Danas su mise ovim redom:
Basel u 9.30 i u 11.00 sati
Liestal u 13.00 sati
Misna čitanja
Prvo čitanje: Jr 38, 4-6.8-10
Rodila si me, majko, da se svađam i prepirem sa svom zemljom. (Jr 15, 10)
Čitanje Knjige proroka Jeremije
U one dane: Dostojanstvenici rekoše kralju: »Jeremiju valja ubiti: on zaista obeshrabruje ratnike koji su još ostali u ovome gradu i sav narod kad takve riječi pred njima govori. Pa taj čovjek ne traži dobrobit ovoga naroda, nego njegovu propast.« A kralj Sidkija odgovori: »Eto, on je u vašim rukama, jer kralj ionako više nema nikakve vlasti nad vama.« Tada pograbiše Jeremiju i baciše ga u zdenac kraljeva sina Malkije, što bijaše u tamničkom dvorištu, i spustiše ga na užetima. Ali u zdencu ne bijaše vode, već samo glib, tako da Jeremija propade u glib.
Tada Ebed-Melek izađe iz kraljevskog dvora te ovako reče kralju: »Gospodaru, kralju moj, zlo čine ovi ljudi kad tako postupaju s prorokom Jeremijom: bacili su ga u zdenac, gdje će od gladi umrijeti, jer više nema kruha u gradu.« Nato kralj zapovjedi Kušitu Ebed-Meleku: »Povedi trojicu ljudi te izvuci proroka Jeremiju iz zdenca dok nije umro.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 40, 2-4.18
Pripjev: Gospodine, u pomoć mi pohitaj! https://youtu.be/4_9zgwMLTHw
Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.
Izvuče me iz jame propasti,
iz blata kalnoga;
noge mi stavi na hridinu,
korake moje ukrijepi.
U usta mi stavi pjesmu novu,
slavopoj Bogu našemu.
Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti,
i uzdanje će svoje staviti u Gospodina.
Bijedan sam ja i nevoljan,
al Gospodin se brine za me.
Ti si pomoć moja i moj spasitelj;
o Bože moj, ne kasni!
Drugo čitanje: Heb 12, 1-4
Postojano trčimo u borbu koja je pred nama!
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: I mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama! Uprimo pogled u početnika i dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da – premoreni – ne klonete duhom.
Ta još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja: Iv 10,27
Ovce moje slušaju glas moj, govori Gospodin, ja ih poznajem i one idu za mnom.
Evanđelje: Lk 12, 49-53
Nisam došao mir dati, nego razdjeljenje.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!
Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.«
Riječ Gospodnja.
Duhovna misao
Draga braćo i sestre!
Ima jedna Isusova izreka u današnjem evanđeoskom odlomku koja svaki puta privuče našu pozornost, ali mora biti ispravno shvaćena. Dok ide prema Jeruzalemu, gdje ga čeka smrt na križu, Krist kaže svojim učenicima: "Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice - otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve" (Lk 12,51-53). Tkogod i najmanje poznaje evanđelje Kristovo, zna da je ono u prvom redu poruka mira. Sam je Isus, kao što piše sveti Pavao "mir naš" (Ef 2,14), umro i uskrsnuo kako bi srušio zid neprijateljstva i započeo Kraljevstvo Božje koje je ljubav, radost i mir. Kako se onda mogu objasniti ove riječi? Na što misli Gospodin kad kaže da je došao donijeti - prema Lukinoj redakciji – "razdjeljenje" ili - prema Matejevoj redakciji – "mač" (Mt 10,34)?
Ova Kristova izreka znači da mir što ga je on došao dati nije sinonim (značenje) za obično odsustvo sukoba. Naprotiv, mir Isusov plod je neprekidne borbe protiv zla. Sukob što ga Isus odlučno podržava nije protiv ljudi ili ljudskih mogućnosti, nego protiv neprijatelja Boga i čovjeka, Sotone. Ta još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha.
Tamo gdje se Bog negira ili je zaboravljen, tu nema ni «mira»
Današnji ljudi su zaokupljeni ponajviše sami sobom da u njihovim srcima skoro više nema mjesta za Boga. Tamo gdje se Bog negira ili je zaboravljen, tu nema ni «mira», nema borbe protiv zla. Sve može i sve je normalno.
Nažalost, takav duh se, poput plinske pare, uvukao i među kršćane koji se pitaju: ‘Je li Bog pretpostavka ili nije? Je li stvarnost ili nije? Zašto se ne očituje? Tako se i današnji kršćanin dosta često “adaptira” ili prilagođava jednako i svijetu dobrote i svijetu zloće ; i dobru i zlu i niti je “vruć niti hladan”, niti je čovjek ljubavi niti čovjek zloće. Pod tim lažnim prilagođavanjem čovjek se ne može mijenjati, nego ostaje isti ili postaje još gori, koji živi samo za sebe i ravnodouša je prema bilo kojoj potrebi drugih pa i najbližih.
