DOĐITE RANIJE kako biste našli parkiralište za vaša auta.
Mise danas:
Basel, St. Michael u 11.00 sati
KRIŽNI PUT je danas u 10.30 sati u Baselu.
Liestal, Bruder Klaus u 13.00 sati
Misna čitanja
Prvo čitanje: Post 2, 7-9; 3, 1-7
Stvaranje praroditelja i grijeh
Čitanje Knjige Postanka
Gospodin Bog sazda čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša. I Gospodin Bog zasadi vrt na istoku u Edenu i u nj smjesti čovjeka koga je sazdao. Tada Gospodin, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla – pogledu zamamljiva, a dobra za hranu – i stablo života nasred vrta i stablo spoznaje dobra i zla. Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je načini Gospodin Bog. Ona reče ženi: »Zar vam je doista Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?« Žena odgovori zmiji: »Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: ’Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj da ne umrete!’« Nato će zmija ženi: »Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit će vam se oči i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.« Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svome mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 51, 3-6a.12-14.17
Pripjev: Smiluj nam se, Gospodine, jer smo sagriješili!
https://youtu.be/6H-BnuCb9Tk
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!
Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.
Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i učinio što je zlo pred tobom.
Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Otvori, Gospodine, usne moje,
i usta će moja navješćivati hvalu tvoju.
Drugo čitanje: Rim 5, 12-19
Gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt... Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona. Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doći.
Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu. I dar - to nije kao kad je ono jedan sagriješio: jer presuda nakon jednoga grijeha posta osudom, a dar nakon mnogih grijeha - opravdanjem. Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva - po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu - po Jednome, Isusu Kristu.
Dakle, grijeh jednoga - svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga - svim ljudima na opravdanje, na život! Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja u Korizmi: SlavaTebiKriste Bože, Kralju slave vječite!
«Ne živi čojek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.»
Evanđelje: Mt 4, 1-11
Isus posti četrdeset dana i đavao ga iskušava.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.« A on odgovori: »Pisano je: ’Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.’« Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’« Isus mu kaza: »Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.« Tada mu reče Isus: »Odlazi, Sotono! Ta pisano je: ’Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!’« Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu.
Riječ Gospodnja.
Duhovna misao
Draga braćo i sestre,
s Isusom Kristom možemo pobijediti svaku kušnju, svaki grijeh i možemo živjeti u miru i ljubavi i s Bogom i bratom čovjekom. Sveti Augustin kaže: ‘Isus je bio kušan i iskušan, kako bi tebe, koji si svaki dan iskušavan i koji si na svaki dan na kušnji, poučio kako ćeš pobijediti svaku kušnju.’
Zato je svaki dan Korizme milosni trenutak, jer nas svaki dan potiče predati se što više Isusu Kristu, pouzdati se u Njega, ostati u Njemu, živjeti kako je On živio, učiti od Njega pravu ljubav, slijediti ga u svakodnevnom vršenju svojih dužnosti vršeći Božju ili Očevu volju, što je jedini i pravi zakon života. To je moguće i kada dođu poteškoće, kušnje, padovi, i kada smo u napasti napustiti put nasljedovanja Isusa Krista i zatvoriti se u sebe i svoju sebičnost i umišljenost. Za takav život je potrebna poniznost koju je imala Blažena Djevica Marija, kako bismo poput nje ponovno prihvatili Božju riječ i živjeli po njoj; kako bismo shvatili da smo samo stvorenja, a ne bogovi i da bismo shvatili da smo bez Boga Stvoritelja samo prah i pepeo. Čovjek može živjeti samo od vjere, prihvaćajući sebe kao stvorenje koje pušta i dopušta da ga Bog ispuni i ispunja svojom ljubavlju i tako ponovno vidi svoju veličinu i vidi kako je lijepo i dobro biti čovjek, biti Božje stvorenje.
