Prvo čitanje: Dj 5, 12-16
Povećavalo se mnoštvo onih što vjerovahu.
Čitanje Djela apostolskih
Po rukama se apostolskim događala mnoga znamenja i čudesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u trijemu Salomonovu. Nitko se drugi nije usuđivao pridružiti im se, ali ih je narod veličao. I sve se više povećavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih. A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od nečistih duhova, i svi bi ozdravljali.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam : Ps 118, 2-4.22-27a
Pripjev : Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova ! https ://youtu.be/JsPEIPy8KHk
Neka rekne dom Izraelov :
»Vječna je ljubav njegova !«
Neka rekne dom Aronov :
»Vječna je ljubav njegova !«
Svi koji se Gospodina boje neka reknu :
»Vječna je ljubav njegova !«
Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo :
kakvo čudo u očima našim !
Ovo je dan što ga učini Gospodin :
kličimo i radujmo se njemu !
Gospodine, spasenje nam daj !
Gospodine, sreću nam daj !
Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje !
Blagoslivljamo vas iz doma Gospodnjega !
Bog je Gospodin,
on nas obasjava !
Drugo čitanje : Otk 1, 9-11a. 12-13. 17-19
Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova.
Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola
Ja, Ivan, brat vaš i suzajedničar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu : bijah na otoku zvanu Patmos radi riječi Božje i svjedočanstva Isusova. Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i začuh iza sebe jak glas, kao glas trublje. Govoraše : »Što vidiš, napiši u knjigu i pošalji sedmerim crkvama.« Okrenuh se da vidim glas koji govoraše sa mnom. I okrenuvši se, vidjeh sedam zlatnih svijećnjaka, a posred svijećnjaka netko kao Sin Čovječji, odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom. Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me desnicu govoreći : »Ne boj se ! Ja sam Prvi i Posljednji, i Živi ! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe smrti, i podzemlja. Napiši dakle što si vidio : ono što jest i što se ima dogoditi poslije.«
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja: Iv 20, 29
Jer si me vidio, Toma, povjerovao si, govori Gospodin: blaženi koji ne vidješe, a vjeruju.
Evanđelje : Iv 20, 19-31
Nakon osam dana dođe Isus.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im : »Mir vama !« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što meine posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«
Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«
I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus : »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju !«
Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje na njemačkom Joh 20, 19-31
Aus dem heiligen Evangelium nach Johannes.
Am Abend dieses ersten Tages der Woche, als die Jünger aus Furcht vor den Juden bei verschlossenen Türen beisammen waren, kam Jesus, trat in ihre Mitte und sagte zu ihnen: Friede sei mit euch! Nach diesen Worten zeigte er ihnen seine Hände und seine Seite. Da freuten sich die Jünger, als sie den Herrn sahen. Jesus sagte noch einmal zu ihnen: Friede sei mit euch! Wie mich der Vater gesandt hat, so sende ich euch. Nachdem er das gesagt hatte, hauchte er sie an und sagte zu ihnen: Empfangt den Heiligen Geist!
Denen ihr die Sünden erlasst, denen sind sie erlassen; denen ihr sie behaltet, sind sie behalten. Thomas, der Dídymus genannt wurde, einer der Zwölf, war nicht bei ihnen, als Jesus kam. Die anderen Jünger sagten zu ihm: Wir haben den Herrn gesehen. Er entgegnete ihnen: Wenn ich nicht das Mal der Nägel an seinen Händen sehe und wenn ich meinen Finger nicht in das Mal der Nägel und meine Hand nicht in seine Seite lege, glaube ich nicht.
Acht Tage darauf waren seine Jünger wieder drinnen versammelt und Thomas war dabei. Da kam Jesus bei verschlossenen Türen, trat in ihre Mitte und sagte: Friede sei mit euch! Dann sagte er zu Thomas: Streck deinen Finger hierher aus und sieh meine Hände! Streck deine Hand aus und leg sie in meine Seite und sei nicht ungläubig, sondern gläubig! Thomas antwortete und sagte zu ihm: Mein Herr und mein Gott! Jesus sagte zu ihm: Weil du mich gesehen hast, glaubst du. Selig sind, die nicht sehen und doch glauben. Noch viele andere Zeichen hat Jesus vor den Augen seiner Jünger getan, die in diesem Buch nicht aufgeschrieben sind. Diese aber sind aufgeschrieben, damit ihr glaubt, dass Jesus der Christus ist, der Sohn Gottes, und damit ihr durch den Glauben Leben habt in seinem Namen.
