22. nedjelja kroz crkvenu godinu A – 03. 09. 2023.

 

Misa je danas u Baselu u 11.00 sati, a u Liestalu u 13.00 sati.

 

Misna čitanja           

 

Prvo čitanje: Jr 20, 7-9

Riječ mi Gospodnja postade na ruglo.

Čitanje Knjige proroka Jeremije

Ti me, Gospodine, zavede, dadoh se zavesti, nadjačao si me i svladao me. A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava. Jer kad god progovorim, moram vikati, naviještati moram: »Nasilje! Propast!« Doista, riječ mi Gospodnja postade na ruglo i podsmijeh povazdan. I rekoh u sebi: neću više na nj misliti niti ću govoriti u njegovo ime. Al tad mi u srcu bî kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više.

Riječ Gospodnja.

 

 

Otpjevni psalam: Ps 63, 2-6.8-9

Pripjev: Tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj!
https://youtu.be/30YyV51bc-M?si=ZgOvjbD-ltdW_SG0

O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.

U svetištu sam tebe motrio
gledajuć ti moć i slavu.
Ljubav je tvoja bolja od života,
moje će te usne slaviti.

Tako ću te slavit za života,
u tvoje ću ime ruke dizati.
Duša će mi biti kao sala i mrsa sita,
hvalit ću te kliktavim ustima.

Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži.

 

 

Drugo čitanje: Rim 12, 1-2

Prikažite svoja tijela za žrtvu živu.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje. Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.

Riječ Gospodnja.

 

 

Pjesma prije Evanđelja: Ef 1, 17 - 18

Otac Gospodina našega Isusa Krista prosvijetlio nam oči srca da upoznamo koje li nade u pozivu našemu!

 

 

Evanđelje: Mt 16, 21-27

Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.

Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: »Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!« Isus se okrene i reče Petru: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«

Tada Isus reče svojim učenicima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Tâ što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.«

Riječ Gospodnja.

 

 

Duhovna misao

 

Kršćanin ide za Gospodinom kada s ljubavlju prihvaća vlastiti križ

 

Božja je logika uvijek «drukčija» od naše

 

 

Draga bračo i sestre!

Mi kršćani jesmo doduše u svijetu, živmo u svijetu i sve sa svijetom dijelimo, ali kao da smo zaboravili da nismo od ovoga svijeta. „Svijet bi vas volio kad biste pripadali njemu, ali ne pripadate mu jer sam vas ja izabrao iz svijeta“ – Isus nam i danas govori. (Iv 15,19). Isusov se Duh i duh ovoga svijeta isključuju. Isus stalno naglašava da On nije došao suditi, nego spasiti. Stoga pokušava i danas nas ljude pridobiti za svoju riječ. On nudi sebe. On nudi život u punini, u izobilju. Sudbina učenika poistovjećuje se sa sudbinom Učitelja.

Svjestan sam da se i mi kršćani možemo osjećati poput Jeremije svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko nas ismijava. Svjestan sam da nam ponekad riječ Gospodnja postane na ruglo i podsmijeh, čak i od rođene djece. U sebi pomislimo: neću više na nj misliti niti ću govoriti u njegovo ime!“ Ne zaboravimo da nam srce ne može izdržati PLAMEN BOŽJE LJUBAVI, a da ne govorimo njegove riječi... (današnje prvo čitanje) i današnji Psalam: „O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna.“

Sveti Pavao nas opominje: „Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno“ (današnje drugo čitanje).

Misliti po svjetskom, suobličivati se ovom svijetu, znači ostaviti po strani Boga, ne prihvaćati njegov naum ljubavi, gotovo ga sprječavati da ispuni svoju Božju volju na zemlji. Zato Isus danas upućuje Petru osobito teške riječi: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«

Ovo uvodno razmišljanje trebalo bi nam pomoći shvatiti da nije Krist nas pozvao kako bismo se svaki dan sve više suobličivali ovom svijetu ili „POSVJETOVNJAČILI“, nego “RASVJETOVNJAČILI“ i “odsvjetovnjačili” (Entweltlichung), kako bismo živjeli po kršćanskim načelima, ispunjali Božju volju i ponovno svjedočili svoju vjeru cijelim svojim životom i radom i kako bismo mogli doživjeti i reći:Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene”(Gal 2,20).

