23. nedjelja kroz godinu - 06. 09. 2020.

Prvo čitanje: Ez 33, 7 - 9

Čitanje Knjige proroka Ezekijela

- Ovo govori Gospodin: „Tebe sam, sine čovječji, postavio za stražara domu Izraelovu: kad čuješ riječ iz mojih usta, opomeni ih u moje ime. Reknem li bezbožniku: ‘Bezbožniče, umrijet ćeš!’ - a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se vrati od svojega zloga puta, bezbožnik će umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu tražit ću iz tvoje ruke. Ali ako bezbožnika opomeneš da se vrati sa svojega zloga puta, a on se ne vrati sa svojega puta: on će umrijeti zbog svojega grijeha, a ti si spasio svoj život.“

Riječ Gospodnja

 

Pripjevni psalamPs 95

- O da danas glas Gospodnji poslušate, ne budite srca tvrda!

- Poslušajte pjevanje psalma:https://youtu.be/-d352uZ6XJo

 

Dođite, kličimo Gospodinu,  uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!

Pred lice mu stupimo s hvalama, kličimo mu u pjesmama!

 

*Dođite, prignimo koljena i padnim nice, poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!

Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

 

*O da danas glas mu poslušate: „Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinji

gdje me iskušavahu očevi vaši, iskušavahu me premda vidješe djela moja“.

 

Drugo čitanje: Rim 13, 8 - 10

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon. Uistinu: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! I ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Ljubav bližnjemu zla ne čini. Punina dakle Zakona jest ljubav.

Riječ Gospodnja

 

Pjesma prije Evanđelja: 2 Kor 5. 19

Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio i položio u nas riječ pomirenja.

Poslušajte pjevanje "ALELUJA": https://youtu.be/3cti5hfqLhM

 

Evanđelje: Mt 18, 15 - 20

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: „Pogriješi li tvoj brat, idi i opomeni ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata.

 - Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja.

 - Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.“

- „Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu“.

„Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima.

Jer gdje su dvojica ili trojica u moje ime, tu sam i ja među njima.“

Riječ Gospodnja

 

Evanđelje na njemačkom

Evangelium: Mt 18, 15-20

+ Aus dem heiligen Evangelium nach Matthäus
- Antwort.: Ehre sei dir, o Herr.

In jener Zeit sprach Jesus zu seinen Jüngern: Wenn dein Bruder sündigt, dann geh zu ihm und weise ihn unter vier Augen zurecht. Hört er auf dich, so hast du deinen Bruder zurückgewonnen.

Hört er aber nicht auf dich, dann nimm einen oder zwei Männer mit, denn jede Sache muss durch die Aussage von zwei oder drei Zeugen entschieden werden.

Hört er auch auf sie nicht, dann sag es der Gemeinde. Hört er aber auch auf die Gemeinde nicht, dann sei er für dich wie ein Heide oder ein Zöllner.

Amen, ich sage euch: Alles, was ihr auf Erden binden werdet, das wird auch im Himmel gebunden sein, und alles, was ihr auf Erden lösen werdet, das wird auch im Himmel gelöst sein.

Weiter sage ich euch: Alles, was zwei von euch auf Erden gemeinsam erbitten, werden sie von meinem himmlischen Vater erhalten.

Denn wo zwei oder drei in meinem Namen versammelt sind, da bin ich mitten unter ihnen.

Priester: "Evangelium unseres Herrn Jesus Christus."
- Antwort.:Lob sei dir, Christus!
 

Duhovna misao za nedjeljna čitanja

Bratska ljubav u zajenici vjernika

Na početku poslušajmo pjesmu: "ČISTO SRCE": https://youtu.be/AnLz6JE_cwk

 

„Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite!“

Draga braćo i sestre!

Središnja tema ove nedjelje je: bratska ljubav u zejednici vjernika. Bratska ljubav ima i može imati svoj izvor samo u Božjoj ljubavi.

Apostol Pavao kaže da sav Božji zakon nalazi svoju puninu u ljubavi i piše: „Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite!“

»Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu« - piše Ivan u svojoj Prvoj poslanici (1 Iv 4,16).

