8. prosinca 2024
Ulazna pjesma
Puče sionski, evo, Gospodin dolazi spasiti narode;
i zagrmjet će glasom veličajnim na radost vašega srca.
(Usp. Iz 30, 19.30)
Zborna molitva
Svemogući i milosrdni Bože, dok hitimo ususret tvome Sinu
daj da nas zemaljske obveze i brige ne smetu;
nebeska mudrost tvoje riječi nek nas uvede
u zajedništvo njegove sudbine. Koji s tobom.
Darovna molitva
Gospodine, nek nas ponizne molitve i skromni prinosi
pomire s tobom: ne možemo se pouzdati u svoje zasluge,
priteci nam u pomoć svojom milošću. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Ustani, Jeruzaleme, stani na visoko,
vidi radost što ti dolazi od Boga tvoga!
(Bar 5, 5; 4, 36)
Popričesna molitva
Gospodine, nahranio si nas duhovnim jelom.
Smjerno te molimo: po sudjelovanju u ovom
otajstvu nauči nas, u svjetlu svoje mudrosti,
zemaljskim se dobrima pravilno služiti,
a za nebeskim težiti. Po Kristu.
Prvo čitanje Bar 5, 1-9
Bog će pokazati sjaj tvoj.
Čitanje Knjige proroka Baruha
Skini, Jeruzaleme, haljinu tugovanja i nesreće, odjeni se zauvijek ljepotom slave Božje, ogrni se plaštem Božje pravednosti, stavi na glavu vijenac slave Vječnoga jer Bog će pokazati sjaj tvoj svemu pod nebom i zasvagda ti dati ime: ’Mir pravednosti’ i ’Slava bogoljubnosti’. Ustani, Jeruzaleme, stani na visoko i obazri se na istok: Pogledaj! Djeca se tvoja sabiru od istoka do zapada, na zapovijed Svetoga, radujuć se što ih se spomenuo Bog. Otišli su od tebe pješice, vodio ih neprijatelj, a gle, Bog ih tebi vraća nošene u slavlju, kao djecu kraljevsku. I naredi Bog: neka se snize sve visoke gore i vječne klisure; nek se doline ispune i poravna zemlja da Izrael čvrsto kroči u sjaju slave Božje. A šume i sva stabla mirisna činit će sjenu Izraelu po Božjoj zapovijedi, jer Bog će voditi Izraela u radosti, svjetlom svoje slave prateć ga milosrđem svojim i pravednošću.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 126, 1-6
Pripjev: Silna nam djela učini Gospodinu: opet smo radosni!
Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske,
bilo nam je ko da snivamo.
Usta nam bjehu puna smijeha,
a jezik klicanja.
Među poganima tad se govorilo:
»Silna im djela Gospodin učini!«
Silna nam djela učini Gospodin:
opet smo radosni!
Vrati, Gospodine, sužnjeve naše
ko potoke negepske!
Oni koji siju u suzama
žanju u pjesmi.
Išli su, išli plačući
noseći sjeme sjetveno;
vraćat će se s pjesmom
noseći snoplje svoje.
Drugo čitanje Fil 1, 4-6.8-11
Budite čisti i besprijekorni za dan Kristov.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo: Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim zbog vašeg udjela u evanđelju od onoga prvog dana sve do sada – uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do dana Krista Isusa.
Bog mi je doista svjedok koliko žudim za svima vama srcem Isusa Krista! I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za dan Kristov, puni ploda pravednosti po Isusu Kristu – na slavu i hvalu Božju.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja Lk 3, 4.6
Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.
Evanđelje Lk 3, 1-6
Svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanijetetrarh Abilene, za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničkokrštenje na otpuštenje grijeha kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka:
»Glas viče u pustinji:
’Pripravite put Gospodinu,
poravnite mu staze!
Svaka dolina neka se ispuni,
svaka gora i brežuljak neka se slegne!
