2. vazmeni nedjelja, 16. 4. 2023.
Misna čitanja
Prvo čitanje: Dj 2, 42-47
Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko.
Čitanje Djela apostolskih
Braća bijahu postojana u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. Sva bi imanja i dobra prodali i porazdijelili svima kako bi tko trebao. Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 118
Pripjev: Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova.
https://youtu.be/JsPEIPy8KHk
Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Neka rekne dom Aronov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Svi koji se Gospodina boje neka reknu:
»Vječna je ljubav njegova!«
Gurahu me, gurahu da me obore,
ali mi Gospodin pomože.
Gospodin je moja snaga i pjesma,
on mi je spasitelj.
Čuj! Radost i spasenje
odzvanja šatorima pravednika:
Gospodnja se proslavi desnica!
Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se njemu!
Drugo čitanje: 1 Pt 1, 3-9
Uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih iznova nas rodi za životnu nadu.
Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas, vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme. Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o objavljenju Isusa Krista. Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja: Iv 20, 29
Jer si me vidio, Toma, povjerovao si, govori Gospodin:blaženi koji ne vidješe, a vjeruju.
Evanđelje: Iv 20, 19-31
Nakon osam dana dođe Isus.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Kad bî uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Riječ Gospodnja.
Duhovna misao
Draga braćo i sestre!
Do dan-danas prvu nedjelju iza Uskrsa zovemo Bijelom nedjeljom. Razlog je taj što su u prvim stoljećima Crkve novokrštenici nosili bijelu odjeću od dana svog krštenja (koje su primali na Velika subotu) do prve nedjelje iza Uskrsa. Liturgija Bijele nedjelje ukazivala je na sakrament krštenja, a liturgija Riječi na sakrament ispovijedi.
Svima nama ostaje razmisliti nakon Korizme i proslave Uskrsa: 'Jesmo li nanovo rođeni iz vode i Duha Svetoga? Jesmo li svoje haljine, svoja srca i svoj razum, ubijelili u Krvi Kristovoj kroz Korizmu? Jesmo li postali milosrdni kao što je milosrdan naš Otac? Što smo promijenili u svome načinu življenja? Ili se ništa s nama nije dogodilo...
Jesmo li se pomirili s Bogom i jedni s drugima?
Za Uskrs smo se i ispovjedili? Crkva danas čita Evanđelje po Ivanu; o ukazanju uskrslog Krista u Dvorani posljednje večere i ustanovi sakramenta ispovijedi: Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im«(Iv 20, 19-29). Tradicionalni pozdrav «shalom», kojim se drugom želi mir, postaje ovdje nešto novo; postaje dar onog mira kojeg samo Isus može dati. "Mir" što ga Isus daje svojim prijateljima je plod Božje ljubavi koja ga je dovela dotle da umre na križu, da prolije svu svoju krv, poput krotkog i poniznog Jaganjca, "pun milosti i istine" (Iv 1, 14). Svima nam je potreban „MIR“ koji je plod Božje ljubavi i kojega ovaj svijet ne može dati.
Jesu li nas „izliječile“ Isusove rane
Današnje evanđelje nam donosi i Tomino svjedočanstva nakon što je stavio svoje ruke u Isusove rane na rukama i nogama, te u ranu probodenog Kristova boka, ispovjedio je vjeru: «Gospodin moj i Bog moj!» (Iv 20,27-28). Kako je s našom vjerom? Pouzdajemo li se više u Isusa? Pozvani smo povjerovati u neizrecivu ljubav Božju, da u vjeri i ljubavi prihvatimo Isusa, da se pokajemo za svoje grijehe, da zamolimo Isusa da nam oprosti naše grijehe i da mu iskreno kažemo: „Isuse, volim te!“Isuse, ti si došao na svijet da spasiš grješnike od kojih sam prvi ja. Hvala ti, Isuse, za tu veliku ljubav koja me je spasila za vječnost u tvojemu kraljevstvu.
