KRUNICA I ZAZIVI BOŽANSKOG MILOSRĐA (Novo )
(Link): https://youtu.be/I32nGNzI81E
Pjevana Krunica Božanskog Milosrđa (Link):
https://youtu.be/tpZa0K9OT3Y
Mise danas:
Basel u 11.00 sati i Liestal u 13.00 sati
Misna čitanja
Prvo čitanje: Dj 4,32-35
Jedno srce i jedna duša.
Čitanje Djela apostolskih
U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 118,2-4.16ab-18.22-24
Pripjev: Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Neka rekne dom Aronov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Svi koji se Gospodina boje neka reknu:
»Vječna je ljubav njegova!«
Gospodnja se uzdignu desnica,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjeti
i kazivati djela Gospodnja.
Kaznom teškom kaznio me Gospodin,
ali me smrti ne preda.
Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se njemu!
Drugo čitanje:1Iv 5,1-6
Što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet.
Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana apostola
Ljubljeni: Tko god vjeruje: »Isus je Krist«, od Boga je rođen. I tko god ljubi roditelja, ljubi i rođenoga. Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vršimo. Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške. Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša.
Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji? On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego – u vodi i krvi. I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja: Iv 20, 29
Jer si me vidio, Toma, povjerovao si, govori Gospodin: blaženi koji ne vidješe, a vjeruju.
Evanđelje: Iv 20,19-31
Nakon osam dana dođe Isus, stane u sredinu i reče: »Mir vama!«
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«
Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«
I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Riječ Gospodnja.
Duhovna misao
Draga braćo i sestre!
Božje milosrđe je središte kršćanskog života
Temeljna značajka i jezgra kršćanskog naviještanja Evanđelja jest Božje milosrđe. Evanđelje je objava Božjeg milosrđa koje nam se najbolje pokazalo i očitovalo u Isusu Kristu. Crkva, koju je Isus htio i utemeljio, mora biti također kuća Božjeg milosrđa, jer Crkva nije skup ljudi koji imaju određene zajedničke ideje, niti je nastala sama od sebe, niti se Crkvom postaje preko birokratskog čina i učlanjivanja, već je Crkva stvorena od Boga i ima duboki odnos s Bogom, i Bog Crkvu nastavlja oblikovati i u njoj živjeti po sakramentima. Potrebno je da napustimo ideju o Crkvi koja nastaje sama od sebe, koja je ljudska «tvorevina», te stavimo naglasak na Crkvu koja postaje zajednica u zajedništvu Tijela Kristova. Zato Crkva, koju je Isus htio i utemeljio, mora biti kuća Božjeg milosrđa.
Luka nam iznosi prvu kršćansku zajednicu kao ostvarenje evanđelja milosrđa. Bijahu postojani u zajedništvu: «Svi koji priglrliše vjeru bijahu združeni (zajedno), i sve im bijaše zajedničko. Sva bi imanja i dobra prodali i porazdjelili svima. Kako bi tko trebao… » (Dj 2, 42-47). «U mnoštvu onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša… sve im bijaše zajedničko… Nitko među njima nije oskudijevao» (Dj 4,32-35).
Po djelima milosrđa bit ćemo suđeni na Posljednjem sudu
Po djelima milosrđa bit ćemo suđeni na Posljednjem sudu. Oni koji budu vršili djela tjelesnog i duhovnog milosrđa čut će riječi: 'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ovih najmanjih, meni učiniste.' Dođite blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo, pripravljeno za vas od postanka svijeta!» I suprotno! (Mt 25,34). Božje milosrđe nije tek jedna od dimenzija kršćanskoga života, nego je središte kršćanskog života.
Danas je svetkovina Božjega milosrđa
Danas slavimo svetkovinu Božjeg milosrđa koju je 2000. godine proglasio sv. Ivan Pavao II. blagdanom za cijelu Crkvu. Ovaj blagdan slavi se u nedjelju nakon Uskrsa. Poljska redovnica, sv. Faustina Kowalska, doživjela je mistično iskustvo u kojemu je vidjela Milosrdnoga Isusa iz čijeg srca izlaze dvije zrake: crvena i bijela, i koji joj povjerava zadaću naslikati i štovati takvu sliku i na takav način pokrenuti pobožnost Božjemu milosrđu.
Slika Božjeg milosrđa tako prikazuje Isusa s podignutom desnom rukom na blagoslov, a iz lijeve se Njegove ruke prelijevaju crvena i bijela zraka, koje simboliziraju krv i vodu, odnosno svetu misu i krštenje, koje su potekle iz Isusova probodena srca na križu. Njihovo širenje označava prelijevanje Božjega milosrđa na cijeli svijet. Ispod slike piše: ‘’Isuse, uzdam se u tebe’’. Isus govori Faustini: «Čovječanstvo neće naći mira dok se s pouzdanjem ne obrati mome milosrđu.»(Dn 300) «Duše ginu usprkos mojoj pregorkoj muci. Dajem im posljednju slamku spasa – moje sveto milosrđe.»(Dn 965)
Vjera se rađa iz osobnog susreta s Isusom Kristom
Vjera u uskrsloga Isusa Krista se rađa, ne iz prihvaćanja nekog nauka o Isusu ili iz tuđih izvještaja i iskustava o susretu s Isusom, nego vjera se rađa iz OSOBNOG SUSRETA SA ŽIVIM USKRSLIM ISUSOM KRISTOM. Samo nakon osobnog susreta s uskrslim Kristom može se iskustveno odgovoriti kao što je i Toma odgovorio: Gospodin MOJ i Bog moj.