 

Temeljno obilježje zrele kršćanske vjere je UPOZNATI i POVJEROVATI BOŽJOJ LJUBAVI, kako i piše Ivan Apostol: »I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj.«

A sv. Ivan apostol kaže da se djeca Božja razlikuju od djece đavolske upravo po tome što djeca Božja ljube jedni druge,dok djeca đavolska čine nepravdu i mrze jedni druge (usp. 1 Iv 3,10).

 

- Najveća sposobnost svakog ljudskoga stvorenja bi trebala biti: VOLJETI I BITI VOLJEN. Čovjek je stvoren iz ljubavi za ljubav. Ono jedino što Bog zahtjeva od nas jest da ga volimo i da se međusobno volimo.

- Čovjek, dakle, može ljubiti, jer je dijete onoga koji je sama ljubav.

 

- Pozvani smo ponovno osposobiti svoje ljudsko srce da voli - ljubi.

 

Samo srce koje voli i ljubi Boga njegovom Božjom ljubavlju i drugog čovjeka, može i smije opomenuti brata i ukazati mu na njegov grijeh, jer ga ljubi.

Samo srce koje voli i ljubi Boga i bližnjega svoga, može MOLITI.

Samo srce koje voli i ljubi Božjom ljubavlju može razumjeti Isusa kada kaže: „Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima“ (Mt 18, 19-20).

 

- Ne zaboravimo!

Svi smo pozvani, kao ljubljena Božja djeca, ponovno osposobiti naše ljudsko srce, koje je grijehom ranjeno, da voli i ljubi!

 

Bog zahtjeva od nas: da Ga volimo i da se međusobno volimo, kao njegova ljubljena djeca.

 

Najljepše i najbolje je biti čovjek Božje ljubavi i živjeti s Bogom i čovjekom u ljubavi i miru.

 

„Dan ispisan zlatnim slovima u vašem duhovnom životu neće biti kad mi uzvjerujemo da ljubimo Boga, nego kad shvatimo da on LJUBI NAS.“

 

„Nisam baš sigurna kako će biti u raju, ali jedno sigurno znam. Kada umremo i dođe vrijeme da nam Gospodin sudi, on nas NEĆE pitati koliko smo dobrih dijela učinili u svom životu, nego s koliko LJUBAVI smo ih učinili.“
„Mi ne možemo svi činiti velika djela, ali svi možemo činiti mala djela s velikom ljubavlju.“
(Majka Tereza).

 

Zazovimo s povjerenjem Blaženu Djevicu Mariju da bi nas naučila kako vjerno slijediti Isusa na putu ljubavi i poniznosti. Amen!

- I na kraju- ako vam se da, nastavite dalje čitati TEKST ISPOD OVOGA - danas, sutra ili kada budete raspoloženi...

 

Poslušajmo sada pjesmu: "Daj nam svima Duha svog": https://youtu.be/QpFJiTPXMmM

 

Vjera je Božji dar, ali je također duboko i slobodni ljudski čin

Draga braćo i sestre, čovjek vjernik može se lako umisliti i uljuljati da je s njim sve u redu što se tiče njegove vjere, ne razmišljajući o zrelosti i kvaliteti vjere. Mali broj kršćana razmišlja o zrelosti i kvaliteti vjere. Dosta se toga svede na tradiciju i običaj. Takav pristup Kristu (čitaj: kršćanstvu) šteti i vjeri ponajviše kršćanskoj tajednici vjernika (čitaj:Crkvi, kojoj pripadaju) onda šteti obitelji, djeci, braći i sestrama, susjedima, svima nama. Nekada se doživi da kao vjernici više imamo OTPORA prema Bogu, Crkvi, svetoj misi i molitvi, nego li PREDANJA - predanja Bogu i Isusu Kristu, predanja redovitoj svetoj misi i molitvi. Čini se kao da među nama više prevladava OHOLOST, nego li PONIZNOST. Upravo nam je potrebno POTPUNO PREDANJE Isusu Kristu koje uključuje POVJERENJE - VJERU. Potrebna nam je PONIZNOST s kojom kršćanin zahvalno prihvaća Isusa Krista i slijedi ga. Potrebna nam je zrela i kvalitetna vjera.

