9. veljače 2025.
Ulazna pjesma
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice pred Gospodinom
koji nas stvori, jer on je Gospodin, Bog naš. (Ps 95, 6-7)
Zborna molitva
Gospodine, tvoja nam je milost jedina nada,
a tvoja zaštita jedina sigurnost. Molimo te:
snaži svoju obitelj neprestanim dobročinstvima.
Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, ti nam jelo i piće daješ za održanje vremenitog života.
Molimo te da nam postanu i otajstvo vječnoga spasenja. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Jer gladnu dušu on nasiti, dušu zgladnjelu
on napuni dobrima. (Ps 107, 8-9)
Popričesna molitva
Bože, htio si da jedemo od jednog kruha
i pijemo iz jedne čaše. Daj da životom
budemo jedno u Kristu i u radosti plodni
za spasenje svijeta. Po Kristu.
Prvo čitanje Iz 6, 1-2a.3-8
Evo me, mene pošalji!
Čitanje Knjige proroka Izaije
One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospodina gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu svetište. Iznad njega stajahu serafi i klicahu jedan drugome: »Svet! Svet! Svet! Gospodin nad vojskama! Puna je sva zemlja slave njegove!« Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom. Rekoh: »Jao meni, propadoh jer čovjek sam nečistih usana. U narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Gospodina nad vojskama!« Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; dotače se njome mojih usta i reče: »Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten.« Tada čuh glas Gospodnji: »Koga da pošaljem? I tko će nam poći?« Ja rekoh: »Evo me, mene pošalji!«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 138, 1-5. 7c-8
Pripjev: Pred licem anđelâ pjevam tebi, Gospodine.
Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca
jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđelâ pjevam tebi,
bacam se nice prema svetom hramu tvojemu.
Zahvaljujem imenu tvojem
za tvoju dobrotu i vjernost.
Kad sam te zazvao, uslišio si me,
dušu si moju pokrijepio.
Nek ti zahvaljuju, Gospodine,
svi kraljevi zemlje kad čuju riječi usta tvojih,
nek pjevaju putove Gospodnje:
»Zaista, velika je slava Gospodnja!«
Gospodine, tvoja me desnica spašava!
Gospodin će dovršiti što započe za me!
Gospodine, vječna je ljubav tvoja:
djelo ruku svojih ne zapusti!
Drugo čitanje 1Kor 15, 3-8.11 ( kraća verzija )
Ovako propovijedamo, ovako vjerujete.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bî pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni. Ili dakle ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja Mt 4, 19
Hajdete za mnom, govori Gospodin,
učinit ću vas ribarima ljudi
Evanđelje Lk 5, 1-11
Oni ostaviše sve i pođoše za njim.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme:
Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.
Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.
Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!« Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve pođoše za njim.
Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Papa Franjo
Nedjelja, 7. veljača 2016.
Svima pomoći susresti Božju nježnost i milosrđe
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Evanđelje ove nedjelje govori – u redakciji svetog Luke – o pozivu prvih Isusovih učenika (Lk 5, 1-11). Događaj se zbiva u okolnostima svakodnevnog života: nekoliko ribara na obali Galilejskog jezera, nakon što cijelu noć nisu ništa ulovili, peru i popravljaju mreže. Isus se penje na lađu jednog od njih, Šimuna zvanog Petar, i traži od njega da se otisne malo od obale te poče propovijedati Božju riječ ljudima koji su se okupili u velikom broju. Kad je završio govor, kaže mu da se otisne na pučinu i baci mreže. Šimun je već poznavao Isusa i doživio čudesnu moć njegove riječi, stoga mu odgovara: “Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže” (r. 5). I ta se njegova vjera nije izjalovila: u stvari, mreže se ispuniše tolikom količinom ribe da su se gotovo razdirale (usp. r. 6).
Pred tim čudesnim događajem, ribare je obuzelo veliko čuđenje. Šimun Petar pada do nogu Isusovih govoreći: “Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!” (r. 8). Taj ga je čudesni znak uvjerio da je Isus ne samo izvanredan učitelj, čija je riječ istinita i moćna, već da je on Gospodin, objavljenje Boga. I ta bliska prisutnost pobuđuje kod Petra snažni osjećaj vlastite bijede i nedostojnosti. S čisto ljudskoga gledišta, misli da mora postojati distanca između grešnika i sveca. U stvari, upravo njegova grešnost traži da se Gospodin ne udalji od njega, jednako kao što se liječnik ne može udaljiti od bolesnika.
