23. veljače 2025
Ulazna pjesma
Ja se u tvoju dobrotu, Gospodine, uzdam,
nek mi se srce raduje spasenju tvome!
Pjevat ću Gospodinu koji mi učini dobro. (Ps 13,6)
Zborna molitva
Svemogući Bože,
daj da budno osluškujemo poticaje tvoga Duha:
da ti čujemo glas, te ga riječju i životom slijedimo.
Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, ovim darovima iskazujemo ti dužnu počast.
Daj da naše služenje bude tebi na slavu a Crkvi na spasenje.
Po Kristu.
Pričesna pjesma
Ispovijedam sva čudesna djela tvoja, radujem se
i kličem tebi, pjevam imenu tvome, Svevišnji.
(Ps 9,2-3)
Popričesna molitva
Svemogući Bože,
daj da uberemo plodove spasenja
kojima su ova otajstva obećanje i zalog. Po Kristu.
Prvo čitanje 1Sam 26,2,7-9.12-13.22-23
Gospodin te predao u moje ruke, ali ja nisam htio dići ruke na tebe.
Čitanje Prve knjige o Samuelu
U one dane: Ustade Šaul i siđe u pustinju Zif, a s njim tri tisuće izabranih Izraelaca, da traži Davida u pustinji Zifu. David i Abišaj dopriješe noću do vojske: i gle, Šaulležaše i spavaše u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. Abner i vojnici ležahu oko njega. Tada Abišaj reče Davidu: »Danas ti je Bog predao u ruke tvoga neprijatelja. Zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi neće trebati.« Ali David odgovori Abišaju: »Nemoj ga ubijati! Jer tko će dignuti ruku svoju na pomazanika Gospodnjeg i ostati nekažnjen?« Nato David uze koplje i vrč za vodu što su bili kod Šaulovauzglavlja i oni odoše. Nitko nije ništa vidio ni opazio, nitko se nije probudio, nego su svi spavali jer bijaše na njih pao dubok san od Gospodina. David prijeđe na drugu stranu i stade na vrh gore, podaleko, tako da je među njima bio velik prostor. I viknu David:
»Evo kraljeva koplja, neka dođe jedan od momaka i neka ga uzme! A Gospodin će vratiti svakome po njegovoj pravdi i njegovoj vjernosti: danas te Gospodin bijaše predao u moje ruke, ali nisam htio dići ruke svoje na pomazanika Gospodnjega.«
Riječ je Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 103,1-4.8.10.12-13
Pripjev: Milosrdan je i milostiv Gospodin.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!
On ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.
Milosrdan je i milostiv Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.
Drugo čitanje 1Kor 15,45-49
Kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, posljednji Adam – duh životvorni. Ali ne bî najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno. Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek – s neba. Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i nebeski. I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga.
Riječ je Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Iv 13,34
Zapovijed vam novu dajem, govori Gospodin,
ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas.
Evanđelje Lk 6,27-38
Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Vama koji slušate velim: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju. Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj. I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima. Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine. Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati. Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajućse odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima. Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan. Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.«
Riječ je Gospodnja.
Papa Franjo
Nedjelja, 24. veljača 2019.
Ljubav prema neprijatelju urodila je kulturom milosrđa
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Evanđelje ove nedjelje (Lk 6,27-38) tiče se nečega što je u središtu kršćanskoga života i po čemu je ono prepoznatljivo, a to je ljubav prema neprijateljima. Isusove su riječi jasne: „Nego, velim vama koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju“ (Lk 6, 27-28).
To nije stvar izbora, to je zapovijed. Nije za sve, nego za učenike koje Isus naziva „vi koji slušate“. On vrlo dobro zna da ljubiti neprijatelje nadilazi naše mogućnosti, no zato je postao čovjekom: ne da nas ostavi takve kakvi jesmo, nego da nas preobrazi u muškarce i žene sposobne za veću ljubav, onu Oca svojega i našega. To je ljubav koju Isus daje onima koji ga „slušaju“.
A onda to postaje moguće! S Njim, zahvaljujući Njegovoj ljubavi i Njegovom Duhu, možemo ljubiti i one koji nas ne vole, pa i one koji nam čine zlo.
Na taj način, Isus želi da u svakome srcu Božja ljubav pobijedi mržnju i zlobu. Logika ljubavi koja ima svoj vrhunac u Kristovu križu, kršćanska je oznaka i vodi nas u susret svima s bratskim srcem. No kako je moguće nadvladati ljudski nagon i svjetovni zakon odmazde? Isus je dao odgovor u istom evanđeoskom odlomku: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan“ (Lk 6, 36). Tko sluša Isusa, tko ga nastoji slijediti, pa i ako za to treba platiti određenu cijenu, postaje dijete Božje i počinje stvarno biti nalik Ocu nebeskom. Postajemo sposobni za stvari za koje nikada ne bismo pomislili da ih možemo reći ili učiniti, kojih smo se štoviše stidjeli, a koje nam sada, naprotiv, daju radost i mir. Više ne trebamo biti nasilni u riječima i djelima; otkrivamo da smo sposobni za nježnost i dobrotu; te osjećamo da sve to ne dolazi od nas nego od Njega! Zato se time ne hvalimo, nego smo na tome zahvalni.
Nema ništa veće i plodnije od ljubavi. Ona osobi daje cijelo njezino dostojanstvo, dok je mržnja i osveta umanjuju, izobličavajući ljepotu stvorenja stvorenog na sliku Božju.
