(Crkva preporuča prenošenje svetkovine Tijelova na nedjelju, gdje se ne može proslaviti redovito zbog toga što je taj dan radni dan u određenim mjestima ili državama. Zato i mi to danas činimo, smatrajući da je ispravno razumijevanje svetkovine Tijelova veoma bitno za naš kršćanski život i razumijevanje svete mise - Euharistije )
Prvo čitanje: Pnz 8, 2-3.14b-16a
Hranio te manom za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci.
Mojsije reče narodu: »Sjećaj se svega puta kojim te Gospodin, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi i iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš. Ponizivao te i glađu morio, a onda te hranio manom, za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci, da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu nego da čovjek živi o svakoj riječi što izlazi iz usta Gospodnjih.
Nemoj zaboraviti Gospodina, Boga svoga, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva; koji te proveo kroz onu veliku i strašnu pustinju, kroz zemlju plamenih zmija i štipavaca, suhim i bezvodnim krajem; koji ti je izveo vodu iz stijene tvrde kao kremen; koji te u pustinji hranio manom, nepoznatom tvojim ocima.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 147, 12-15.19-20
Slavi Gospodina, Jeruzaleme,
hvali Boga svoga, Sione!
On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.
On dade mir granicama tvojim,
pšenicom te hrani najboljom.
Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.
Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
Ne učini tako nijednom narodu:
nijednom naredbe svoje ne objavi!
Drugo čitanje: 1Kor 10, 16-17
Jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi.
Braćo! Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Iv 6, 51-58
Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«
Židovi se nato među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.«
Riječ Gospodnja.
Draga braćo i sestre!
Ove nedjelje, želimo na poseban način proslaviti svetrkovinu Presvetoga Tijela i Krvi Isusove.
Crkva nam želi na poseban način reći da je Isus Krist svojim Tijelom i Krvlju prisutan među nama pod prilikama posvećenoga kruha i vina.
Mi živimo euharistijsku vjeru! Vjeru u živoga i prisutnoga Krista u svetoj misi. Zato je SVETA MISA IZVOR I VRHUNAC KRŠĆANSKOGA ŽIVOTA.
On nam tumači Božju riječ. On nam lomi kruh i daje govoreći: „Uzmite i jedite, ovo je moje Tijelo koje će se za vas predati!“
On nam pruža čašu govoreći: „Uzmite i pijte iz nje svi. Ovo je kalež moje Krvi koja se prolijeva za vas i za sve ljude na otpuštenje grijeha . Ovo činite meni na spomen!“ Mi se ne sjećamo da je to samo nekada davno bilo, nego u svakoj misi se stvarnost Isusova Tijela i Krvi događa. Isus je živ! među nama prisutan. On nas PRETVARA U SVOJE TIJELO. Tako postajemo Kristovi i tako postajemo kršćani; Njemu sve sličniji bilo da smo na misi, bilo na radnom mjestu, bilo u kući, bilo na zabavi...
Zato kažemo: MI VJERUJEMO U EUHARISTIJSKOGA PRISUTNOGA ISUSA KRISTA i zato redovito SLAVIMO SVETU MISU!
Ostaje za svakoga od nas danas da se osobno upita: VJERUJEM LI JA U ISUSOVU PRISUTNOST U SVETOJ MISI? Tada će nam puno toga biti jasnije.
Godine 1263. njemački svećenik Petar iz Praga se na svom hodočašću u Rim zaustavio u Bolseni (Italija). Petar je bio pobožan svećenik, no ponekad mu je bilo teško povjerovati da je Isus Krist zaista prisutan u posvećenoj hostiji. I tako dok je slavio svetu misu pored groba svete Kristine u crkvi ove mučenice izgovarao riječi Posvećenja nad kruhom, krv je počela kapati iz posvećene hostije preko njegovih ruku na oltar. (tko želi dalje čitati može naći na web-stranici: „Euharistijsko čudo koje se zbilo 1263. godine u mjestu Bolseni u Italiji…
Draga braćo i sestre!
Iz gornjeg „euharistijskoga čuda“ lako je zaključiti da je u Euharistiji (svetoj misi) sam Isus Krist stvarno prisutan na tjelesan način pod prilikama posvećenog kruha i vina.
Tako možemo reći: „Bog s nama“ - je Isus Krist. On, koji je pozvao učenike; On koji je utemeljio Crkvu; On koji je ustanovio Euharistiju (svetu misu) je i danas s nama prisutan pod prilikama posveće-nog kruha i vina. On sam i danas nastavlja nas ljubiti i spašavati od grijeha po Euharistiji u svojoj Crkvi. U tome duhu lako je razumjeti Isusove riječi: „Ako ne jedete tijela Sina Čovječjeg i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi“ (Iv 6,53).
