Mise danas:
Basel, St. Michael u 11.00 sati
KRIŽNI PUT je danas u 10.30 sati u Baselu.
Liestal, Bruder Klaus u 13.00 sati
Misna čitanja
Prvo čitanje: Post 12, 1-4a
Poziv Abrahama, oca naroda Božjega.
Čitanje Knjige Postanka
U one dane: Gospodin reče Abramu: »Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u zemlju koju ću ti pokazati. Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati i sam ćeš biti blagoslov. Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati.« Abram se zaputi kako mu je Gospodin rekao.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 33
Pripjev: Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo!
https://youtu.be/4qi_y4ToYmY
Prava je riječ Gospodnja
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodnje.
Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.
Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, Gospodine,
bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo!
Drugo čitanje: 2 Tim 1, 8b-10
Bog nas zove i prosvjetljuje.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju
Ljubljeni: Zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim - ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremenâ vjekovječnih, a očitovana je sada pojavkom Spasitelja našega Krista Isusa, koji obeskrijepi smrt i učini da zasja život i neraspadljivost - po evanđelju.
Riječ Gospodnja.
Prije Evanđelja:
„Iz sjajnog oblaka začu se glas: ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!“
Evanđelje: Mt 17, 1-9
Lice mu zasja kao sunce.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.«
Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!«
Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«
Riječ Gospodnja.
Duhovna misao
Draga braćo i sestre!
Na jednom mjestu evanđelje izvještava kako je Isus govorio svojim učenicima o punini života. Rekao je da je došao zato da imaju život i to u izobilju da ga imaju (usp. Iv 10,10). Da ne bi ostao na običnoj formuli, Isus upozorava na sebe i svoj život i izriče svečanu riječ: “Ja sam Život!” (Iv 14,6).
Osjećam da smo gladni života. Čini mi se katkada da ne znamo živjeti puninu života. Ako promotrimo sebe i ljude oko sebe, otkrit ćemo da čovjek zapravo ne živi, nego "životari". On kao da čeka « neki život». Čeka ljeto da bi otišao na godišnji odmor i malo proživio; čeka vikend, čeka penziju… Isus je došao da nas nauči živjeti. On sam je živio punim životom u svakom svom času. Nije čekao život… Isuse, ne dopusti da izgubimo svoj život, pogotovo vječni život, čekajući na «neki život». Gospodine, «nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce. Vrati se k nama, Gospodine! Ta dokle ćeš? Milostiv budi slugama svojim!» (Ps 90).
Ne zaboravimo da su Krštenje i Sveta misa izvor života.
Ispovijedam jedno krštenje, za oproštenje grijeha
Korizmeno vrijeme je duboko povezano s našim krštenjem po kojemu se ostvaruje, ili po kojemu se na svakome od nas koji smo kršteni trebalo ostvariti, ono veliko otajstvo po kojem čovjek, umrijevši grijehu (odreknuće od Zloga i grijeha), postaje dionikom novoga života u Kristu Uskrslom i po kojemu primamo dar Duha Božjega koji je uskrisio Isusa od mrtvih (usp. Rim 8, 11), kako bismo ponovno živjeli kao ljubljena Božja djeca.
U tom duhu Prva korizmena nedjelja predstavlja odricanje od Sotone i njegove zavodljivosti, odnosno od grijeha, a Druga korizmena nedjelja predstavlja Abrahamovu vjeru, odnosno vjeru u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega... i u Duha Svetoga... svetu Crkvu katoličku, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni – bez koje ne možemo primiti sakramenat krštenja. Zato su ove dvije korizmene nedjelje „nosivi stupovi“ na kojima počiva i cijela Korizma, na kojima počiva i cijelo ustrojstvo kršćanskoga života, odnosno to je ispovijed naše vjere ili proces koji se događa u krštenju. Korizmeno vrijeme je tako duboko povezano s našim krštenjem.
Obratite se i vjerujte Evanđelju
Označeni pokorničkim simbolom pepela započeli smo korizmeno vrijeme, odnosno, duhovni hod koji nas pripravlja za proslavu Uskrsa, za pobjedu svjetla nad tamom, za pobjedu ljubavi nad mržnjom, za pobjedu života nad smrću s pozivom na obraćenje: „Obratite se i vjerujte Evanđelju!“. (Mk 1,5).
Sveti Pavao i nas danas u drugom čitanju poziva: „Ljubljeni: Zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim - ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremenâ vjekovječnih, a očitovana je sada pojavkom Spasitelja našega Krista Isusa, koji obeskrijepi smrt i učini da zasja život i neraspadljivost - po evanđelju.“ (današnje drugo čitanje).