Duhovna misao
Draga braćo i sestre!
Danas je blagdan Božjega milosrđa – dan kada je Isus sv. Faustini obećao more milosti za duše i rekao joj:“Ja želim da blagdan Milosrđa postane utočište i zaklon svim dušama, posebno jadnim grešnicima.“ U jubilarnoj 2000. godini papa Ivan Pavao II. kanonizirao je sv. Faustinu Kowalsku, poljsku redovnicu Družbe Sestara Majke Božjeg Milosrđa, i istodobno je proglasio u Katoličkoj Crkvi blagdan Božjega Milosrđa, koji je sam Isus zahtijevao u objavama spomenute svetice. Na taj dan svaka osoba može primiti potpuni oprost pod redovitim uvjetima (sakrament ispovijedi, sv. Pričest, molitva na nakanu za Svetoga oca).
Vazmena osmina
Na današnju nedjelju završava Vazmena osmina (kroz osam dana Crkva čita tekstove koji govore o Isusovu uskrsnuću) i Crkva s tim potvrđuje da ona živi u ozračju radosti koja izvire iz vjere u Uskrsloga. Kada gledamo uskrsloga Krista vidimo ljubav koja se ne boji smrti i koja je jača od svakoga zla i koja odoljeva svemu. To je ljubav koja nikada neće proći. Sve će proći, a Kristova ljubav neće proći. Ljubav je Isus Krist. On nas i danas ljubi svojim uskrslim svjetlom koje jedino raspršuje tamu ovoga svijeta: tamu svjetine koja viče: 'Razapni ga! Pusti nam Barabu!'; tamu Isusove muke i smrti na križu; tamu Judine izdaje i bježanja učenika; danas tamu logora smrti koje su ljudi podigli, tamu ratova i kratko rečeno, tamu drugih zala koje je čovjek Bogu i čovjeku činio i dan danas čini.
Slike iz današnjega evanđelja potvrđuju s kojom ljubavlju se Isus nakon uskrsnuća ukazuje svojim učenicima u dvorani Posljednje večere, udahnjuje im svoga Duha, daje im moć opraštanja i zadržavanja grijeha, zove Tomu da stavi svoju ruku u njegove rane i da ne bude nevjeran, nego vjeran... Sve su to slike Božjeg milosrđa i one nas uvode u današnji blagdan: „Nedjelju Božjega Milosrđa“.
"Samo neograničena Božja ljubav je mogla izbrisati zlo ovoga svijeta"
"Polazeći od Presvetog Trojstva" – bitno je ispravo gledati odnos Oca i Sina. Potpuno je pogrešno misliti da Otac inzistira na pravdi za koju treba Sin Isus biti samo poslušan i okrutno trpjeti na križu.
Ne zaboravimo: Otac i Sin su jedno. Njihova volja je jedna. Njihovo trpljenje je jedno. Kada se Sin bori s mukom koja ga čeka i na Maslinskoj gori moli: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti (Mt 26,39), on ne doživljava muku kao okrutni Očev nalog koji treba prihvatiti i ispuniti, nego dobro zna koliko je neizmjerno veliko zlo koje je čovječanstvo učinilo, dobro zna koliki su neizmjerno prljavi razmjeri zla u svijetu koje je čovjek učinio, dobro zna da ni on niti Otac ne mogu sve to zlo jednostavno proglasiti nepostojećim. Sve to zlo Isus treba „oprati“, „očistiti“ i ponovno privući čovječanstvo u Božju volju. Božja je volja da se čovječanstvo spasi. To je ujedno i Kristova volja.
Sad možemo postaviti i drugo pitanje: Zašto baš križ i pomirenje na križu? Odgovor na pitanje je otprilike u ovom duhu: Ništa drugo nije moglo tako prljavo i veliko zlo oprati i očistiti. Samo neograničena Božja ljubav je mogla kroz patnju križa izbrisati toliko zlo ovoga svijeta. Sve to pokazuje da se ne govori okrutnoj pravdi koju je Isus mora po volji Očevoj trpjeti, nego to je bila Božja volja: spasiti čovječanstvo od propasti, a ne neki “Očev fanatizma”. Spasenje čovječanstva se moglo ostvariti samo BOŽJIM MILOSRĐEM.
