2. nedjelja kroz crkvenu godinu A - 15. 01. 2023.
Mise su danas u Baselu u 11.00 sati i Liestalu u 13.00 sati.
Blagoslov obitelji: svi vi koji niste bili prošle nedjelje, možete DANAS i u Baselu i Liestalu UZETI u velikoj koverti sve potrebno za blagoslov obitelji:
- BLAGOSLOVLJENU VODU U BOČICI
- NALJEPNICU ZA BLAGOSLOV...
i blagosloviti svoje obitelji…
Misna čitanja
Prvo čitanje: Iz 49, 3.5-6
Postavit ću te za svjetlost narodima, da spas moj budeš do nakraj zemlje.
Čitanje knjige proroka Izaije
Gospodin mi reče: »Ti si sluga moj, Izraele, u kom ću se proslaviti!« A sad govori Gospodin, koji me od utrobe slugom svojim načini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael. Proslavih se u očima Gospodnjim, Bog moj bijaše mi snaga. I reče mi: »Premalo je da mi budeš sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj budeš do nakraj zemlje.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 40, 2.4.7-10
Pripjev: Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!
Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.
U usta mi stavi pjesmu novu,
slavopoj Bogu našemu.
Žrtve i prinosi ne mile ti se,
nego si mi uši otvorio;
paljenicâ ni okajnicâ ne tražiš.
Tada rekoh: »Evo dolazim!
U svitku knjige piše za mene:
Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«
Pravdu ću tvoju naviještat u zboru velikom
i usta svojih zatvoriti neću,
Gospodine, sve ti je znano.
Drugo čitanje: 1Kor 1, 1-3
Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!
Početak Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Pavao, po Božjoj volji pozvan za apostola Krista Isusa, i brat Sosten Crkvi Božjoj u Korintu – posvećenima u Kristu Isusu, pozvanicima, svetima, sa svima što na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Isusa Krista, Gospodina našega, njihova i našega. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Iv 1, 29-34
Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: »Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene! Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.«
I posvjedoči Ivan: »Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ’Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.«
Riječ Gospodnja
Duhovna misao
Draga braćo i sestre!
Euharistijsko ili misno slavlje, kojim Crkva vrši spomenčin Kristove muke, smrti i uskrsnuća, u predaji se naziva i „gozbom Jaganjčevom“. Neposredno prije svete pričesti na svakoj svetoj misi recitiramo ili pjevamo: ,,Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta smiluj nam se… daruj nam mir!” Naslov “Jaganjac Božji” povezuje se s pashalnim janjetom iz Knjige Izlaska čija je krv na vratima zaštitila kuće Izraelaca od anđela smrti u noći kad su izašli iz Egipta (Izl 12,11-13).
Dok je ono starozavjetno janje spasilo Izraelce od tjelesne smrti i donijelo im političku slobodu, Isus kao „Jaganjac Božji“ po otajstvu križa, muci, smrti na križu i po uskrsnuću, oslobađa čovjeka od ropstva grijeha i spašava ga od vječne smrti. Tako otajstvo križa nosi značenje starozavjetnog prinosa „pashalnog janjeta“ kod izlaska izraelskoga naroda iz Egipta, te sveta misa biva (do)življena kao „nova Pasha“. On pravi i vječni svećenik, Isus Krist, prvi se prinio za spasenje svijeta kao „Jaganjac Božji“ i nama zapovjedio da to činimo njemu na spomen. Krist je jaganjac „nove Pashe“, NOVOG PRIJELAZA iz smti u život, konačnog Božjeg djela otkupljenja ili spasenja od ropstva grijeha, da ne kažem - zla.
Ivan Krstitelj, kad je nakon Isusova krštenja, vidio da na Isusa silazi Duh Sveti, javno je ukazao na Njega s riječima: „Evo Jaganjca Božjega koji uzima grijeh svijeta!“ (Iv 1, 29).
Sav život Ivana Krstitelja bio je usmjeren na Isusa Krista
Sav život Ivana Krstitelja, baš kao i Isusove Majke Marije, bio je usmjeren prema Isusu Kristu. Zato Crkva slavi i dan njihovih rođenja, za razliku od svih drugih svetih, jer spominjati se rođenja Ivana Krstitelja i Blažene Djevice Marije, ustvari znači, slavit Isusa Krista, slaviti ispunjenje obećanja svih proroka, među kojima je Ivan Krstitelj, najveći od žene rođen, pozvan da „pripravi put“ Isusovu dolasku (usp. Mt 11,9-10).