Draga braćo i sestre, treba nam poći drugim pravcem od ovoga kojim putem ide današnje kršćanstvo. To je bilo istaknuto u Evanđelju prošle nedjelje kada nas sve poziva sam Bog po svome Sinu Isusu Kristu: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom" (Mt 16, 24).

 Kršćanin ljubi Kristovom ljubavlju, kršćanin misli Kristove misli i kršćanin slijedi Isusa Krista, ide za Njim, a ne ispred Njega.

Vjera je Božji dar, ali je također duboko i slobodni ljudski čin.

 

Zrela kršćanska vjera

Zrela kršćanska vjera je kratko definirana: "Povjerovali smo Božjoj, Kristovoj ljubavi!“

»Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu« - piše Ivan u svojoj Prvoj poslanici (1 Iv 4,16). Ove riječi iz Prve Ivanove poslanice definiraju i izražavaju središte kršćanske vjere: izražavaju kršćansku sliku o Bogu i sliku čovjeka vjernika. U tome istom retku, Ivan nam nudi sažeti obrazac kršćanskog života: »I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj.« Temeljno je kršćansko opredjeljenje: „Povjerovali smo Božjoj ljubavi!“ - ukoliko jesmo. Biti kršćanin, znači, nije rezultat neke moralne odluke ili neke velike ideje i nauke. Kršćanstvo nije ideologija, već život i to život i suživot u zajednici.

 

Bratska ljubav u zajednici vjernika

Ovo gornje razmišljanje može nas uvesti u današnja biblijska misna čitanja. Središnja tema je: bratska ljubav u zejednici vjernika, koja ima svoj izvor upravo u Božjoj ljubavi.
Apostol Pavao kaže da sav Božji zakon nalazi svoju puninu u ljubavi, tako da se, u našim odnosima s drugima, Deset zapovijedi i sve ostale zapovijedi sastoje u ovome: „Ljubi svoga bližnjeg kao samog sebe“ (usp. Rim 13, 8-10). "Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite!"

Živi po Deset Božjih zapovijedi! Ukoliko svoj život uskladiš s voljom Božjom i trudiš se, uz Njegovu milost, svaki dan živjeti po Božjim zapovijedima, nećeš biti konfliktna osoba, nego ćeš uvijek imati dovoljno pameti da vidiš stvarnost na pravi način, da na vrijeme uočiš problem, a imat ćeš tada i dovoljno ljubavi u srcu da postupiš onako kako Bog želi. Tada ćeš i ti i svi s kojima živiš imati u duši mir i radost.

 

Osjećaj uzajamne odgovornosti i bratsko ispravljanje

Tekst Evanđelja, preuzet iz 18. poglavlja Matejeva Evanđelja, posvećen životu kršćanske zajednice, govori nam da bratska ljubav podrazumijeva također osjećaj uzajamne ili međusobne odgovornosti za druge, posebno za one koje nam je Bog povjerio i s kojima živimo. Tako ako netko od njih učini i čini neko zlo, s njim treba postupiti s ljubavlju. Prije svega, osobno s njim treba sjesti i razgovarati i ukazati mu na to kako ono što je rekao, odnosno učinio, nije dobro. Takvo postupanje naziva se bratsko ispravljanje: ono nije reakcija na pretrpljenu uvredu, već je potaknuto, motivirano, ljubavlju prema bratu i onome što njemu samom zlo čini. „Pogriješi li tvoj brat, idi i opomeni ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata.“

- Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja.“ Isus u današnjem evanđelju ukazuje na neku stupnjevitost: ako te brat ne posluša, vrati se bratu s dvije ili tri osobe i ponovno s njim razgovaraj, da bi mu se pomoglo da bolje shvati ono što je učinio; ako, usprkos tome, on i nadalje odbacuje opomenu i popraviti se, treba ga prijaviti zajednici; a ako ne posluša niti zajednicu, treba mu pomoći da shvati raskol kojeg je on sam izazvao tako da ga se udalji iz crkvene zajednice. „Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.“

Sve to pokazuje kako postoji određena suodgovornost svakog kršćanina koji je uvijek pozvan prihvatiti bratsko ispravljanje i odreći se svega onoga što nije dostojno kršćanskoga života.