Ta zapovijed da se na uvredu i nepravdu odgovori s ljubavlju, stvorila je u svijetu novu kulturu: „kulturu milosrđa – moramo je dobro naučiti! i dobro provoditi u djelo tu kulturu milosrđa – iz koje se rađa istinska revolucija“ (Apostolsko pismo Misericordia et misera, 20).
To je revolucija ljubavi čiji su protagonisti mučenici svih vremena. Isus nas uvjerava da naše ponašanje obilježeno ljubavlju prema onima koji nam čine zlo, neće biti uzaludno. On kaže: „Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se […], jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti“ (Lk 6, 37-38). Lijepo je to. Bit će lijepo to što će nam Bog dati ako budemo velikodušni, milosrdni. Moramo opraštati jer nam je Bog oprostio i uvijek nam oprašta. Ako sve ne oprostimo, ne možemo očekivati da će nam biti oprošteno. Naprotiv, ako se naša srca otvore milosrđu, ako se zapečati oproštenje bratskim zagrljajem i stegnu veze zajedništva, pred svijetom naviještamo da je moguće dobrom pobijediti zlo.revl
Katkad nam je lakše pamtiti nepravde i zla koji su nam učinjeni negoli dobro; kod nekih to uzme toliko maha da im postane navika i preraste u pravu bolest. Oni su „skupljači nepravdî“: pamte samo loše stvari koje su učinili.
A to nikamo ne vodi. Moramo činiti suprotno, kaže Isus. Pamtiti dobre stvari i kad netko dođe s nekim tračem i govori loše o drugome, moramo reći: „Ali da, možda… on ili ona imaju u sebi i dobra…“. Preokrenuti razgovor. To je revolucija milosrđa.
Neka nam Djevica Marija pomogne da nam dotakne srce ta Isusova riječ, koja gori poput vatre, koja nas preobražava i osposobljava nas činiti dobro ne tražeći ništa zauzvrat, činiti dobro ne tražeći ništa zauzvrat, svjedočeći posvuda pobjedu ljubavi.
…………………….
Papa Benedikt XVI.
Nedjelja, 18. veljače 2007.
Ljubav prema neprijatelju predstavlja jezgru “kršćanske revolucije”
Draga braćo i sestre!
Današnje evanđelje sadrži jednu od tipičnih i izrazito snažnih riječi Isusova propovijedanja: “Ljubite svoje neprijatelje” (Lk 6,27). To je preuzeto iz Evanđelja po Luki, no nalazi se i u Evanđelju po Mateju (5,44), u kontekstu programatskog govora koji započinje poznatim “Blaženstvima”. Isus ga je izrekao u Galileji, na početku svoga javnog života: gotovo kao svojevrsni “manifest” predložen za sve, i kojemu on traži od svojih učenika da prionu, nudeći im da na korjenit način slijede njegov životni primjer. No, koji je smisao ove njegove riječi? Zašto Isus traži da ljubimo svoje neprijatelje, to jest zašto traži ljubav koja nadilazi ljudske sposobnosti? Zapravo, Isusov je prijedlog realističan, jer vodi računa o tome da u svijetu postoji previše nasilja, previše nepravde, a to se stanje ne može nadvladati a da mu se ne suprotstavimo s nečim što je više od ljubavi, više od dobrote. Ovo “više” dolazi od Boga: to je njegovo milosrđe, koje se utjelovilo u Isusu i koje jedino može pokrenuti svijet od zla prema dobru, počevši od onog malog ali odlučujućeg “svijeta” koji je čovjekovo srce.
S pravom se ovaj evanđeoski odlomak smatra “magnom chartom” kršćanskoga nenasilja, koje ne znači predavanje zlu – slijedeći lažno tumačenje “pružanja drugog obraza” (usp. Lk 6,29) – nego odgovor na zlo dobrim (usp. Rim 12,17-21), raskidajući tako lanac nepravde. Tada se razumije da nenasilje za kršćane nije samo neko taktičko ponašanje, nego način osobnoga bitka, stav onoga koji je tako uvjeren u Božju ljubav i njegovu moć, da se ne boji suprotstaviti zlu samo oružjem ljubavi i istine. Ljubav prema neprijatelju predstavlja jezgru “kršćanske revolucije”, revolucije koja nije utemeljena na strategijama ekonomske, političke ili medijske moći. Revolucije ljubavi, ljubavi koja se u konačnici ne oslanja na ljudske moći, nego je Božji dar koji se prima pouzdavanjem jedino i bezgranično u njegovu milosrdnu dobrotu. To je novost Evanđelja, koja mijenja svijet bez podizanja buke. To je junaštvo “malenih”, koji vjeruju u ljubav Božju te je šire i pod cijenu života.
Draga braćo i sestre, korizma koja će započeti ove srijede obredom pepeljenja, pogodno je razdoblje u kojem su svi kršćani pozvani na još dublje obraćenje Kristovoj ljubavi. Molimo Djevicu Mariju, pozornu učenicu Otkupiteljevu, da nam pomogne kako bismo dopustili da budemo bez ostatka osvojeni tom ljubavlju, da naučimo ljubiti kako nas je on ljubio, da budemo milosrdni kao što je milosrdan Otac naš koji je na nebesima (usp. Lk 6,36).