Isusov odgovor Šimunu Petru je umirujući i odlučan: “Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!” (r. 10). I ponovno galilejski ribar, stavljajući svoje povjerenje u tu riječ, ostavlja sve i slijedi onoga koji je postao njegov Učitelj i Gospodin. I tako učiniše i Jakov i Ivan, Šimunovi prijatelji ribari. To je logika koja vodi Isusovo poslanje i poslanje Crkve: ići u potragu, “loviti” muškarce i žene ne zato da bi se provodilo prozelitizam, već da bi se svima vratilo puno dostojanstvo i slobodu, po oproštenju grijeha. To je srž kršćanstva: širiti obnoviteljsku i besplatnu Božju ljubav, stavom prihvaćanja i milosrđa prema svima, da svatko može susresti Božju nježnost i imati puninu života. I tu, na poseban način, mislim na ispovjednike: oni moraju prednjačiti u davanju Očeva milosrđa nasljedujući Isusov primjer, kao što su to činila također dva sveta franjevca, otac Leopold i otac Pio.
Današnje Evanđelje stavlja pred nas pitanja: znamo li se doista pouzdati u Gospodinovu riječ? Ili dopuštamo da nas obeshrabre naši neuspjesi? U ovoj Svetoj godini milosrđa pozvani smo tješiti one koji se osjećaju grešnima i nedostojnima pred Gospodinom i shrvani zbog vlastitih pogrešaka, govoreći iste one riječi koje je izgovorio Isus: “Ne boj se!”. “Očevo je milosrđe veće od tvojih grijeha! Veće je, ne boj se!”. Neka nam Djevica Marija pomogne sve više razumjeti da biti učenici znači kročiti Učiteljevim stopama: to su tragovi Božje milosti koja ponovno rađa život za sve.
………………….
Nedjelja, 10. veljača 2019.
Isus nas poziva da izađemo na otvoreno more čovječanstva našeg vremena
Draga braćo isestre, dobar dan!
Današnje nam Evanđelje (usp. Lk 5, 1-11) stavlja pred oči, u Lukinom izvješću, poziv svetoga Petra. Njegovo ime – znamo – bilo je Šimun i bio je ribar. Isus ga je ugledao na obali Galilejskog jezera dok je, zajedno s drugim ribarima, ispirao mreže. Nalazi ga umorna i razočarana, jer te noći nisu ništa ulovili. I Isus ga iznenađuje neočekivanom gestom: ulazi na njegovu lađu i moli ga da malo otisne od kraja jer iz nje želi govoriti ljudima – a tamo se nalazilo mnoštvo ljudi. Tako Isus sjeda na Šimunovu lađu i poučava mnoštvo okupljeno uz obalu. Njegove riječi ponovno otvaraju povjerenju također Šimunovo srce. Tada mu Isus, s još jednim iznenađujućim „potezom“, kaže: „Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov“ (r. 4).
Šimun odgovara primjedbom: „Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo“. A kao vješt ribar mogao je dodati: „Ako nismo ništa ulovili noću, još ćemo manje uloviti danju“. Umjesto toga, nadahnut Isusovom prisutnošću i prosvijetljen njegovom Riječju, on kaže: „…ali na tvoju riječ bacit ću mreže“ (r. 5).
To je odgovor vjere, koji smo i mi pozvani dati; to je stav raspoloživosti koji Gospodin traži od svih svojih učenika, poglavito onih koji imaju odgovorne zadaće u Crkvi.
A Petrov pouzdan posluh urodio je čudesnim plodom: „Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba“ (r. 6).
To je čudesni ribolov, znak snage Isusove riječi: kad se velikodušno stavimo u Njegovu službu, On izvodi velike stvari u nama. Tako postupa sa svakim od nas: traži od nas da ga primimo na lađu našega života, da iznova krenemo s njim i zaplovimo novim morskim prostranstvom, koje se pokazuje punim iznenađenja. Njegov poziv da izađemo na otvoreno more čovječanstva našega vremena, kako bismo bili svjedoci dobrote i milosrđa, daje novi smisao našem postojanju, u kojem smo često u opasnosti da budemo zaokupljeni samima sobom.