Tako je jedanput pitao netko sv. Franju Asiškoga - kako da opomene i spasi svoga prijatelja koji je javni i veliki grešnik -  a on sam se ne usuđuje opomenuti ga i reći mu da se ostavi grijeha, Franjo mu je odgovaio: „Živi ti tako da tvoj život bude živa opomena tvome bratu!“ To je najbolja bratska opomena!

Poslušaj pjesmu: "Bože moj, dopusti mi": https://youtu.be/be/v-KPi1xnsMk

 

Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga!

U Svetom pismu na više mjesta čitamo kako se Bog brine da naši međuljudski odnosi budu dobri i korektni. Uz prvu zapovijed ljubavi prema Bogu, Isus odmah nadodaje i drugu zapovijed koja govori o tome kako treba voljeti drugoga kao samoga sebe. “Druge zapovijedi veće od ovih nema“, kaže Isus (Mk 12,31). A sv. Ivan apostol kaže da se djeca Božja razlikuju od djece đavolske upravo po tome što djeca Božja ljube jedni druge, dok djeca đavolska čine nepravdu i mrze jedni druge (usp. 1 Iv 3,10).

 

Zajednička molitva

Drugi je plod ljubavi u zajednici zajednička molitva. Isus kaže: „Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima“ (Mt 18, 19-20).

Osobna molitva je zasigurno važna i potrebna, štoviše, nužna, ali Gospodin garantira ili jamči svoju prisutnost zajednici - bila ona i mala - koja je ujedinjena i jednodušna, jer ona odražava samu stvarnost Trojedinog Boga. Osobna molitva nikada ne smije i ne može zamijeniti „zajedničku molitvu“. Sada možeo razumjeti važnost nedjeljne svete mise i obitejske zajedničke molitve i zašto su usklađene unutar kršćanske zajednice.

Istinita je stara izreka da obitelj koja «moli zajedno, ostaje zajedno». Isus želi da obitelj ostane zajedno u jedinstvu i ljubavi. Nedostatak zajedničke molitve razlog je mnogim razvodima i odvojenostima u obitelji. Muž i žena koji su potpuno različiti po karakteru i temperamentu ostaju zajedno samo uz Božju pomoć.

Moramo se vježbati bilo u bratskom ispravljanju i opominjanju, koje zahtijeva veliku poniznost i jednostavnost srca, moramo se vježbati u molitvi, da se ona uzdiže Bogu iz zajednice koja je doista ikupljena i ujedinjena u jednom Kristovu Duhu.

 

Pozvani smo ponovno osposobiti ljudsko srce da voli - ljubi

Međuljudski odnosi općenito su kompleksni odnosi. To je uvijek susretanje više stavova i mišljenja. Zato je normalno da ti odnosi budu ponekada i konfliktni. Samo se u bajkama i sapunicama sve magijski rješava i čudesno sretno završava. Čovjekov život na zemlji je ipak borba, kako bi rekao iskušavani patnik i pravednik Job. Tko to ima u glavi, tko ne živi u iluzijama, nego je spreman prihvatiti stvarnost života kakakv jest, neće padati u depresiju, nezadovoljstvo, agresivnost, nego će se okrenuti  ozbiljanom radu na sebi uz Božju pomoć, i tako biti sretan i ostvariti smisao svoga života. Tko nauči na taj način istisnki umirati sebi ili odricati se sebe, taj će naučiti i autentično i ljubiti, voliti.

