Mise danas:
Basel, u 11.00 sati
Liestal, u 13.00 sati
Misna čitanja
Prvo čitanje: Iz 2, 1-5
Gospodin sabire sve narode u vječni mir kraljevstva Božjega.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Viđenje Izaije, sina Amosova, o Judeji i Jeruzalemu: Dogodit će se na kraju danâ: Gora Doma Gospodnjega bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se stjecati svi narodi, nagrnut će mnoga plemena i reći: »Hajde, uziđimo na Goru Gospodnju, pođimo u Dom Boga Jakovljeva! On će nas naučiti svojim putovima, hodit ćemo stazama njegovim. Jer će iz Siona Zakon izaći, iz Jeruzalema riječ Gospodnja.« On će biti sudac narodima, mnogim će sudit plemenima i oni će mačeve prekovat u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizat mača protiv naroda nit se više učit ratovanju. Hajde, dome Jakovljev, u Gospodnjoj hodimo svjetlosti!
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 122, 1-2.4-9
Pripjev:Hajdemo radosno u Dom Gospodnji! https://youtu.be/e0jLC_QrIQQ
Obradovah se kad mi rekoše:
»Hajdemo u Dom Gospodnji!«
Eto noge nam već stoje
na vratima tvojim, Jeruzaleme.
Onamo uzlaze plemena,
plemena Gospodnja!
Po zakonu Izraelovu
da slave ime Gospodnje.
Ondje stoje sudačke stolice,
stolice doma Davidova.
Molite za mir Jeruzalemov!
Blago onima koji tebe ljube!
Neka bude mir u zidinama tvojim
i spokoj u tvojim palačama!
Radi braće i prijatelja svojih
klicat ću: »Mir tebi! «
Radi Doma Gospodina, Boga našega,
za sreću tvoju ja ću moliti.
Drugo čitanje: Rim 13, 11-14a
Blizu je spasenje naše.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Shvaćate ovaj čas: Vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja: Ps 85,8
Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje.
Evanđelje: Mt 24, 37-44
Bdijte da budete pripravni!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti.
Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.
Riječ Gospodnja.
Duhovna misao
Draga braćo i sestre!
Danas, na Prvu nedjelju došašća, Crkva započinje novu liturgijsku godinu. Liturgijsko vrijeme došašća slavi Božji dolazak u svoja dva trenutka: Prvo, ono nas poziva da ponovno probudimo iščekivanje Kristova slavnog povratka ili dolaska; kada će doći "suditi žive i mrtve", kao što molimo u Vjerovanju. Drugo, približava se Božić, mi upravljamo svoj pogled na prvi Isusov dolazak i Božju volju da bude i ostane Bog s nama - „Emanuel“.
Svaki od nas, dakle, napose u ovome vremenu priprave za Božić, može se zapitati: što ja očekujem? Za čime u ovome trenutku mojega života čezne moje srce? To se isto pitanje može postaviti na razini obitelji, zajednice, naroda. Što to svi mi zajedno čekamo?
Došašće nas stoga poziva i potiče na razmatranje ili razmišljanje o nazočnom, prisutnom i djelotvornom Isusu Kristu među nama. Njegova nazočnost uči nas i omogućava nam gledati svijet drugačijim očima? Isusovim očima! Naš život je kao trajni Isusuov „posjet“, kao način na koji On može doći k nama i postati nam blizak u svakoj prilici.
Ovdje ne smijemo zaboraviti da Isus neprestano dolazi u naše živote i da uvijek trebamo biti spremni ga primiti. Isusov poziv, koji nam se ponovno tako snažno stavlja pred oči ove prve nedjelje došaća: “Bdijte!” (Mk 13,33) ne znači ništa drugo nego „Ostanite u meni“ – ostanite sa mnom, jer u času koji je samo Bogu poznat, svatko će biti pozvan da položi račun za svoje postojanje.
Adventsko vrijeme tako podrazumijeva:
Što znači riječ 'Advent'?
Apostol nas Pavao u Prvoj poslanici Solunjanima poziva da pripremimo dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Pavao upotrebljava upravo riječ „dolazak“, na latinskom adventus, od koje dolazi riječ 'Advent'. Riječju adventus željelo se reći: Bog je ovdje, nije se povukao iz svijeta, nije nas ostavio same. Iako Ga ne možemo vidjeti ni dotaknuti kao što se događa sa zapažljivim stvarnostima, On je tu i pohađa nas na više načina. Nije li možda istina da nas često naše aktivnosti zarobe da i ne vidimo Božju prisutnost.
