16. nedjelja kroz crkvenu godinu A - 19. 07. 2020.

Prvo čitanje: Mudr 12, 13.16-19

Daješ pokajanje za grijehe.

Čitanje Knjige Mudrosti

Osim tebe, Bože, nema Boga koji se brine za sve da bi mu morao dokazati kako ne sudiš krivo. Jer moć je tvoja načelo pravice tvoje i jer svime vladaš, možeš i sve poštedjeti. Jakost svoju pokazuješ samo onda kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje moći i kažnjavaš drskost onih koji je spoznaše. Ti, silni gospodaru, sudiš blago i upravljaš nama s velikom pažnjom jer kad god hoćeš, moć ti je pri ruci. A takvim si djelima narod svoj poučio da pravednik ima biti čovječan; podario si sinovima svojim dobru nadu jer daješ pokajanje za grijehe.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 86, 5-6.9-10.15-16a

Pripjev: Ti si, Gospodine, dobar i rado praštaš.

Ti si, Gospodine, dobar i rado praštaš,
pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.
Slušaj, Gospodine, molitvu moju
i pazi na glas vapaja mog.

Svi narodi što ih stvori doći će
i klanjat se tebi, Gospodine,
i slavit će ime tvoje.
Jer ti si velik i činiš čudesa:
ti si jedini Bog.

No ti si, Gospodine Bože, milosrdan i blag,
spor na srdžbu – sama ljubav i vjernost.
Pogledaj na me i smiluj se meni;
daj svome sluzi snage svoje!

 

Drugo čitanje: Rim 8, 26-27

Duh se za nas zauzima neizrecivim uzdasima

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sâm Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha – da se on po Božju zauzima za svete.

Riječ Gospodnja.

 

Pjesma prije Evanđelja - usp. Mt 11,25

Blagoslovljen da si, Oče, Gospodsru neba i zemlje,
što si otajstvo Kraljevstva objavio malenima.

 

Evanđelje: Mt 13, 24-43 

Pustite nek oboje raste do žetve. 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode.

Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’«

I drugo im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.«

I drugu im kaza prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.«

Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba – da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta.

Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.« On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.« »Tko ima uši, neka čuje!«

Riječ Gospodnja

Evanđelje na njemačkom - Evangelium Mt 13, 24–43

Lasst beides wachsen bis zur Ernte

Aus dem heiligen Evangelium nach Matthäus.

In jener Zeit erzählte Jesus der Menge folgendes Gleichnis: Mit  dem Himmelreich ist es wie mit einem Mann, der guten Samen auf seinen Acker säte.
Während nun die Menschen schliefen, kam sein Feind,säte Unkraut unter den Weizen
und ging weg. Als die Saat aufging und sich die Ähren bildeten, kam auch das Unkraut zum Vorschein. Da gingen die Knechte zu dem Gutsherrn und sagten: Herr, hast du nicht guten Samen auf deinen Acker gesät? Woher kommt dann das Unkraut?
Er antwortete: Das hat ein Feind getan. Da sagten die Knechte zu ihm: Sollen wir gehen und es ausreißen? Er entgegnete: Nein, damit ihr nicht zusammen mit dem Unkraut den Weizen ausreißt. Lasst beides wachsen bis zur Ernte und zur Zeit der Ernte
werde ich den Schnittern sagen: Sammelt zuerst das Unkraut und bindet es in Bündel, um es zu verbrennen; den Weizen aber bringt in meine Scheune!
Er legte ihnen ein weiteres Gleichnis vor und sagte: Mit dem Himmelreich ist es wie mit einem Senfkorn, das ein Mann auf seinen Acker säte. Es ist das kleinste von allen Samenkörnern; sobald es aber hochgewachsen ist, ist es größer als die anderen Gewächse und wird zu einem Baum, sodass die Vögel des Himmels kommen und in seinen Zweigen nisten.
Er sagte ihnen ein weiteres Gleichnis: Mit dem Himmelreich ist es wie mit dem Sauerteig, den eine Frau nahm und unter drei Sea Mehl verbarg, bis das Ganze durchsäuert war. Dies alles sagte Jesus der Menschenmenge in Gleichnissen und ohne Gleichnisse redete er nicht zu ihnen, damit sich erfülle, was durch den Propheten gesagt worden ist: Ich öffne meinen Mund in Gleichnissen, ich spreche aus, was seit der Schöpfung der Welt verborgen war. Dann verließ er die Menge und ging in das Haus.