 

Vjera pretpostavlja osobni odnos s Isusom Kristom

U današnjem Evanđelju Isus objašnjava svojim učenicima da mora "da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne" (Mt 16, 21). I danas se u evanđelju pojavljuje apostol Petar, kojemu smo se prošle nedjelje divili zbog njegove čiste vjere u Isusa, kojega je priznao (Obećanim Spasiteljem) Mesijom i Sinom Božjim, nakon čega mu je Isus rekao: «Blago tebi, Šimune Sine Jonin, jer to ti nisu objavili krv i meso, nego Otac moj koji je na nebesima.“

Iz Isusova odgovora jasno se vidi da vjera i ispovijed vjere nije plod nikakvog ljudskog truda, nije rezultat razuma, nit neka filozofija i teorija, nego je čisti Božji dar. Ona ima svoje podrijetlo u Božjoj inicijativi koja nam otkriva Božju najdublju nutrinu i volju (Božju ljubav) i poziva nas da sudjelujemo u njegovom božanskom životu. Vjera ne znači imati određene informacije o Kristu, nego vjera pretpostavlja osobni odnos s Isusom Kristom, pristanak cijele osobe: svojim umom, voljom i osjećajima na Božju volju. A budući da vjera podrazumijeva nasljedovanje Učitelja, ona se mora učvrstiti i rasti, produbljivati i sazrijevati, jačati i stvarati prisnost (blizinu) i zajedništvo s Isusom. Tim su putem morali ići i proći i Petar i ostali apostoli sve dok im susret s uskrslim Gospodinom nije otvorio oči za punu vjeru.

 

Petar očituje vjeru koja je još «nezrela»

U današnjem evanđelju Petar, kojemu smo se prošle nedjelje divili zbog njegove čiste vjere u Isusa, očituje vjeru koja je još nezrela i previše vezana uz "mentalitet ovoga svijeta" (usp. Rim 12,2). Zapravo, kada Isus počinje otvoreno govoriti o sudbini što ga očekuje u Jeruzalemu, Petar prosvjeduje govoreći: "Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!" (Mt 16,22). Očito je da Učitelj i učenik slijede dva suprotstavljena uta i načina razmišljanja. Petar, prema ljudskoj logici, uvjeren je da Bog nikada svome Sinu ne bi dopustio da završi umirući na križu, a Isus, suprotno tome, zna da ga je Otac - u svojoj neizmjernoj ljubavi prema ljudima - poslao da dadne život za njih i da izvede čovječanstvo iz «pakla». Petrov prosvjed, premda je izgovoren u dobroj vjeri i iz iskrene ljubavi prema Učitelju Isusu, zvuči kao kušnja, poziv da spasi sebe samoga. Zato Isus upućuje Petru osobito teške riječi: "Nosi se od mene, sotono!"

Za razumjevanje Isusova upozorenja Petru moramo imati pred očima «treću Isusovu  kušnju“ kada je đavao s jednog visokog brda pokazao Isusu «sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu rekao: ‘Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš’. Tada mu reče Isus: ‘Odlazi, Sotono! Ta pisano je: ‘Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi.’» (Mt 4, 9-10).

 

Mi Isusa poznajemo jako malo

Isusove kušnja se i danas pojavljuju i obnavljaju u mnogim varijantama. Očit je raskorak između Očeva nauma ljubavi, koja seže sve do darivanja Sina Jedinorođenca na križu radi spasenja ljudskog roda i očekivanja, želja i planova nas ljudi. Kada je u pitanju ostvarivanje vlastitog života, mi smo dugo usmjereni isključivo na društveni uspjeh, na tjelesno i ekonomsko blagostanje i tada se ne razmišljamo previše po Božjem, već po ljudskom (r. 23). Čovjek se odlučuje za onoga koji obećava materijalna dobra i razumno djelovanje. A to nam se često događa, jer Isusa poznajemo toliko malo. On nam je stran i dalek. Kada bismo ga bolje upoznali sve bi se promijenilo… Neka nam pomogne u razumijevanju dirljiva priča o majčinoj ljubavi.