Što je krivudavo, neka se izravna,
a hrapavi putovi neka se izglade!
I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.’«
Riječ Gospodnja.
Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji
Nedjelja, 6. prosinca 2015.
Trajna potreba za obraćenjem
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Na ovu drugu nedjelju došašća, liturgija nas vodi u školu Ivana Krstitelja koji je propovijedao “obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha” (Lk 3, 3). A mi se možda pitamo: “Zašto se moramo obratiti? Obraćenje, to je nešto što treba bezbožniku da postane kršćanin, što treba grešniku da postane pravednik, ali mi toga ne trebamo, mi smo već kršćani! Dakle mi smo ispravni”. A to nije istina. Kada tako razmišljamo ne shvaćamo da se upravo od te umišljenosti – da smo kršćani, da smo svi dobri, da smo ispravni – moramo obratiti: od pretpostavke da je, sve u svemu, dobro tako kako je i da ne trebamo nikakvog obraćenja. Ali pokušajmo se zapitati: imamo li u raznim životnim situacijama i okolnostima iste osjećaje poput Isusovih? Je li istina da se osjećamo kako se osjećao Isus? Primjerice, kad podnesemo kakvu nepravdu ili uvredu, uspijevamo li reagirati bez neprijateljstva i od srca oprostiti onome tko traži oproštenje? Kako je teško oprostiti! Kako je to teško! “Platit ćeš ti meni”: te nam riječi dolaze nekako spontano! Kada smo pozvani dijeliti radosti i boli, znamo li iskreno plakati s onim tko plače i radovati se s onim tko se raduje? Kad trebamo pokazati svoju vjeru, znamo li to učiniti hrabro i jednostavno, ne srameći se evanđelja? I možemo si tako postaviti mnoga pitanja. Nije s nama sve u redu, uvijek se moramo iznova obraćati, imati iste one osjećaje što ih je imao Isus.
Glas Ivana Krstitelja još uvijek odjekuje u suvremenim pustinjama. A koje su to suvremene pustinje? To su zatvoreni umovi i tvrda srca. Taj glas potiče nas pitati se jesmo li stvarno na pravom putu, živeći po evanđelju. Danas kao i onda, on nas opominje riječima proroka Izaije: “Pripravite put Gospodinu!” (r. 4). To je hitni poziv otvoriti srce i prihvatiti spasenje koje nam Bog neprestano, gotovo tvrdoglavo, nudi jer želi da svi budemo slobodni od ropstva. Ali prorokov tekst proširuje taj glas, najavljujući da “svako će tijelo vidjeti spasenje Božje” (r. 6). A spasenje je ponuđeno svakom čovjeku i svakom narodu, nitko iz toga nije isključen, ponuđeno je svakome od nas. Nitko od nas ne može reći: “Ja sam svet, ja sam savršen, ja sam već spašen”. Ne. Uvijek trebamo prihvaćati tu ponudu spasenja. Tome služi Godina milosrđa: da napredujemo na tome putu spasenja, na onom putu kojem nas je poučio Isus. Bog želi da se svi ljudi spase po Isusu Kristu, jedinom posredniku (usp. 1 Tim 2, 4-6).
Zbog toga je svatko od nas pozvan upoznati s Isusom one koji ga još ne poznaju. To nije prozelitizam. Ne, to je otvaranje vrata. “Jao meni ako evanđelja ne navješćuje” (1 Kor 9, 16), izjavljuje sveti Pavao. Ako je Gospodin Isus nama promijenio život, i ako nam ga mijenja svaki put kada idemo k njemu, kako ne osjetiti žar da ga pomognemo upoznati onima koje susrećemo na svom radnom mjestu, u školi, u zgradi u kojoj živimo, u bolnici, na mjestima gdje se ljudi susreću? Ako se osvrnemo oko sebe pronaći ćemo osobe koje bi bile spremne otpočeti ili se vratiti na put vjere, samo da susretnu kršćane koji su zaljubljeni u Isusa. Ne bismo li trebali ili mogli mi biti ti kršćani? Pitam vas: “Jesam li ja doista zaljubljen u Isusa? Jesam li uvjeren da mi Isus nudi i daje mi spasenje?”. A ako sam zaljubljen, moram druge s njim upoznavati. Moramo biti hrabri: poravnati brda oholosti i suparništva, ispuniti doline koje su iskopale ravnodušnost i apatija, poravnati putove naše lijenosti i naših kompromisa.