Najveća sposobnost svakog ljudskoga stvorenja je da voli. Ono jedino što Bog zahtjeva od ljudi jest da ga vole i da se međusobno vole. Pa, zašto je tako teško voljeti?
Biblija daje odgovor na to pitanje i kaže da je čovjek ranjen u svojoj duši. Srce mu je ranjeno grijehom, još u svom postanku, pa iz srca čovjekova izlazi svako zlo - tako kaže Isus koji najbolje poznaje tajnu ljudskoga srca. Ponovno osposobiti to ljudsko srce da istinski voli Boga i čovjeka, to može samo Bog. On je to i učinio smrću i uskrsnućem svoga Sina Isusa Krista. Čovjek, dakle, može ljubiti jer je dijete onoga koji je sama ljubav.

 

Kako je sveti Franjo tumačio bratu Leonu u čemu se sastoji savršeno veselje?

Franjo je Leonu rekao kako savršeno veselje ne bi bilo kad bi Bog dao da manja braća budu uzori svetosti.

Ni kad bi braća vraćala vid slijepima, sluh gluhima, govor nijemima, zdravlje uzetima.

Ni kad bi izgonila đavle i uskrisivala mrtve.

Savršeno veselje, po Franji, ne bi bilo ni kad bi braća govorila svim jezicima i imala veliko znanje, kad bi imala dar proricanja i pronicala tajne savjesti i duša. Ni kad bi govorila anđeoskim jezikom i poznavala sve tajne svemira i čovjeka.

Savršeno veselje ne bi bilo ni kad bi manja braća tako dobro propovijedala da bi sve priveli u vjeru Kristovu. Po Franji, ni sve to zajedno ne bi bilo dovoljno za savršeno veselje.

Po Franji, savršeno je veselje sadržano u tome da kroz sve što nam se događa, pa i kroz najveće nepravde i neprihvaćanje od strane najbližih, idemo strpljivo, s Kristovom ljubavlju i sa zahvalnošu, kroz život, bez uzrujavanja, bez mrmljanja i bez prigovaranja. Da u svemu - i unatoč svemu – budemo i ostanemo potpuno otvoreni i ljudima i Bogu, kako je pisala Majka Terezija (Skopje, 26. kolovoza 1910. - Kalkuta, 5. rujna 1997.):

Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan
– NIJE VAŽNO. VOLI GA!

Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima
– NIJE VAŽNO. ČINI DOBRO!

Ako ostvariš ciljeve svoje, naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje
– NIJE VAŽNO. OSTVARUJ CILJEVE SVOJE!

Dobro koje činiš sutra će biti zaboravljeno
– NIJE VAŽNO. ČINI DOBRO!

Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim
– NIJE VAŽNO. BUDI ISKREN I POŠTEN!

Ono što si godinama stvarao u času bi moglo razrušeno biti
– NIJE VAŽNO. STVARAJ!

Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći
– NIJE VAŽNO. POMAŽI IM!

Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima
– NIJE VAŽNO. DAJ NAJBOLJE OD SEBE! - (Zapis sa zida Dječjeg doma u Shishu Bhavani, koji je osnovala Majka Tereza)

Što na kraju reći ili zaključiti?

Najbolji zaključak je: Što god činiš, čini iz ljubavi, kao što je sveti Augustin pisao:

- Šutiš li, šuti iz ljubavi.

- Govoriš li, govori iz ljubavi.

- Ispravljaš li, ispravljaj iz ljubavi.

- Opraštaš li, opraštaj iz ljubvi.

- Imaj u dnu srca korijen ljubavi. Iz tog korijena može izaći samo dobro."

Ne zaboravimo! Svi smo pozvani, kao ljubljena Božja djeca, ponovno osposobiti naše ljudsko srce, koje je grijehom ranjeno, da voli i ljubi!

To je ono što Bog zahtjeva od nas: da Ga volimo i da se međusobno volimo, kao njegova ljubljena djeca.

Zazovimo zagovor Djevice Marije, čiji rođendan sada u utorak, 08. 09. slavimo, da nam pomogne živjeti u ljubavi prema Bogu i bratu čovjeku. Amen.


I na kraju poslušaj pjesmu: „Hvalospjev ljubavi“: https://youtu.be/NM5irAnwZeY

i "Gospa, Majka moja" https://youtu.be/B30J5fEwzHs