Danas, nedjelja, 07. 08. nema mise u Baselu
U iduću nedjelju, 14. 08. 2022. godine bit će redovite nedjeljne svete mise:
Basel u 9.30 i 11.00 sati i Liestal u 13.00 sati
Misna čitanja
Prvo čitanje: Mudr 18, 6-9
Čime si kaznio naše protivnike, time si proslavio nas pozvavši nas k sebi.
Čitanje Knjige Mudrosti
Noć oslobođenja bijaše unaprijed najavljena ocima našim da bi jasno znali kakvim su prisegama povjerovali, i da budu dobre volje. Tako je tvoj narod očekivao spas pravednika i propast neprijatelja. Jer čime si kaznio naše protivnike, time si proslavio nas, pozvavši nas k sebi. Tada su pobožna djeca pravednikâ žrtve tajno prinijela i složno postavila zakon božanstven da sveti tvoji jednako snose i dobra i pogibelji. I tad su zapjevali svete pjesme otaca.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 33, 1.12.18-20.22
Pripjev: Blago narodu koji Gospodin odabra sebi za baštinu!
https://youtu.be/30yQJpHM3vo
Pravednici, Gospodinu kličite!
Hvaliti ga pristoji se čestitima.
Blago narodu kojemu je Gospodin Bog,
narodu koji on odabra sebi za baštinu!
Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.
Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama
kao što se u tebe uzdamo!
Drugo čitanje: Heb 11, 1-2.8-19
Iščekivaše onaj utemeljeni grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. Zbog nje stari primiše svjedočanstvo.
Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, jer iščekivaše onaj utemeljeni grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.
Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj.
U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanjâ, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji. Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže. Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad.
Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! – uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Lk 12, 32-48
I vi budite pripravni!
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo. Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.
»Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!
A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.«
Nato će Petar: »Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?« Reče Gospodin: »Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi. Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.
No rekne li taj sluga u srcu: 'Okasnit će gospodar moj' pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan koji mu se ne nada i u čas koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima.
I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.«
Riječ Gospodnja.
Duhova misao
Draga braćo i sestre!
Danas je vanjština Crkve i svijeta ostala skoro ista, ali mnogo se toga promijenilo i u svijetu i u Crkvi. Ostaje pitanje u kojoj mjeri ljudi još uopće pripadaju Crkvi? S jedne strane ti isti ljudi žele pripadat Crkvi i ne žele izgubiti taj temelj, a s druge strane iznutra ih određuje i oblikuje moderni način mišljenja, a ne Isus Krist. To je najčešće nepromišljeni stav mnogih i najčešće protiv Božje volje, ali on postaje novi svjetonazor i način života koji obilježava njihov svakodnevni život. Mnogi imaju mišljenje kako Crkvu treba modernizirati… Sve što je dobro u modernizaciji i nije u suprotnost Božjoj volji i Isusu Kristu, nitko od toga ne bježi.
Tako svakom čovjeku ostaje «duhovno hrvanje» vjere i sekularizacije (sekularizacija tijesno vezana uz proces modernizacije, ili kako kažemo: posvjetovčenja) koja je zahvatla čitav svijet. U takvom duhovnom previranju mnogi će krćani zbog duhovne lijenost i tjelesne sklonosti postati praktični ateisti, iako će nositi i dalje naziv kršćani, a mnogi će svoju vjeru produbiti i s oduševljenjem živjeti. Tako se u čovjeku uvijek i iznova pokazuje prisutnost Boga. To hrvanje se odvija u čovjeku kroz čitavu povijest. Sveti Augustin kaže da je svjetska borba između dva oblika ljubavi: ljubavi prema sebi – sve do razaranja ili uništenja svijeta, i ljubavi prema drugome – sve do odricanja od sama sebe. Ova je borba, koja se uvijek mogla vidjeti, prisutna i u tijeku je i dan danas. Borba između poslušnosti i neposlušnosti Bogu, borba između vjere i nevjere, između sebičnosti i ljubavi…
Pozvani smo da svoj život provedemo mudro i promišljeno, misleći i na posljednje stvari: smrt, posljednji sud, vječnost, pakao i raj
Istina je da smo na zemlji svi u prolazu, kao što nas to ispravno podsjeća drugo čitanje današnjega bogoslužja uzeto iz Poslanice Hebrejima. Ovdje nam je predstavljen Abraham u liku lutalice, poput nomada koji živi u šatoru i prebiva u tuđem kraju. Vodi ga, međutim, vjera. "Vjerom pozvan - piše sveti pisac - Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide" (Heb 11,8). Njegov stvarni cilj bio je "onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog" (11,10). Grad na koji se ovdje misli nije od ovoga svijeta, nego je to raj. Današnje bogoslužje riječi poziva nas da mislimo "na život budućega svijeta", kao što to ponavljamo svaki puta kada izgovaramo Vjerovanje, te to postaje i naša ispovijest vjere. To je poziv da svoj život provedemo mudro i promišljeno, da imamo na umu svoju sudbinu, to jest ono što nazivamo posljednjim stvarima: smrt, posljednji sud, vječnost, pakao i raj.
