2. nedjelja po Božiću kroz crkvenu godinu C - 02. 01. 2022.

Blagoslov soli i vode u Baselu i Liestalu

Prvo čitanje: Sir 24,1-2. 8-12

Čitanje Knjige Sirahove

Mudrost se sama slavi i u Bogu se časti i sred puka svog se hvali. Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg i pred njegovom se moći proslavlja. Posred naroda se svoga uzvisuje i u punom svetom zboru pobuđuje divljenje i u mnoštvu izabranika ima hvalu i među blagoslovljenima ona se sama ovako blagoslivlja: „Zapovjedi mi Stvoritelj sviju stvari i koji me stvori, odredi mjesto za šator moj i reče: ‘Nastani se u Jakovu i uđi u baštinu Izraelu.’ Prije vjekova, odiskona, on me stvorio i neću prestati dovijeka. Pred njim sam služila u svetom šatoru i potom se nastanila na Sionu. Dao mi je tako spokoj u milome  gradu i vlast mi je u Jeuzalemu. Tako se ukorijenih u slavnom narodu, na djelu Gospodnjem, u baštini njegovoj, i u punom zboru svetih moj je boravak.“

Riječ Gospodnja

 

Pripjevni psalam -  147

Pripjev: Riječ tijelom postade i nastani se među nama.

Slavi Gospodina Jeruzaleme,
hvali Boga svoga, Sione!
On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.

    On dade mir granicama tvojim,
    pšenicom te hrani najboljom.
    Besjedu svoju šalje na zemlju,
    brzo trči riječ njegova.

Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
Ne učini tako nijednom narodu:
nijednom naredbe svoje ne objavi!

 


Drugo čitanje: Ef 1,3-6. 15-18

Čitanje poslanice svetog Pavla apostola Efežanima

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobohotnošću svoje volje, na hvalu slave svoje milosti.
Njome nas zamilova u Ljubljenome.
- Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima, ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama: Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvjetlio vam oči srca da upoznate koje li bogate slave u baštni među svetima.

Riječ Gospodnja


Pjesma prije Evanđelja: usp. 1Tim3,16

Slava tebi, Kriste, propovijedani narodima! Slava tebi, Kriste, vjerovani u svijetu!

 

 

Evanđelje: Iv 1, 1-5. 9-14

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.
Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.

Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njem posta i svijet ga ne upozna.
K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.

A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine.

Riječ Gospodnja

 

Duhovna misao

Ostanimo ujedinjeni s Kristom i u Kristu!

 

Draga braćo i sestre!

Ovog drugog dana 2022. godine želim vam najprije sretnu ovu Novu godinu i da do svakog od vas dopre Božji blagoslov jučerašnje svetkovine Svete Marije Bogorodice iz prvog čitanja: „Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na te  i mir ti donese!“ (Br 6, 24-26).

 

Bog nas je obasjao svojim licem

Ne zaboravimo, kao što je sunce sa svojom toplinom i svjetlošću blagoslov za zemlju, tako je Božje svjetlo, Isus Krist, blagoslov za svakoga od nas i za cijelo čovječanstvo, kada ga On obasja(va) svojim licem. A to se dogodilo s rođenjem Isusa Krista! Bog nas je obasjao svojim licem: isprva na veoma ponizan, skroman način - u Betlehemu su samo bili Marija i Josip i nekolicina pastira - svjedoci te objave -; ali malo po malo, Kristovo je svjetlo raslo i širilo se posvuda. Već u svom kratkom ovozemaljskom životu, Isus iz Nazareta je učinio da Božje lice obasja Svetu zemlju; a zatim je, po Crkvi, nadahnutom njegovim Svetim Duhom, proširio na sve narode evanđelje mira: „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim“ (Lk 2, 14). To je pjesma koju su anđeli pjevali pri Kristovu rođenju i to je pjesma koju pjevaju kršćani svih vremena; ta pjesma iz srca i s usana prelazi u konkretni život, u djela ljubavi koja izgrađuju i uspostavljaju mir i pomirenje među narodima i među pojedincima.

 

Isus je mir naš
- Isus je došao donijeti drugačiji mir, nego što ga ovaj svijet daje

Zato, smo jučer, osam dana nakon Božića, kada Crkva, kao Djevica Majka Marija, pokazuje svijetu novorođenog Isusa, Kneza mira, slavili Svjetski dan mira. Djetešce, koje je Božja utjelovljena Riječ, (o kojoj govori današnje evanđelje) je došlo donijeti ljudima mir kojeg svijet ne može dati (usp. Iv 14, 27). On je poslan srušiti „zid neprijateljstva“ (usp. Ef 2, 14). A kada je na obalama Galilejskog jezera, na gori Taboru, proglasio svoja „blaženstva“, među njima je također bilo „blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!“ (Mt 5, 9). Tko su mirotvorci? To su svi oni koji, iz dana u dan, nastoje zlo pobijediti dobrom, snagom istine, oružjima molitve i oproštenja, poštenim i dobro učinjenim poslom, tjelesnim i duhovnim djelima milosrđa. Mirotvoraca je mnogo, ali se za njih ne čuje. Poput kvasca u tijestu, čine da raste čovječanstvo prema Božjem naumu i planu.

 

Majko Marijo, moli za nas!

Molimo Presvetu Mariju, Majku Božju, da nas blagoslovi, kao što majka blagoslivlja svoju djecu koja moraju krenuti na putovanje. Nova godina je poput nekog putovanja i potreban nam je majčinski blagoslov, pogotovo i ove godine kada nas idalje prati pošast pandemije. Isus je došao, Riječ se utjelovila, da mi imamo života i da duhovno ne klonemo ni u najtežim trenutcima.

 

Vjera je „prva milost“ koju smo primili

U liturgiji ove nedjelje ponovno se čita Proslov Ivanova Evanđelja koji je svečano proglašen ili čitan na dan Božića. Taj divni tekst, u obliku himna, izražava otajstvo utjelovljenja, koje su propovijedali očevici, apostoli, osobito apostol Ivan, čiji se blagdan, nimalo slučajno, slavi 27. prosinca. Kada čitamo: „U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog“ (Iv 1, 1), evanđelist - kojeg se tradicionalno uspoređuje sa znakom orla - podiže pogled u visine (srca gore – imamo kod Gospodina) podiže pogled iznad ljudske povijesti istražujući Božje dubine; ali brzo se, slijedeći svoga Učitelja, Isus Krista, ponovno vraća u zemaljske dimenzije te kaže: „I Riječ tijelom postade“ (Iv 1, 14). Riječ je „živa stvarnost: Bog koji se objavljuje postavši čovjekom“. Tome svjedoči Ivan, „nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu“ (Iv 1, 14). Čitamo nadalje u Proslovu: „od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost“ (Iv 1, 16). „Koja je prva milost koju smo primili“, pita se sveti Augustin: „To je vjera“. Druga je milost, odmah dodaje, „vječni život“ (Tractatus in Ioh. III, 8.9, CCL 36, 24.25).

 

Bog nas je blagoslovio svakim blagoslovom duhovnim u Kristu

„Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobohotnošću svoje volje, na hvalu slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome“ (drugo čitanje).

 

„Rođeni“ od Boga

„A onima koji ga (Krista) primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine“ (današnje evanđelje).

Molimo snagu od Djevice Marije, koju je Gospodin povjerio za Majku „učeniku kojeg je ljubio“, da se vladamo kao sinovi „rođeni od Boga“ (usp. Iv 1, 13), prihvaćajući jedni druge i ljubeći jedni druge kao što je nas Bog ljubio i uzljubio u svome Sinu Isusu Kristu. Amen.