Und seine Jünger kamen zu ihm und sagten: Erkläre uns das Gleichnis vom Unkraut auf dem Acker! Er antwortete: Der den guten Samen sät, ist der Menschensohn; der Acker ist die Welt, der gute Samen, das sind die Kinder des Reiches; das Unkraut sind die Kinder des Bösen; der Feind, der es gesät hat, ist der Teufel; die Ernte ist das Ende der Welt;
die Schnitter sind die Engel.

Wie nun das Unkraut aufgesammelt und im Feuer verbrannt wird, so wird es auch bei dem Ende der Welt sein: Der Menschensohn wird seine Engel aussendenund sie werden aus seinem Reich alle zusammenholen, die andere verführt und Gesetzloses getan haben, und werden sie in den Feuerofen werfen. Dort wird Heulen und Zähneknirschen sein. Dann werden die Gerechten im Reich ihres Vaters wie die Sonne leuchten. Wer Ohren hat, der höre!

Evangelium unseres Herrn Jesus Christus. - Lob sei dir, CHRISTUS!

Duhovna misao za nedjeljna čitanja

Gdje nema Boga, ništa ne može biti dobro

DUHOVNA PRIČA

«Svećenikova priča»

Jedan je svećenik ispričao zanimljivu priču: Bio je pozvan u kuću jedne umiruće starice. Starica je živjela u trošnoj kućici, sama i u velikom siromaštvu. Bila je teško bolesna. Nije mogla platiti troškove liječenja niti lijekove. Kada se svećenik pomolio za staricu, zapazio je iznad staričina kreveta na zidu stari list papira koji je bio uramljen. Upitao je staricu smije li izbliza pogledati šta piše na papiru. Dok je svećenik čitao, starica je otpočela svoju životunu priču kako je prije mnogo godina služila jednu englesku bogatu groficu koja joj je bila jako draga. Bile su to najljepše godine moga života. Grofica me stvarno cijenila i poštivala. Poslije grofičine smrti dobila sam neke darove i ovaj papir. Tada ju je svećenik upitao: „Gospođo, znate li vi šta piše na papiru koji ste dobili? Jeste li to ikad pročitali?“ – „Ne, nisam! Ja sam nepismena. Ne znam čitati! Ali kao uspomenu na dragu groficu, uramila sam taj papir i stavila ga iznad kreveta“. Tada joj je svećenik rekao: „Gospođo, ovo je OPORUKA kojom grofica Vama ostavlja u nasljedstvo sve svoje imanje. Čestitam! Vi ste jedna od najbogatijih žena na svijetu!“ Kakva je to spoznaja bila za tu ženu! Umire od bolesti i u najvećem siromaštvu, a jedna je od najbogatijih žena na svijetu! Sve joj se to tako dogodilo jer nije znala oporuku pročitati. Tako nije ni znala koje joj bogatstvo pripada.

I danas mnogi kršćani žive poput ove strarice u odnosu na Božju OPORUKU – RIJEČ. I danas mnogi kršćani, iako im je darovano «Nebo», iako im pripada Kraljevstvo Božje, oni žive u duhovnom siromaštvu: u oholosti, škrtosti, bludnosti, zavisti, neumjerenost u jelu i piću, srditosti, lijenosti, pa onda u strančarenju i ogovaranju, idolopoklonstvu, vračanju i gatanju; tvrdokornosti srca i neobraćenosti, odbacivanju spasenja po Isusu Kristu…

A sve to se događa zato što malo čitamo i poznajemo Božju riječ, iako imamo Bibliju u kući. Čitanje Božje riječi je jedan od temelja duhovnog života. Onaj tko redovita čita Božju riječ dolazi do lijeka svojoj duši. Božja riječ je SJEME VJERE. Onaj tko ne poznaje Božju riječ, ne poznaje ni Boga. A opet, ako nekoga ne poznajemo, ne možemo mu ni vjerovati. Knjiga Izreka kaže: „Sine moj, pazi na moje riječi! Prigni uho svoje mojim besjedama! Ne gubi ih nikad iz očiju! Pohrani ih usred srca svoga. Jer su život onima koji ih nalaze, i ozdravljenje svemu tijelu njihovu!“ (Izr 4,20-22). Nek nas ovo razmišljanje uvede u današnja misna čitanja i njihovu poruku.