S druge strane mnoge nepomirljive stvarnosti se serviraju zajedno u ime Isusovo? Što je još gore od toga jest da se baš pod imenom Isusa (Isus bi to odobrio…) odbacuje živog Isusa? Takvim pristupom svijet (ljudsko srce) se ne može mijenjati. Zar svi sakramenti počevši od križa, krštenja nemaju za cilj promjenu ljudskog srca? Krštenje je prva Isusova Vatra koja, kako reče sv. Augustin, spaljuje “starog čovjeka” i omogućuje rađanje novog čovjeka. Ne može se roditi novi čovjek dok se ne spali stari čovjek koji je ranjen „prvim ili istočnim grijehom“. Istovremeno ne mogu zajedno živjeti obadva, što danas mnogi pokušavaju. Sukob što ga Isus odlučno podržava („Oganj dođoh baciti na zemlju…, a ne mir“) nije protiv ljudi ili ljudskih mogućnosti, nego Zloga i grijeha.
Tri kršćanska temeljna elementa koji su danas zaboravljeni, zanemareni
Molitva
Ti isti ljudi su zaboravili tri kršćanska temeljna elementa, a prvi je molitva.
Nisu apostoli stvorili Crkvu „izrađujući ustav", nego okupljajući se na molitvu u iščekivanju Duha Svetoga. Mi ne možemo stvoriti Crkvu, samo možemo svjedočiti ono što je Bog učinio. Crkva ne počinje s našim djelovanjem, nego Božjom riječju i djelovanjem. Molitva nije dakle neka puka formalnost, nego je očitovanje svjesnosti činjenice da je „inicijativa" uvijek Božja, koju mi možemo moliti i prihvatiti, te da s Bogom Crkva može 'surađivati'. Običnom riječju rečeno: Molitva nas spaja s Božjom riječju, pogotovo s Riječju koja je tijelom postala i nastanila se među nama – s Isusom Kristom, čiji Duh Sveti nas povezuje i međusobno i s Bogom.
Javno priznavanje vlastite vjere
Iz molitve se rađa drugi element, a to je javno priznavanje vlastite vjere. Priznavanje vjere je jednako onomu pred sudom, „pred očima svijeta", premda se zna da bi to moglo koštati. Riječ priznavanje ima mučeničko obilježje, svjedočenje pred onima koji su neprijateljski raspoloženi prema vjeri, svjedočiti unatoč mogućoj muci i smrti. A u tomu i je vjerodostojnost: priznavanje nije nešto što se može izostaviti. Priznavanje zahtijeva spremnost žrtvovanja života, prihvaćanja mučeništva.
Ljubav
Priznavanje ima biti vidljivo i očitovati se po ljubavi; ljubav je dakle treći element. Ljubav je najveća snaga i treba plamsati, gorjeti u srcu svakog kršćanina, iz toga plamena treba da bukne vatra evanđelja, vatra Kristove riječi i ljubavi. Kršćanin ne smije biti mlak, neodređen… Vjera u nama mora postati plamen ljubavi, plamen koji doista zahvaća moj život i biva njegova velika strast te tako zahvaća i mojega bližnjeg. Naša se strast za naviještanjem mora napajati na vjeri, a vjera se ima «preobraziti» u vatru ljubavi.
Dobro je i potrebno znati da je Crkvu htio Isus Krist i da Crkva ne počinje s našim djelovanjem, nego Božjom riječju i djelovanjem. Samo Bog može stvarati Crkvu. Ako Bog ne djeluje u Crkvi, naše djelovanje nije dosta(tno).
Vatra ljubavi
Vatra ili oganj koji je Isusu došao baciti i s kojom Isus mijenja svijet jest VATRA LJUBAVI. Ne vatra mržnje i ratovanja. Isusova vatra nije uništavajuća, nego vatra iz koje se rađa novi čovjek. Isusov život i nauka – njegova riječ i ljubav – ako se prihvate - mijenjaju svijet. Ljubavi koja je Isus Krist se ne smijemo odreći ni u koje ime, bilo očinstva, majčinstva, bratstva… Ljubav je iznad svih krvnih veza. Ljubav koja je Isus Krist, vatri Isusove ljubavi, ne smije se zatajiti ni u koje niti u čije ime.
Oni koji prihvaćaju Isusovu “Vatru” - prihvaćaju mijenjanje svijeta, polazeći od samog sebe. U ovom smislu danas treba čuti Isusove riječi: "Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice - otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve" (Lk 12,51-53). To je izlazak ili lažnoga mira.