Bog postupa po milosrđu, a ne po pravdi
Čovječanstvo je spašeno po MILOSRĐU BOŽJEM, a ne po pravdi. To potvrđuju Isusove riječi svetoj sestri Faustini Kowalskoj koja je proglašena blaženom 18. travnja 1993., a svetom 30. travnja 2000.: “Kćeri moja, govori cijelome svijetu o mojem neiscrpnome milosrđu. Ja želim da blagdan Božjeg milosrđa bude utočište svih duša, poglavito svih grešnika. Toga dana izlit će se punina mojega milosrđa. Ja ću izliti čitavo more milosti na duše koje se budu približile tomu izvoru. Tko god se toga dana ispovjedi i pričesti, dobit će potpun oprost od grijeha i kazne za grijehe. Neka se nitko ne boji pristupiti k meni, makar njegovi grijesi bili najopakiji. Želim da se blagdan mojega milosrđa svečano proslavi na prvu nedjelju nakon Uskrsa.”
“Čovječanstvo neće naći mira tako dugo dok se s posvemašnjim pouzdanjem ne obrati na moje milosrđe. Kaži bolesnome čovječanstvu da se mora uteći mojemu milosrdnomu srcu i ja ću ga obdariti mirom.”
Bog, »bogat milosrđem« (dives in misericordia, usp. Ef 2, 4), tako postaje vidljiv u Isusu Kristu upravo u svome milosrđu. Isus utjelovljuje i uosobljuje Božje milosrđe.On je sam milosrđe. Tko milosrđe u njemu vidi i susreće, tomu Bog postaje osobito ‘vidljiv’ kao Otac ‘bogat milosrđem'.
Milosrđe je središte kršćanskog života - nema kršćanstva bez milosrđa
Božje milosrđe, do krajnosti iskazano u Raspetome na križu, postaje trajan poziv svakom čovjeku na nasljedovanje »puta milosrđa«. Kristove riječi »Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe« (Mt 5, 7) i »Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!« (Mt 25, 40), što li su drugo doli poziv na milosrđe, na djela milosrđa koja nalaze snagu i opravdanje u mudrosti križa. Stoga je Kristov poziv: »Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan« (Lk 6, 36).
Milosrđe nije tek jedna od dimenzija kršćanskoga života, nego je središte kršćanskog života: nema kršćanstva bez milosrđa. Ako nas čitavo naše kršćanstvo ne vodi milosrđu, idemo krivim putem, jer je milosrđe jedini istinski cilj svakog duhovnog puta. To je jedan od najljepših plodova ljubavi.
Božje milosrđe kao "znak našega vremena"
Mnogi kršćani i dalje osjećaju "da nam treba milost i spasenje". Dodijalo nam je zlo. Milosrđe nas privlači Bogu, dok nas njegova pravda užasava, strah nas je, jer sami ne postajemo milosrdni. Sve nam to govori, da ispod maske našega samopouzdanja i samopravednosti, današnji čovjek duboko poznaje svoje rane i svoju nedostojnost pred Bogom i stoga čezne za Božjim milosrđem. Stoga "nije slučajno" da je parabola o milosrdnom Samaritancu posebno privlačna suvremenicima, današnjim ljudima, koji sebično traže milordnog Samarijanaca koji će im priskočiti u pomoć, sageti se nad njima, politi im rane uljem, brinuti se o njima i dovesti ih na sigurno, a da oni sami NISU SPREMNI BITI MILOSRDNI SAMARIJANAC.
U surovosti tehnološkog svijeta, u kojem se osjećaji više ne računaju, bezrezervno raste očekivanje spasonosne Božje ljubavi koja se daje, ali sve je manje kršćana koji su SPREMNI „DATI SE LJUBAVI“; pridržiti se Isusu i biti s njim čovjek za drugoga, a ne optuživat drugoga za svoju neodgovornost. K tome, današnji čovjek je mišljenja kako sve religije vode Bogu i spasenju. Ova ideja ni na koji način ne odgovara Kristu, njegovu križu i Božjem milosrđu. To kršćane demoralizira i oni se ne trude biti s Kristom za druge. Biti milosrdni. Sami upadaju u slijepu ulicu.
Vrata su otvorena – a ime im je Isus Krist
Francuski filozof Jean-Paul Sartre napisao je knjigu pod naslovom "Bez izlaza" ili »Nema izlaza» u kojoj ističe: Život posle smrti nije baš ono što smo očekivali. Pakao nije jezero napunjeno lavom, niti je to komora za mučenje pod nadzorom demonskih ljudi. Umesto toga, Sartre kaže: "Pakao su drugi ljudi".
