2. nedjelja kroz crkvenu godinu C – 16. 01. 2022.

Misna čitanja

Prvo čitanje: Iz 62, 1-5

Čitanje Knjige proroka Izaije

Sionu za ljubav neću šutjeti, Jeruzalema radi neću mirovati dok pravda njegova ne zasine ko svjetlost i spasenje njegovo ne plane ko zublja. I puci će tvoju vidjeti pravednost i tvoju slavu svi kraljevi; prozvat će te imenom što će ga odrediti usta Gospodnja. I u Gospodnjoj ćeš ruci biti kruna divna i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog.

Neće te više zvati Ostavljenom, ni zemlju tvoju Opustošenom, nego će te zvati „Moja milina“, a zemlju tvoju „Udata“, jer ti si milje Gospodnje i zemlja će tvoja biti udata. Jer kao što se mladić ženi djevicom, tvoj će se graditelj tobom oženiti; i kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.

Riječ Gospodnja

 

Pripjevni psalam -  96

Navješćujte svim narodima čudesa Gospodnja!

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!
Pjevaj Gospodinu, sva zemljo!
Pjevajte Gospodinu, hvalite ime njegovo!

Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo,
kazujte poganima njegovu slavu,
svim narodima čudesa njegova.

Dajte Gospodinu, narodna plemena,
dajte Gospodinu slavu i silu!
Dajte Gospodinu slavu imena njegova!

Poklonite se Gospodinu
u sjaju svetosti njegove!
Strepi pred njim, zemljo sva!

Nek se govori među poganima:
„Gospodin kraljuje!“
- narodima pravedno upravlja.

 

Drugo čitanje: 1 Kor 12, 4-11

Čitanje Prve poslanice svetog Pavla apostola Korinćanima

Braćo! Različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. A svakome se daje očitovanje Duha na korist. Doista, jednomu se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu; drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu; drugomu čudotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova, drugomu različiti jezici, drugomu tumačenje jezika.

A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće.

Riječ Gospodnja

 

Pjesma prije Evanđelja: 2 Sol 2,14

Bog nas pozva po evanđelju na posjedovanje slave

 

Evanđelje: Iv 2,1-12

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: „Vina nemaju.“ Kaže joj Isus: „Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!“ Nato će njegova mati poslužiteljima: „Što god vam rekne, učinite!“

A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: „Napunite posude vodom!“ I napune ih do vrha. Tada im reče: „Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.“ Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je - znale su sluge koje zagrabiše vodu - ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: „Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.“

Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.

Riječ Gospodnja

 

Duhovna misao

 

Bog nas pozva po evanđelju na posjedovanje slave

 

Jesmo li mi rekli svoje «DA»

Draga braćo i sestre!

Evanđeoski ulomak iz Ivanova Evanđelja o svadbi u Kani Galilejskoj čini nam se osobito prikladnim vidjeti koliko smo razumjeli poruku Božića i koliko smo prihvatili Isusa Krista u svome životu. Jesmo li priznali Isusa kao Sina Božjega i jesmo li ga primili u svoja srca i svoje domove? Jesmo li mi rekli svoje «DA» Božjoj riječi kao što je to Marija rekla svoje «DA» Božjoj riječi i kao što je sam Isus rekao svoje «Da» Božjoj riječi kada kaže: “Moja je hrana vršiti volju onoga koji me poslao i da dovršim njegovo djelo” (Iv 4, 34). On ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; paljenice i okajnice ne sviđaju ti se. Tada rekoh: »Evo dolazim!« U svitku knjige piše za mene: »Vršiti, Bože, volju tvoju!« (Heb 10. 5-7). «A Onima koji ga primiše podade moćda postanu djeca Božja, onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga.» (Iv, 1,11-13).

Sveti papa Leon Veliki podsjećao je svoje vjernike: "Kršćanine, upoznaj svoje dostojanstvo i kad si postao dionik božanske naravi, nemoj se grešnim životom vraćati na prijašnju podlost, grešnost. Sjeti se koje li si glave i kojeg li si tijela postao ud (Glied)! Ne zaboravi da si izbavljen od vlasti tmine i prenesen u divno Božje kraljevstvo" (Govor 1 o Rođenju Gospodnjem, 3,2: CCL 138,88).