Slika Božjega milosrđa
Danas slavimo svetkovinu Božjeg milosrđa, koju je 2000. godine blagdanom cijele Crkve proglasio sv. Ivan Pavao II. Ovaj blagdan slavi se u nedjelju nakon Uskrsa. Poljska redovnica, sv. Faustina Kowalska, doživjela je mistično iskustvo u kojemu je vidjela Milosrdnoga Isusa iz čijeg srca izlaze dvije zrake: crvena i bijela, i koji joj povjerava zadaću naslikati i štovati takvu sliku i na takav način pokrenuti pobožnost Božjemu milosrđu.
Slika Božjeg milosrđa tako prikazuje Isusa s podignutom desnom rukom na blagoslov, a iz lijeve se Njegove ruke prelijevaju crvena i bijela zraka, koje simboliziraju krv i vodu koje su potekle iz Isusova probodena srca na križu. Njihovo širenje označava prelijevanje Božjega milosrđa na cijeli svijet. Ispod slike piše: ''Isuse, uzdam se u tebe''.
Isus govori Faustini: «Čovječanstvo neće naći mira dok se s pouzdanjem ne obrati mome milosrđu.» (Dn 300)
«Duše ginu usprkos mojoj pregorkoj muci. Dajem im posljednju slamku spasa – moje sveto milosrđe.» (Dn 965)
Osim Božjeg milosrđa nema drugog izvora nade za ljudski rod
Danas je, na drugu uskrsnu ili bijelu nedjelju, za cijelu Crkvu nedjelja Božanskog milosrđa. Milosrđe je zapravo središte evanđeoske poruke koje se očitovalo u punini u Isusu Kristu, koji je utjelovljenje Božjega milosrđa i otkupiteljske Božje ljubavi. Ta milosrdna ljubav osvjetljuje i danas lice Crkve, te se objavljuje kako putem sakramenata, posebice svete mise i sakramenta pomirenja, tako i djelima milosrđa. Poruka ove nedjelje uvijek vodi prema liku Kristovu, prema najvišoj objavi milosrđa Božjeg, iz kojega se pomiruju srca, izvire istinski mir u svijetu, mir među različitim narodima, kulturama i religijama. Ovaj dan se sažimlje u navještaju: ‘Osim milosrđa Božjeg nema nijednog drugog izvora nade za ljudski rod ili za ljudska bića. Božje milosrđe je konkretno očitovanje Božje ljubavi. Milosrđe je drugo ime za Božju ljubav. Isus Krist je savršeno lice konkretne Božje ljubavi ili milosrđa. Svoju milost, ljubav i milosrđe prema čovjeku i čovječanstvu Bog je na savršen i konačan način pokazao u Isusu Kristu, odnosno, u njegovoj smrti na križu i uskrsnuću. To se ostvarilo na Veliki petak i na Uskrs.
Šta se dogodilo na Križu?
Sam je Isus bio svjestan svoje otkupiteljske žrtve i zato je na Posljednjoj večeri, neposredno prije svoje muke rekao: “Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha” (Mt 26,28). Sad možemo postaviti pitanje: Zašto baš križ i pomirenje na križu? Odgovor na ovo pitanje je otprilike u ovom duhu: Ništa drugo nije moglo tako prljavo i veliko zlo oprati i očistiti, osim snage Božje ljubavi. Samo neograničena Božja ljubav je mogla kroz patnju križa izbrisati toliko zlo ovoga svijeta. Sve to pokazuje da se ne govori o okrutnoj pravdi koju je Isus morao po volji Očevoj trpjeti, nego to je bila Božja volja: spasiti čovječanstvo od propasti, a ne neki „Očev fanatizam”. Spasenje čovječanstva se moglo ostvariti samo BOŽJIM MILOSRĐEM.
