2. korizmena nedjelja kroz crkvenu godinu C – 13. 03. 2022.

Poštovani vjernici! Draga braćo i sestre!

Pomozimo Ukrajini!

„Ovim putem pozivam sve vjernike misije Basel i u ovu nedjelju, 13. 03. da se uključe u misna slavlja u Baselu i Liestalu na molitvu za mir u Ukrajini i novčanu pomoć ukrajinskom narodu. Pridružite se molitvi za mir u Ukrajini i u novčanu pomoć za Ukrajinu koju ćemo i u nedjelju, 13. 03. 2022. prikupljati prije i poslije misa u Baselu i Liestalu. Mislite na to..

Neka svatko zamisli da šalje pomoć svojima koji su u ratu. Stavite svoj novčani dar u kovertu, napiše ime i prezime i adresu, predajte svećeniku ili na dnu crkve predstavnicima udruga. Svačiji dar će biti ubilježen. Unaprijed IZRAŽAVAM VELIKU ZAHVALNOST svima i nek vas Bog blagoslovi i stostruko vam vrati.

 

Misna nedjeljna čitanja

Prvo čitanje: Post 15, 5-12.17-18

Čitanje Knjige Postanka

U one dane: Bog izvede Abrama i reče: »Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.« A onda doda: »Toliko će biti tvoje potomstvo.« Povjerova Abram Gospodinu i uračuna mu se u pravednost.

I reče mu Gospodin: »Ja sam Gospodin koji sam te izveo iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed.« Abram upita: »Gospodine moj, po čemu ću razaznati da ću je zaposjesti?« Odgovori mu: »Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednoga golubića.« Sve mu to Abram donese i ra¬siječe na pole i metnu sve pole jednu prema drugoj; pticā nije rasijecao. Ptice grabežljivice obarale se na leševe, ali ih je Abram rastjerivao.

Kad je sunce bilo pri zalazu, pade Abram u dubok san i obuze ga jeza, mrak velik. Kad je sunce zašlo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen žeravnjak i goruća zublja te prođu između onih dijelova.

Toga je dana Gospodin sklopio savez s Abramom rekavši: »Potomstvu tvome dajem zemlju ovu od Rijeke egipatske do Velike rijeke, rijeke Eufrata.«

Riječ Gospodnja.

 

 

Otpjevni psalam: Ps 27, 1.7-9.13-14

Pripjev:Gospodin mi je svjetlost i spasenje.https://youtu.be/YNSr0BKA0wo

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?

Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja,
milostiv mi budi, usliši me!
Moje mi srce govori: »Traži lice njegovo!«

Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim.
Ne skrivaj lica svoga od mene!
Ne odbij u gnjevu slugu svoga!
Ti, pomoći moja, nemoj me odbaciti!

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!

 

 

Drugo čitanje: Fil 3, 17 – 4, 1

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima

Braćo: Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one koji žive po uzoru koji imate u nama. Jer često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko.

Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu. Stoga, braćo moja ljubljena i željkovana, radosti moja i vijenče moj, tako – čvrsto stojte u Gospodinu.

Riječ Gospodnja.

 

 

Pjesma prije Evanđelja: Lk 4,18

- Slava tebi, Kriste Bože, Kralju slave vječite!
- Iz sjajnog oblaka začu se Očev glas: Ovo je Sin moj, Izabranik! Slušajte ga!

 

 

Evanđelje: Lk 9, 28b-36

Čitanje svetog evanđelja po Luki

U one dane: Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše ¬svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori.

Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.

Riječ Gospodnja.

 

Duhovna misao

Bez molitve kršćanski život poput cvijeta bez vode - vene pa «umire»

Velika je snaga molitve

 

Draga braćo i sestre!

Prva korizmena nedjelja stavlja nam pred oči snagu poslušnosti Božjoj riječi s kojom Isus pobjeđuje sve đavolske kušnje. Bitno za nas kršćane je upoznati snagu Božje riječi, odnosno, poslušnost Božjoj riječi u svim životnim okolnostima, pogotovo u kušnjama, jer na taj način poput Isusa pobjeđujemo  u borbi protiv zla i svih njegovih kušnji.

Druga korizmena nedjelja govori o Isusovu preobraženju na brdu Tabor i velikoj snazi MOLITVE. Poziv je svima nama: udaljiti se barem pola sata od svakodnevne buke i uroniti kroz MOLITVU u Božju prisutnos, razgovor s Bogom.

