U iduću nedjelju, 07. 08. 2022. neće biti mise u Baselu.
- Redovite mise su u nedjelju, 14. 08. 2022.
- Basel u 9.30 i u 11.00 sati i
- Liestal u 13.00 sati
Zahvaljujem svećeniku don Alenu Palatinušu za ljetnu zamjenu.
Misna čitanja
Prvo čitanje: Prop 1, 2; 2, 21-23
Što ima čovjek od sve brige srca svoga?
Čitanje Knjige Propovjednikove
Ispraznost nad ispraznošću,veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!
Jer čovjek se trudi mudro i umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu drugomu koji se oko toga uopće nije trudio. I to je ispraznost i velika nevolja. Jer što on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio? Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; čak ni noću ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 90, 3-6.12-14.17
Pripjev: Gospodine, ti nam bijaše okrilje od koljena do koljena.
https://youtu.be/yDJ029kPQv0
Smrtnike u prah vraćaš
i veliš: »Vratite se, sinovi ljudski!«
Jer je tisuću godina u očima tvojim
ko jučerašnji dan koji je minuo
i kao straža noćna.
Razgoniš ih ko jutarnji san,
kao trava su što se zeleni:
jutrom cvate i sva se zeleni,
a uvečer već se suši i vene.
Nauči nas dane naše brojiti
da steknemo mudro srce.
Vrati se k nama, Gospodine! Ta dokle ćeš?
Milostiv budi slugama svojim!
Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim
da kličemo i da se veselimo u sve dane!
Dobrota Gospodina, Boga našega, nek bude nad nama!
Daj da nam uspije djelo naših ruku,
djelo ruku naših nek uspije!
Drugo čitanje: Kol 3, 1-5.9-11
Tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima
Braćo: Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.
Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu - to idolopoklonstvo!
Ne varajte jedni druge!
Jer svukoste staroga čovjeka s njegovim djelima i obukoste novoga, koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga Stvoritelja! Tu više nema: Grk – Židov, obrezanje – neobrezanje, barbar – skit, rob – slobodnjak, nego sve i u svima – Krist.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Lk 12, 13-21
Što si pripravio, čije će biti?
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Netko iz mnoštva reče Isusu: »Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.« Nato mu on reče: »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?« I dometnu im: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.«
Kaza im i prispodobu: »Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: 'Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.' I reče: 'Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!' Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?' Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.«
Riječ Gospodnja.
Duhovna misao
Draga braćo i sestre, ove, 18. nedjelje u vrijeme kroz godinu Božja riječ potiče nas na razmišljanje o tome kakav treba biti naš odnos prema materijalnim dobrima. Bogatstvo, premda je i ono dobro, ne smije biti promatrano kao apsolutno dobro ili idol, božanstvo. Ponajprije, ono ne jamči naše spasenje, nego ga naprotiv može čak ozbiljno ugroziti. Isus u današnjem evanđeoskom odlomku skreće pozornost svojim učenicima upravo na taj rizik.
Što si pripravio, čije će biti?
U evanđelju Isusov nauk tiče se upravo prave životne mudrosti i započinje pitanjem koje je postavio netko iz mnoštva: "Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu" - imanje (Lk 12, 13). U svom odgovoru Isus upozorava slušatelje na pohlepu za zemaljskim dobrima prispodobom o «ludom bogatašu» koji, nakon što je sakupio obilnu ljetinu, prestaje raditi, troši svoja dobra zabavljajući se i zavarava se da može čak i samu smrt otkloniti.
"Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?'" (Lk 13, 20). Bezuman čovjek u Bibliji je onaj koji, iz iskustva vidljivih stvari, ne želi shvatiti da ništa ne traje zauvijek, već da sve prolazi: kako mladost tako i tjelesna snaga, kako udobnost tako i moć. Ludost je navezivati se u životu na tako prolazne stvari. Čovjek koji se uzda u Gospodinu, međutim, ne boji se života, pa ni neizbježne smrti: on je čovjek koji je stekao "mudro srce", poput svetaca.
Što je životna mudrost?
Stvar je životne mudrosti ne prionuti srcem uz dobra ovoga svijeta, jer sve je prolazno, sve može iznenada nestati. Pravo blago, za kojim neprestano moramo tragati, za nas kršćane nalazi se u "onom gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu". Podsjeća nas na to danas sveti Pavao u Poslanici Kološanima: „Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njim pojaviti u slaviˮ (Kol 3,1-4).
Kako razumjeti gornji tekst?
Kada se čita ovaj tekst moglo bi se, na prvi pogled, činiti kako Apostol želi pojačati prezir prema zemaljskim stvarnostima, pa tako i prema bogatstvu za kojim hlepi čovjek. Misao na "nebo" bila bi u tom slučaju neka vrsta bijega od života. Ali, da bismo shvatili pravi smisao tih Pavlovih tvrdnji, dovoljno je ne izdvajati ih iz njihova konteksta. Apostol vrlo jasno precizira što razumije pod "onim gore", što vjernik mora tražiti, a što pod "onim zemaljskim", čega se mora čuvati. Evo najprije što je ono "zemaljsko" što treba izbjegavati: "Umrtvite dakle – piše sveti Pavao – udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu - to idolopoklonstvo!" (3, 5). To znači da moramo umrtviti u sebi nezasitnu želju za materijalnim dobrima, sebičnost, koja je korijen svakoga grijeha. Dakle, kada Apostol poziva kršćane da se odlučno odijele od "zemaljskog" želi jasno dati do znanja da to pripada "starom čovjeku" kojeg kršćanin mora svući da bi se zaodjenuo Kristom.