Božje je milosrđe veće od svih Božjih djela
Psalam br. 145,1-13 sadrži pohvale božanskom veličanstvu. Naša pozornost zaustavlja se i na sljedećem prelijepom retku (r. 9): "Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim". U tom smislu, sveti Petar Krizolog (oko 380.-450.) ovako kaže u Drugom govoru o postu: "Velika su djela Gospodnja": no ova veličina nadvišena je veličinom milosrđa. Doista, nakon što prorok kaže: "Velika su djela Gospodnja", na drugom mjestu dodaje: "Milosrđe mu je veće od svih djela". Milosrđe, braćo, ispunja nebo, ispunja zemlju... Evo onda zašto je veliko, velikodušno, jedinstveno milosrđe Kristovo, koje je sav sud ostavilo za samo jedan dan, sve čovjekovo vrijeme dodijelilo miru obraćenja... Evo onda zašto se prorok, koji nije imao povjerenja u vlastitu pravednost, sav baca prema milosrđu: "Smiluj mi se, Bože - kaže - po velikom milosrđu svome" (Ps 51,3) (42,4-5: Sermoni 1-62bis, Scrittori dell’Area Santambrosiana, 1, Milano-Roma 1996, str. 299.301).
Božjim milosrđem smo „nanovo rođeni“
Zato molimo riječima Apostolskoga prvaka: „Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas, vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme.“ U tome izrijeku zahvale iz Prve poslanice sv. Petra apostola vidljivo je da vjernički život nema temelja u samome sebi, nekoj svojoj pravednosti i sudu, nego da pripada Božjemu zahvatu, Kristovu križu i uskrsnuću, a blagoslov i zahvalnost upućeni su prema jedinomu Dobromu (usp. Mk 10, 18), prema Onomu koji djeluje iz svoga velikog milosrđa. Ovaj je dan za nas prilika da na osobit način zahvalimo Bogu za mogućnost spasenja po Kristovoj muci i uskrsnuću.
Čovjek je pozvan nasljedovati Božje milosrđe
Božja ljubav i Božje milosrđe su ujedno i poziv svima nama na nasljedovanje Božjega milosrđa prema drugima, što se jasno vidi iz prispodobe o „milosrdnom Samarijancu“ koja završava upravo s pozivom na iskazivanje milosrđa drugima: »Idi pa i ti čini tako!« (Lk 10,37). Taj poziv na življenje i djelovanje na način milosrđa Isus sasvim jasno predočuje i na drugom poznatom mjestu u Lukinu evanđelju: «U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan. Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite, i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.«(Lk 6,36-38). »Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe« (Mt 5,7). «Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me… Zatim će reći i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti… Tada će mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; odnosno kada te to vidjesmo gladna i ne poslužismo te?' Tada će im on odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste» (usporedi Mt 25,31-46).
Krist želi «milosrđe prema bližnjemu»
Bit štovanja Božjega milosrđa nalazi se u stavu kršćanskog pouzdanja u Gospodina Boga i naše djelatne ljubavi prema bližnjima. Gospodin Isus traži pouzdanje od svih stvorenja (Dn 1059) i izvršavanje djela milosrđa: djelom, riječju ili molitvom. Milosrđe prema bližnjemu moraš pokazivati uvijek i svagdje, ne možeš to izbjegavati niti se izgovarati ili opravdavati.(Dn 742) Krist želi da njegovi štovatelji u tijeku dana izvrše barem jedan čin milosrđa spram bližnjega iz ljubavi prema njemu.
Širenje štovanja Božjega milosrđa ne traži puno riječi, nego kršćanski stav vjere, pouzdanje u Boga i neprestan napredak u milosrđu prema bližnjima. Primjer takvog apostolata svojim je životom dala sv. Faustina.
Marijo, Majka milosrđa, isprosi nam dar trajnoga pouzdanja u Tvoga Sina i u Božju ljubav i pomozi nam da budemo milosrdni kao što je milosrdan naš Nebeski Otac. Amen.