Došašće – Advent, to snažno liturgijsko vrijeme poziva nas da se zaustavimo u tišini kako bismo osjetili Božju nazočnost. Ono je poziv da shvatimo da su pojedini događaji u danu znakovi koje nam šalje Bog. Došašće nas poziva i potiče na razmatranje nazočnoga, prisutnog, a ne apstraktoga, našega Gospodina Isusa Krista. Došavši među nas, nazočan među nama, Krist nam govori na razne načine: u Svetom pismu, u liturgijskoj godini, u svecima, u svakodnevnim zbivanjima, u svemu stvorenom… I mi Mu se možemo obratiti, prikazati mu svoje patnje, nestrpljivost, pitanja koja nam izviru iz srca. Budimo sigurni da nas uvijek sluša! A ako je Isus nazočan, više ne postoji prazno vrijeme bez smisla. Ako je On nazočan, možemo se nadati i onda kada nam drugi ne mogu više zajamčiti nikakvu potporu, i onda kada budućnost postane mučna. Isus je na poseban način nazočan u svetoj misi. Prije svoje muke i smrti na Križu i svojega Uskrsnuća, Isus je na Veliki četvrtak ostavio Apostolima i svojoj Crkvi samoga sebe - SVETU MISU („barku“)po kojoj nas nastavlja ljubiti i spašavati od "potopa grijeha" sve do kraja svijeta.
Bdjeti znači moliti, a moliti je pitanje ljubavi
Draga braćo i sestre, ove dvije riječi su riječi koje nas podsjećaju na dramatične trenutke kroz koje je u Getsemaniju prolazio Isus Krist i njegovi učenici nakon posljednje večere, uoči njegove muke i smrti na križu. U maslinskom vrtu, Isus je molio u potpunoj samoći, sam, jer su njegovi učenici zaspali i nisu bili sposobni niti na kratko mu se u molitvi pridružiti. Bila je to za Isusa neopisiva agonija, prava unutarnja borba koja ga je dovela do znojenja krvlju, dok je molio molitvu predanja svome Ocu. Koja strašna suprotnost između Isusa koji trpi i učenika koji su se dopustili pobijediti snom! Božanski ih je Učitelj više puta pokušavao probuditi; više puta ih je pozvao da ga podrže, da mu se pridruže u njegovoj molitvi. No oni su ga praktički ostavili sama. «I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba pa im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!" Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. Govoraše: "Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!" (Mk 14:32-36). Njegova je teška tuga bila toliko velika da „mu se ukaza anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.“ (Lk 22:43-44). Kristova je molitva u kontrastu s ponašanjem apostola. „Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti pa im reče: "Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!"(Lk 22:45-46). Bdjeti je moliti, a moliti je pitanje ljubavi, kako je govorio Sveti Augustin.
Agonija u Getsemaniju se i danas nastavlja u svijetu
Ne stoji li da ono što se zbilo onda, da se može dogoditi i danas, u naše vrijeme? Ne događa li se da mnogi kršćani ni danas ne pronalaze vremena da bdiju s Kristom jer su previše zaokupljeni zemaljskim brigama? Nije li moguće da se mnogi i danas daju prevariti i zavesti zavodljivostima zla, zamkama i razornim silama mnogih drugih lažnih svjetala koje zasljepljuju oči, obmanjuju razum i ubijaju srce: droge, pijančevanja, priležništva… Ista agonija u Getsemaniju se i danas nastavlja u svijetu; nastavlja se u Crkvi i u životu svakoga kršćanina: evo zašto je svima upravljen poziv da mole i bdiju. „Bdijete i molite da ne padnete u napast – reče Isus učenicima nesposobnima da bdiju s njim – jer duh je spreman, ali tijelo je slabo“. Dragi vjernici, ne dajte se zavesti duhom ovoga svijeta, bdijte i molite da ne padnete u napast.
Isus i nas zove po imenu
U ovom vremenu došašća otvorimo misli i srce zahtjevnoj riječi božanskoga Učitelja, jedinoga koji nas može trgnuti iz naših varljivih snova, koji može ispuniti prazninu našega srca; odagnati strahove i tugu s obzora naše budućnosti kako bismo mogli «mačeve prekovat u plugove, a koplja u srpove». Isus nas zove po imenu kao što je to učinio i onda s apostolima: Petre, Jakove, Ivane… probudite se, slijedite me, budite sa mnom! Njegov poziv, njegova riječ, u prvi mah mogu se učiniti prezahtjevnima, no samo Isus nas može probuditi iz uspavanosti naših grijeha i ravnodušnosti, samo nas on može osloboditi sebičnosti koja rađa samoćom, nezadovoljstvom, često i očajanjem. Ako prihvatimo njegov poziv, možemo sve to nadvladati, možemo se preporoditi na novi život, na život milosti, na život u Duhu Svetome.
