Prvo čitanje: Iz 66,10-14c
Čitanje Knjige proroka Izaije
Veselite se s Jeruzalemom,
kličite zbog njega svi koji ga ljubite!
Radujte se, radujte s njime,
svi koji ste nad njim tugovali,
da se nadojite i nasitite
na dojkama utjehe njegove,
da se nasišete i nasladite
na grudima krepčine njegove.
Jer ovo govori Gospodin:
»Evo, mir ću na njih kao rijeku svratiti
i kao potok nabujali bogatstvo naroda.
Dojenčad ću njegovu na rukama nositi
i milovati na koljenima.
Kao što mati tješi sina,
tako ću i ja vas utješiti
– utješit ćete se u Jeruzalemu.«
Kad to vidite, srce će vam se radovati
i procvast će vam kosti ko mlada trava.
Očitovat će se ruka Gospodnja na njegovim slugama.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 66, 1-3a.4-7a.16.20
Pripjev: Kliči Bogu, sva zemljo!
Kliči Bogu, sva zemljo,
opjevaj slavu imena njegova,
podaj mu hvalu dostojnu.
Recite Bogu:
»Kako su potresna djela tvoja!«
»Sva zemlja nek ti se klanja i nek ti pjeva,
neka pjeva tvom imenu!«
Dođite i gledajte djela Božja:
čuda učini među sinovima ljudskim.
On pretvori more u zemlju suhu
te rijeku pregaziše.
Stoga se njemu radujmo!
Dovijeka vlada jakošću svojom!
Dođite, počujte, svi koji se Boga bojite,
pripovjedit ću što učini duši mojoj!
Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi,
naklonosti ne odvrati od mene!
Drugo čitanje: Gal 6, 14-18
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Galaćanima
Braćo: Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu. Uistinu, niti je što obrezanje niti neobrezanje, nego – novo stvorenje. A na sve koji se ovoga pravila budu držali, i na sveg Izraela Božjega – mir i milosrđe!
Ubuduće neka mi nitko ne dodijava jer ja na svom tijelu nosim biljege Isusove!
Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim, braćo! Amen.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Lk 10, 1-12.17-20
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme:
Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ’Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.«
»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: 'Približilo vam se kraljevstvo Božje!' A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: 'I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!' Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.«
Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: »Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!« A on im reče: »Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.«
Riječ Gospodnja.
Draga braćo i sestre!
Danas evanđelje (usp. Lk 10,1-12.17-20) predstavlja Isusa kako šalje sedamdeset i dvojicu učenika u sela kojima će proći, kako bi ih pripremili na njegov dolazak. To je jedna od vlastitosti evanđelista Luke koji ističe da poslanje nije pridržano samo dvanaestorici apostola, nego je prošireno i na ostale učenike. Isus doista kaže: "Žetva je velika, ali radnika malo" (Lk 10,2). U Božjem polju ima posla za sve. No, Isus se ne ograničuje samo na to da šalje, nego poslanicima daje i jasna i precizna pravila ponašanja. Ponajprije, šalje ih "po dva", kako bi si međusobno pomagali i davali svjedočanstvo bratske ljubavi. Upozorava ih da će biti "kao janjci među vukovima", a to znači da će morati biti miroljubivi bez obzira na sve i u svakoj situaciji nositi poruku mira koja je sam Krist. Neće sa sobom nositi ni odijela ni novca, nego će živjeti od onoga što im Božja Providnost ponudi. Brinut će se za bolesne, označujući tako Božje milosrđe. Gdje budu odbačeni, otamo će otići, ograničavajući se na to da upozore sve na odgovornost odbijanja Kraljevstva Božjega. Sveti Luka ističe polet učenika poradi dobrih plodova njihova poslanja, te bilježi ovaj lijep Isusov izričaj: "Ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima" (Lk 10,20).
Neka ovo evanđelje u svim krštenicima probudi svijest o tome da su njihova imena zapisana na Nebu, da su oni poslanici Kristovi, pozvani pripraviti mu put svojim riječima i svojim svjedočanstvom života.
Prilike u kojima danas ljudi žive su se promijenile
Prilike u kojima ljudi žive zacijelo su se u međuvremenu promijenile. Pred nadirućom sekulariziranom kulturom, koja, kako se ponekad čini, sve više prodire u zapadna društva, mnoge su Crkve, promatrajući pored ostalog krizu obitelji, opadanje broja zvanja i sve veće starenje klera, izložene opasnosti da se zatvore u same sebe, da s malom nadom gledaju u budućnost i popuste u svojim misijskim nastojanjima. No, upravo je ovo trenutak da se s pouzdanjem otvore Božjoj providnosti, jer Bog nikada ne napušta svoj narod već ga snagom Duha Svetoga vodi prema ispunjenju svoga vječnog nauma spasenja.