Nakon što je papa Ivan Pavao II. proglasio 2. vazmenu nedjelju nedjeljom Božanskog milosrđa, Apostolska pokorničarna izdala je 29. 06. 2002. dekret prema kojem se na spomenutu nedjelju može zadobiti potpuni odnosno djelomični oprost.
“Da bi vjernici snažnom pobožnošću proslavili ovaj blagdan, Sveti je Otac odredio da ta nedjelja (Božjega milosrđa) bude obogaćena potpunim oprostom, kako će se niže navesti, pa da vjernici mognu obilnije primiti dar utjehe Duha Svetoga i tako gajiti sve veću ljubav prema Bogu i prema bližnjemu te tako, pošto postignu oproštenje od Boga i oni budu potaknuti da i sami spremno praštaju svojoj braći.”
Za potpuni oprost, uz prethodnu sakramentalnu ispovijed, sv. pričest te molitvu u nakanu Sv. oca, potrebno je: u bilo kojoj crkvi ili oratoriju sudjelovati u pobožnosti u čast Božanskoga milosrđa pred Presvetim (izloženim ili u tabernakulu), kajući se iskreno za svoje grijehe, ili barem pred Presvetim izmoliti Vjerovanje i Očenaš, dodajući zaziv: Isuse milosrdni, uzdam se u tebe!
Za djelomični oprost potrebno je da vjernik upravi milosrdnom Isusu neki od pobožnih zaziva koji su do Crkve odobreni za javnu pobožnost.
Slika Božjeg milosrđa tako prikazuje Isusa s podignutom desnom rukom na blagoslov, a iz lijeve se Njegove ruke prelijevaju crvena i bijela zraka, koje simboliziraju krv i vodu koje su potekle iz Isusova probodena srca na križu. Njihovo širenje označava prelijevanje Božjega milosrđa na cijeli svijet. Ispod slike piše: ''Isuse, uzdam se u tebe''.
Osnov po kojem se razlikuju glavni oblici štovanja Božjega milosrđa su s njima povezana obećanja koja daje sam Isus svim štovateljima Božjega milosrđa. Na temelju proučavanja Dnevnika,pet je glavnih oblika štovanja Božjega milosrđa koji čine temelj ove pobožnosti, a to su:
Isus: “Ja želim da bude svetkovina Milosrđa.Želim da ta slika (…) bude svečano posvećena u prvu nedjelju po Uskrsu. Ta nedjelja treba biti svetkovina Milosrđa.” (Dn 49)
Najznačajniji od svih oblika pobožnosti Božjem milosrđu koji su objavljeni s. Faustini. O svetkovini joj je Gospodin Isus prvi put govorio 1931. godine, u Płocku, kada je izrazio svoju želju da bude naslikana slika: Ja želim da bude svetkovina Milosrđa. Želim da ta slika, koju ćeš naslikati kistom bude svečano posvećena u prvu nedjelju po Uskrsu. Ta nedjelja treba biti svetkovina Milosrđa. (Dn 49)
Izbor prve nedjelje po Uskrsu za svetkovinu Milosrđa ima svoj duboki teološki smisao koji ukazuje na tijesnu vezu između uskrsnog otajstva Otkupljenja i otajstva Božjega milosrđa. Tu vezu ističe i devetnica s krunicom Božjega milosrđa koja prethodi svetkovini, a koja započinje na Veliki petak.