Draga braćo i sestre!

U današnjem Evanđelju slušat ćemo o Božjoj riječi kao sjemenu koje Bog želi posijati u naše duše i živote. Evanđeoske prispodobe su kratke pripovijesti (pričanje u slikama) koje Isus koristi pri naviještanju Kraljevstva Božjega. On koristi slike iz poljodjelstva kojim se ljudi bave i koje lako mogu razumjeti. Tako u Evanđelju imamo slike ili prispodobe o kukolju (Unkraut) u žitu, o sićušnome gorušičinu zrnu (Senfkorn) i o kvascu (Sauerteig).

 Snaga Božje riječi je velika

Koristeći slike i situacije iz svakodnevnog života, Isus nam želi pokazati na pravi temelj svega; na Boga Stvoritelja; Boga koji i danas djeluje; Boga koji nije odustao od ovoga svijeta i čovjeka kojega iznad svega ljubi; Boga koji ulazi u naš život i koji nas želi ponovno „uzeti za ruku“ i voditi kao što majka vodi svoje ljubljeno dijete. Ovim načinom Isusova propovijedanja Isus nas poziva priznati Boga Oca svojim Stvoriteljem i Gospodarem i dati mu prvo mesto u našem životu. Jer, gdje nema Boga, ništa ne može biti dobro. Ili, kako se kaže : «Ako Bog nije na svom mestu, onda ništa drugo nije na svom mjestu!» Božje kraljevstvo znači upravo Božje gospodstvo, koje podrazumijeva POSLUŠNOST BOŽJOJ VOLJI. Božja volja je za sve nas mjerilo kojim se trebamo voditi u životu.

Zato je tema i ove nedjelje upravo Kraljevstvo Božje ili "Nebo" (koje ne treba shvatiti kao beskrajni prostor iznad nas), nego koje treba shvatiti kao prostor u našoj „nutrini“, u našemu srcu, u koje Isus želi zasijati sjeme Božje riječi. Tako Isus uspoređuje Kraljevstvo nebesko s poljem žita, da nam pomogne shvatiti da je u nama zasijano maleno pšenično zrno Božje riječi - koje kad izraste donosi trideseterostruk, šesdeseterostruk i stostruk plod. S takvim plodom ono malo zrno pokazuje životnu snagu koju ono posjeduje u sebi.

Ne zaboravimo svoju slabost

S druge strane, usprkos svim preprekama, (kukolju – našim slabostima) sjeme će se razviti, sazrjeti i plod donijeti. Taj će plod biti dobar samo ukoliko tlo života (naše srce) bude obrađivano onako kako Bog to hoće, ukoliko poslušamo Boga i učinimo onako kako nam on savjetuje ili govori. Zato u prispodobi o dobrom žitu i kukolju (Mt 13, 24-30), Isus nas opominje da, nakon što je gospodar izvršio sjetvu, zasijao njivu dobrim sjemenom, - "dok su njegovi ljudi spavali" - došao je "njegov neprijatelj" (đavao) i posijao svoje sjeme: korov (Unkraut). To nas uči da trebamo biti spremni „čuvati Božju riječ“ i surađivati (moliti) s Isusom Kristom i tako jačati svoju vjeru u Gospodina Isusa Krista.