Neka nam u tome pomogne Djevica Marija, koja je Majka i koja zna kako to učiniti, kako srušiti barijere i prepreke koje priječe naše obraćenje, to jest naš hod ususret Gospodinu. Samo on, jedino Isus može ispuniti čovjekove nade!
Papa Benedikt XVI
Nedjelja, 5. prosinca 2010.
U došašću smo pozvani slušati Božji glas
Draga braćo i sestre!
Evanđelje ove Druge nedjelje došašća (Mt 3, 1-12) predstavlja nam lik svetog Ivana Krstitelja, koji se, prema poznatom Izaijinom proroštvu (usp. 40, 3), povukao u judejsku pustinju i, svojim propovijedanjem, pozivao narod na obraćenje kako bi se pripravio na skori Mesijin dolazak. Sveti Grgur Veliki komentira da Krstitelj “propovijeda pravu vjeru i dobra djela… kako bi si svjetlo milosti probilo put, svjetlo istine zasjalo, putovi koji vode Bogu se ispravili a u dušama se rodile iskrene misli nakon slušanja Riječi koja vodi k dobru” (Hom. in Evangelia, XX, 3, CCL 141, 155). Isusov preteča, koji se nalazi na razmeđu Staroga i Novoga zavjeta, je poput zvijezde koja prethodi rađanju Sunca, Krista, Onoga, naime, na kojem će – prema drevnom Izaijinomproroštvu – “duh Jahvin počivat’, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg” (Iz 11, 2).
U vremenu došašća i mi smo pozvani slušati Božji glas, koji se razliježe pustinjom svijeta posredstvom Svetog pisma, osobito kada se ono naviješta snagom Duha Svetoga. Vjera, naime, u čovjeku jača kada dopusti da ga prosvijetli Božja riječ, to jest ono “što je nekoć napisano”, kao što nas podsjeća apostol Pavao, nama za pouku “da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu” (Rim 15, 4). Uzor slušanja je Djevica Marija: “promatrajući u Majci Božjoj život potpuno oblikovan Riječju, otkrivamo da smo i mi sami pozvani ući u otajstvo vjere, po kojem Krist dolazi boraviti u našem životu. Svaki kršćanin koji vjeruje, podsjeća nas sveti Ambrozije, u stanovitom smislu shvaća i rađa Božju Riječ” (Posinodska apostolska pobudnica Verbum Domini, 28).
Dragi prijatelji, “naše spasenje počiva na jednom dolasku”, pisao je Romano Guardini (La santa notte. Dall’Avvento all’Epifania, Brescia 1994., str. 13). “Spasitelj je došao od Božje slobode… Tako se odluka vjere sastoji… u prihvaćanju Onoga koji nam se približava” (ondje, str. 14). “Otkupitelj”, dodaje Guardini, “dolazi svakom čovjeku: u njegove radosti i tjeskobe, u njegova jasna shvaćanja, u njegove kolebljivosti i napasti, u sve ono što sačinjava njegovu narav i njegov život” (ondje, str. 15).
Djevicu Mariju, u čijem je krilu boravio Sin Svevišnjega i čiju u srijedu 8. prosinca slavimo svetkovinu Bezgrješnog Začeća, molimo da nas podupre na tome duhovnom putu, da bismo s vjerom i ljubavlju dočekali Gospodinov dolazak.