Svetkovina nije samo dan posebnog čašćenja Boga u otajstvu Milosrđa već i vrijeme milosti za sve ljude. Želim – rekao je Isus – da svetkovina Milosrđa bude utočište i zaklon svim dušama, osobito bijednim grješnicima. (Dn 699) Duše ginu usprkos mojoj pregorkoj muci. Dajem im posljednju slamku spasa – moje sveto milosrđe. Ne obrate li se sa štovanjem momu milosrđu, propast će za vječnost. (Dn 965)
Veličina ove svetkovine mjeri se „težinom“ posebnih obećanja koje Gospodin Isus uz nju veže. Tko god toga dana pristupi Vrelu Života – rekao je Krist – taj će zadobiti potpuno otpuštenje krivica i kazni. (Dn 300) Toga dana bit će otvorene nutrine mojega milosrđa i ja ću izlijevati mora milosti na duše koje se približe izvoru mojega milosrđa (…) Neka se ne boji približiti k meni niti jedna duša, makar joj grijesi bili poput purpura (na svjetlu stalna tamna boja). (Dn 699)
Kako bi se mogli okoristiti tim velikim darovima potrebno je ispuniti uvjete pobožnosti u čast Božjega milosrđa:
- pouzdanje u Božju dobrotu i djelatna ljubav prema bližnjemu
- biti u stanju milosti posvetne (sveta ispovijed)
- i dostojno primiti svetu pričest.
Nijedna duša neće naći opravdanja – govori Isus – dok se ne obrati s pouzdanjem mojemu milosrđu. Stoga prva nedjelja po Uskrsu treba biti svetkovina Milosrđa, a svećenici taj dan trebaju dušama govoriti o mom velikom i neizmjernom milosrđu. (Dn 570)
Isus: “Naslikaj sliku prema crtežu koji vidiš s natpisom: Isuse, uzdam se u Tebe.” (Dn. 47)
Slika Milosrdnog Isusa, tj. Božjeg milosrđa, objavljena je u viziji koju je s. Faustina imala 22. veljače 1931. godine, u ćeliji samostana u Płocku. Uvečer, u ćeliji – piše u Dnevniku– ugledala sam Isusa, Gospodina, u bijeloj haljini. Jedna ruka bila je uzdignuta na blagoslov, a druga je doticala haljinu na grudima. Iz otvora haljine na prsima izvirale su dvije velike zrake, jedna crvena, a druga blijeda. U tišini sam promatrala Gospodina. Moja je duša bila prožeta strahom, ali i velikom radošću. Nakon nekoliko trenutaka reče mi Isus: Naslikaj sliku prema crtežu koji vidiš s natpisom: Isuse, uzdam se u Tebe. (Dn 47) Želim da ta slika koju ćeš naslikati kistom bude svečano posvećena u prvu nedjelju po Uskrsu. Ta nedjelja treba biti svetkovina Milosrđa. (Dn 49)
Sadržaj ove slike tijesno je povezan s liturgijom prve nedjelje po Uskrsu. Crkva toga dana čita Evanđelje po Ivanu; o ukazanju uskrslog Krista u Dvorani posljednje večere i ustanovi sakramenta ispovijedi (Iv 20, 19-29). Slika predstavlja uskrslog Otkupitelja koji ljudima donosi mir po otpuštenju grijeha po zaslgama svoje muke i smrti na križu. Zrake krvi i vode koje izviru iz Srca probodenog kopljem (što se ne vidi na slici) i rane na mjestima razapinjanja prizivaju događaje Velikog petka (Iv 19, 17-18; 33-37). Slika Milosrdnog Isusa povezuje, dakle, u sebi ta dva evanđeoska događaja koji najpotpunije govore o Božjoj ljubavi prema čovjeku. Za tu sliku Krista karakteristične su dvije zrake. Gospodin Isus, upitan o njihovom značenju, objašnjava: Blijeda zraka označava vodu koja opravdava duše; crvena zraka označava krv koja je život duša (…). Blago onomu tko bude živio u njihovoj sjeni. (Dn 299) Dušu čiste sakramenti krštenja i pomirenja, a najobilnije je hrani Euharistija – dakle te dvije zrake označavaju svete sakramente i sve milosti/darove Duha Svetog čiji je biblijski simbol voda i novi savez Boga s čovjekom sadržan u Krvi Kristovoj. Slika Milosrdnog Isusa često se naziva slikom Božjega milosrđa što je točno jer se upravo u pashalnom Kristovu otajstvu najjasnije objavljuje milosrdna ljubav Boga prema čovjeku.