Ivan je prvi svjedok Isusov
Ivan Krstitelj je prvi "svjedok" Isusov, budući da je o Isusu primio uputu i riječi s neba: "Na koga vidiš da Duh Sveti silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim" (Iv 1,33). To se upravo i dogodilo nakon Isusova krštenja, na Isusa je sišao Duh Sveti u liku goluba i čule su se riječi s neba: »Ovo je Sin moj, ljubljeni! U njemu mi sva milina!« Tada je Ivan "upoznao" pravu stvarnost Isusa iz Nazareta, upoznao je da je Isus Sin Božji i upoznao je da je Isus otkupitelj, obećani Spasitelj, Pomazanik: "Evo jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta" (današnje evanđelje). Odmah nakon tog događaja Ivan Krstitelj je počeo upoznavati izraelski narod s Isusom Kristom, ističući da je Isus „Jaganjac Božji“ koji oduzima, odnosi, grijehe svijeta.
Zbog toga sva evanđelja započinju pripovijedanje o Isusovu javnom životu i djelovanju izvještajem o Isusovu krštenju u rijeci Jordanu po rukama Ivana Krstitelja.
Naslov „Jaganjac Božji“ za Isusa
Naslov Jaganjac Božji na ovaj način već na početku Ivanova evanđelja najavljuje Isusovu smrt i tumači je kao spasiteljsku i otkupiteljsku. Isus ima poslanje spasiti svijet od grijeha (usp. Iv 4,42). On dobrovoljno uzima na sebe krivnju i posljedice grijeha svega svijeta. On u tišini i bez opiranja, blag poput janjeta, podnosi patnju i smrt, biva uzdignut na drvo križa i tako postaje znak spasenja “da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni” (Iv 3,15).
Na čemu se temelji ovakva snaga Isusove sebedarne smrti?
Temelji se na činjenici da Isus nije tek običan čovjek, nego Sin Božji, koji krštava Duhom Svetim” (Iv 1,33-34). Kao takav ima sposobnost preuzeti na sebe naše grijehe i ukloniti grijeh čitavoga svijeta te uvesti čovjeka u zajedništvo s Bogom. Budući da je Sin Božji može biti i Jaganjac Božji, kako veli Prva Petrova poslanica: ” … niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane” (1 Pt 1,18-19).
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta
Neposredno prije svete pričesti na svakoj svetoj misi recitiramo ili pjevamo: ,,Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se … daruj nam mir.” Dobro bi bilo približiti i razumjeti ove riječi. Ivanovo evanđelje i Knjigu Otkrivenja spominju ovaj naslov za Isusa «Jaganjac Božji» čak 29 puta.
Prema Knjizi Otkrivenja Isus kao Jaganjac jedini je dostojan otvoriti “knjigu sa sedam pečata” koja sadrži Božji plan spasenja u ljudskoj povijesti. Svojom smrću i uskrsnućem Isus taj plan, ne samo otkriva, nego i ostvaruje (usp. Otk 5, 1 - 14).
Knjiga Otkrivenja s naslovom: «Jaganjac» sažima Kristovu ljubav, žrtvu, patnju kao i njegovu pobjedu i sveopću vlast. Zadnje stranice Biblije govore o eshatološkoj svadbi Jaganjčevoj sa Crkvom zaručnicom (Otk 19,7), o posvemašnjem zajedništvu između Krista i vjernika u vječnosti.
Knjiga Otkrivenja ističe: Krist kao Jaganjac želi se u potpunosti vezati uz vjernike koje je krvlju svojom otkupio od njihovih grijeha i koje trajno ljubi (usp. Iv 1,5). Predokus nebeskog zajedništva jest sveta pričest na koju nas pjesma Jaganjče Božji pripravlja. Svetoj misi ili Euharistiji valja pristupiti u bijelim haljinama, opranima ili ubijeljenima u krvi Jaganjčevoj (Otk 7,14), tj. sa zahvalnošću onih kojima su grijesi oprošteni i koji su pozvani na „svadbenu gozbu Jaganjčevu“.
Obred pričesti u svetoj misi i pjesma Jaganjče Božji
Sad dolazimo do tumačenja riječi koje neposredno prije svete pričesti na svakoj svetoj misi recitiramo ili pjevamo: ,,Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se … daruj nam mir!”
Veoma je bitno istaknuti da je sveta pričest u misi predokus nebeskog zajedništva, vječnog zajedništva nas vjernika s Isusom Kristom u Kraljevstvu Božjemu, u vječnosti. Pjesma Jaganjče Božji pripravlja nas u svetoj misi na tu stvarnost.
Nakon molitvene priprave u tišini, svećenik iznad kaleža lomi kruh i pokazuje vjernicima razlomljenu hostiju govorći: «Evo Jaganjca Božjega, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta. Blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu.»
Poziv «Evo Jaganjca Božjega» - posuđen iz svjedočanstva Ivana Krstitelja, i nema prvenstveno značenje isticanja Kristove prisutnosti u hostiji ili poziva na poklonstvo pred podignutom hostijom, nego ponajprije ima smisao prepoznavanja u Kristu onoga koji je sebe prinio za žrtvu na križu za oproštenje grijeha i naše otkupljenje, spasenje.