Draga braćo i sestre, Božić znači zaustaviti se u razmatranju toga Djetešca, otajstva Boga koji je postao čovjekom u Betlehemu, u poniznosti i siromaštvu, ali nadasve znači iznova prihvatiti u nama samima to Djetešce, prihvatiti Isusa Krista kako bismo živjeli samim njegovim životom, kako bi njegovi osjećaji, njegove misli, njegova djela, bili naši osjećaji, naše misli, naša djela. Slaviti Božić znači dakle otvoreno pokazati radost, novost života, svjetlo koje je Isusovo rođenje donijelo u naš život, da bismo i mi jedni drugima nosili Božju radost, novost života i svjetlo.

 

Isus slavi svadbu sa svojim narodom

Biblijski su se pisci u Starom i Novome zavjetu služili slikama i usporedbama kad su govorili o Bogu i odnosu Božjem prema čovjeku. Tako su već najstariji proroci u St. zavjetu govoreći o savezničkom odnosu Boga Jahve prema Izraelu upotrebljavali sliku braka i zaručništva: u njihovu je govoru Bog bio Zaručnik i Suprug Izraela, a Izrael Zaručnica i Supruga Jahvina. Odnosi između Boga Jahve i naroda izraelskoga opisivani su kao odnosi zaručnika i zaručnice, odnosno muža i žene. Ta slika koju je prvi od proroka upotrijebio Hošea imala je veliki utjecaj na daljnju starozavjetnu i novozavjetnu teologiju o odnosima Bog-narod. Tako danas u evanđelju Ivan nam dosnosi tu sliku: Isus je Zaručnik Izraelov, a Izrael je Zaručnica. Isus slavi svadbu sa svojim narodom. Na slavlju su oni koji su ga prepoznali i prihvatili vjerom. Tu su na prvom mjestu Marija, Isusova majka i njegovi učenici, a među njima i Ivan koji sve to opisuje u svom evanđelju.

To potvrđuje i današnje prvo čitanje: «Sionu za ljubav neću šutjeti, Jeruzalema radi neću mirovati dok pravda njegova ne zasine ko svjetlost i spasenje njegovo ne plane ko zublja. I puci će tvoju vidjeti pravednost i tvoju slavu… I u Gospodnjoj ćeš ruci biti kruna divna i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog.

Neće te više zvati Ostavljenom, ni zemlju tvoju Opustošenom, nego će te zvati „Moja milina“, a zemlju tvoju „Udata“, jer ti si milje Gospodnje i zemlja će tvoja biti udata. Jer kao što se mladić ženi djevicom, tvoj će se graditelj tobom oženiti; i kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.»

 

Isus pretvara vodu u vino na svadbi u Kani Galilejskoj

Evanđelje po Ivanu donosi nam sliku svadbe u Kani Galilejskoj na kojoj Isus pretvara vodu u vino. Radi se o šest kamenih posuda vode koja je služile za obredno čišćenje Židovima. Isus tu „ustajalu vodu“ pretvara u vino. Kada su to vino donijeli domaćinu on je oduševljen kvalitetom vina i pita što prije nisu donijeli to dobro vino?

Ovdje se jasno želi reći da obred čišćenja vodom ne može oprati naše duše i grijehe, nego potreban je Duh Božji, Duh Sveti, kao što je Ivan Kristitelj rekao: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan  sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim. (Mk1, 8-9). Vino je slika Duha Svetoga. Bez vina ne može se organizirati svadba. Nema radosti na svadbi. Tako svadba (čitaj život) dobiva jedan novi okus, okus (miris i svježinu) ljubavi, a ne nešto što je ustajalo, ustalilo se. Isus je svoje poslanje ili poruku usporedio s vinom. To je nova vijest ili nova poruka. Novo vino, koje se ne treba ulijevati u stare mješine, nego u nove mješine (neue Schläuche). A oni mu rekoše: »Učenici Ivanovi, a tako i farizejski, počesto poste i obavljaju molitve, tvoji pak jedu i piju.« 34 Reče im Isus: »Ne možete svatove prisiliti da poste dok je zaručnik s njima. 35 Doći će već dani: kad im se ugrabi zaručnik, tada će postiti, u one dane!» A kazivao im je i prispodobu: »Nitko neće otparati krpe s novog odijela da je stavi na staro odijelo. Inače će i novo rasparati, a starom neće pristajati krpa s novoga.« »I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će novo vino proderati mješine pa će se i ono proliti i mješine će propasti. 38 Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mješine!« (Lk 5, 34-38). Isus ide još dalje i daje novo značenje vinu poistovjećujući vino sa svojom krvlju na Posljednjoj večeri, koju prolijeva za nas u smrti na križu za oproštenje grijeha. Krv je slika ljubavi kojom nas Isus ljubi na križu do savršenstva. To danas nastavlja činiti u svetoj misi.