Prihvaćamo li da iziđemo iz lažnog mira, da nas Božja vatra izvede izvan starog svijeta i uvede u novi - otvorimo se „Vatri Ljubavi“: redovito i ispravo molimo, javno priznajmo svoju vjeru (budimo svjedoci) i pustimo da naša srca zahvat plamen i vatra Kristove ljubavi po kojoj će svi prepoznati da smo Isusovi.
Djevica Marija, Kraljica mira, dijelila je do mučeništva u duši borbu svoga Sina Isusa protiv Zloga, a nastavlja dijeliti je sve do kraja vremenâ. Zazovimo njezin majčinski zagovor, da nam pomogne da budem uvijek svjedoci Kristova mira, ne popuštajući zlu.
Molimo da svijetom gori Isusova vatra i svakoga čovjeka obdari njegovim mirom.
Neka nam u razmišljanju pomognu i dvije priče o vatri… Tko ima uši, razumjet će…
Priča o vatri
Ima jedna zanimljiva priča o vatri.
"Jednog dana učenici su sjedili u parku oko vatre sa svojom učiteljicom. Razgovarali su o raznim temama istvarima, a jedan učenik je upitao učiteljicu zašto se pojedini ljudi vjenčaju i ulaze u brak puni nade, trude se da udovolje jedni drugima, a nakon nekoliko godina zajedničkog života žive kao pas i mačka?
Dok su razgovarali svi su nekako zaboravili na vatru i ona se ugasila. Učiteljica se okrenula prema učeniku i upitala ga zašto se vatra ugasila. Učenik se ispričao učiteljici i rekao kako su se zapričali i nisu obratili pažnju na vatru. Na to je učiteljica odgovorila: "Isto je i u odnosu između muškarca i žene. Dok njihov plamen ljubavi gori, mora se stalno održavati. inače će početi da se gasi. Tada će biti jako teško, gotovo nemoguće da se ponovo upali." Tako je u suštini sa svim stvarima u životu. Ako zanemarujemo svoje prijatelje, s vremenom će to prijateljstvo prestati. Ako muž stalno hvali svoju suprugu da je ona dobra domaćica, ona će postati još bolja. Ako žena hvali i podržava svog muža, on će postati još bolji. Ako oni prestanu činiti dobro jedno drugome, s vremenom će početi živjeti kao dva stranca, a ne kao muž i žena. Ljubav nestaje kada se muškarac i žena ne trude.
Dopustite mi da ovo završimo s još jednom zgodnom pričom.
Izumitelj vatre
Jedan čovjek izumio je način za dobivanje vatre. Uzeo je svoje alatke i otišao k plemenu na dalekom sjeveru gdje je bilo jako hladno. Učio je tamošnje ljude kako mogu zapaliti vatru. Ljude je to jako zanimalo. Pokazao im je kako sve mogu koristiti vatru: za kuhanje, grijanje, itd. Bili su mu jako zahvalni što ih je naučio kako mogu zapaliti vatru, međutim, prije nego što su stigli izraziti svoju zahvalnost, čovjek je nestao. Nisu ga zanimala njihova priznanja i zahvalnost - zanimala ga je samo njihova dobrobit. Otišao je u drugo pleme, gdje je opet počeo ljudima pokazivati svoj izum. I tamo je to ljude jako zanimalo. Njihovi svećenici mislili su da je zanimanje čak i preveliko jer su primijetili da je čovjek počeo privlačiti mase, a oni sami počeli su gubiti na popularnosti, i zato su odlučili da ga ubiju. Otrovali su ga, razapeli - predstavite si to kako hoćete. Bojali su se, međutim, da će se sada ljudi okrenuti protiv njih. Ali bili su jako mudri, čak prepredeni. Znate li što su učinili? Dali su napraviti čovjekov portret i stavili su ga na glavni oltar u hramu. Alatke za paljenje vatre stavljene su ispred portreta, a ljudi su poučavali kako se trebaju klanjati portretu i alatkama, što su stoljećima revno činili. Štovanje i čašćenje se nastavilo, ali vatre više nisu imali.
Anthony de Mello
Draga braćo i sestre, sutra, usred mjeseca kolovoza Crkva slavi svetkovinu Uznesenja Marijina na nebo. Da bismo shvatili uznesenje moramo gledati Uskrs, veliko otajstvo našega spasenja, koje označava Isusov prijelaz u Očevu slavu po muci, smrti i uskrsnuću. Marijino uznesenje na nebo je stvarnost koja se tiče i nas samih, jer nam jasno pokazuju našu budućnost, kao i budućnost čovječanstva i povijesti. U Mariji, naime, razmatramo onu stvarnost slave na koju je pozvan svaki od nas i čitava Crkva. Amen!