Ponositi se križem našega Isusa Krista
„Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu». Božji MIR je ostvaren na križu. Križ je znak i oruđe mira i pomirenja i s Bogom i s ćovjekom; oruđe opraštanja, razumijevanja, znak da je ljubav jača od svakog nasilja i svakog ugnjetavanja, jača od smrti. Zlo se pobjeđuje dobrom, ljubavlju. To je novo kraljevstvo mira u kojem je Krist kralj. Kraljevstvo koje Krist zastupa i uvodi u ovaj svijet nije neki teritorij, neka država, već su granice svijeta koje predstavljaju 72 učenika koje Isus šalje pred sobom i koji su asocijacija na broj drugih naroda koji se spominju u Starome Savezu. Isus stvara zajedništvo i jedinstvo među svim narodima ne obazirući se na rasu, jezik i kulturu.
I danas se ostvaruje zajedništo u svetoj misi
A gdje vidimo da se danas ostvaruje taj navještaj? U velikoj mreži euharistijskih ili misnih zajednica koja se proteže na čitavu zemlju. To je veliki mozaik zajednicâ u kojima se uprisutnjuje misna žrtva ljubavi tog krotkog i miroljubivog kralja; to je veliki mozaik koji sačinjava Isusovo "Kraljevstvo mira" od mora do mora sve do kraja svijeta. Posvuda, u svakoj stvarnosti, u svakoj kulturi, od velikih gradova s njihovim katedralam pa sve do malih sela sa skromnim kućercima, od velebnih katedrala do malih kapelica, on dolazi, uprisutnjuje se; a ulazeći u zajedništvo s njim i ljudi se ujedinjuju među sobom u jedno tijelo, nadilazeći podjele, suparništva, mržnje. Gospodin dolazi u svetoj misi ili euharistiji da nas oslobodi našeg individualizma, naših uskogrudnosti koje isključuju druge, da oblikuje od nas jedno tijelo, jedno kraljevstvo mira u podijeljenom svijetu.
Mi i danas možemo izgrađivati kraljevstvo Božje
Ali kako možemo izgrađivati to kraljevstvo mira čiji je kralj Krist? Zapovijed koju on ostavlja svojim apostolima i, preko njih, svima nama glasi: "Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga" (Mt 28, 19). Poput Isusa, glasnici mira njegova kraljevstva moraju krenuti na put, moraju odgovoriti na njegov poziv. Moraju poći, ali ne s ratnom moći ili snagom moći. U ulomku iz Evanđelja koji smo čuli Isus poziva sedamdeset i dvojicu učenika na veliku žetvu koja je svijet, pozivajući ih da mole Gospodara žetve da nikada ne ponestane radnika u njegovoj žetvi (usp. Lk 10, 1-3); ali ih ne šalje s moćnim sredstvima u rukama, već "kao janjce među vukove" (r. 3), bez kese, torbe i obuće (usp. r. 4). Sveti Ivan Zlatousti, u jednoj od svojih homilija, komentira: "Sve dok budemo janjci, pobjeđivat ćemo i, čak i ako nas okruže brojni vukovi, uspjet ćemo ih savladati. Ali ako postanemo vukovi, bit ćemo poraženi, jer ćemo biti lišeni pastirove pomoći" (Homilija, 33, 1: PG 57, 389).
Bitno je sebedarje, sebe dati
Kršćani ne smiju nikada podleći napasti da postanu vukovi usred čopora vukova; Kristovo se kraljevstvo mira ne širi s moći, snagom i nasiljem, već sebedarjem, ljubavlju koja ide do kraja, također ljubavlju prema neprijateljima. Isus ne pobjeđuje svijet snagom oružja, već snagom križa, koji je pravo jamstvo pobjede. A to ima za posljedicu za onoga koji želi biti Gospodinov učenik, njegov poslenik, da mora biti spreman također na muku i mučeništvo, izgubiti vlastiti život za njega, da bi u svijetu pobijedili dobro, ljubav, mir. To je uvjet da možemo reći, ulazeći u svaku stvarnost: "Mir kući ovoj" (Lk 10, 5).