Ono što mi iz toga trebamo naučiti je da je čovjek sposoban sagriješiti, ali nije u njegovoj moći da se sam oslobodi grijeha. Upravo zato dolazi Isus na zemlju da nas oslobodi od tereta grijeha koji nas pritišće i pred kojim smo mi sami nemoćni. Kristova žrtva na križu darovala nam je oproštenje grijeha i naše otkupljenje.
Drugi dio poziva:«Blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu» odnosi se na tekst iz Knjige Otkrivenja: «Blago onima koji su pozvani na svadbenu gozbu Jaganjčevu» (Otk 19,9). Zadnje stranice Biblije u Knjizi Otkrivenja govore o eshatološkoj svadbi Jaganjčevoj sa Crkvom Zaručnicom (Otk 19,7), o zajedništvu u vječnosti između Krista i vjernika ili Crkve. Sveta misa je predokus zaručničke gozbe Krista Zaručnika i Crkve Zaručnice. Pričest je predokus eshatološkoj svadbi Jaganjčevoj sa Crkvom Zaručnicom
Odgovor: «Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj» – riječi su rimskog stotnika kojemu je Isus u Kafarnaumu ozdravio slugu (Mt 8,8). Ovaj dio uzet je u misi kao molitva za pripravu za pričest. S tim je u misi naglašen ozdraviteljski susret s Isusom Kristom. Riječ je o ozdravljenju / očišćenju od grijeha. Tako u Božjoj slavi stoje oni koju su «oprali / ubijelili svoje haljine u Jaganjčevoj krvi» (Otk 7,14). Susret s Isusom Kristom je ozdraviteljski. Oprali smo svoje haljine u Krvi Kristovoj
Nikakve žrtve paljenice, životinjska krv, ne mogu odnijeti grijeh i one se ne mile Bogu. Tako u poslanici Hebrejima čitamo: „Jer krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijeha. Zato On (Isus) ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; paljenice i okajnice ne sviđaju ti se. Tada rekoh: »Evo dolazim!« U svitku knjige piše za mene: »Vršiti, Bože, volju tvoju!« Dokida prvo da uspostavi drugo. U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.“
Takvim dioništvom u «gozbi Jaganjčevoj» kršćani bivaju osposobljeni biti «janjci», pozvani nasljedovati «Jaganjca Božjega» - kao što su to učinila dvojica učenika Ivana Krstitelja kada su čuli Ivana kada govori: “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!” (Iv 1,29). «Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: »Što tražite?« Oni mu rekoše: »Rabbi« - što znači: »Učitelju - gdje stanuješ?« Reče im: »Dođite i vidjet ćete.« Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura. Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna i reče mu: »Našli smo Mesiju!« što znači »Krist - Pomazanik.« Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: »Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!« - što znači »Petar - Stijena.« (Iv 1, 36-42).
Blago onima koji su pozvani na «Gozbu Jaganjčevu»
Još jednom, osjetimo u svom srcu duboku zahvalnost Ivanu Krstitelju i Mariji, Isusovoj Majci, koji su nam pokazali Isusa, «Jaganjca Božjeg, koji oduzima grijehe svijeta»!
Grijeh je ono što najviše opterećuje čovjeka, razara mu i dušu i tijelo, i sve što ima; grijeh ostavlja gorki osjećaj krivnje u duši grešnika. Krajnji učinak grijeha je smrt. Grijeh je dakle, najveće zlo, jer je uzrok smrti i svih drugih nevolja i zala koja napadaju čovjeka.
- Isus je došao upravo zato da nas oslobodi od grijeha. Zato je Ivan Krstitelj imao pravo kad je za Isusa rekao: „Evo Jaganjca Božjega, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta“.
Sveta misa ili Euharistija je vrhunac i središte kršćaskoga života što bi svaki katolik trebao znati. Šteta je što toliki opet zaboravljaju ubrzo, nakon prve pričesti, krizme i drugih sakramenata, svetu misu i što toliki katolici žive bez svete mise, praktički ignorirajući misu. Kako bi bilo lijepo kada bismo bili svjesni da je naša pričest predokus vječne gozbe sa svojim Spasiteljem na nebu, da je naša pričest „ozdraviteljska snaga“ susreta s Kristom, da je naša pričest uvijek imati pred očima živoga Isusa Krista „Jaganjca Božjega“ koji nas je oslobodio iz ropstva grijeha. Kako bi bilo lijepo živjeti kao „janjci“ i nasljedovali „Jaganjca Božjega“ - kao što su to učinili učenici Ivana Krstitelja. Amen!