Ponekad možemo ostati iznenađeni i oklijevati pred pozivom koji nam upućuje božanski Učitelj i u iskušenju smo da ga odbijemo zbog naše neprikladnosti. I sam je Petar, nakon tog nevjerojatnog ribolova, rekao Isusu: „Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!“ (r. 8). Lijepa je ta ponizna molitva: „Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!“. No, to je rekao klečeći pred Onim kojeg sada priznaje kao „Gospodina“. A Isus ga ohrabruje govoreći: „Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!“ (r. 10), jer Bog, ako se pouzdamo u Nj, oslobađa nas od našega grijeha i otvara pred nama novi obzor: surađivati u njegovu poslanju.
Najveće čudo koje je Isus učinio za Šimuna i druge razočarane i umorne ribare, nije toliko mreža puna ribe, koliko to što im je pomogao da ne postanu žrtve razočaranja i obeshrabrenja pred porazom. Otvorio ih je da postanu blagovjesnici i svjedoci njegove riječi i Božjega kraljevstva.
Odgovor učenikâ bio je spreman i potpun: „Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim“ (r. 11). Neka nam Blažena Djevica, uzor spremnog prianjanja uz Božju volju, pomogne osjetiti privlačnost Gospodinova poziva i učini nas spremnima surađivati s Njim kako bismo posvuda širili njegovu riječ spasenja.
…………………..
Papa Benedikt XVI.
Nedjelja, 7. veljače 2010.
Božji poziv
Draga braćo i sestre!
Liturgija ove pete nedjelje kroz godinu predstavlja nam temu Božjeg poziva. U divnom viđenju, Izaija se našao pred licem tri put svetoga Gospodina i obuzet je velikim strahom i dubokim osjećajem svoje nedostojnosti. Ali serafin čisti njegova usta žeravom i briše njegov grijeh te on, osjetivši se spremnim odgovoriti na poziv, kliče: “Evo me, mene pošalji!” (usp. Iz 6,1-2.3-8). Isti slijed osjećaja prisutan je i u izvješću o čudesnom ribolovu, o kojem govori današnji ulomak iz Evanđelja. Pozvani od Isusa baciti mreže, usprkos tome što čitavu noć nisu ništa ulovili, Šimun Petar i drugi apostoli, povjerovavši u njegovu riječ, uloviše mnoštvo riba. Pred tim čudom, Šimun Petar se ne baca Isusu u zagrljaj kako bi time izrazio radost zbog neočekivanog ulova, već se, kao što izvješćuje evanđelist Luka, baca pred njegove noge govoreći: “Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!” (usp. Lk 5,10). Nato ga Isus poče bodriti: “Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!”; i, ostavivši sve, on pođe za njim.
Pavao također, podsjećajući da je bio progonitelj Crkve, govori kako je nedostojan zvati se apostolom, ali priznaje da je milost Božja učinila u njemu čuda i, usprkos vlastitim ograničenjima, povjerila mu zadatak i čast propovijedati evanđelje (usp. 1 Kor 15,8-10). U ta tri iskustva vidimo kako istinski susret s Bogom potiče čovjeka prepoznati vlastito siromaštvo i nedostojnost, vlastito ograničenje i vlastiti grijeh. Ali, usprkos toj krhkosti, Gospodin, bogat milosrđem i oproštenjem, preobražava čovjekov život i poziva ga slijediti. Poniznost koju su posvjedočili Izaija, Petar i Pavao poziva sve one koji su primili dar Božjeg poziva da se ne usredotočuju na vlastita ograničenja, nego da svoj pogled čvrsto upru u Gospodina i na njegovo iznenađujuće milosrđe, kako bi obratili srce i nastavili, s radošću, “ostavljati sve” zbog Njega. On, naime, ne gleda ono što je važno za čovjeka: “čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu” (1 Sam 16,7), ljude, istina, siromašne i slabe, ali koji vjeruju u Njega i postaju neustrašivi apostoli i navjestitelji spasenja.
…Molimo Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju i da oni koji osjete Gospodinov poziv slijediti ga, nakon potrebnog razaznavanja poziva, znaju odgovoriti velikodušno, ne uzdajući se u vlastite snage, nego otvarajući se djelovanju milosti. Na osobit način, pozivam svećenike da ožive svoju velikodušnu raspoloživost odgovoriti svakoga dana na Gospodinov poziv istom onom poniznošću i vjerom kojom su to učinili Izaija, Petar i Pavao.
Svetoj Djevici povjeravamo sva zvanja, osobito ona za redovnički i svećenički život. Neka Marija u svakom probudi želju izgovoriti vlastiti “da” Gospodinu s radošću i punim predanjem.