Današnje Evanđelje se samo nastavlja na prošlonedjeljno evanđelje
Liturgija današnje, devetnaeste nedjelje kroz godinu, nastavlja poruku od protekle nedjelje: ‘bogatstvo, premda je dobro, ne smije biti promatrano kao apsolutno dobro ili božanstvo’. Valja i treba vjerno naučiti vršiti svoje obveze ili zadaću koju nam je Bog povjerio uz stalno htjenje za «onim gore»: „Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njim pojaviti u slaviˮ (Kol 3,1-4).
Apostol Pavao nas potiče da moramo živjeti kao novi ljudi usred zemaljskog života i kaže: "Zaodjenite se dakle - kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni - u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! (…) A povrh svega - ljubav! To je sveza savršenstva" (Kol 3, 12-14) , a izbjegavajte: "bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu - to idolopoklonstvo!" (3, 5).
Današnje Evanđelje se samo nastavlja na prošlonedjeljno evanđelje i dodaje druge dvije prispodobe, potičući nas na budnost i uči nas da budemo dobre sluge koje će uvijek biti spremni za dolazak Gospodara. Isus se obraća svojim učenicima i uči ih da se brinu za Božji narod koji im je povjeren. I mi smo pozvani živjeti iz logike ljubavi, pažnje, nježnosti, budnosti za povjerene darove i osobe od Boga.
Što je budnost?
Budnost znači s jedne strane da se čovjek ne zatvara u sadašnji trenutak, prepuštajući se opipljivim stvarima - bilo bogatstvu, bilo siromaštvu, već gleda dalje od takvih trenutaka i raspoloženja. Gleda «prema gore» - gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Poanta je imati na oku Boga kako bi od Njega primio i primao kriterije i sposobnost da djelujemo na pravedan način.
S druge strane, budnost prije svega znači otvorenost prema dobru, istini, Bogu, usred svijeta koji je često neobjašnjiv i zahvaćen snagom zla. Znači da čovjek svom snagom i velikom prisebnošću nastoji činiti ono što je ispravno, ne živeći prema vlastitim željama, već prema usmjerenju vjere: »Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne!»
Kršćanin je upravitelj Božjih darova
A Isus u današnjem evanđelju – kroz tri prispodobe – isče da je kršćanin upravitelj Božjih otajstava: života koji nam je dao, trojstvene ljubavi u kojoj živimo - djeca smo Boga Oca u Sinu po Duhu Svetom, talenata i sposobnosti kojima nas je Bog ukrasio, ljudi koji su nam povjereni. I nitko nas ne može zamijeniti u tom zadatku. Svatko će položiti račun kako je upravljao s tim Božjim darovima.
Ako i kad zaboravimo da su nam sva ta dobra povjerena, pa pomislimo da ta sva dobra zaslužujemo i nismo shvatili zašto ih imamo, živimo zatvoreni i zaključani u sami sebe, puni svoje arogancije, svoje zavisti, svojih ogorčenja, svoje kritičke prosudbe. A onda, ne samo da nam je nije stalo do povjerenih osoba, nego ih na kraju maltretiramo, iskorištavamo i ne možemo ih pogledati Kristovim očima.
Isus želi da naše postojanje bude plodonosno, da budemo budni ili ne spuštamo stražu, da sa zahvalnošću i čudom primimo sva blaga njegova srca. Želi da budemo na oprezu i drugima stavimo u službu svoje talente i sposobnosti, osmijeh, opraštanje, svakodnevni rad, život u vjeri, nadi i ljubavi.