Nedjelja je dan Gospodinova uskrsnuća i dan «novog bogoslužja»
Slaveći Uskrs mi iznova proživljavamo iskustvo prvih Isusovih učenikâ, iskustvo susreta s Uskrslim kroz osam dana. Tako nam danas Ivan u svom Evanđelju pripovijeda kako uvečer na dan uskrsnuća, "prvog u tjednu", te ponovno nakon osam dana, Isus ulazi kroz zatvorena vrata u dvoranu Posljednje večere, stade u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Ne smijemo zaboraviti da su iz Isusova probodena srca na križu, iz njegova boka, potekle krv i voda, odnosno sveta misa i sakramenat krštenja.
Ovdje imamo jedinstvenu uskrsnu osminu, jedinstveni tjedan, osam dana u kojima je neprestani govor o Kristovu uskrsnuću i čitav tjedan je predstavljen kao JEDAN DAN i JEDAN DOGAĐAJ – KRISTOVO USKRSNUĆE. Taj dan, koji je kasnije nazvan "NEDJELJA", je dan okupljanja vjerničke zajednice koja se sabire na svoje bogoslužje, to jest euharistiju - Svetu misu, u kojoj je glavni naglasak: SUSRET S USKRSLIM GOSPODINOM ISUSOM KRISTOM. S uskrslim Kristom se na poseban način sjedinjujemo u svetoj pričesti i ostajemo u Njemu i On u nama. To je sada novo bogoslužje koje je odijeljeno od bogoslužja židovske subote. To je proslava Dana Gospodnjeg, Kristova uskrsnuća, jer je samo Kristovo uskrsnuće i moglo navesti i osnažiti prve kršćane da započnu slaviti bogoslužje različito od židovske subote. Kako tada, tako i danas, kršćansko bogoslužje - Sveta misa - nije puko sjećanje na neke prošle događaje iz Isusova života, već je u bîti susret sa živim uskrslim Kristom, našim Gospodinom.
Mir vama!
Veoma je važno ono što prenosi Evanđelje, a to je da je Isus, u dva ukazanja apostolima okupljenim u dvorani Posljednje večere, dva put ponovio pozdrav "Mir vama!" (Iv 20, 19.21.26). Mir što ga Isus (do)nosi je dar spasenja kojeg je on obećao učenicima u svojim oproštajnim govorima: "Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši" (Iv 14, 27). Šalom upućuje na «mesijanski» mir, koji u sebi združuje radost, blagostanje, dobro, obilje. Isus je, naime, naš mir, naša pravda i naše pomirenje. Promatrajući Isusove rane naš se pogled upravlja k njegovu Presvetom Srcu, u kojem se Božja ljubav očituje u najvišem stupnju. Presveto Srce je raspeto Srce, probodeno Srce iz kojeg teku krv i voda (usp. Iv 19, 34), "simbol sakramenata Crkve, da se svi ljudi, privučeni Spasiteljevu Srcu, s radošću napajaju na nepresušnom izvoru spasenja" – na izvoru KRŠTENJA i SVETE MISE. (usp. Rimski misal, Predslovlje svetkovine Presvetog Srca Isusova). To je MIR kojeg samo Isus može dati, jer je plod njegove radikalne pobjede nad zlom. "Mir" što ga Isus daje svojim prijateljima je plod Božje ljubavi prema čovječanstvu koja ga je dovela dotle da umre na križu, da prolije svu svoju krv, poput krotkog i poniznog Jaganjca, "pun milosti i istine" (Iv 1, 14).
Eto, zašto je sveti Ivan Pavao II. htio ovu nedjelju nakon Uskrsa nazvati Nedjeljom Božanskog milosrđa, s jednom točno određenom slikom: to je slika probodenog Kristova boka, iz kojeg su potekli krv i voda, prema svjedočanstvu apostola Ivana koji je to vidio vlastitim očima (usp. Iv 19, 34-37). Ali sada je Isus uskrsnuo, i iz njega izviru USKRSNI SAKRAMENTI krštenja i euharistije - SVETE MISE.
