Danas je misa samo u Baselu i to navečer u 18.00 sati
Misa na svetog Antu Padovanskoga je u utorak, 13. 06. u 20.15 sati u Baselu
Misna čitanja :
Prvo čitanje: Hoš 6,3-6
Ljubav mi je mila, ne žrtve.
Čitanje Knjige proroka Hošee
»Težimo da upoznamo Gospodina: ko zora pouzdan mu dolazak.
On će nam doći poput dažda jesenskog, poput kiše proljetne što natapa zemlju.«
»Što za tebe mogu učiniti, Efrajime?
Što za tebe mogu učiniti, Judo?
Ko oblak jutarnji ljubav je vaša, ko rana rosa koje nestaje.
Zato sam ih preko prorokâ sjekao
i ubijao riječima usta svojih;
al sud će tvoj izaći ko svjetlost.
Jer ljubav mi je mila, ne žrtva, poznavanje Boga, ne paljenice.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 50,1.8.12-15
Pripjev: Onomu koji hodi stazama pravim pokazat ću spasenje Božje.
Bog nad bogovima, Gospodin, govori i zove zemlju
od izlaza sunčeva do zalaza.
»Ne korim te zbog žrtava tvojih – paljenice su tvoje
svagda preda mnom.«
»Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao
jer moja je zemlja i sve što je ispunja.
Zar da ja jedem meso bikova
ili da pijem krv jaraca?«
»Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu,
ispuni Višnjemu zavjete svoje!
I zazovi me u dan tjeskobe:
oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.«
Drugo čitanje: Rim 4,18-25
Vjerom se ojačao davši slavu Bogu.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo!
U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo. Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje već obamrlo – bilo mu je blizu sto godina – i obamrlost krila Sarina. Ali pred Božjim obećanjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojačao davši slavu Bogu, posve uvjeren da on može učiniti što je obećao. Zato mu se i uračuna u pravednost.
Ali nije samo za nj napisano: Uračuna mu se, nego i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega, koji je predan za opačine naše i uskrišen ra di našeg opravdanja.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja: Lk 4,18
Gospodin me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje.
Evanđelje: Mt 9, 9-13
Ne dodoh zvati pravednike, nego grešnike.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme:
Isus, prolazeći, ugleda čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pode za njim.
Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: »Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?«
A on, čuvši to, reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«
Riječ Gospodnja.
Duhovna misao
Draga braćo i sestre!
Sveti Augustin u jednome odlomku svojih «Ispovijesti» zapisao: „Gospodine, smiluj mi se! Jao meni! Evo, ja ne skrivam svojih rana (grijeha): ti si liječnik, ja sam bolesnik; ti si milosrdan, ja sam bijedan... Sva je moja nada samo u velikom milosrđu tvome“ (X, 28.39; 29.40).
PRIČA O BOŽJEM MILOSRĐU
Priča o čovjeku koji je počinio sve grijehe, osim jednog…
Redovniku i svećeniku benediktincu, p. Riccardiju, došao mladić sav zbunjen. Bacio se na koljena govoreći: “Oče, počinio sam sve grijehe.” “Sve, osim jednog”, - odgovori ispovjednik. Mladić ije razumio, pa ponovi: “Ja vam kažem sve, jer nema grijeha koji nisam učinio.” “A ja opet, mladiću, tebi kažem i ponavljam: Sve si grijehe učinio, osim jednog.” “Kojeg?” “Nisi posumnjao u Božje milosrđe. I zato si se došao ispovjediti. Možda si ti i počinio sve grijehe, grijehe svake vrste. Ali, budući da nisi posumnjao u Božju dobrotu, Bog će ti ih sve oprostiti.”
Nepoznati autor
Nikada ne smijemo zaboraviti veliko Božje milosrđe, jer Bog oprašta sve i Bog oprašta...
Sva je moja nada samo u velikom Božjemu milosrđu
Ovaj stav čovjek teško prihvaća i u životu i u svojoj vjeri. Tako i ove nedjelje u središtu liturgije Riječi stoji tvrdnja proroka Hošee kojega preuzima Isus u Evanđelju: „Jer ljubav mi je mila, ne žrtve, poznavanje Boga, ne paljenice“ (Hoš 6,6). Riječ je o ključnoj riječi ili misli, jednoj od onih koje nas uvode u srce Svetoga pisma.