Krist nam život predstavlja kao misiju - poslanje. Dolazimo na zemlju zbog nečega, točnije zbog nekoga: zbog obitelji, prijatelja, suradnika, susjeda. Vječna sreća ovih ljudi u velikoj mjeri ovisi o našoj, tvojoj i mojoj brizi.
Što smo to učinili sa svojim životom?
Ovaj tekst je napisao američki komičar George Carlin (Džordž Karlin) nakon smrti voljene supruge. Mislim da svatko voli svoj život i da mu je Bog povjerio voljene osobe. Dobro bi bilo razmisliti što smo učinili sa svojim životom… Nastavite čitati, jer nas ovaj tekst može probuditi i učiniti budnima…
“Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike; trošimo više, a imamo manje; kupujemo više, uživamo manje;
Imamo veće kuće, a manje obitelji; više udobnosti, a manje vremena; imamo više diploma, ali manje razuma; više znanja, a manje rasuđivanja; više stručnjaka, a još više problema; više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.
Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nepromišljeno, smijemo se premalo, vozimo prebrzo, olako se ljutimo, prekasno liježemo, ustajemo umorni, čitamo nedovoljno, gledamo TV suviše.
Molimo se rijetko.
Uvećali smo naše posjede, ali smo umanjili naše vrijednosti. Previše pričamo, premalo volimo, prečesto mrzimo. Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako živjeti. Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.
Putovali smo na mjesec, a problem nam je otići preko ulice i upoznati novog susjeda. Zagospodarili smo vanjskim prostorom, ali ne i unutarnjim. Napravili smo velike, ali ne i bolje stvari.
Očistili smo zrak, a zagadili dušu. Razbili smo atom, ali ne i naše predrasude. Pišemo više, ali učimo manje. Planiramo više, ali postižemo manje. Naučili smo žuriti, ali ne i čekati. Imamo višu zaradu, ali i niži moral. Imamo sve više hrane, a sve smo više nezahvalni. Gradimo jače kompjutere sa većom memorijom, ali mi razgovaramo sve manje i manje. Težimo više kvantiteti, a zaboravljamo na kvalitetu.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave; velikih ljudi, a malih karaktera; brzih zarada i površnih odnosa. Ovo je vrijeme mira u svijetu, a rata u kući. Vrijeme mnogo dokolice, a malo uživanja. Vrijeme raznovrsne hrane i loše prehrane.
Sve je manje financijskih problema u braku, a sve više razvoda; sve je više luksuznijih kuća, ali i podijeljenih domova; ovo su dani brzih putovanja, oskudne odjeće i niskog morala; sve debljih ljudi, i tableta koje mogu sve – da te oraspolože, otupe ili ubiju.
Zapamtite:
Provedite što više vremena s vašim voljenima, jer oni neće biti vječno pored vas. Recite poneku ljubaznu riječ onome tko vas odozdo gleda sa strahopoštovanjem, jer će ta mala osoba uskoro odrasti i otići.
Sjetite se da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete dati svojim srcem, a ne košta vas ništa. Sjetite se da kažete “Volim te” vašem partneru i vašim voljenima, no najviše od svega iskreno mislite tako. Poljubac i zagrljaj mogu izliječiti ranu, ako dolaze duboko iz srca.
Sjetite se da se držite za ruke i cijenite trenutke kada ste zajedno, jer jednoga dana te osobe neće biti tu. Nađite vremena da volite, nađite vremena da razgovarate, i nađite vremena da podijelite vaše dragocjene misli s drugima.
Smijte se često, dugo i iskreno. Smijte se dok ne izgubite dah. Suze se događaju. Izdržite, odbolujte, preživite. Recite ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici, jer život se ne mjeri brojem udisaja koje udahnemo, nego trenucima koji nam oduzmu dah.”
Neka nam Djevica Marija, koja s neba bdije nad nama, pomogne da ne zaboravimo da smo ovdje na zemlji samo u prolazu i neka nas pouči da se pripravimo za susret s Isusom koji "sjedi zdesna Bogu Ocu Svemogućemu", odakle "će doći suditi žive i mrtve." Amen.