zdravstvene djelatnike, nastavlja Papa. Obraćajući im se izravno, Sveti Otac ističe kako njihova služba nadilazi granice profesije i postaje poslanje. Vaše ruke, koje dotiču tijelo Krista patnika, mogu biti znak milosrdnih ruku Očevih. Imajte na umu veliko dostojanstvo svoje profesije, kao i odgovornosti koju ona nosi, poručuje.
Nadalje, Papa u poruci izražava zahvalnost za znanstveni napredak na području medicine, napose u novije vrijeme. Međutim ono nas ne smije natjerati da zaboravimo jedinstvenost svakog pacijenta, njegovo ili njezino dostojanstvo i slabosti, napominje Papa. Pacijenti su uvijek važniji od bolesti, stoga niti jedan terapijski pristup ne može se odvojiti od slušanja pacijenta, njegove povijesti, tjeskoba i strahova. Čak i kada nije moguće izliječiti, uvijek se može pružiti skrb. Uvijek je moguće utješiti, uvijek je moguće izraziti blizinu usredotočena više na osobu nego za njezinu patologiju, poručuje Sveti Otac uz izraz nade da će se u sklopu obuke zdravstvenih radnike omogući i prilika za razvoj sposobnost slušanja i odnosa s drugima.
Centri za skrb – “kuće milosrđa“
Svjetski dan bolesnika prilika je i da se usmjerimo na centre za skrb, piše Papa, navodeći kako kroz povijest su kršćanske zajednice otvarale “domove milosrdnog Samarijanca“ napose za one koji nisu imali pristup prikladnoj zdravstvenoj skrbi zbog siromaštva, društvenog isključenja ili teškoća vezanih za liječenje određenih patologija. U takvim situacijama cijenu najčešće plaćaju djeca, starci i oni najslabiji. Milosrdni poput Oca, nebrojeni misionari spojili su propovijedanje evanđelja s izgradnjom bolnica, ambulanata i domova za skrb. To su dragocjena sredstva kojima je kršćansko milosrđe poprimilo vidljiv oblik, nastavlja Papa, a Kristova ljubav, koju su svjedočili njegovi učenici, postala je vjerodostojnija.
Ipak, pred nama je još dug put; u nekim zemljama pristup prikladnoj skrbi ostaje luksuz. Vidimo to, primjerice, u nedostatku dostupnih cjepiva protiv COVID-19 u siromašnim zemljama; ali još više u nedostatku liječenja bolesti koje zahtijevaju mnogo jednostavnije lijekove. U tom kontekstu, Papa u poruci ponovno afirmira značaj katoličkih zdravstvenih institucija kao vrijedno blago koje treba zaštiti i očuvati. Prisutnost tih ustanova pokazalo je blizinu Crkve bolesnima i siromašnima te u onim situacijama koje su drugi zanemarili. Čak u razvijenim zemljama, njihova je prisutnost danas blagoslov, piše Papa, jer osim brige o tijelu uz svu potrebnu stručnost, uvijek mogu ponuditi i dar milosrđa koji je usmjeren na same bolesne i njihove obitelji. U vremenu u kojem je raširena kultura odbacivanja i život nije uvijek priznat kao vrijedan prihvaćanja i življenja, ove strukture poput “kuća milosrđa“ mogu biti primjer u zaštiti i brizi za svaki život, čak i najkrhkijeg, od početka do prirodnog svršetka.
Pastoralno milosrđe – prisutnost i blizina
Govoreći o pastoralnoj brizi, čija se nezamjenjiva službe sve više prepoznaje, Papa u poruci ističe kako ako je najgora diskriminacija koju trpe siromasi – uključujući i bolesnici koji su slabog zdravlja – nedostatak duhovne brige, ne smije se propustiti ponuditi im Božju blizinu, njegov blagoslov i njegovu riječ, kao i slavljenje sakramenata i priliku za put rasta i sazrijevanja u vjeri. Sveti Otac je na kraju poruke podsjetio kako pastoralna skrb i blizina bolesnicima nije samo zadaća nekih posebno određenih ministranata, posjet bolesnicima poziv je koji Krist upućuje svim svojim učenicima.