Samo je neograničena Božja ljubav mogla izbrisati zlo svijeta
Potpuno je pogrešno misliti da je Bog Otac inzistirao «na pravdi» za koju je onda Isus morao okrutno trpjeti na križu. Otac i Sin su jedno. Njihova volja je jedna. Njihovo i trpljenje je jedno. Ali, Bog nije mogao jednostavno sve to zlo u svijetu nevidjeti i proglasiti nepostojećim. Božja je volja bila da se čovječanstvo spasi. To je ujedno i Kristova volja. Sad možemo postaviti i drugo pitanje: Zašto baš križ i pomirenje na križu? Odgovor na ovo pitanje je otprilike u ovom duhu: Ništa drugo nije moglo tako veliko zlo «oprati i očistiti». Samo neograničena Božja ljubav je mogla kroz patnju križa uzeti grijehe svijeta na sebe i «OPRATI» - izbrisati toliko zlo ovoga svijeta. Sve to pokazuje da se ne radi o okrutnoj pravdi koju je Isus mora po volji Očevoj trpjeti na križu ili kao zadovoljštinu za naše grijehe, nego to je bila Božja volja: spasiti čovječanstvo od propasti, a ne neki „Očev (Božji) fanatizam”. Spasenje čovječanstva se moglo ostvariti samo BOŽJIM MILOSRĐEM.
Bog, »bogat milosrđem« tako postaje vidljiv u Isusu Kristu upravo u svome milosrđu. Isus utjelovljuje i uosobljuje Božje milosrđe. On je sam Božje milosrđe. Tko milosrđe u njemu vidi i susreće, tomu Bog postaje osobito ‘vidljiv’ kao Otac ‘bogat milosrđem’.
Čovjek je pozvan nasljedovati Božje milosrđe
Božja ljubav i Božje milosrđe su ujedno i poziv svima nama na nasljedovanje Božjega milosrđa prema drugima, što se jasno vidi iz prispodobe o „milosrdnom Samarijancu“ koja završava upravo s pozivom na iskazivanje milosrđa drugima: »Idi pa i ti čini tako!« (Lk 10,37). Taj poziv na življenje i djelovanje na način milosrđa Isus sasvim jasno predočuje i na drugom poznatom mjestu u Lukinu evanđelju: »Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan. Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite, i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.« (Lk 6,36-38). »Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe« (Mt 5,7). ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste ili ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste» (usporedi Mt 25,31-46).
Nikada nemojmo sumnjati u božansko milosrđe
Mi nismo u milosti i nemilosti tajnovitih zlih sila, nego smo povjereni Gospodinovu djelovanju, Božjem milosrđu. Božansko milosrđe je vječno, nazočno je svaki dan. Njegovo milosrđe je veće od svih njegovih djela. Što se toga tiče jako je poučan Judin primjer. I Petar je zanijekao Krista, ali je znao prihvatiti oprost. U Judi se kajanje „pretvara u razočaranje“, u čin samoopravdanja, odnosno „samouništenja“. To je za nas poziv da uvijek budemo svjesni onoga što govori sveti Bernard: Nikada nemoj sumnjati u božansko milosrđe.
Krist želi «milosrđe prema bližnjemu»
Bit štovanja Božjega milosrđa nalazi se u stavu kršćanskog pouzdanja u Boga i naše djelatne ljubavi prema bližnjima. Gospodin Isus traži izvršavanje djela milosrđa i to: djelom, riječju ili molitvom. Milosrđe prema bližnjemu moraš pokazivati uvijek i svagdje, ne možeš to izbjegavati niti se izgovarati ili opravdavati. (Dn 742) Krist želi da njegovi štovatelji u tijeku dana izvrše barem jedno djelo milosrđa prema bližnjemu iz ljubavi prema njemu. Širenje štovanja Božjega milosrđa ne traži puno riječi, nego kršćanski stav vjere, pouzdanje u Boga i neprestan napredak u milosrđu prema bližnjima.
Isus želi da «uronimo» čovječanstvo u njegovo milosrđe
Po molitvi krunice Božjega milosrđa prikazuju se Bogu Ocu Tijelo i Krv, Duša i Božanstvo Isusa Krista kao zadovoljština za grijehe naše i cijeloga svijeta, sjedinjujući se sa žrtvom Isusovom na KRIŽU, pozivajući se na ljubav kojom Otac Nebeski ljubi svoga Sina i po Njemu sve ljude. Nadalje se krunicom moli: budi milosrdan nama i cijelome svijetu!
Po molitvi krunice božanskog milosrđa – govori na drugom mjestu Isus – približavamo Njemu, uranjamo čovječanstvo u Njegovo milosrđe. Duše koje budu molile ovu krunicu, zaštitit će moje milosrđe (…) za života, a osobito u času smrti.
Štovanje Božjega milosrđa, kako nam je prenijela sveta Faustina, odlučuje sudbinu svijeta i čovječanstva: “Čovječanstvo neće naći mira tako dugo dok se s posvemašnjim pouzdanjem ne obrati na moje milosrđe. Kaži bolesnome čovječanstvu da se mora uteći mojemu milosrdnomu srcu i ja ću ga obdariti mirom.”
Štovanje Božjega milosrđa nije sporedna, nego sastavna dimenzija kršćanske vjere. Štovanje Božjega milosrđa sastavni je dio vjere i kršćanske molitve. Čovjek najviše treba Božje milosrđe.
Marijo, Majka milosrđa, isprosi nam dar trajnoga pouzdanja u Tvoga Sina Isusa Krista i pomozi nam da budemo milosrdni kao što je milosrdan naš Nebeski Otac. Amen.