Istina koju kršćani nikada ne smiju izgubiti i zaboraviti: Isus Krist je uistinu PRISUTAN u Euharistiji (svetoj misi) pod prilikama posvećenoga kruha i vina.
Gospodin Isus, budući da je ljubio svoje, do kraja ih je ljubio, znajući da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta k Ocu, na Posljednjoj večeri svojima učenicima je oprao noge i dao im zapovijed ljubavi: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“ Da im ostavi dokaz svoje ljubavi, da neće svojih nikada napustiti i ostaviti kao siročad, ustanovio je Euharistiju (svetu misu) spomen-čin svoje smrti i uskrsnuća te apostolima zapovjedio da je slave sve do njegova ponovnog dolaska. “U tom trenutku postavio ih je svećenicima Novoga saveza.”
- Prije svoje muke i smrti na Križu i svojega Uskrsnuća, Isus je na Veliki četvrtak ostavio Apostolima i svojoj Crkvi SAMOGA SEBE - SVETU MISU.
To potvrđuju Isusove riječ s Posljednje večere: Ovo je moje tijelo, koje se za vas predaje. Ovo je moja krv, koja se prolijeva za mnoge na oproštenje grijeha“.
Sve se to ostvarilo na Veliki petak (i predanje tijela i prolijevanje krvi).
Bog nas je ljubio do kraja; do križa.
Na križu je zasjala pobjeda Božje ljubavi - Uskrsnuće.
Ono što je započelo na Posljednjoj večeri - dovršeno je Uskrsnućem i TRAJE DO DANA DANAŠENJEGA I TRAJAT ĆE SVE DO NJEGOVA PONOVNOG DOLASKA.
Znači - Isus svojim učenicima, (Crkvi, a danas nama) nije ostavio samo zapovijed ljubavi, nego je ostavio samoga sebe pod prilikama POSVEĆENOGA KRUHA i VINA.
- Ostavio nam je Euharisiju, (svetu misu) po kojoj On i dalje živi u svojoj Crkvi i po kojoj nas nastavlja ljubiti i spašavati od grijeha.
Zato nikada ne smijemo zaboraviti: Isus Krist je uistinu PRISUTAN u Euharistiji (svetoj misi) pod prilikama posvećenoga kruha i vina.
To je istina koju kršćani nikada ne smiju izgubiti i zaboraviti.
Danas slavimo svetkovinu Tijelova! Svetkovina koju nazivamo Tjelovo, svetkovina je Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Slavi se u četvrtak nakon blagdana Presvetog Trojstva.
Na Tijelovo Crkva ističe Euharistiju (svetu misu) kao sakramenat u kojem je Isus tjelesno živ i prisutan i to zauvijek među nama i s nama, svakog sata i svakoga dana, NE SAMO KADA SMO U CRKVI I NA MISI, NEGO I U NAŠIM KUĆAMA I ULICAMA.
Ostvarilo se Isusovo obećanje: „Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta“ (Iv 6,51).
Poruka svetkovine Tijelova je: Crkva živi od stvarne Kristove prisutnosti.
Isus je u euharistijskom kruhu trajno prisutan među svojim učenicima, u Crkvi i to za život svijeta. Bez Euharistije (svete mise) Crkva jednostavno ne bi postojala i ne postoji.
Ckva živi od stvarne Kristove euharistijske prisutnosti. Ostaje pitanje: Kako mi kršćani predstavljamo Krista u svijetu?
„Gospodinovo tijelo se ne može jednostavno blagovati (jesti) kao što se jede komad kruha.Može ga se primiti samo ako mu se otovrimo čitavim svojim životom, ako mu otvorimo svoje srce. Svetkovina Tijelova nam želi pomoći da u svojoj nutarnjoj gluhoći osluhnemo Gospodinovo kucanje na naša vrata. On kuca i moli: Otvori mi! Pusti me unutra! Počni živjeti od mene! Otvori mi, kaže Gospodin, kao što sam se ja otvorio tebi!“ (Joseph Ratzinger, na putu k Isusu. Str, 116-117.)
Pročitajte: „Euharistijsko čudo u Buenos Airesu“ iz 1996. godine - možete naći na web-stranici...
- Na sve ovo razmišljanje jedini razuman odgovor može nam dati samo vjera u Božje nadnaravno djelovanje. Bog nam je na taj način htio ponovno potvrditi da je uistinu prisutan u otajstvu Euharistije - svete mise.