Slika ne predstavlja samo Božje milosrđe, već ima i ulogu znaka koji treba podsjećati na obvezu kršćanskog pouzdanja u Boga i djelatne ljubavi prema bližnjima. U natpisu slike – prema Kristovoj volji – stoje riječi: Isuse, uzdam se u Tebe. Ta slika – rekao je također Isus – treba podsjećati na zahtjeve moga milosrđa jer i najsnažnija vjera nemoćna je bez djela. (Dn 742) Takvom shvaćanju štovanja slike koji se temelje na stavu kršćanskog pouzdanja i milosrđa, dodao je Gospodin Isus posebna obećanja: milost vječnog spasenja, velik napredak na putu kršćanske savršenosti, milost sretne smrti i brojne druge milosti za koje će Ga ljudi s pouzdanjem moliti. Po toj ću slici udijeliti mnoge milosti dušama pa neka joj svaka duša može pristupiti. (Dn 570)
Isus:Duše koje budu molile ovu krunicu, prodahnut će moje milosrđe u životu, a osobito u času smrti. (Dn 754)
Krunicu Božjeg milosrđa Gospodin Isus dao je s. Faustini u Vilniusu, 13. i 14. rujna 1935. godine, kao molitvu zadovoljštine i ublažavanja Božjega gnjeva (usp. Dn 474 – 476).
Moleći ovu krunicu prikazujemo Bogu Ocu Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo Isusa Krista kao zadovoljštinu za grijehe svoje, svojih bližnjih i cijeloga svijeta, sjedinjujući se sa žrtvom Isusovom i pozivajući se na ljubav kojom Otac Nebeski daruje Svoga Sina, a po njemu i sve ljude.
U ovoj molitvi zaziva se: budi milosrdan nama i cijelomu svijetu i samim time vrši se djelo milosrđa. Dodajući k tome i stav pouzdanja te ispunjavajući uvjete svake dobre molitve (poniznost, ustrajnost, stvar koja je po Božjoj volji), vjerni mogu očekivati ispunjenje Kristovih obećanja koja se osobito tiču smrtnog časa: milost obraćenja i spokojne smrti. Ova obećanja ne ostvaruju se samo na osobama koje mole ovu krunicu već i na umirućima uz koje drugi mole. Kada se ova krunica moli uz umirućega – rekao je Isus – ublažava se Božji gnjev, i neizmjerno milosrđe obuhvaća dušu. (Dn 811) Općenito obećanje glasi: Onome tko je bude molio rado ću dati sve što od mene bude tražio (Dn 1541), (…) ako je u skladu s mojom voljom.(Dn 1731) Sve što nije u skladu s Božjom voljom, nije dobro za čovjeka, osobito za njegovu vječnu sreću.
Približit ćeš mi čovječanstvo po molitvi ove krunice (Dn 929), rekao je na drugom mjestu Gospodin Isus. Duše koje budu molile ovu krunicu, prodahnut će moje milosrđe u životu, a osobito u času smrti. (Dn 754)
Isus: «Uvijek kada čuješ da otkucava tri sata, uroni u moje milosrđe, slavi ga i hvali. Zazivaj njegovu svemoć na cijeli svijet, a osobito na bijedne grješnike, jer je u tom času bilo širom otvoreno za svaku dušu.» (Dn 1572)
U listopadu 1937. godine, u Krakovu, u okolnostima koje s. Faustina nije pobliže opisala, zatražio je Gospodin Isus štovanje sata njegove smrti: Uvijek kada čuješ da otkucava tri sata, uroni u moje milosrđe, slavi ga i hvali. Zazivaj njegovu svemoć na cijeli svijet, a osobito na bijedne grješnike, jer je u tom času bilo širom otvoreno za svaku dušu. (Dn 1572)
Gospodin Isus prilično je jasno naznačio i način molitve uz ovaj oblik štovanja Božjega milosrđa: U tom satu – rekao je s. Faustini – obavi križni put ako ti to dopuštaju obveze; a ako ne možeš moliti križni put onda bar na kratko uđi u kapelicu i časti moje srce koje je puno milosrđa u Presvetom Sakramentu; a ako ne možeš otići ni u kapelicu, saberi se na molitvu ondje gdje jesi, pa bilo i samo na kratak trenutak. (Dn 1572)
Velečasni Różycki nabraja tri uvjeta da bi molitve upravljene u tom satu bile uslišane:
- molitva mora biti upućena Isusu,
- mora se moliti u tri sata popodne,
- molitva se mora pozivati na vrijednosti i zasluge Gospodinove muke.