 

Učinite sve što vam rekne!

«Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: „Vina nemaju.“ Kaže joj Isus: „Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!“ Nato će njegova mati poslužiteljima: „Što god vam rekne, učinite!“

Odlučujuće razumijevanje poruke današnjega evanđelja krije se u razgovoru između Marije i Isusa. Isusovo DA Božjoj volji: “Evo, dolazim vršiti volju tvoju” i Marijino DA: “Neka mi bude po riječi tvojoj“ - ovo dvostruko DA postaje jedno DA Bogu i Božjoj riječi. Božja riječ se utjelovila u Mariji. Ona je prva poput “nove posude” (neue Schläuche) koja je primila “novo vino” što ga je njezin Sin donio za svadbu sa svojim narodom i koja je pratila Isusa sve do križa. Marija zna da još nije došao Isusov čas; Isusov križ. Budući da ona svojim Da Božjoj riječi čini najdublje jedinstvo sa svojim Sinom, ona može jednostavno reći: "Učinite što vam rekne moj Sin" (Iv 2,5). Isus ne čini čudo, ne igra se svojom moći kako bi pretvarao vodu u vino, nego on unaprijed najavljuje svoj čas, „čas vjenčanja“, odnosno čas sjedinjenja Boga i čovjeka koje se ostvarilo u darovanoj ljubavi na križu i uskrsnuću.

Po današnjem Evanđelju i slici svadbe u Kani Galilejskoj Bog nas svakoga dana poziva da uđemo na svadbu njegova Sina, njegove ljubavi, gozbu njegove ljubavi. Pri tome ne smijemo zaboraviti da nam je potrebno svadbeno odijelo. Potrebno je „skinuti“ staroga i grešnoga čovjeka i obuću novo odijelo koje je Isus Krist. Potrebno je: „Obnavljati se duhom svoje pameti i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.“ (Ef 4,24).

Mi ne smijemo zaboraviti niti čas pod Križem kada Isus kaže Majci „Evo ti sina“ i ljubljenom učeniku Ivanu: „Evo ti majke!“ Isus je svima nama darovao svoju Majku Mariju za Majku Crkve, majku sviju nas, kako bismo s njom postali ljubljena Božja djeca koja su jasno izrekla svoje „DA“ Božjoj riječi kao što je to ona učinila i kako bi se tako Božja riječ nastanila u nama. „Ženo! Evo ti sina!« Zatim reče učeniku: »Evo ti majke!« I od toga časa uze je učenik k sebi” (usp. Iv 19,26-27).

 

Najbolje objašnjenje

Dar novoga vina je u središtu svadbe u Kani (današnje evanđelje). Da bi došlo do dobroga vina ne smijemo zaboraviti da je sami Isus istinski tras (der Rebstock oder Weinstock) (usp. 15,1-10), a svi mi  mladice ili loze na tom trsu (Weinrebe).
»Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. 2 Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. 3 Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. 4 Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. 5 Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. 6 Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. 7 Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. 8 Ovime se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici. 9 Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. 10 Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. 11 To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. 12 Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! (Iv 15,1-12).

Ova tako snažna slika najbolje objašnjava naš poziv na svadbu Božje ljubavi po Isusu Kristu i ujedno: kako se postaje kršćaninom i ljubljenim Božjim djetetom.

Sveta Majko Božja, moli za nas, kao što si molila za svatove u Kani. Vodi nas Isusu - uvijek iznova. Amen.