Misa je danas u Baselu u 11.00 sati, a u Liestalu u 13.00 sati.
Misna čitanja
Prvo čitanje: Sir 27, 30 – 28, 7
Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kada budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti.
Čitanje Knjige Sirahove
Mržnja i srdžba jednako su gnusne i grešan ih čovjek obje u sebi nosi. Tko se osvećuje, njemu se Gospodin osvećuje i dobro pazi na grijehe njegove. Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kad budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti. Ako čovjek goji mržnju na drugoga, kako može od Gospodina tražiti ozdravljenje? Kad s čovjekom sličnim sebi nema milosrđa, kako može moliti se za svoje grijehe? On, koji je sâm od mesa, goji osvetljivost, pa tko će mu oprostiti grijehe? Misli na konac svoj i prestani s mržnjom; sjeti se raspadanja i smrti i vrši zapovijedi. Misli na zapovijedi i ne mrzi na bližnjega i na savez Svevišnjega pa oprosti krivicu.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 103, 1-4.8.10-12
Pripjev: Milosrdan je i milostiv Gospodin, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!
On ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.
Jarostan nije za vječna vremena
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.
Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Drugo čitanje: Rim 14, 7-9
Živimo ili umiremo – Gospodinovi smo!
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo – Gospodinovi smo. Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja: Iv 13,34
Zapovijed vam novu dajem, govori Gospodin, ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas.
Evanđelje: Mt 18, 21-35
Opraštaj, kažem ti, ne do sedam puta, nego do sadamdeset puta sedam!.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče:
»Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.« »Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ’Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti. A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ’Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ’Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga. Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ’Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«
Riječ Gospodnja.
Duhovna misao
Draga braćo i sestre!
Opraštanje je tema koja je često i među kršćanima i u nekim kršćanskim krugovima nepoželjna. Ova tema je vrlo važna za svakog kršćanina i za cijelu Crkvu. Naime, mi se neizbježno suočavamo s nepravdama i nerazumijevanjima i teško bi bilo živjeti bez opraštanja i razumijevanja. Zaključak je u pouci sv. Pavla kada piše: »Nitko od vas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo - Gospodinovi smo.« (Rim 14, 7-8). Kršćanin je uvijek usmjeren na Gospodina, a to znači i na njegovu Crkvu, to jest na druge članove Crkve, pa svoj život mora upraviti prema njima. Kršćanska vjera ima pred očima na prvom mjestu Boga, te onda drugu osobu, njezine potrebe, teškoće i ograničenja i između ostaloga poziv na opraštanje i razumijevanje. Prema Isusovoj prispodobi koju ćemo moći pročitati u evanđeoskom tekstu, onaj sluga trebao se ponašati onako kako se ponašao kralj. To znači da je vjernik obvezan ponašati se onako kako se ponaša Bog. To je velik zahtjev, ali neodvojiv od kršćanske vjere. Biti kršćanin znači usvojiti Božji pogled na ljude oko sebe, gledati ih Božjim očima i ljubiti ih Kristovom ljubavlju s neprestanim opraštanjem kao što je nama Bog oprostio. Kršćanin koji tako živi, živi zapravo okrenut prema Gospodinu i drugome čini ono što je Gospodinova volja, jer dobro zna da ono što čini drugomu, to čini samomu Kristu.
Zato je za nas kršćane bitna tema „Opraštanje“. Naime, lako upadnemo u napast da redovito idemo i na svetu misu i na ispovijed…, a ne razgovaramo s bratom, sa sestrom, iako su nam kuća pord kuće ili stan pored stana. Opraštanje je način na koji Bog pobjeđuje i On nas poziva na praštanje svojim dužnicima. Pročitajmo dobro evanđelje.
Prispodoba o dobrom kralju i nemilosrdnom sluzi
Dragi vjernici, u središtu Matejeva evanđelja nalazi se prispodoba o nemilosrdnom sluzi koji je bio visoki kraljevski službenik, kojemu je kralj oprostio nezamislivo veliki dug, dug od deset tisuća talenata, no on sam nije bio spreman oprostiti dug svome dužniku od 100 denara koji je u odnosu na njegov dug smiješan, malenkost. (Jedan talenat je jednak vrijednosti od 5.475 denara. Denar je mali srebrni novčić i predstavlja dnevnu plaću prosječnog radnika. Za jedan talenat prosječan radnik je trebao raditi 15 godina. Pretpostavlja se da je životni vijek radnika u Isusovo vrijeme bio do 45 godina, što bi uključivalo 30 godina radnog staža i zarade od 2 talenta za cijeli život.)