 

Ožiljak kojeg se sramio spasio mu je život - dirljiva priča o majčinskoj ljubavi

Maleni dječak koji je išao u prvi razred pozvao je majku na prvi roditeljski sastanak. Na njegovu veliku žalost rekla je da će doći.

Po prvi put njegovi će prijatelji i učiteljica vidjeti njegovu majku. Bio je u neprilici zbog njezinog izgleda. Iako je bila lijepa žena, imala je veliki ožiljak koji joj je prekrivao gotovo cijelu desnu stranu lica. Dječak nikada nije htio razgovarati o tome kako je i kada zadobila taj ožiljak. Na sastanku su, bez obzira na ožiljak, svi bili oduševljeni njenom ljubaznošću i prirodnom ljepotom, ali dječaka je ipak bilo sram pa se skrivao pred svima. Kad se našao u blizini svoje majke i učiteljice, čuo je njihov razgovor.

»Odakle vam ovaj ožiljak na licu?«, pitala je učiteljica. Majka je odgovorila:

»Kad je moj sin bio malen izbio je požar u sobi u kojoj je bio. Svi su se bojali ući jer je vatra izmicala nadzoru, pa sam ja ušla. Dok sam trčala prema kolijevci, vidjela sam kako pada greda pa sam se nadvila nad njega da ga zaštitim. Onesvijestila sam se, ali srećom došao je vatrogasac i oboje nas spasio.« Dotakla je opečenu stranu lica. »Ožiljak će vječno ostati, ali do dana današnjeg nisam požalila što sam učinila to što sam učinila.«

U tom je trenutku maleni dječak sa suzama u očima potrčao prema majci. Zagrlio ju je shvativši kakvu je žrtvu njegova majka podnijela za njega. Proveo je ostatak dana čvrsto je držeći za ruku. (Lik Yuh Kuo)

 

Put učenika je slijediti Učitelja                     

Gospodin uči da je put učenikâ slijediti Njega, Raspetoga. U sva se tri Evanđelja, međutim, objašnjava da je to nasljedovanje Isusa u znaku križa u kojemu jedino možemo «naći sebe» i smisao svoga života.

Kao i učenicima, tako i nama Isus upućuje poziv: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom" (Mt 16, 24). Kršćanin ide za Gospodinom kada s ljubavlju prihvaća vlastiti križ, koji je u očima svijeta poraz i "gubitak života" (usp. r. 25-26), svjestan da ga ne nosi sam, već s Isusom, dijeleći s njim isti put darivanja.

 

Nasljedovanje Isusa Krista traži od čovjeka jedno duboko obraćenje

Što nam sve to govori? Podsjeća nas da je Božja logika uvijek “drukčija” od naše, kao što to sam Bog objavljuje po ustima proroka Izaije: “Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti” (Iz 55, 8). Zbog toga nasljedovati Isusa uvijek iziskuje od čovjeka jedno duboko obraćenje – i to od svih nas, promjenu u načinu razmišljanja i življenja, traži da otvorimo srce i postanemo poučljivi njegovoj riječi te da nas ona u srcu prosvjetljuje i preobražava.

 

Oholost je ključna točka  kojoj se razlikuju Bog i čovjek

Ključna točka u kojoj se Bog i čovjek razlikuju jest oholost: u Bogu nema oholosti, jer je on sva punina i sav je usmjeren na to da ljubi i daruje život; u nama ljudima, međutim, oholost je duboko ukorijenjena i traži stalnu budnost i čišćenje. Mi, koji smo mali, težimo tome da izgledamo veliki, da budemo prvi, dok se Bog, koji je stvarno velik, ne boji poniziti samoga sebe i biti posljednji.

Djevica Marija je potpuno “usklađena” s Bogom: zazovimo je s povjerenjem, da nas nauči uzeti svaki dan svoj križ i vjerno nasljedovati Isusa na putu ljubavi i poniznosti. Amen.