Danas su mise ovim redom:
Basel u 9.30 i u 11.00 sati
Liestal u 13.00 sati
Misna čitanja
Prvo čitanje: Mudr 9, 13-18b
Tko će se domisliti što hoće Gospodin?
Čitanje Knjige Mudrosti
Tko od ljudi može spoznati Božju namisao i tko će se domisliti što hoće Gospodin? Plašljive su misli smrtnika i nestalne su naše namisli. Jer propadljivo tijelo tlači dušu i ovaj zemljani šator pritiskuje um bremenit mislima. Mi jedva nagađamo što je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono što je u našim rukama: a što je na nebu, tko će istražiti? Tko bi doznao tvoju volju da ti nisi dao mudrosti i da s visine nisi poslao Duha svoga svetoga? Samo tako su se poravnale staze ljudima na zemlji i samo su tako naučili ljudi što je tebi milo i spasili se tvojom mudrošću.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 90, 3-6.12-14.17
Pripjev: Gospodine, ti nam bijaše okrilje od koljena do koljena.
https://youtu.be/yDJ029kPQv0
Smrtnike u prah vraćaš
i veliš: »Vratite se, sinovi ljudski!«
Jer je tisuću godina u očima tvojim
ko jučerašnji dan koji je minuo
i kao straža noćna.
Razgoniš ih ko jutarnji san,
kao trava su što se zeleni:
jutrom cvate i sva se zeleni,
a uvečer već se suši i vene.
Nauči nas dane naše brojiti
da steknemo mudro srce.
Vrati se k nama, Gospodine! Ta dokle ćeš?
Milostiv budi slugama svojim!
Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim
da kličemo i da se veselimo u sve dane!
Dobrota Gospodina, Boga našega, nek bude nad nama!
Daj da nam uspije djelo naših ruku,
djelo ruku naših nek uspije!
Drugo čitanje: Flm 9b-10.12-17
Primi ga, ne kao roba, nego kao ljubljenoga brata.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filemonu
Predragi: Ja, Pavao, starac, a sada i sužanj Krista Isusa, molim te za svoje dijete koje rodih u okovima, za Onezima, negda tebi nekorisna, a sada i tebi i meni veoma korisna. Šaljem ti ga – njega, srce svoje. Htjedoh ga zadržati kod sebe da mi mjesto tebe posluži u okovima evanđelja. Ali ne htjedoh preko tvoje volje da ne bi tvoja dobrota bila od nevolje, nego od dobre volje. Možda baš zato bî za čas odijeljen da ga dobiješ zauvijek – ne kao roba, nego više od roba, kao brata ljubljenoga, osobito meni, a koliko više tebi, i po tijelu i po Gospodinu. Smatraš li me dakle drugom, primi ga kao mene.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja: Ps 119
Licem svojim obasjaj slugu svoga i nauči me pravilima svojim.
Evanđelje: Lk 14, 25-33
Tko se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: »Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!
Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi – pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: ’Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti može li s deset tisuća presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir.
Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.«
Riječ Gospodnja.
Aus dem heiligen Evangelium nach Lukas - Lk 14, 25–33
In jener Zeit
begleiteten viele Menschen Jesus; da wandte er sich an sie
und sagte: Wenn jemand zu mir kommt und nicht Vater und Mutter, Frau und Kinder, Brüder und Schwestern, ja sogar sein Leben gering achtet, dann kann er nicht mein Jünger sein.
Wer nicht sein Kreuz trägt und hinter mir hergeht, der kann nicht mein Jünger sein.
Denn wenn einer von euch einen Turm bauen will, setzt er sich dann nicht zuerst hin und berechnet die Kosten, ob seine Mittel für das ganze Vorhaben ausreichen?
Sonst könnte es geschehen, dass er das Fundament gelegt hat, dann aber den Bau nicht fertigstellen kann. Und alle, die es sehen, würden ihn verspotten
und sagen: Der da hat einen Bau begonnen und konnte ihn nicht zu Ende führen.
Oder wenn ein König gegen einen anderen in den Krieg zieht, setzt er sich dann nicht zuerst hin und überlegt, ob er sich mit seinen zehntausend Mann dem entgegenstellen kann, der mit zwanzigtausend gegen ihn anrückt?
Kann er es nicht, dann schickt er eine Gesandtschaft, solange der andere noch weit weg ist, und bittet um Frieden.
Ebenso kann keiner von euch mein Jünger sein, wenn er nicht auf seinen ganzen Besitz verzichtet.
Duhovna misao
Draga braćo i sestre!
Nitko nikome ne može natovariti toliko muke i tereta na glavu i na vrat koliko čovjek može samome sebi natovariti muke i tereta.
Jedan od tereta i velika muka mnogih je naša navezanost. Današnji čovjek i ne vidi koliko je navezan bilo na osobe (na mladića, djevojku, oca, majku, djecu, ženu, muža), bilo na stvari (novac, kuću, automobil, natel...), na svoj tjelesni izgled (moram tako i tako izgledat), bilo na tuđe mišljenje - šta će o njemu drugi reći i misliti...