Kontekst, u kojemu Isus upotrebljava tu riječ, je poziv cariniku Mateju: „Hajde za mnom!“, a budući da je po zvanju bio „carinik“, to jest poreznik koji je porez naplaćivao za rimsku carsku vlast, Židovi su ga smatrali javnim grješnikom. Isus je s učenicima došao u njegovu kuću i sjeo za stol i jeo zajedno s drugim carinicima i grešnicima. Skandaliziranim farizejima je odgovorio: „Ne trebaju zdravi liječnika nego bolesni... Ta ne dođoh zvati pravednike nego grešnike“ (Mt 9,12-13). Evanđelist Matej na tome mjestu u Isusova usta stavlja Hošeino proroštvo: „Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva.“ Ova Božja riječ došla je do nas po evanđelju, kao jedan od sažetaka cijele kršćanske poruke, poruke koja nas uvodi u SRECE Svetog pisma: Prava vjera sastoji se u ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, a ne u osuđivanju i nekoj svojoj pravednosti. Samo ljubav prema Bogu i prema bližnjemu daje vrijednost bogoštovlju, molitvi i obdržavanju vjerskih propisa.
Poznavanje Boga je bitno za nas, a milo Bogu
Danas nam Sveto pismo očituje Boga „sporog na srdžbu“ i „bogatog milosrđem“, uvijek „spremnog oprostiti i pomoći“. To su riječi koje podsjećaju na samoobjavu što ju je sam Boga dao Mojsiju na Sinaju i koje smo čitali prošle nedjelje: „Gospodin! Gospodin! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću“ (Izl 34,6). U tom smislu, sveti Petar Krizolog (oko 380.-450.) ovako kaže u Drugom govoru o postu:„Velika su djela Gospodnja“: no ova veličina nadvišena je veličinom milosrđa. Doista, nakon što prorok kaže: „Velika su djela Gospodnja“, na drugom mjestu dodaje: „Milosrđe mu je veće od svih djela“.
Milosrđe, draga braćo i sestre, ispunja nebo, ispunja zemlju... Zato je i veliko, i velikodušno, i jedinstveno milosrđe Kristovo, koje je sav sud i osudu očitovalo na Križu za samo jedan dan, a ujedno čovječanstvo pozvalo na OBRAĆENJE. Evo onda zašto se prorok, koji nije imao povjerenja u vlastitu pravednost, sav baca prema milosrđu: „Smiluj mi se, Bože - kaže - po velikom milosrđu svome“ (Ps 51,3). To je istinska veličina Božja - kao što prorok Hošea govori: «POZNAVANJE BOGA mi je milo, a ne žrtve paljenice. LJUBAV mi je mila, a ne žrtve…»
Poučan je Judin i Petrov primjer
Crkva, odnosno svaki kršćanin, treba donositi svima „radosnu stvarnost ljubavibožanskoga milosrđa. Naše je poslanje živjeti i isticati dimenziju milosrdne Božje ljubavi očitovane u Isusu Kristu. Mi nismo u milosti i NEMILOSTI TAJNOVITIH SILA, nego smo povjereni Kristu, njegovu djelovanju, njegovu milosrđu. Božansko milosrđe je vječno, nazočno je svaki dan. Što se toga tiče jako je poučan Judin i Petrov PRIMJER. I Petar je zanijekao Isusa, ali je znao prihvatiti oprost - čitaj MILOSRĐE. U Judi se kajanje „pretvorilo u razočaranje“, «u samoosudu», u čin „samouništenja“. To je za nas poziv da uvijek budemo svjesni da je naša LJUBAV i PRAVEDNOST «Ko oblak jutarnji ljubav je vaša, ko rana rosa koje nestaje» - kako nam kaže današnje Prvo čitanje. To je za nas poziv da uvijek budemo svjesni onoga što govori sveti Bernard: ‘Nikada nemoj sumnjati u božansko milosrđe. Isus čeka našu spremnost na pokajanje i obraćenje: bogat je milosrđem i praštanjem.
Pred nasiljem u svijetu Isus traži «revoluciju ljubavi» da ljubavlju koja nadilazi „ljudske sposobnosti“ ljubimo svoje neprijatelje. Revolucija ljubavi je Božji dar koji se postiže posvemašnjim pouzdanjem u milosrdnu dobrotu u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega, koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja, spasenja. (usporedi s današnjim Drugim čitanjem).