Kao što je bio jasan dok je govorio o onome uza što ne treba prianjati svojim srcem, istom jasnoćom sveti Pavao pokazuje što je to "ono gore" što kršćanin naprotiv treba tražiti i kušati. To je ono što pripada "novom čovjeku" koji se u krštenju jednom zauvijek zaodjenuo Kristom, ali koji se neprestano treba obnavljati "po slici svoga Stvoritelja" (Kol 3, 10). Evo kako Apostol narodâ opisuje "ono gore": "Zaodjenite se dakle - kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni - u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! (…) A povrh svega - ljubav! To je sveza savršenstva" (Kol 3, 12-14).
Daleko od toga da sveti Pavao poziva vjernike, svakog od nas, da izbjegavamo svijet u koji nas je Bog postavio, nego sudjelujući već sada u životu Krista uskrsloga moramo živjeti kao novi ljudi na ovome svijetu, usred ovog zemaljskog života. Apostol nas podsjeća koje su to kreposti koje moraju pratiti kršćanski život; na vrhuncu je ljubav, uz koju su sve ostale vezane kao uz svoj izvor i ishodište. Ona obuhvaća i sažima sve "ono gore": to je ljubav koja, s vjerom i nadom, predstavlja veliko pravilo kršćanskog života i definira njegovu duboku narav.
Sveti Pavao bi svima nama objasnio i rekao: «Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača!“ (Fil 4,12-13). "Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene." (Gal 2, 20-21a).
Svetkovina preobraženja
Na uzdizanje pogleda prema "gore", prema Nebu, poziva nas i svetkovina Preobraženja Gospodnjega, što ćemo je subotu proslaviti. Taj nas događaj poziva da slijedimo Božje svjetlo kako bismo isplivali iza tama života. Bezumnost i tajna zla obavijaju čovječanstvo i svakog čovjeka i svijet i dandanas, uvlačeći se čak i u pore same Crkve. Primjer je rat u Ukrajini. Trpljenje i nepravda zatamnjuju naš zemaljski pogled na život. I ljudski život koji je prožet vjerom, upadne tako u polutamu i s ponekim trenutcima i u gusti mrak. Sve dok smo na zemlji, naš odnos i s Bogom, prate mnoge patnje kroz koje nam je proći. Komadić Raja na zemlji javi se kada «zatvorimo oči» i duboko se povežemo sa svjetlom koje zapali Božja riječ. U Gospodinovu se preobraženju pojavljuje svijetli oblak: dakle tama i svjetlo. Opasno je za naše nutarnje shvaćanje ako samo vidimo tamu ili oblak, a ne vidimo Svjetlo koje je Isus Krist; nutarnje svjetlo srca otvorena Očevu glasu da se sluša Sina, da se sluša Njegovu riječ, čuvanu u Svetome pismu. Valja Ga slušati u svim događajima našega života, slušati ga također u braći i sestrama, naročito malenima i siromašnima, preko kojih Isus često zahtijeva našu konkretnu ljubav. Slušati Krista i pokoravati se glasu njegovu, to je jedini pravi put oslobađanja od naše ljudske BEZUMNOSTI i pohlepe, jedini pravi put koji vodi u puninu radosti i ljubavi.
Upravimo svoju molitvu Presvetoj Mariji
Dok upravljamo svoju molitvu Presvetoj Mariji, želim spomenuti da je u utorak Porcijunkula ili Blagdan Gospe od Anđela, dan potpunog oprosta, tzv. Porcijunkulskog oprosta. Na ovaj dan u svim franjevačkim crkvama diljem svijeta (ali i u svim bazilikama, svetištima te župnim crkvama, vjernici mogu dobiti porcijunkulski ili potpuni oprost od vremenitih kazni. Oprost vjernici mogu dobiti od 1. kolovoza u podne do 2. kolovoza u ponoć ako pohode crkvu, ispovjede se i pričeste, te izmole Vjerovanje, Oče naš i pomole se na nakanu Svetoga Oca. Potpuni oprost je godine 1216. sv. Franjo izmolio od pape Honorija III., koji je odredio posebni oprost svima onima koji pohode crkvicu Porcijunkulu. Oprost je prvotno bio vezan uz pohod Porcijunkuli, ali kasnije se proširio na sve franjevačke crkve.
Crkva 5. kolovoza slavi blagdan Gospe snježne, odnosno Posvetu rimske bazilike Svete Marije Velike. Riječ je o najstarijem marijanskom svetištu na Zapadu, koje je papa Siksto III. dao izgraditi nedugo nakon crkvenoga sabora održanoga u Efezu 431. godine, na kojemu je Marija proglašena Majkom Božjom, a idući petak, kolovoza, slavit ćemo blagdan Preobraženja Gospodinova. Dan 6. kolovoza, koji se smatra vrhuncem ljeta, izabran je da bi se njime označio da sjaj Kristova lica prosvjetljuje čitav svijet. Amen.