Netko je na naslov Sartreove knjige „Nema izlaza“ odgovorio: Ima izlaza! Izlaz je Isus Krist. Uskrs! Božje milosrđe. Životni je odgovor samo onda potpun kad nam se ponudi izlaz, kad smrt nije više tamnica za čovjeka, kad život nije putovanje u nepovrat. To je ponuda i sadržaj poruke Uskrsa. Smrt nije više dom bez otvorenih vrata, s natpisom no exit. Vrata su otvorena – a ime im je Isus Krist. Bolesno čovječanstvo neće naći mira dok se ne obrati i Bogu, kroz vrata koja su Krist, NE VRATI.
Isus želi da uronimo cijelo čovječanstvo u “more njegova milosrđa”
Po molitvi krunice Božjega milosrđa prikazuju se Bogu Ocu Tijelo i Krv, Duša i Božanstvo Isusa Krista kao zadovoljština za grijehe svoje, za grijehe naše, bližnjih i cijeloga svijeta, sjedinjujući se sa žrtvom Isusovom na KRIŽU, pozivajući se na ljubav kojom Otac Nebeski daruje svoga Sina, a po njemu i sve ljude. Nadalje se krunicom moli: budi milosrdan nama i cijelome svijetu – i samim time vrši se djelo milosrđa. Po molitvi te krunice – govori na drugom mjestu Isus – približavamo mu čovječanstvo. Duše koje budu molile tu krunicu, zaštitit će moje milosrđe (…) za života, a osobito u času smrti.
Čin posvete Milosrdnome Isusu (iz “Dnevnika” sv. Faustine)
Premilosrdni Isuse, tvoja je dobrota neizmjerna. Pouzdajem se u tvoje milosrđe, koje prožima sva tvoja djela. Potpuno ti se predajem i želim živjeti i težiti k savršenosti. Želim širiti tvoje milosrđe, vršeći djela milosrđa, a posebice se moliti za svećenike, za obraćenje grešnika, želim strpljivo podnositi protivštine i opraštati drugima. Želim tješiti i pomagati siromašnima i bolesnima. Ti me čuvaj i brani, budući da se bojim svoje slabosti, ali pouzdajem se u tvoje milosrđe. Neka cijeli svijet upozna tvoje beskrajno milosrđe, u nj se pouzdaje i slavi ga u vijeke vjekova. Amen.
Čin posvete svijeta Božjemu Milosrđu Ivana Pavla II.
Bože, Oče milosrdni, ti si nam svoju ljubav objavio po svome Sinu Isusu Kristu, ti izlijevaš na nas Duha Svetoga Tješitelja. Tebi, Oče, povjeravamo sudbinu svijeta i svakoga pojedinog čovjeka. Smiluj se nama grešnima, izliječi našu slabost i odagnaj svako zlo od nas. Dopusti, Oče, da svaki stanovnik zemlje iskusi tvoje milosrđe i da u tebi, Trojedini Bože, uvijek pronalazi izvor nade i smilovanja. Vječni Oče, po muci i uskrsnuću tvoga Sina, molimo te, budi milosrdan nama i cijelome svijetu. Amen.
“Čovječanstvo neće naći mira tako dugo dok se s posvemašnjim pouzdanjem ne obrati na moje milosrđe. Kaži bolesnome čovječanstvu da se mora uteći mojemu milosrdnomu srcu i ja ću ga obdariti mirom.”
Blažena Djevica Marija, Majka Crkve, majka naša, neka izmoli svim kršćanima milost da se odreknu « površinske vjere» i da uđu u dubinu odnosa s Bogom i čovjekom koji je Isus Krist, koji nas poziva da se obratimo njegovu milosrđu I DA SAMI POSTANEMO APOSTOLI NJEGOVA MILOSRĐA. Mater misericordiae, ora pro nobis - Majko milosrđa, moli za nas!
Na kraju, upitjamo se znamo li Duhovna i Tjelesna djela milosrđa?
Tjelesna djela milosrđa
1. Gladna nahraniti
2. Žedna napojiti
3. Siromaha odjenuti
4. Putnika primiti
5. Bolesna i utamničena pohoditi
6. Roba otkupiti
7. Mrtva pokopati
Duhovna djela milosrđa
1. Dvoumna savjetovati
2. Neuka poučiti
3. Grješnika pokarati
4. Žalosna i nevoljna utješiti
5. Uvredu oprostiti
6. Nepravdu strpljivo podnositi
7. Za žive i mrtve Boga moliti