Na misi Prve korizmene nedjelje svećenik moli u ime svih okupljenih vjernika u „Zbornoj molitvi“: "Svemogući Bože, udijeli da godišnjom proslavom korizme napredujemo u spoznaji Isusa Krista i u životu slijedimo njegov primjer".
Sve nas ovo navodi da dobro uvidimo kako bi se u korizmenom vremenu trebalo duboko u našim srcima ostvarivati ono veliko otajstvo po kojem svatko od nas, umrijevši grijehu, postaje dionikom novoga života u Kristu Uskrslom.
Današnja nedjelja se zove „Nedjelja Abrahama i preobraženja“
Upravo zbog toga danas, drugu korizmenu nedjelju, nazivamo „Nedjelja Abrahama i preobraženja“; nedjelja vjere i nutarnjega preobraženja na sliku Kristovu. Pogleda li zajedno i povezano prvu i drugu korizmenu nedjelju, prva korizmena nedjelja s Isusovim kušnjama je čista borba i pobjeda protiv Sotone i prva korizmena nedjelja tako predstavlja Isusovu muku na križu, dok današnja druga korizmena nedjelja predstavlja svjetlo Isusova preobražena tijela, preobraženje (Verklärung des Herrn) i tako navješćuje i označava slavu Kristova uskrsnuća, Kristovo uskrsnuće. Zato uvijek u misi molimo Tajnu vjere i govorimo: „Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo.“
Pobožanstvenje i posinjenje čovječanstva
S jedne strane vidimo Isusa kao potpuna čovjeka koji s nama dijeli čak i naše kušnje. Prva korizmena nedjelja, zvana Nedjelja napasti, predstavlja Isusove napasti ili kušnje (Versuchung) u pustinji. Korizmeni hod započinje s onog mjesta na kojem je prvi čovjek (Adam i Eva) pao ili podlegao kušnjama zmije, Sotone. Isus Krist, u savršenom sinovskom odnosu s Ocem, silazi na zemlju, postaje sluga, poslušan Božjoj volji, iskušavan u pustinji, odbacuje i pobjeđuje svaku vrstu zmijine ili Sotonine ponude i prijevare. Sve završava: "Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi" (usp. Lk 4,5-8; Pnz 6,13).
S druge strane danas vidimo Sina Božjega koji sa sobom vodi Petra, Jakova i Ivana na Goru Tabor, pred lice Božje. Oni čuju Božji glas za Isusa, čije lice sjaji kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost, a i njih svijetao oblak zasjeni, čuju glas iz oblaka koji govoraše: »Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!«
Isusovo Preobraženje se događa kada se on sa svojom ljudskom voljom združuje s Očevom voljom ljubavi i tada ga svjelo obuzima. Glas iz oblaka potvrđuje da je Isus Bog, pravi Bog od pravoga Boga, Svjetlo od pravoga Svjetla. Ovaj događaj se može nazvati: Isus ponovno „pobožanstvenjuje“ nas, našu ljudsku volju, naše čovještvo s voljom našeg nebeskoga Oca. Zato naglašavamo da su ove dvije korizmene nedjelje „stupovi“ na kojima počiva cijela Korizma i naš kršćanski život: 'Odreknuće od Sotone i Abrahamova vjera vode do susreta sa živim Bogom koji „preobražava“ naš život.
Isus cijelo čovječanstvo vodi pred lice Božje, na Goru Tabor
Brdo u Starome zavjetu označava mjesto Božje objave i njegove blizine (Izl 19,17-20). Oblak također označava mjesto Božje objave i blizine. Svjetlo u Bibliji ozvačava mjesto Božjega boravka, prisutnosti (1Tim 6,16). Svjetlom se Bog „zaogrće kao plaštem“ (Ps 104,2). Svjdoci Mojsije i Ilija - oni su predstavnici i svjedoci Starog zavjeta i starozavjetne objave koja igra veliku ulogu za Novi zavjet koji je započeo s Isusom Kristom i koji će biti nastavljena po Crkvi utemeljanoj na vjeri APOSTOLA, koju danas na Gori Tabor predstavljaju Petar, Jakov i Ivan.