Ono što stvar čini još gorom jest činjenica da je većini ljudi na taj način mozak toliko ISPRAN sa svih strana da ne shvaćaju koliko su „nesretni“ u sebi. Čovjek se osjeća nesretan što nije najljepši, najbogatiji i misli da bi bio sretan ako bi se ostvarile sve njegove želje! Nije istina! Upravo te prevelike želje i navezanosti na njih stvaraju mu napetost, strah, živčanost, nesigurnost. Zato je najbolje napravti popis svojih želja i svakoj reći: „Ja sam sretan i bez ostvarenja mojih želja. Duboko u svom srcu znam, da čak ni onda kada bi se sve te želje ostvarile – ne bih bio sretan. Ispunjenje želja može, u najboljem slučaju, donijeti samo za trenutak neko zadovoljstvo i uzbuđenje. Čovjek posjeduje sve što mu je potrebno za sreću, ali on to ne vidi!
Poznati vaterpolist na čuvenoj hvarskoj procesiji nosio 25 km križ težak 17 kg za ozdravljenje svoje kćeri Tonke: ‘Križ žulja mene, žuljam ja njega, nemam daha...‘
Ako imate zdravo dijete, onda zahvaljujte Bogu na tome...
Bivši vaterpolist Mladosti i hrvatski reprezentativac, porijeklom iz hvarskog Zastražišća, imao je sve što je poželjeti mogao. Nakon ozljede ostavio se vaterpola i okrenuo poduzetništvu, u Zagrebu zasnovao obitelj, dobio dvije djevojčice i sve je bilo baš kako treba biti do kolovoza 2013. godine kad je njegova mlađa kćer Tonka, tada u dobi od samo šest godina, doživjela prvi od dva moždana udara u životu.
Dvije godine nakon toga, u studenom 2015. godine, Tonka je doživjela drugi teški moždani udar i postala stopostotni invalid, ovisna o invalidskim kolicima.
Jerkovićima nije bilo lako, a utjehu su našli u vjeri. Vedran je ispričao kako je dao zavjet Bogu da će se za Tonkino zdravlje upisati kao križonoša u Zastražišću, pa je tako ove godine, spletom okolnosti puno ranije nego je bio zapisan, na čuvenoj hvarskoj procesiji punih 25 kilometara nosio križ težak 17 kilograma za ozdravljenje svoje kćeri Tonke.
Tonka nije ozdravila, ali je i Vedranu i njegovoj obitelji procesija "Za križem" pomogla nositi svakodnevni teški križ Tonkine teške bolesti. Vedran nerijetko javno progovara o problemima na koje nailaze osobe s invaliditetom, bolesti.
Vedran Jerković je imao potrebu poslati i poruku roditeljma zdrave djece da se ne opterećuju sitnicama. Ako imate zdravo dijete, onda zahvaljujte Bogu na tome i veselite se početku školske godine. Niste svjesni koliko ste sretni. Nisam bio ni ja svojevremeno, poručio je otac djevojčice s invaliditetom i na koncu poželio božji blagoslov svima. (Slobodna Dalmacija, subota, 03. 09. 2022.)
Katolička vjera je i razumska vjera
„Tko od vas, ako nakani graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi – pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: ’Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti može li s deset tisuća presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir“ – (današnje evanđelje).
Samo skladni odnos između vjere i razuma je pravi put koji vodi Bogu i punom osobnom životnom ispunjenju. Razum je dar Duha Svetoga i u svjetlu Duha Svetoga treba ga i pravilno koristiti. Razum i vjera spram Božje objave nisu nepovezani ili u suprotnosti, već su oboje uvjeti da bi se shvatilo njezino značenje, da bi se primilo njezinu autentičnu poruku. To sve govorim u odnosu na današnje evanđelje koje sve nas, sa slikom gradnje kule i polazak u rat, poziva da razmislimo o svojoj vjeri i i načinu življenja, kako nas nitko ne bi mogao ismijavati i reći – ovaj se zove kršćaninom, a živi kao da nikada nije čuo i upoznao Krista.
Dobro je sjesti i malo razmišljati o sebi i o svome životu… Isus kaže:"Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?" (Lk 9,23-25).
«Povjerovali smo Božjoj ljubavi“
Vjera omogućuje istinsku spoznaju o Bogu o čovjeku. To nam daruje poznavanje Boga-Ljubavi. To poznavanje imamo zahvaljujući samoj Božjoj ljubavi koja se očitovala u Isusu Kristu s kojim možemo spoznati: »Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu« (1 Iv 4,16). Ove riječi iz Prve Ivanove poslanice izražavaju na vrlo jasan način središte ili bit kršćanske vjere; izražavaju kršćansku sliku Boga i sliku čovjeka. Osim toga, u tome istom retku, Ivan nam nudi, da tako kažemo, sažeti obrazac kršćanskog života: »I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj.
