Nedjelja, 25. 2. 2024.

DRUGA KORIZMENA NEDJELJA

Mise danas 25. 02. 2024.
KRIŽNI PUT u Baselu je u 10.15 sati
Basel, misa u 11.00 sati
Liestal, misa u 13.00 sati
 

MISNA ČITANJA:

 

Prvo čitanje: Post 22,1-2.9a.10-13.15-18

Žrtva praoca našega Abrahama.

Čitanje Knjige Postanka

U one dane: Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: »Abrahame!« On odgovori: »Evo me!« Bog nastavi: »Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.« I stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik i naslaže drva.

Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina. Uto ga zovne s neba anđeo Gospodnji i poviče: »Abrahame! Abrahame!« »Evo me!« odgovori on. »Ne spuštaj ruku na dječaka« – reče – »niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga«. Podiže Abraham oči i pogleda, i gle – za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tada Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svog sina. Anđeo Gospodnji zovne Abrahama s neba drugi put i reče: »Kunem se samim sobom, izjavljuje Gospodin: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. Budući da si poslušao glas moj, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom.«

Riječ Gospodnja.

 

 

Otpjevni psalam: Ps 116,10.15-19

Pripjev: Hodit ću pred Gospodinom u zemlji živih.
https://youtu.be/YCdpc-3mgBE?si=zv-Di7HN6bkdayZd

Ja vjerujem i kada kažem:
»Nesretan sam veoma.«
Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.

Gospodine, tvoj sam sluga,
tvoj sluga, sin službenice tvoje:
ti si razriješio okove moje.
Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.

Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim,
u predvorjima doma Gospodnjega,
posred tebe, Jeruzaleme!

 

 

Drugo čitanje: Rim 8,31b-34

Bog ni svog Sina nije poštedio.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?

Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu – on se baš zauzima za nas!

Riječ Gospodnja.

 

Pjesma prije Evanđelja: usp. Mk 9,7

Iz sjajnog oblaka začu se Očev glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!

 

 

Evanđelje: Mk 9,2-10

Ovo je Sin moj ljubljeni. 

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!« I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.

Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo »od mrtvih ustati«.

Riječ Gospodnja.

 

 

Duhovna misao

 

Uzađimo danas s Isusom na Tabor, na "goru" molitve

 

Draga braćo i sestre!

Na drugu korizmenu nedjelju uvijek se čita ulomak iz Evanđelja o Gospodinovu preobraženju (Verklärung des Herrn). Posebno se ističe činjenicu da se Isus preobrazio DOK JE MOLIO. Isus u molitvi doživljava duboko iskustvo odnosa s Ocem, spremnost izvršiti Očevu volju i ujedno očituje svoje božanstvo.Razmišljajući o današnjem ulomku iz Evanđelja, možemo iz njega izvući vrlo važno učenje, a to je učenje o MOLITVI. Potrebno je dobro razmisliti o svojoj molitvi i osobnoj i zajedničkoj molitvi, ako još uopće i molimo. Ako i ne molimo, potrebno je razmisliti: Zašto? Gledaj danas Isusa na gori Tabor, "gori" molitve, gledaj kako se Isusova molitva spaja s Božjom voljom. Možda upravo taj odnos između Boga i nas NEDOSTAJE U NAŠOJ MOLITVI? U molitvi, ako Božja volja ne postaje i moja, i tvoja i naša volja, to nije molitva!
 

Možda si u svom životu izmolio tisuću puta Očenaš, isto toliko krunica i krunica, litanija i tako dalje, cijelo more molitava. No, u tebi postoji osjećaj: “Čovječe, ti uopće još nisi s Bogom. A trebao bi razgovarati s Bogom.” Bog preobražava, a ne tvoje lijepe riječi. Zato je uvijek važno moliti kao što je Isus molio. Njegov pogled u molitvi je uvijek bio pogled prema gore, prema svome Ocu, a ne prema dolje, prema zemlji - gdje se svega i svašta događa, pa u molitvi sve to gledamo i sve nas to zbunjuje. Evo prilike i danas! Uziđi s Isusom danas na Tabor, goru molitve i gledaj kako on moli, počmi moliti kao što on moli, pa ćeš i ti čuti riječi nebeskoga Oca: Ti si moj ljubljeni sin, ljuljena kći. Bog preobražava!