Iz ove slike, stvarnosti vidi se kako Isus cijelo čovječanstvo vodi pred lice Božje. To je svršetak Ojave. Povijest Spasenja koja nanovo započinje (Novi zavjet) - ispunja se i završava s riječima nebeskoga Oca: »Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!« (Mt 17,5). Da bi se ušlo u život vječni valja slušati Isusa, slijediti njegov put križa, noseći poput njegu u srcu ljubav Božju i nadu i vjeru uskrsnuća. Danas i mi možemo reći: "U nadi smo pozvani iznutra se preobraziti na sliku Kristovu, po Isusovu preobraženju, odnosno, uskrsnuću." Postati ljubljena Božja djeca!
Sve nas ovo podsjeća na naše krštenje
Sve ove, i slike i stvarnost, podsjeća nas na krštenje, na bijelu haljinu što je odijevaju novokrštenici. Tko se u krstu nanovo rodi odjeven je svjetlom, čime se naviješta nebeski život što ga Otkrivenje prikazuje simbolom bijelih haljina (usp. Otk 7,9.13). Korizmeno vrijeme je posebna povezanost s našim krštenjem. Crkva oduvijek združuje „vazmeno bdjenje“ s krsnim slavljem: u njemu se ostvaruje ono veliko otajstvo po kojem čovjek, umrijevši grijehu, postaje dionikom novoga života u Kristu Uskrslom, prelazi iz tame u svjetlo, iz mržnje u ljubav, iz smrti u život. (usp. Rim 8, 11).
Iziđimo iz zemlje lažnih sigurnosti
Krštenje je sakrament vjere i božanskog posinjenja. Poput Abrahama, našeg praoca u vjeri, i mi smo pozvani poći, izići iz svoje zemlje, napustiti lažne sigurnosti koje su nam servirane, da bismo ponovno stavili svoje pouzdanje u Boga. Za taj izlazak i put potrebna nam je Abrahamova i Marijina vjera. Jasno „da“ Bogu i Božjoj riječi. Cilj krštenja se nazire u preobraženju Krista, ljubljenog Sina, u kojem i mi ponovno postajemo "Božji ljubljeni sinovi".
Korizma nas poziva
Korizma nas poziva da uklonimo grijeh iz života, a ne Boga, da se odreknemo grijeha i sebe, bolje rečeno – svoje sebičnosti, a ne Boga, i da se obratimo ili vratimo k Bogu. Korizma nas poziva da što bolje upoznamo Isusa Krista i slijedimo njegov primjer, a ne Adamov. Kršćanski život i "put" kojim valja ići, znači, nije nikakav zakon i propis, nego Isus Krist. "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom" (Lk 9, 23).
"Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist"
Svaki dan Korizme je povoljan i milosni trenutak, jer nas svaki dan potiče predati se Isusu, pouzdati se u Njega, ostati u Njemu, živjeti kako je On živio, učiti od Njega pravu ljubav, slijediti ga u svakodnevnom vršenju Očeve volje, što je jedini veliki zakon života. Za sve to je potrebna poniznost da bismo sebe prihvatili kao stvorenje, prihvatili da trebamo Stvoritelja i da se jedino Njemu trebamo klanjati. Zahvaljujući Kristovu primjeru i djelovanju, otvaraju nam se vrata koja nas ponovno vode u Očevu kuću.
Dragi vjernici, u ovom korizmenom hodu budno pazimo da prihvatimo Kristov poziv da ga slijedimo s većom odlučnošću i dosljednošću, obnavljajući milost i obaveze našega krštenja, da bismo napustili staroga čovjeka (Adama) koji je u nama i zaodjenuli se Kristom, da bismo prispjeli obnovljeni Uskrsu i mogli reći sa svetim Pavlom: "Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist" (Gal 2, 20).
Brdo Tabor je danas Sveta misa
Kršćanski se život tako i sastoji od stalnog „uspinjanja na Brdo“ stalnog susreta s Bogom, susreta po našim molitvama, a zatim od silaženja među ljude, posebno one s kojima živimo i radimo, noseći im sa sobom Božje SVJETLO, noseći im Isusa Krista, posebno onima koje nam je Bog povjerio i s kojima živimo. Ne zaboravimo, brdo Tabor je danas za sve nas kršćane Sveta misa, najuzvišenija i ujedno i „najkonkretnija” naša molitva. To je susret sa živim Bogom po njegovoj Riječi i Isusovu Tijelu i Krvi. To je susret s Bogom, susret u kojemu danas nas Isus „preobražava“ ili pretvara u svoje mistično Tijelo, kao što kruh na oltaru pretvara u svoje Tijelo.
Ne zaboravimo da su Krštenje i Sveta misa izvor života. Slušati Krista i biti poslušan njegovu glasu: to je jedini put koji vodi u puninu života, radosti i ljubavi. Amen.