Sveti Pavao je dao sebe
Pred Bazilikom sv. Petra nalaze se dva velika kipa svetih Petra i Pavla, koji su lako prepoznatljivi: sveti Petar drži u ruci ključeve, sveti Pavao, pak, drži u rukama mač. Onaj koji ne poznaje povijest ovog potonjeg mogao bi pomisliti da je riječ o velikom vojskovođi koji je bio na čelu moćnih vojski i mačem pokorio narode i nacije, stekavši slavu i bogatstvo tuđom krvlju. Istina je međutim sasvim suprotna: mač koji drži u rukama je sredstvo kojim je Pavao ubijen, kojim je podnio mučeništvo i prolio krv. Njegov boj nije bio nasilna bitka, rat, već mučeništvo za Krista. Njegovo je jedino oružje bilo upravo naviještanje "Isusa Krista, i to raspetoga" (1 Kor 2, 2). Njegova propovijed nije se temeljila "u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage" (r. 4). Čitav je svoj život posvetio donošenju evanđeoske poruke pomirenja i mira, utrošivši sve svoje sile da se ono proširi sve do nakraj zemlje. A ovo je bila njegova snaga: nije tražio miran, udoban život, daleko od teškoća, protivljenja, već se istrošio za evanđelje, bespridržajno je davao samoga sebe i tako je postao veliki glasnik Kristova mira i pomirenja. Zato i kaže: „Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu».
Božja riječ je oštrija od dvosjeklog mača
Mač što ga sveti Pavao drži u rukama doziva u pamet također snagu istine, koja često može raniti, može povrijediti; Apostol je ostao vjeran do kraja toj istini, služio joj je, trpio za nju, predao svoj život za nju. Ista ta logika vrijedi također za nas, ako želimo biti nositelji kraljevstva mira koje je Krist ostvario: moramo biti spremni platiti osobnu cijenu, osobno trpjeti nerazumijevanje, odbačenost, progon. Mir ne gradi mač osvajača, već mač patnika, onoga koji zna dati vlastiti život.
Naša je radost Isus Krist
Vratiše se radosni. Radost kojom su bila zahvaćena sedamdesetdvojica posljedica je njihove vjere i odvažnog djelovanja u Kristovo ime. Učenici spominju plodove svoga rada i rezultate svog poslanja. Time nas uče kako se i mi trebamo ponašati. Ponajprije je potrebno neprestano se vraćati Kristu i u zajedništvo njegovih učenika. Djelovanje kršćana se ne smije događati po inerciji vremena u kojemu živimo ili stihijski i prigodno, nego treba biti promišljeno djelovanje u Kristu Isusu, u imenu u kojemu su naša imena već zapisana na Nebu.
Mi kršćani trebamo dati dobro svjedočanstvo
Indijski državnik Mahatma Gandi je rekao: “Ja bih bez sumnje postao kršćanin kad bi kršćani bili kršćani svih dvadeset i četiri sata na dan.” Drugim riječima danas će Isusovi učenici i sljedbenici, kršćani, katolici imati uspjeha u širenju vjere samo ako se njihovo svjedočanstvo života, riječi i djela u potpunosti slažu 24 sata dnevno sa svim onim što je činio, govorio i naučavao naš učitelj Isus Krist. Neka nam Bog pomogne da ovo ostvarimo, te da se nađemo među odzvanim radnicima – Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju.
I mi živimo u dobu u kojem nam se pružaju veće udobnosti i veće mogućnosti, pozvani smo cijeniti skroman način života, kako bismo svoj um i srce sačuvali slobodnim i kako bismo mogli dijeliti dobra s braćom. Neka Presveta Marija, koja je svojom majčinskom prisutnošću nadahnjivala prve zajednice Isusovih učenika, pomogne također današnjoj Crkvi pružati dobro svjedočanstvo evanđelja.
Draga braćo i sestre, kao kršćani želimo zazvati od Boga dar mira, želimo ga moliti da nas učini oruđima svoga mira u svijetu kojeg još uvijek razdiru mržnja, podjele, sebičnosti, ratovi, želimo ga moliti da za zraku svjetla koja je kadra prosvijetliti um i srce svih ljudi, da mržnja ustupi mjesto opraštanju, podjela pomirenju, mržnja ljubavi, nasilje krotkosti, te u svijetu zavlada mir. Amen.