 

Onako kako moliš, takva ti je i vjera

Negdašnji izraelski predsjednik Ben Gurion upitao je glasovitog židovskog teologa i filozova Martina Buberra: „Profesore, zanima me zašto vi vjerujete, koji su vaši razlozi za vjeru?“ Martin Buber mu je odgovorio: „Presjedniče, kad bi to bio bog o kojem se samo može govoriti, ja ne bih nikada vjerovao. Ali, ja vjerujem u Boga s kojim se može razgovarati, vjerujem Bogu koji govori i kojemu se čovjek može molitvom obratiti. To je izvor moje vjere.“

U staroj kršćanskoj baštini ili tradiciji postoji izreka: „Lex orandi, lex credendi“. «Onako kako moliš, takva ti je i vjera!»

Zašto moliti ? Stari su odgovarali protupitanjem: „Zašto dišem? Bez disanja sam mrtav!“ Tako je i s pitanjem o molitvi: „Zašto moliti?“ Molitva je duhovno disanje čovjeka vjernika. Bez molitve vjernik je „duhovno mrtav“!

 

Molitva - nije, niti smije biti „obavljanje dužnosti“!

Mnogi kršćani mole samo zato što je to jedna od obveza koju Crkva stavlja pred nas. Tako molitvu pretvaramo u obavljanje „neugodne dužnosti“ koju se bojim propustiti plašeći se Božje kazne, a propuštamo da od molitve učinimo susret s Bogom koji nas osposobljava život i suživot i za dobra djela. Onako kako moliš, Molitva - nije, niti smije biti „obavljanje dužnosti“!

 

Temeljni stav za molitvu pred Bogom

Temeljni stav za molitvu u susretu s Bogom je svjesno odricanje od grijeha. Ako sjedaš za molitvu, a u svađi si s bratom,  Isus će ti i danas reći: »Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv ... idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar« (Mt 5,23). 

Po molitvi se događa sjedinjenje našeg duha (duše) s Božjim Duhom i tada sve što je u Božjem Duhu ulazi u našu dušu i tako  Bog izlijeva svoju  Božju snagu u naš duh i naša srca. Molitvom se ispravno rješavju životne poteškoće,  a ne novcem, ogovaranjem i svađama. Molitva koja dolazi iz susreta sa živim Bogom obnavlja i mijenja na dobro i osobni i obiteljski život, vjeru i ljubav. Nažalost, mnoge obitelji koje su se odrekle molitve i kroz molitvu živoga susreta s Bogom, ne mogu ni iskusiti snagu molitve. Tek kada se cvijet sjedini s vodom - cvijet oživljava i živi! Tako je i s nama: tek kada se po molitvi sjedinimo s Bogom i Božjim Duhom, naš duh i mi s njim oživljavamo.

                     

Snaga zajedničke molitve

Zajednička molitva je najmoćnija i omogućava da što brže izmolimo rješenje poteškoća, za razliku (kada samo jedna osoba moli - što je slično kada u tami upalite jednu svijeću ili 300 svijeća. Zajednička molitva mijenja i najtvrđa srca.

U molitvi se treba čuvati đavlije prevare da sebe držimo pravednicima, a drge osuđujemo. Po molitvi Bog se vraća u naša srca, obitelji, kršćanske zajednice i ovj svijet.

 

Molitva nije odvajanje od svijeta

Nasljedovanje Krista i danas je zahtjevno: to znači naučiti trajno moliti, odnosno trajno upirati svoj pogled u Isusa, dobro ga upoznati, slušati ga, susretati se s njim u sakramentima i naučiti suobličiti svoju volju njegovoj. To je prava škola molitve s kojom smo pozvani sudjelovati u Isusovu poslanju i služiti Crkvi koju je Isus htio i utemeljio kako bi Crkva nastavila njegovo djelo. Crkva "je pozvana čuvati dar molitve, cijeniti ga i njegovati. Razmišljajući o ulomku iz današnjega Evanđelja, možemo iz njega izvući vrlo važno učenje. To je, prije svega, primat molitve, prvo molitva, pa tek nakon molitve apostolski i karitativni rad, jer se bez molitve i ljubavi sve svodi na puki aktivizam. U korizmi učimo dati pravo vrijeme osobnoj i zajedničkoj molitvi, koja daje polet i volju našem duhovnom životu. Osim toga, molitva nije odvajanje od svijeta i njegovih patnji, kao što je to Petar htio učiniti kada govori da je dobro ostati na brdu Taboru i napravio tri sjenice, kućice. Molitva je aktivno uključuje kršćanina u život i djelovanje Isusa Krista, potiče vjernika da ustrajno nastavi ići za Isusom Kristom, nastavi Kristov put. "Kršćanski se život" sastoji u stalnom usponu ili uspinjanju na 'Brdo' susreta s Bogom, «punjenje baterija Božjom ljubavi, a zatim silaženju među ljude, noseći ljubav i snagu koju nam daje susret s Bogom kroz molitvu, tako da svojoj braći i sestrama služimo istom onom ljubavlju kojom Bog nama služi po svome Sinu Isusu Kristu po kojem nas ljubi i proglašava svojom ljubljenom djecom koju poziva: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!«

 

Izalazak «prema Nebu»!