Naime, nikada ne smijemo zaboraviti da smo mi ljudi nakon „prvoga grijeha“ ili neposlušnosti Božjoj riječi, postali njiva puna kukolja ili korova, a tek kasnije po Isusu Kristu postali smo „dobro sjeme“. Gospodar je svjestan da je na našoj njivi (nutrini) ostalo staroga sjemena (kukolja) i zato s nama postupa strpljivo, ne bi li došlo do „velike promjene“; do njive na kojoj raste dobro sjeme i donosi dobri i obilati plod.

Biti strpljiv i ponizan

Stara izreka kaže: «Strpljen, spašen!» Druga izreka kaže: „U svakom žitu, ima kukolja!“ Naša kršćanska zadaća nije staviti se na Božje mjesto i drugoga suditi. Treba prestati s onim pitanjima: „Zašto, Bože? Do kada, Bože? Koliko još, Bože?“ Mi bismo htjeli plodove brati prije nego što sjeme i zasijeemo… Mi smo pozvani otvoriti se Božjoj riječi i čekati dok uzraste sjeme Božje riječi u nama poput gorušičina zrna. Pozvani smo biti strpljivi; znati čekati, duhovno rasti i sazrijevati u Božjoj ljubavi. Zato nam Isus i pripovijeda o malenome, a i o malenima. On ne treba ohole i silne koji će osuđivati druge. Sjetimo se gorušičina zrna. U jednom kilogramu gorušičina zrna ima preko 970 000 zrnaca. Kada to malo gorušičino zrno nikne ono izraste u stablo i do 18 metara visine. Takvu snagu krije sjeme i Božje riječi. Bitno je osloniti se i usredočiti se na Božju riječ, a ne na zlo (kukolj u žitu); ne obeshrabriti se i ne prepustiti se osjećajima bespomoćnosti samo zbog toga što se dobro tek na kraju života broji i vidi. Ne zaboravimo odakle dolazimo i kamo idemo. Dobro nikada ne propada! Ono ima snagu kvasca i nezaustavljivu snagu da nas preobrazi u sinove, djecu Božju i to onda traje i prenosi se s koljena na koljeno. «Gdje nema Boga, ništa ne može biti dobra!»

Takav je Bog naš – dobar i rado prašta

Dragi vjernici, Knjiga mudrosti - iz koje je danas preuzeto prvo čitanje - ističe upravo takvog Boga: "Jer, osim tebe, nema Boga koji se brine za sve… Jer Ti svime vladaš i možeš sve poštedjeti" (Mudr 12, 13-16). Psalam 86 to potvrđuje: "Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju" (r. 5).

Ako smo dakle djeca Oca koji je tako velik i dobar, nastojmo mu biti slični! Isus je govorio svojim slušateljima: "Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!" (Mt 5, 48). Obratimo se s povjerenjem Mariji da nam pomogne vjerno slijediti Isusa i živjeti kao djeca Božja ljubeći Boga iznad svega, a bližnjega svoga kao samoga sebe. Amen.

Hvaljen Isus i Marija! I pozdrav svim vjernicima misije Basel gdje god bili ovih ljetnih dana.

Obavijesti

Važno: za sve hitne slučajeve u Misiji možete nazvati misonara fra Petra Topića na natel: 0041 76 331 63 79 ili nazovite Hrvatsku karoličku misiju u Zürichu na telefon: 044 - 455 80 60

- Dvije nedjelje: 26. 07. 2020. i 02. 08. 2020. godine neće biti mise na hrvatkom jeziku.

- Mise nakon ljetnog odmora

S redovitim misnim slavljima na oba mjesta - nakon ljetnog odmora počet će ponovno u nedjelju, 09. 08. 2020. po starom rasporedu:
Basel u 8.00 sati

Basel u 11.00 sati
Liestal u 13.00 sati

- Sve obavijesti i nedjeljna čitanja moći ćete pratiti i preko ljeta na web-stranici: www.hkm-basel.ch

Molim vas, držite se uputa koje sam vam poslao i koje možete pročitati na našoj web-stranici:

Na ovoj našoj mrežnoj stranici imate i misna nedjeljna čitanja i komentar: www.hkm-basel.ch

Prijavnice za Prvu pričest - djecu koja sada na jesen upisuju 3. razred možete prijaviti za Prvu pričest 2021. godine.

pp