Središnja tema današnjeg evanđelja je OPRAŠTANJE
Nemilosrdni sluga trebao se ponašati onako kako se ponašao kralj prema njemu. Naprotiv, on se suprotno ponašao nego što se kralj ponašao prema njemu. On nije bio spreman mali dug oprostiti svome dužniku.
Peta molba Očenaša koju svaki dan molimo glasi: ” I otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim.” Ova molba Očenaša potvrđuje da živimo u svijetu u kojem postoje dugovi i dužnici, dugovi ljudi prema ljudima i dugovi ljudi prema Bogu. Svaki dug i s njim krivnja među ljudima, uključuje povredu istine i ljubavi i suprostavljaju se Bogu koji je Istina i Ljubav. Krivnja i dug izazivaju često i osvetu, odmazdu i tako se zlo grijeha stalno množi i raste i sve ga je teže izbjeći. Molbom: ” I otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim” – Gospodin nam kaže da se krivnja može jedino nadvladati PRAŠTANJEM, a ne uzvraćanjem na isti način. Što je to praštanje?
Što je to zapravo opraštanje?
Ako želimo opraštati, moramo znati što je OPRAŠTANJE?
Opraštanje je način na koji Bog oprašta nama, pobjeđuje zlo i spašava čovjeka. Praštanje je način na koji Bog, bogat milosrđem i praštanjem ”preoblikuje čovjekov život” na svoju sliku, na Kristovu sliku, i poziva čovjeka na nasljedovanje njega, milosrdnoga Boga.
Praštanje treba tražiti
Nemilosrdni sluga koji je dugovao kralju deset tisuća talenata, pada ničice preda kralja koji je odlučio urediti račune sa slugama i moli, traži oproštenje duga govoreći: ’Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.’
Praštanje ima svoju cijenu
Praštanje ima svoju cijenu i za onoga koji oprašta i za onoga kome se oprašta. Najprije za onoga koji oprašta. On mora u sebi pobijediti ”zlo” koje mu se dogodilo, prevladati veliki dug koji mu nikada neće biti vraćen. On to treba zaboraviti i pretrpjeti bol. On treba iznova posložiti svoje srce i svoju pamet i tek tada – nakon što zna i RAZUMIJE da je oprostiti u tome svemu jedino DOBRO koje pobjeđuje zlo – ON OPRAŠTA. Velika je to cijena i patnja za onoga koji oprašta. On se odriče velikog duga i trpi veliku patnju, želeći učiniti dobro svome dužniku. Onaj koji oprašta, on želi da i njegov dužnik postane bolji čovjek, čovjek dobrote, čovjek spreman oprostiti svojim dužnicima. Onaj koji oprašta, svojim oproštenjem želi uvući svoga dužnika u proces OBNOVE srca i pameti, nutarnjeg pročišćenja, da i sam bude spreman svojim dužnicima OPROSTITI kao što je on njemu oprostio.
A šta – ako se to ne dogodi?
Vidljiv je odgovor iz evanđelja. Nemilosrdni sluga, kojemu je oprošten veliki dug, ”naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ’Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ’Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga. Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ’Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«
Ne zavaravajmo se
Svaki dan Boga moliti: ”I otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim” – a ne uzvraćati oprašanjem, kao što je Gospodin nama oprostio, je obično zavaravanje samoga sebe. Božje opraštanje može prodrijeti i nastaniti se samo u onome tko je i sam spreman opraštati. Nemilosrdni sluga nije bio spreman oprostiti svome dužniku kako je njemu bilo oprošteno, i nije se dobro proveo. Znači, Božje opraštanje može prodrijeti i nastaniti se samo u onome tko je i sam spreman opraštati.
