15. prosinac 2024
Ulazna pjesma
Radujte se u Gospodinu uvijek!
Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu!
(Fil 4, 4-5)
Zborna molitva
Bože, ti vidiš: mi s vjerom očekujemo blagdan rođenja Gospodnjega.
Molimo te da nam bude događaj spasenja te ga radosno proslavimo
svečanom službom hvale. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, daj da ti neprestano prikazujemo žrtvu svoga predanja:
mi obnavljamo Kristovo otajstvo da tvoje spasenje u nama snažno djeluje.
Po Kristu.
Pričesna pjesma
Recite preplašenim srcima:
»Budite jaki, ne bojte se!
Evo Boga našega,
dolazi da nas spasi!«
(Usp. Iz 35, 4)
Popričesna molitva
Gospodine, utječemo se tvojoj dobroti:
po ovoj svetoj gozbi očisti nas od grijeha
i pripravi nam duh za buduće blagdane. Po Kristu.
Prvo čitanje Sef 3, 14-18a
Gospodin će kliktati nad tobom radosno.
Čitanje Knjige proroka Sefanije
Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele!
Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska!
Gospodin te riješio tvoje osude, neprijatelje tvoje uklonio!
Gospodin, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj! Ne boj se više zla!
U onaj dan reći će se Jeruzalemu: »Ne boj se, Sione!
Neka ti ne klonu ruke! Gospodin, Bog tvoj, u sredini je tvojoj,
silni spasitelj! On će se radovati tebi pun veselja,
obnovit će ti svoju ljubav, kliktat će nad tobom radosno
kao u dan svečani.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Iz 12, 2-3.4b-6
Pripjev: Kličite i radujte se jer je velik među vama Svetac Izraelov!
Evo, Bog je spasenje moje,
uzdam se, ne bojim se više,
jer je Gospodin snaga moja i pjesma,
on je moje spasenje.
I s radošću ćete crpsti vodu
iz izvorâ spasenja.
Hvalite Gospodina,
prizivajte ime njegovo!
Objavite narodima djela njegova,
razglašujte uzvišenost imena njegova!
Pjevajte Gospodinu jer stvori divote,
neka je to znano po svoj zemlji!
Kličite i radujte se, stanovnici Siona,
jer je velik među vama Svetac Izraelov!
Drugo čitanje Fil 4, 4-7
Gospodin je blizu!
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo: Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja Iz 61, 1
Duh Gospodnji na meni je,
blagovjesnikom biti ubogima posla me.
Evanđelje Lk 3, 10-18
Što nam je činiti?
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Pitalo je Ivana mnoštvo: »Što nam je dakle činiti?« On im odgovaraše: »Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.« Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: »Učitelju, što nam je činiti?« Reče im: »Ne utjerujte više nego što vam je određeno.« Pitahu ga i vojnici: »A nama, što je nama činiti?« I reče im: »Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom.«
Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.« I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje.
Riječ Gospodnja.
Nagovor pape Franje
Nedjelja, 13. prosinca 2015.
Put obraćenja je put djelatne ljubavi prema bližnjemu
Draga braćo i sestre, dobar dan!
U današnjem Evanđelju jedno se pitanje ponavlja tri puta: “Što nam je činiti?” (Lk 3, 10.12.14). Upućuju ga Ivanu Krstitelju tri kategorije osoba: najprije mnoštvo općenito; zatim carinici, odnosno ubirači poreza; i, na kraju, vojnici. Svaka od tih skupina ispituje proroku o tome što mora činiti da postigne obraćenje koje on propovijeda. Ivanov odgovor na pitanje mnoštva je dijeljenje osnovnih dobara. To jest, prvoj skupini, mnoštvu, poručuje da dijeli ono osnovno, i kaže ovako: “Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako” (r. 11). Zatim, drugoj skupini, carinicima, govori da ne utjeruju više od onoga što je određeno (usp. r. 13). Što to znači? Ne smiju uzimati mito, jasan je Krstitelj. A od treće skupina, vojnika traži da se ne bave iznudom, već da budu zadovoljni sa svojim plaćama (vidi r. 14). To su tri odgovora na tri pitanja tih skupina. Tri odgovora na isti put obraćenja, koja se očituje u konkretnim obvezama prema pravdi i solidarnosti. To je put kojeg Isus pokazuje u cjelokupnom svom propovijedanju: put djelatne ljubavi prema bližnjemu.
Iz tih opomena Ivana Krstitelja razumijemo koje su bile opće težnje onih koji su u svojim rukama imali vlast, u različitim oblicima. Stvari se nisu mnogo promijenile. Međutim, nijedna skupina ljudi nije isključena iz toga hoda putom obraćenja kako bi postigli spasenje, čak ni carinici koji su smatrani grešnicima po definiciji: ni oni nisu isključeni iz spasenja. Bog nikome ne isključuje mogućnost da se spasi. On – tako reći – tjeskobno želi iskazati milost, iskazati je svima, i sve primiti u nježni zagrljaj pomirenja i praštanja.