U tom satu – obećao je Gospodin Isus – možeš isprosit sve za se i za druge; u tom satu sav je svijet zadobio milost: Milosrđe je pobijedilo Pravednost. (Dn 1572)
Isus: Duše koje šire slavu mojega milosrđa, štitit ću cijeli život, kao majka svoje dojenče; a u času smrti neću im biti Sudac, već milosrdni Spasitelj. (Dn 1075)
Obrađujući oblike pobožnosti u čast Božjega milosrđa, vlč. Różycki navodi i ovaj: širenje štovanja Milosrđa jer se i na to odnose određena Kristova obećanja: Duše koje šire slavu mojega milosrđa, štitit ću cijeli život, kao majka svoje dojenče; a u času smrti neću im biti Sudac, već milosrdni Spasitelj. (Dn 1075)
Bit štovanja Božjega milosrđa nalazi se u stavu kršćanskog pouzdanja u Gospodina Boga i djelatne ljubavi prema bližnjima. Gospodin Isus traži pouzdanje od svih stvorenja (Dn 1059) i izvršavanje djela milosrđa: djelom, riječju ili molitvom. Milosrđe prema bližnjemu moraš pokazivati uvijek i svagdje, ne možeš to izbjegavati niti se izgovarati ili opravdavati. (Dn 742) Krist želi da njegovi štovatelji u tijeku dana izvrše barem jedan čin milosrđa spram bližnjega iz ljubavi prema njemu.
Širenje štovanja Božjega milosrđa ne traži puno riječi, nego kršćanski stav vjere, pouzdanje u Boga i neprestan napredak u milosrđu prema bližnjima. Primjer takvog apostolata svojim je životom dala sv. Faustina.
Premilosrdni Isuse, tvoja je dobrota neizmjerna. Pouzdajem se u tvoje milosrđe, koje prožima sva tvoja djela. Potpuno ti se predajem i želim živjeti i težiti k savršenosti. Želim širiti tvoje milosrđe, vršeći djela milosrđa, a posebice se moliti za svećenike, za obraćenje grešnika, želim strpljivo podnositi protivštine i opraštati drugima. Želim tješiti i pomagati siromašnima i bolesnima. Ti me čuvaj i brani, budući da se bojim svoje slabosti, ali pouzdajem se u tvoje milosrđe. Neka cijeli svijet upozna tvoje beskrajno milosrđe, u nj se pouzdaje i slavi ga u vijeke vjekova. Amen.
Bože, Oče milosrdni, ti si nam svoju ljubav objavio po svome Sinu Isusu Kristu, ti izlijevaš na nas Duha Svetoga Tješitelja. Tebi, Oče, povjeravamo sudbinu svijeta i svakoga pojedinog čovjeka. Smiluj se nama grešnima, izliječi našu slabost i odagnaj svako zlo od nas. Dopusti, Oče, da svaki stanovnik zemlje iskusi tvoje milosrđe i da u tebi, Trojedini Bože, uvijek pronalazi izvor nade i smilovanja. Vječni Oče, po muci i uskrsnuću tvoga Sina, molimo te, budi milosrdan nama i cijelome svijetu. Amen.