Isus je malo prije uspona na brdo Tabor i preobraženja (Verklärung des Herrn, Verklärung Christi oder Transfiguration) nagovijestio svoju smrt i uskrsnuće (9, 22), a prije ostvarenja tog događaja učenici su mogli vidjeti i doživjeti predokus Isusove slave, predokus uskrsnuća i rađanja za život vječni. To potvrđuje glas nebeskoga Oca: «Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!» (9, 35). Iste ove riječi su se čule kod Isusova krštenja.

Prisutnost Mojsija i proroka Ilije, koji predstavljaju Zakon i Proroke staroga Saveza ili Zavjeta, želi se naglasiti da je čitava povijest starog Saveza ili Zavjeta upravljena k Njemu, k Isusu Kristu, koji ostvaruje sada novi "Izlazak" (9, 31), Izlazak iz «neposlušnosti Bogu» ili ropstva grijeha kojim je čovječanstvo zarobljeno, ali sada nije Izlazak prema obećanoj zemlji kao u Mojsijevo vrijeme, već Izlazk prema Nebu. Bog nam je u Isusu Kristu otvorio «vrata Neba».  Isus Krist je jedini pristup Bogu: «Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni» (Iv, 14. 6). Put do Boga ne vodi više preko deset zapovijedi, nego po Isusu Kristu koji kaže: “Uđite na uska vrata! Jer široka vrata i prostran put vode u propast i mnogi njime idu. Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život! Malo ih je koji ga nalaze.” (Mt, 7,13-14). Sve nam ovo objašnjava i približava što znači da nas Isus vodi «prema Nebu». Isus nije tek jedan od mnogih putova. On je jednini Put i da Njega trebamo slušati.

 

"Kršćanski se život" sastoji u "stalnom uspinjanju» i usponu po molitvi na 'BRDO' susreta s živim Bogom, Isusom Kristom i poslušnosti Njemu

Razmišljajući o ovome ulomku iz Evanđelja, možemo iz njega zaključiti: U korizmi je potrebno dati primat ili prvo mjesto MOLITVI i osobnoj i zajedničkoj, jer molitva daje polet, let, našem duhovnom životu. Drugo : Evanđelje nas uči da MOLITVA nije bijeg od svijeta, kao što je to Petar htio učiniti, već molitva nas potiče da u svim okolnostima «nasljedujemo ili slijedimo Isusa Krista i njegov put. "Kršćanski se život" povezan s molitvom sastoji, u "stalnom uspinjanju i usponu na 'BRDO' susreta s Bogom, a zatim silaženje među ljude i svakodnevnicu, noseći ljubav i snagu koju nam taj susret daje, tako da svojoj braći i sestrama služimo istom onom ljubavlju kojom Bog nas ljubi".

Draga braćo i sestre, korizma nas poziva da se još više posvetimo molitvi i razmatranju Božje riječi i poslušnosti Isusu Kristu. To nije nikada završen proces dok smo na zemlji, zbog čega nam je potrebna vjera i ono "iskustvo susreta s Bogom u Kristu koje će u nama pobuditi ljubav i naša srca otvoriti za drugoga. Kršćanin je čovjek koji je osvojen Kristovom ljubavi i stoga, nošen tom ljubavlju, on je duboko otvoren ljubavi prema bližnjemu. Primjer nam je uvijek Gospodin koji ljubi nas, koji nam služi, onaj Gospodin koji se priginje da opere noge apostolima i prinosi samoga sebe na križu da privuče čovjeka u Božju ljubav.

 

Čvrsto stojte u Gospodinu                                     

Draga braćo i sestre, sveti Pavao nas potiče u  drugom čitanju: «Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu. Stoga, braćo moja ljubljena i željkovana, radosti moja i vijenče moj, tako – čvrsto stojte u Gospodinu.»

Zazovimo zagovor Djevice Marije: neka nam ona pomogne uvijek nasljedovati primjer Gospodina Isusa, u molitvi i djelatnoj ljubavi.