Milosrđe je središte kršćanskog života
Kristove riječi »Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe« (Mt 5, 7) i »Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!« (Mt 25, 40), su poziv na milosrđe:»Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan« (Lk 6, 36). Milosrđe nije tek jedna od dimenzija kršćanskoga života, nego je središte kršćanskog života: nema kršćanstva bez milosrđa. Isusove riječi svetoj sestri Faustini Kowalskoj, koja je proglašena blaženom 18. travnja 1993., a svetom 30. travnja 2000.: “Kćeri moja, govori cijelome svijetu o mojem neiscrpnome milosrđu. Čovječanstvo neće naći mira tako dugo dok se s posvemašnjim pouzdanjem ne obrati na moje milosrđe. Kaži bolesnome čovječanstvu da se mora uteći mojemu milosrdnomu srcu i ja ću ga obdariti mirom.“ (Dn 300) «Duše ginu usprkos mojoj pregorkoj muci. Dajem im posljednju slamku spasa - moje sveto milosrđe.» (Dn 965) - potvrđuju da je čovječanstvo spašeno po MILOSRĐU BOŽJEM, a ne po «pravdi».
Spasenje čovječanstva se moglo ostvariti samo BOŽJIM MILOSRĐEM
Nikad ne zaboravimo: Samo je neograničena Božja ljubav, milosrdna Božja ljubav – očitovana na Križu, mogla «izbrisati» ljudsko zlo, koje je, znači, neizmjerno veliko.
„Polazeći od Presvetog Trojstva“ – bitno je ispravno gledati odnos Oca i Sina. Potpuno je pogrešno misliti da Otac inzistira na pravdi za koju treba Sin Isus biti samo poslušan i okrutno trpjeti na križu.
Ne zaboravimo: Otac i Sin su jedno. Njihova volja je jedna. Njihova ljubav je jedno. Njihovo trpljenje je jedno. Kada se Sin bori s mukom koja ga čeka i na Maslinskoj gori moli: „Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti (Mt 26,39), On ne doživljava muku kao okrutni Očev nalog koji treba prihvatiti i ispuniti, nego dobro zna koliko je neizmjerno veliko zlo koje je čovječanstvo počinilo, dobro zna da ni On niti Otac ne mogu sve to zlo jednostavno proglasiti nepostojećim. Sve to zlo Isus treba „oprati“, „očistiti“ i ponovno vratiti čovječanstvu dostojanstvo djece Božje. Božja je volja da se čovječanstvo spasi. To je ujedno i Kristova volja.
Sad možemo postaviti i drugo pitanje: Zašto baš križ i pomirenje na križu? Odgovor na pitanje je otprilike u ovom duhu: Ništa drugo nije moglo tako prljavo i veliko zlo oprati i očistiti. Samo neograničena Božja ljubav je mogla kroz patnju križa izbrisati toliko zlo ovoga svijeta. Sve to pokazuje da nije riječ o okrutnoj pravdi koju je Isus mora po volji Očevoj trpjeti, nego to je bila Božja volja: spasiti čovječanstvo od propasti, a ne neki Očev „fanatizam”. Spasenje čovječanstva se moglo ostvariti samo BOŽJIM MILOSRĐEM.
Pozvani smo nasljedovati Božje milosrđe
A on, čuvši to, reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«
Božja ljubav i Božje milosrđe su ujedno i poziv svima nama na nasljedovanje Božjega milosrđa prema drugima, što se jasno vidi iz prispodobe o „milosrdnom Samarijancu“ koja završava upravo s pozivom na iskazivanje milosrđa drugima: »Idi pa i ti čini tako!« (Lk 10,37).
Gospodin Isus traži pouzdanje od svih stvorenja (Dn 1059) i izvršavanje djela milosrđa: djelom, riječju ili molitvom. «Milosrđe prema bližnjemu moraš pokazivati uvijek i svagdje, ne možeš to izbjegavati niti se izgovarati ili opravdavati» (Dn 742). Krist želi da njegovi štovatelji u tijeku dana izvrše barem jedan čin milosrđa spram bližnjega iz ljubavi prema Kristu. Širenje štovanja Božjega milosrđa ne traži puno riječi, nego kršćanski život, kršćanski stav vjere, pouzdanje u Boga i neprestan napredak u milosrđu prema bližnjima.
Blažena Djevica Marija, Majka Crkve, majka naša, neka izmoli svim kršćanima milost da se odreknu «površinske vjere», „svoje ljubavi“, „svoje pravednosti“ „Judine i farizejske osude“ i da uđu na milosrdnu GOZBU Božje ljubavi koju je Isus slavio u Matejevoj kući s carinicima i grešnicima, koja je potvrda da je Božje Kraljevstvo s Isusom već došlo na ovu Zemlju i zamole Boga: „Smiluj mi se, Bože, - po velikom milosrđu svome!“ Amen.