Otovrimo se Isusovoj riječi, upoznajmo ga i slijedimo
Otvorimo stoga srce Isusovoj riječi! I nama on ponavlja: „Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“ (Mt 16, 24). Ali kako je to moguće – pitamo se – i kuda nas vodi to nasljedovanje Krista? Vrijedi li riskirati vlastiti život za evanđelje? Zašto bih trebao vjerovati Kristu i pouzdavati se u nj? Ova nas pitanja u našem srcu vode do jednog drugog pitanja koje je najvažnije za naše postojanje: tko je za mene Krist? O našem odgovoru ovise zapravo smisao i vrijednost koju možemo dati životu. No, za odgovoriti na taj upit, potrebno je susresti Isusa. Doista, da bi se nekoga moglo slijediti, nužno je prethodno upoznati ga, a da bi ga se upoznalo treba ga osobno susresti.
Tko je Isus? Još od djetinjstva pomagali su vam spoznati to u obitelji, u katekizmu, u župi, u školi… tako ste sigurno naučili zbližiti se s njim. Naučili ste da je, nakon svoga djetinjstva i godina mladosti, dok je u Nazaretu rastao u dobi, mudrosti i milosti (Lk 2,52), primio krštenje i započeo svoje javno djelovanje. Prošao je Palestinom čineći dobro, naviještajući kraljevstvo Božje, liječeći svaku bolest i nemoć, sve do ispunjenja svoga otkupiteljskoga poslanja smrću na križu i uskrsnućem. Misija koju je poslije povjerio apostolima sažeta je u zapovijed ljubavi: ljubiti svaku osobu kao što je on nas ljubio, sve do predanja vlastitoga života za braću. Dragi vjernici, osjetite se ljubljenima od Isusa, takvi kakvi jeste, s vrlinama i slabostima. Samo vas njegova ljubav može učiniti uistinu sretnima. Idite mu ususret, još više, dopustite se privući od njega u ovom vremenu došašća i stisnite ruku koju vam pruža; predajte mu s povjerenjem svoj život kao što je to on učinio nebeskomu Ocu. Njegova blizina – to iskusi svatko tko mu se povjeri – raspršuje strah, njegova ljubav ispunja srce, njegov pogled štiti, njegova je riječ vodstvo i svjetlost našem zemaljskom hodu.
Primimo Duha Svetoga
Ostaje upit: tko nam može učiniti da susretnemo Isusa i tko nam može dati snagu da ga slijedimo? Prema obećanju koje je Isus dao apostolima u dvorani posljednje večere, Duh Sveti je taj koji nas uvodi u puninu života, istine i ljubavi. Njegova snaga, sila ljubavi, nije nešto što možemo zaslužiti ili zadobiti; možemo je samo kao čisti dar primiti. Kada ga primimo u naša srca, Duh Sveti nas mijenja iznutra; ali mu trebamo dopustiti da prodre kroz tvrdu koru ravnodušnosti, duhovnoga umora i slijepoga konformizma prouzrokovanih u nama mentalitetom sekulariziranog i hedonističkog vremena. Sve ovo znači odreći se samih sebe, prema Isusovu pozivu, uzeti svoj križ i slijediti ga.
Biti kršten Duhom Svetim znači biti "zapaljen" ljubavlju Božjom
Snaga Duha Svetoga darovana nam je po krštenju i po sakramentu potvrde, kojega su mnogi od vas već primili. Sjetite se onoga što vam je rečeno na dan krizme: « Primi pečat dara Duha Svetoga! Primiti pečat Duha Svetoga znači biti neizbrisivo obilježeni, zastalno promijenjeni, znači postati nova stvorenja. Za one koji su primili ovaj dar, ništa više ne može biti isto! Biti «kršteni» u Duhu znači biti zapaljeni ljubavlju Božjom. Biti «napojeni» (usp. 1 Kor 12,13) znači biti osvježeni ljepotom Božjega plana za nas i za svijet te postati sa svoje strane izvor svježine za druge“. Te je dodao: „biti «opečaćeni Duhom» nadalje znači ne bojati se braniti Krista, puštajući da istina evanđelja prožme naš način gledanja, mišljenja i djelovanja, dok radimo za trijumf civilizacije ljubavi“. Sveti Ignacije Antiohijski, mučenik iz drugoga stoljeća, ostavio nam je sjajan opis sile Duha Svetoga koji prebiva u nama. On govori o Duhu kao o fontani žive vode koja struji kroz naše srce i šapće: „Dođi, dođi k Ocu!“ (Ai Romani, 6,1-9).
Dragi vjernici, riječ BDJETI najbolje opisuje vrijeme došašća i bdjeti znači susresti, upoznati, zavoljeti i slijediti Isusa Krista; vrijeme došašća što više provesti u tišini i postu; odmaknuti se podosta od zemaljskih dobara; biti spreman pomoći najpotrebnijima; upoznati svoje grijehe, pokajati se za njih i ispovjediti se dobro za božićnu ispovijed i nadasve napraviti ponizno i pouzdano predanje sebe, svoje obitelji i naroda u ruku Boga, našega blagog i milosrdnog Oca. Amen.