Osjećamo da to pitanje: što nam je činiti?, i mi sami postavljamo. Današnja liturgija nam ponavlja, Ivanovim riječima, da je za obraćenje potrebno napraviti zaokret i krenuti putem pravde, solidarnosti, ozbiljnosti: to su bitne vrijednosti života koji je potpuno ljudski i autentično kršćanski. Obratite se! To je sažetak poruke Ivana Krstitelja. I liturgija ove Treće nedjelje došašća nam pomaže otkriti posebnu dimenziju obraćenja: radost. Tko se obrati i približi se Gospodinu, osjeća radost. Prorok Sefanija kaže nam danas: “Klikći od radosti, Kćeri sionska”, upućujući taj poziv Jeruzalemu (Sef 3, 14); i apostol Pavao je poticao kršćane u Filipima: “Radujte se u Gospodinu uvijek” (Fil 4, 4). Danas je potrebno hrabrosti da se govori o radosti, potrebna je nadasve vjera! Svijet se suočava s brojnim problemima, budućnost je opterećena nesigurnostima i strahovima. Ipak, kršćanin je radosna osoba, a njegova radost nije nešto površno i prolazno, nego duboko i trajno, jer je dar od Gospodina koji ispunjava život. Naša radost dolazi iz sigurnosti i da “Gospodin je blizu!” (Fil 4, 5): blizu je svojom nježnošću, milosrđem, opraštanjem i ljubavlju.
Neka nam Djevica Marija pomogne učvrstiti vjeru, da znamo prihvatiti Boga radosti, Boga milosrđa, koji želi uvijek prebivati među svojom djecom. I neka nas naša Maja nauči dijeliti suze uplakanih, da bismo mogli dijeliti i smijeh.
Papa Benedikt XVI
Nedjelja, 12. prosinca 2010.
Važnost postojanosti i strpljivosti
Draga braćo i sestre!
Na ovu Treću nedjelju došašća u liturgiji se čita ulomak iz Jakovljeve poslanice, koji započinje ovim pozivom: “Strpite se dakle, braćo, do Dolaska Gospodnjega!” (Jak 5, 7). Čini mi se veoma važnim, u ovim našim danima, istaknuti vrijednost postojanosti i strpljivosti, tih kreposti koje su njegovali naši preci, ali koje su danas manje popularne u svijetu koji radije ističe promjenu i sposobnost prilagodbe uvijek novim i različitim situacijama. Došašće, koje nimalo ne umanjuje te aspekte, koji su također osobine ljudskog biće, poziva ojačati onu nutarnju jakost, onu otpornost duše koje nam omogućuju ne gubiti nadu u očekivanju dobra koje neće zakasniti, već ga čekati, štoviše, pripraviti njegov dolazak radinim povjerenjem.
“Evo”, piše sveti Jakov, “ratar iščekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kišu ranu i kasnu. Strpite se i vi, očvrsnite srca jer se Dolazak Gospodnji približio!” (Jak 5, 7-8). Usporedba s ratarom je vrlo znakovita: onaj koji je sijao u polju, ima pred sobom nekoliko mjeseci strpljivog i stalnog očekivanja, ali zna da sjeme u međuvremenu, zahvaljujući jesenjim i proljetnim kišama, prolazi svoj ciklus. Poljodjelstvo nije nešto zlokobno, već je model mentaliteta koji na uravnotežen način ujedinjuje vjeru i razum, jer ratar, s jedne strane, poznaje zakone prirode i čini dobro svoj posao, a, s druge, uzda se u providnost, jer neke temeljne stvari nisu u njegovim, već u Božjim rukama. Strpljivost i postojanost su upravo spoj ljudskog rada i pouzdanja u Boga.
“Očvrsnite srca”, kaže Sveto pismo. Kako to možemo učiniti? Kako možemo ojačati naša srca, koja su već sama po sebi krhka, a kultura u koju smo uronjeni još ih je dodatno učinila nepostojanima? Pomoć nam neće izostati: to je Božja riječ. Naime, dok sve prolazi i mijenja se, Gospodinova riječ je neprolazna. Ako se zbog onoga što nam se događa u životu osjećamo izgubljenima i kao da se svaka sigurnost ruši, imamo kompas koji nam pomaže pronaći smjer, imamo sidro koje sprječava da zastranimo. I ovdje nam se nude za uzor proroci, to jest osobe koje je Bog pozvao da govore u njegovo ime. Prorok nalazi svoju radost i svoju snagu u riječi Gospodnjoj i, dok ljudi često traže sreću po putovima koji se na kraju pokažu pogrešnima, on naviješta pravu mudrost, onu koja ne razočarava jer je utemeljena na Božjoj vjernosti. Svaki vjernik, po krštenju, prima proročko dostojanstvo: o kada bi ga svi ponovno pronašli i jačali, čestim slušanjem Božje riječi! Neka nam to izmoli Djevica Marija, koju se u Evanđelju naziva blaženom jer je vjerovala da će se Gospodinove riječi ispuniti (usp. Lk 1, 45).