«Povjerovali smo Božjoj ljubavi – tako kršćanin može izraziti svoje temeljno životno mišljenje i opredjeljenje. Biti kršćanin nije rezultat neke slijepe i nerazmne odluke i ideje, već je to susret s Osobom, s Isusom Kristom. Sveti Pavao bi nam rekao: "Neka u vama bude isto mišljenje kao u Kristu Isusu" (Fil 2,5).
Božja ljubav nam tako pomaže "progledati", otvoriti oči, kako ne bismo pored očiju proživjeli svoj život kao slijepci i upali u provaliju ili jamu individualizma i subjektivizma iz kojih ne može nitko sam izaći.
Današnje evanđelje će nas uplašiti na prvi pogled
Ako sada još jedanput poslušamo današnje evanđelje i Isusa koji nam govori, tada smo prestravljeni, uplašeni. "Svatko tko se ne odrekne svih obiteljskih veza, svog posjeda i ne uzme i ne nosi svoj križ, ne može biti moj učenik."
Željeli bismo uzvratiti: Što to govoriš, Gospodine? Zar ovaj svijet sada ne treba obitelj? Zar obitelji nije potrebna ljubav oca i majke, ljubav između roditelja i djece, između muža i žene? Zar nam ne treba obbiteljska ljubav i radost? I zar ne trebamo ljude koji ulažu u dobra ovoga svijeta i izgrađuju zemlju koja nam je dana, kako bi svi mogli dijeliti njezine plodove i darove? Nije li nam razvoj zemlje i njezinih dobara darovan i potreban?
Isus stavlja tri jasna zahtjeva za onoga tko hoće biti njegov učenik i čovjek ljubavi:
1) „Dođe li tko k meni, a ne mrzi oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, čak i svoj život, ne može biti moj učenik“ (Lk 14,26).
2) "Tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik" (Lk 14,27).
3) „Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik“ (Lk 14,33).
O kršćanskom životu ne možemo govoriti izvan ovih Isusovih zahtjeva. To je hod koji je trajno prisutan u životu kršćanâ i put kojim je Isus prvi prošao; put poniženja, samoponištenja i poslije, uskrsnuća. To je jedini put, jer kršćanski način života – bez križa – prestaje biti kršćanski način života. Kršćanski stil jest uzeti svoj križ i s Isusom ići naprijed; ne bez križa i ne bez Isusa – kako je rekao je papa Franjo.
Samo je u Bogu mir, dušo moja!
Poruka današnjega evanđelja glasi: Bog ne traži da ikoga mrzimo, pogotovo ne svoje najdraže, ne traži da sami sebi stvaramo patnju i križeve i ne traži da ništa ne radimo i ništa nemamo, nego Bog zahtjeva da svoju životnu kuću ili svoj život i svoj odnos bilo prema sebi, bilo prema obitelji, bilo prema svome posjedu, ne gradimo na pijesku (čitaj novcu), nego na čvrstoj stijeni koja je Isus Krist.
»Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih - (i tako živi), bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer – utemeljena je na stijeni.«
»Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika« (Mt 7,24-27).
“Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati: ‘Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?’ Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!'” (Matej 7, 21-23).
Svoj život trebmo graditi na Božjoj ljubavi, ljubavi njegovog Sina Isusa Krista i tek tada ćemo spasiti svoj život, postati osobe ljubavi i punom dušom ljubiti i oca i majku, brata i setru, ženu i djecu; tek tada ćemo voljeti i cijeniti sve što jesmo i posjedujemo, tek tada ćemo moći uzeti svoj križ i pobijediti sve zlo u životu i iznad svega izvršiti volju Božju u svom životu.
Najveća milost i dar koji možemo primiti je u tome da svaki dan sami sebe prihvaćamo s Božjom ljubavlju i tako vršimo Božju volju. Veliki je dar upoznati i prihvatiti da volja Božja nije primarno u tome da nas oslobodi od patnje, bolesti i raznih križeva, nego da Duh Sveti nas najprije suobliči Isusu Kristu patniku, kako bi nas onda Bog mogao i proslaviti s Kristom pobjednikom i učiniti njegovim vjernim učenicima koji ljube Boga iznad svega i koji se međusobno ljube kao što Isus nas ljubi.
Tako nam i Bog i u današnjem evanđelju daje sigurnost da možemo svoj život graditi na njegovoj ljubavi, ljubavi njegovog Sina Isusa Krista. To je najveći dar koji nas čini sretnima i blagoslovljenima. To ne možemo mi sami sebi dati, ne mogu nam to dati ni naši najdraži, niti bilo koji posjed (kuća, novac...). Sveti Augustin bi rekao: „Nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi, o Bože!“ Naša sreća nije u nečemu, ili u nekoj osobi – istinska sreća samo je u Bogu. SAMO JE U BOGU MIR, DUŠO MOJA!
Molimo Mariju da nas nauči da, poput nje, postanemo slobodni od nas samih, kako bi u raspoloživosti za Boga pronašli svoju pravu radost, pravi život i istinsku i trajnu radost. Amen.