 

MOLIMO ZA MIR U UKRAJINI I ZA MIR U SVIJETU

O, Majko ljudi i naroda, Ti koja poznaješ naša trpljenja i nade, Ti koja majčinskim srcem osjećaš sve borbe između dobra i zla, između svijetla i tame, koje potresaju suvremeni svijet, prihvati naš vapaj!

Potaknuti Duhom Svetim, upućujemo ga izravno Tvome Srcu: Zagrli ljubavlju Majke i Sluškinje Gospodnje cijeli ovaj naš ljudski svijet. Povjeravamo Ti ga i posvećujemo puni strepnje za zemaljsku i vječnu sudbinu ljudi i naroda….

O, srce Bezgrješno! Pomozi nam pobijediti prijetnju zla, koje se tako olako ukorjenjuje u srce današnjeg čovjeka i koje u svojim nesagledivim učincima već pritišće sadašnji život, te se čini da zatvara putove prema budućnosti.

Od gladi, od rata, oslobodi nas!       

Od nuklearnog rata, od nesaglediva samouništenja, od svake vrste rata, oslobodi nas!

Od grijeha protiv ljudskog života, već od njegova začeća, oslobodi nas!

Od mržnje i poniženja dostojanstva sinova Božjih, oslobodi nas!

(SV. IVAN PAVAO II.)    

 

Posvetimo svoj život bezgrešnom Srcu Marijinu

Presveta Djevice Marijo, Majko i kraljice moja, Tvojemu bezgrešnom Srcu posvećujem i predajem čitavo svoje biće: svoje misli, riječi i djela.

Raspolaži sa mnom i sa svim što mi pripada sada i u vječnosti, na hvalu i slavu Presvetog Trojstva, za posvećenje Crkve i spasenje svega svijeta. Bezgrešna moja Majko, pomozi mi živjeti dostojno moga krsnog posvećenja da neopozivo pripadam svome Otkupitelju. Daj da poput Tebe slušam poticaje Duha Svetoga. Neka se u meni, i po meni, uvijek i u svemu vrši volja Božja. Amen.

 

Slika cvijeta (dobro za dušu pročitati)

Vidjelica Marija Pavlović, međugorska vidjelica, priča: „Tijekom molitve tri puta sam vidjela sliku cvijeta. Prvi put cvijet je bio lijep, svjež, šaren. I bila sam sretna! Tada sam vidjela da je taj isti cvijet uvenuo, potpuno izgubio svoju ljepotu i svježinu. Vidjevši to bila sam tužna! Zatim, kap vode je pala na uveli cvijet i on je odmah vratio svu svoju ljepotu, svježinu i svoj sjaj! Oživio! Pokušala sam shvatiti što bi mi ova slika cvijeta mogla značiti, ali nikako nisam mogla sama to dokučiti … Stoga sam odlučila upitati Gospu tijekom jednog ukazanja.

Upitala sam je: „Moja Gospe, što znači ona slika cvijeta koju sam vidjela tijekom molitve? “Gospa se nasmiješila i odgovorila: „Vaše je ljudsko srce poput tog cvijeta.» Čisto, lijepo, jer ga je Bog tako stvorio. Ali kad dođe grijeh i uđe u ljudsko srce, ono vene kao onaj cvijet bez vode. Ta kap koja je pala na cvijet i oživjela ga, ona je simbol ili znak sakramenta ispovijedi. Ljudi kad su u grijehu, ne mogu pomoći sami sebi, ne mogu moliti i ići na svetu misu; treba im Božja pomoć kroz sakrament svete ispovijedi.”

Dragi vjernici! Siguran sam da je svatko od nas barem nešto od ovog iskustva koje je ispričala vidjelica Marija doživio u svome srcu. Ali ako vjerujemo, živimo svoj život u duhu vjere i ako je mjesečna ispovjed dio vašega života, tada će kap Božje milosti, Božjega milosrđa, kroz ispovijed, pasti u vaša srca i oživjeti ih. Sakrament ispovjedi je izvor Božje milosti koja natapa naša srca Božjim milosrđem i novim životom.

Ovo iskustvo nam može pomoći da shvatimo kako naše srce može postati i ostati zauvijek lijepo, cvijet u pupoljku, pun svježine, ljubavi i Božje radosti, pa i onda kada sagriješimo, ali brzo uvidimo da smo sagriješili, pokajemo se i dobro ispovijedimo. U Međugorju su mnoga srca to doživjela! Mnoge obitelji su se vratile Bogu, pomirile s Bogom i međusobno, vratile redovitoj molitvi i misi - upravo kroz ispvijed i po primljenom Božjem milosrđu koje po sakramentu ispovjedi velikodušno spušta na sve one koji to žele i tako njihova srca ponovno ožive ljepotom Božjom.