Ljudsko biće je stvoreno na Božju sliku i priliku
Psalmist, dok gleda nebo, pita se: "Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti - pa što je čovjek, Bože, da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš?" (Ps 8, 4-5). Čovjek je ljudsko biće koje je jedino stvoreno na Božju sliku i priliku. Bog ga je stvorio, oblikovao, od zemaljskog praha i nikada ne smijemo zaboraviti da je čovjek oživio ili nastao tek kada mu je Bog UDAHNUO dah života; Duha Svojega, Duha Svetoga, po kojem je čovjek i slika Boga. Ljudsko biće je stvoreno na Božju sliku i priliku (usp. Post 1, 26-27). To znači da mi nismo sami sebe stvorili, mi smo bez Boga i veličine njegova daha i Duha samo zemaljski prah. Zato smo na Čistu srijedu započeli 40-o dnevni post s mišlju: „Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti“.
Prvi (istočni) čovjekov grijeh
U prvim poglavljima Knjige Postanka nalazimo dvije značajne slike: vrt sa «stablom spoznaje dobra i zla» i zmiju (usp. 2, 15-17; 3, 1-5). Vrt nam kazuje da je stvarnost u koju je Bog postavio čovjeka uređeni svijet koji treba njegovati i čuvati u poslušnosti Bogu. (usp. Post 2, 8-15). Zmija, koja se umiješala, predstavlja lik koji potječe iz istočnjačkih kultova «plodnosti», s kojom su bili očarani i zaneseni i sami Izraelci i neprestano se dovodili u napast da napuste tajanstveni savez (Bund) s Bogom i prestanu mu biti poslušni. Kada govorimo o zmiji u Bibliji ona predstavlja «lukavost», prevaru i zamamljivost ljudske tjelesnosti, te ono što je privlačno, zamamljivo očima, dovodi čovjeka u kušnju da upravo to hoće i želi. Sveti Pavao piše tako: «Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete» Gal, 5,16-17).
Što naime kaže zmija? Ona ne niječe Boga prvim ljudima, već postavlja podmuklo pitanje: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?" (Post 3, 1). Na taj način zmija izaziva sumnju u čovjeku da savez (Bund) s Bogom čovjeka sputava, oduzima mu slobodu i uskraćuje mu ono najljepše i najdragocjenije u životu. Kušnja ili napast se, dakle, sastoji u tome da Boga promatramo kao teret kojeg se treba osloboditi. Zato zmija govori prvim ljudima: »Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit će vam se oči i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.« Zmija postavlja čovjeka na Božje mjesto, a kada se se čovjek postavi na Božje mjesto, svi ostali odnosi bivaju uzdrmani, poljuljani i promijenjeni. Tada drugi postaje suparnik, prijetnja: Adam odmah optužuje Evu (usp. Post. 3, 12); njih dvoje se skrivaju od pogleda onoga Boga s kojim su se prijateljski svaki dan susretali (usp. 3, 8-10); zavist i mržnja prema drugome ulaze u čovjekovo srce; primjer za to je Kajin koji ubija svoga brata Abela (usp. 4, 3-9).
Okrećući se protiv Stvoritelja, čovjek se zapravo okreće protiv sebe i istine o sebi; on niječe i zlo, te s teretom grijeha, patnje i smrti ulazi u ovaj svijet. U Katekizmu Katoličke Crkve se kaže da je s prvim grijehom čovjek «izabrao» sebe nasuprot Bogu. Posljednje učenje iz izvješća o stvaranju je: Grijeh rađa grijeh i svi su grijesi u povijesti međusobno povezani. Izvor tog lanca grijeha mi nazivamo «istočni grijeh» koji je teško shvatiti i razumjeti. Ipak, svaki dan ga osjećamo, sve do onog dana kada se u Kristu pomirimo s Bogom.
Kristov križ postaje «novo stablo života»
Kristov križ postaje «novo stablo života», novo stablo spoznaje dobra i zla. Naime, čovjek vlastitim silama nije mogao i dan danas ne može izaći iz toga stanja grijeha, ne može samoga sebe spasiti ili otkupiti. Jedino Bog Stvoritelj može povratiti ponovno ispravne odnose. Samo ako Bog, od kojeg smo se udaljili, dođe k nama i pruža nam ruku s ljubavlju, ponovno se mogu uspostaviti pravi i prijateljski odnosi. To se događa u Isusu Kristu, koji čini upravo suprotno od onoga što je učinio Adam, kao što opisuje himan u drugom poglavlju Poslanice svetoga Pavla Filipljanima (2, 5-11): dok Adam ne priznaje stanje ograničenog stvorenja i želi se postaviti na Božje mjesto, Isus, Sin Božji, je u savršenom sinovskom odnosu s Ocem, silazi na zemlju, postaje sluga, prolazi putom ljubavi ponižavajući se sve do smrti na križu, da bi ponovno uspostavio red u odnosima s Bogom i u odnosima među ljudima. Kristov križ postaje tako novo stablo života.