 

U molitvi, ako Božja volja ne postaje i moja i naša volja, to nije molitva

Isusovo preobraženje na gori Tabor u biti je bilo molitveno iskustvo (usp. Lk 9,28-29). Molitva je SVJETLO. Molitva, naime, dostiže svoj vrhunac upravo kada nam postaje SVJETLO s kojim prepoznajemo i prihvaćamo Boga i Božju volju. U MOLITVI SE SPAJA NAŠA VOLJA S BOŽJOM VOLJOM. „Budi volja tvoja!“U molitvi Božja volja postaje naša volja. Naša volja postaje JEDNO S BOŽJOM VOLJOM.Učenici su to mogli vidjeti od Isusa koji ih je poveo na „goru“ MOLITVE, na Tabor. Kada se Isus uspeo na goru, uronio je u molitvu i naum ljubavi Oca, koji ga je poslao u svijet da spasi čovječanstvo. U tome trenutku je Isus znao da mu se približio križ, konačna žrtva koja je nužna da nas oslobodi od vlasti grijeha i smrti. I u svom je srcu, ponovno, dao svoj pristanak, rekao svoj „Amen“. Reče: „Da“, evo me, Oče, neka bude tvoja volja ljubavi. I, kao što se dogodilo i nakon krštenja u Jordanu, i ovdje se dogodilo: s neba se javiše znakovi s kojima Bog Otac pokazuje koliko mu je Sin mio i čuje se Očev glas: »Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!« (Mk 9,7). Korzimeni dani su u potpunosti posvećeni slušanju Gospodina, slušanju Božjega glasa...

 

Molitva treba uvijek biti u skladu s Božjom voljom

Isus je rekao svojim učenicima: „Kad molite, ne blebećite, ne brbljajte, kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete, zamolite. (Mt 6,7-8). «Wenn ihr betet, sollt ihr nicht plappern wie die Heiden, die meinen, sie werden nur erhört, wenn sie viele Worte machen». I onda ih uči molitvu «Oče naš».

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime. Dosad niste iskali - molili ništa u moje ime. Ištite i primit ćete da radost vaša bude potpuna!  (usporedi Iv 16, 23b-28).

 Učenici su i do sada molili. Oni su svi bili pobožni ljudi. Ali oni još nisu ništa molili Oca u Isusovo ime. A, moliti u Isusovo ime znači moliti točno onako kako bi Isus molio. Ta molitva će sigurno biti uslišana, jer je u potpunom skladu s Očevom, s Božjom voljom.

 

Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’

Krivo misli onaj tko smatra da moliti u Isusovo ime znači samo zazvati ime Isus i upotrijebiti ga kao neko sredstvo s kojim može upravljati po vlastitoj volji. Bio bi to grijeh protiv zapovijedi „Ne izusti ime Gospodina Boga svoga uzalud“. Uz to, Isus je jasno rekao: „Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima“(Mt 7,21). Čak, i mnogima koji u onaj dan budu govorili „Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili“ reći će: „Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!’“ (Mt 7,22-23).

»Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni.25 Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer – utemeljena je na stijeni.«

26 »Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih,bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku.27 Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.« (Mt 7, 24-27).

 

Bog se raduje tek kada počnemo vršiti njegovu volju

Naša radost počela je s Kristovim ulaskom u ovaj svijet. Krist ulazeći u ovaj svijet kaže: «Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; paljenice ni okajnice ne sviđaju ti se. Tada rekoh: „Evo dolazim!“U svitku knjige piše za mene: „Vršiti, Bože, volju tvoju!“ Dokida prvo da uspostavi drugo. (Heb 10,5-7).

- Na drugom mjestu - u suretu sa ženom Samarijankom, kada mu učenici donose hranu iz grada, On njima odgovara: »Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo» (Iv 4, 34).

- Nakon umnažanja kruhova - kada ga je tražilo mnoštvo, Isus im reče: «Ja sam kruh života… Siđoh s Neba - ne da vršim svoju volju, nego volju onoga, koji me posla. A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan» (usporedi Iv 6, 36-39).

- „I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?« I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka« (Mk 3, 31-35).

 

Bog se nama raduje tek kada počnemo vršiti njegovu volju

Onaj tko vrši volju njegovu – njemu se vraća dostojanstvo «sinova Božjih» i tada on čuje Očev glas: «Ti si sin moj ljubljeni, ti si moja ljubljena kćer!» U molitvi, ako Božja volja ne postaje i moja i naša volja, to nije molitva koju Bog od nas želi i traži.

- MOLITVA je kako je pisao pok. Papa Bendikt XVI. u jednoj Poruci za korizmu: „Kršćanski se život sastoji u stalnom usponu ili uspinjanju na ‘brdo’ susreta s Bogom a zatim u silaženju među ljude, noseći ljubav i snagu koje nam taj susret daje, tako da svojoj braći i sestrama služimo istom onom ljubavlju kojom Bog ljubi“.

Draga braćo i sestre, zazovimo zagovor Blažene Djevice Marije: neka nam pomogne uvijek nasljedovati primjer Gospodina Isusa, i u molitvi i djelatnoj ljubavi. Amen.