Tako Evanđelje ove prve korizmene nedjelje izvješćuje o Isusovim kušnjama ili napastima u pustinji, a to potvrđuje da korizmeni hod započinje s onog mjesta na kojem je prvi čovjek (Adam i Eva) pao ili podlegao kušnjama zmije, Sotone. Očito je da evanđelist Matej insistira na činjenici kako Isusove kušnje nisu slučajnost, već su odluka nebeskoga Oca da nam ponovno pruži ruku pomirenja. Sveti Pavao bi rekao: «Braćo, molimo vas u Kristovo ime: dajte, pomirite se s Bogom!”(2 Kor 5,20).
Tri Isusove kušnje
Protiv Božjega sveopćeg nauma spasenja, đavao se usprotivio svim silama, kao što to na osobit način pokazuje tekst današnjeg Evanđelja o Isusovim kušnjama u pustinji. To su i naše svakodnevne kušnje, kako piše sveti Pavao: «Često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle samo na zemaljsko» (Fil 3,17-19).
Od triju napasti kojima Sotona podvrgava Isusa, prva se odnosi na glad, to jest na materijalnu potrebu: "Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom". Ali Isus odgovara: "Ne živi čovjek samo o kruhu" (Lk 4,3-4; usp. Pnz 8,3). Zatim, napasnik poziva Isusa da učini spektakularno čudo: da se baci sa zidina hrama i anđeli dolete i spase ga, tako da svi u Nj povjeruju. Ali Isus odgovara da se Boga nikada ne smije iskušavati (usp. Pnz 6,16). Na kraju, đavao pokazuje Isusu sva kraljevstva svijeta i kaže: sve će biti tvoje ako padneš nice pred mene i pokloniš mi se. To je prijevara moći, koju Isus raskrinkava i odbacuje: "Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi" (usp. Lk 4,5-8; Pnz 6,13). Pozivajući se uvijek na Sveto pismo, On ljudskim kriterijima pretpostavlja jedino istinsko mjerilo: poslušnost Božjoj volji. To je također temeljna pouka za nas: ako nosimo u umu i srcu Božju riječ, ako ova uđe u naš život, možemo odbaciti svaku vrstu napasnikove prijevare. Osim toga, iz čitava izvješća jasno izlazi na vidjelo slika Krista kao novog Adama, Sina Božjega ponizna i poslušna Ocu, za razliku od Adama i Eve, koji su u Edenskom vrtu podlegli kušnjama ili napastima zloduha. «Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.»
Svaki dan Korizme je milosni trenutak
Svaki dan Korizme je povoljan i milosni trenutak, jer nas svaki dan potiče predati se Isusu, pouzdati se u Njega, ostati u Njemu, živjeti kako je On živio, učiti od Njega pravu ljubav, slijediti ga u svakodnevnom vršenju Očeve volje, što je jedini veliki zakon života. Svaki je to dan moguće, također usred teškoća i napora, umora i padova, i kada smo u napasti napustiti put nasljedovanja Krista i zatvoriti se u sebe, u svoju sebičnost, zaboravljajući da se trebamo otvoriti Božjoj ljubavi u Kristu, kako bismo živjeli po logici pravednosti i ljubavi. Za sve to je potrebna poniznost da bismo sebe prihvatili kao stvorenje, prihvatili da trebamo Stvoritelja i da se jedino Njemu trebamo klanjati. Zahvaljujući Kristovu primjeru i djelovanju, otvaraju nam se vrata koja nas ponovno vode u Očevu kuću kako bismo se pomirili s Bogom. «Braćo, molimo vas u Kristovo ime: dajte, pomirite se s Bogom!”(2 Kor 5,20).
Zazovimo majčinsku pomoć Presvete Marije neka nam pomogne da, vođeni Duhom Svetim, živimo s radošću i plodonosno ovo vrijeme milosti, korizmeno vrijeme. Amen.