Kršćanin treba uvijek i od srca oprostiti
Zašto kršćanin treba uvijek opraštati i to od srca oprostiti? Prvo - praštanje je način na koji Bog pobjeđuje zlo. Drugo – jedako prvome, jer je Bog meni oprostio moj veliki dug (kao onaj kralj što je oprostio veliki dug od deset tisuća talenata onom nemilosrdnom sluzi) i zato što me je Bog pozvao na gozbu svoje ljubavi, na Svetu misu, Euharistiju, koja je izvor Božje ljubavi i ujedno ogledalo ili zrcalo u kojem vidimo koliki „dug“ nam je oprošten i kolika ljubav darovana.
Stoga, svaki put kada pristupamo oltaru radi misnog ili euharistijskoga slavlja, neka se naša duša otvori praštanju i bratskome pomirenju, spremni prihvatiti isprike onih koji su nas povrijedili, i potom im oprostiti.
Uvijek se sjetimo Isusa da je prije dara Svete mise, Euharistije, kleknuo pred svoje učenike i oprao im prljave noge, očistio ih svojom poniznom ljubavlju.
Uvijek se sjetimo Isusove opomene: ”Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar” (Mt 5,23).
Uvijek se sjetimo da svaki dan u Očenašu molimo: „Bože, otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim.“
Uvijek se sjetimo da je Isus Petru odgovorio - kada ga je pitao koliko puta da oprosti: -”Opraštaj, kažem ti, ne do sedam puta, nego do sadamdeset puta sedam!” – a to znači – uvijek opraštaj i to od srca opraštaj i tako u životu pobjeđuj kao što je Bog pobjđivao i kao što danas pobjeđuje po svome Sinu, Isusu Kristu. Njega trebamo nasljedovati i od srca praštati kao što je Bog nama oprostio.
Primjer opraštanja
Nije ništa posebno pohvalno ako volimo one koji takođe vole nas. Uglavnom, svako to radi. Međutim, kada neko ponudi ljubav nekoj osobi koja joj je postala neprijatelj, to je nešto zaista neobično.
Aprila 1992. godine pažnju javnosti je skrenulo jedno neobično suđenje. U sudnici se nalazila tridesettrogodišnja žrtva gnusnog zločina i dvadesetdvogodišnji čovjek koji je godinu prije toga provalio u njen stan, pucao joj u grudi, seksualno je zlostavljao, a onda stavio jastuk na njenu glavu i povukao obarač još jednom. Nekim čudom ona je preživjela, jer je njena podlaktica skrenula metak.
Napadač je uhvaćen i osuđen, a žrtva je pozvana da govori prilikom izricanja presude. Siguran sam da je sudac očekivao od nje da ogorčeno osudi optuženog i da zahtijeva najstrožiju moguću kaznu. Međutim, žrtva je bila kršćanka, i mada je rekla da misli da bi optuženog bilo potrebno zatvoriti i kazniti, zbog zaštite društva, također je rekla sucu: "Ja nisam za osvetu ili odmazdu. Osveta ne bi promijenila ono šta se dogodilo, a samo bi mene otrovala. Želim da pomognem ovom čovjeku. On je blago retardiran, očigledno mu je potrebna pomoć, a ja bih voljela da on dobije tu pomoć da bi jednoga dana ponovo mogao da bude slobodan čovjek. Ne želim da pati; ja sam patila dovoljno za oboje. Želim ono što je najbolje za njega i, uz Božiju pomoć, želim da mu oprostim."
Na ove riječi, sucu su potekle suze! Kada se pribrao, sudac je rekao: "Dirnula me je do suza priroda njenog opraštanja. Neobično je da žrtva tako užasnog nasilja ima toliko snage i ljubavi za praštanje. I mislim da ona odražava sve najbolje što postoji u ljudskoj prirodi".
Ovaj neočekivani stav žrtve zločina ukazao je sucu i optuženom na Boga kao jedinog mogućeg pokretača ovako uzvišene dobrote. Zato se kaže: "Da se vrati zlo za dobro je đavolji način; da se vrati dobro za dobro je čovečiji način; a da se vrati dobro za zlo je Božiji način". (Lee Strobel - Amerikanischer Journalist).
Zaključna poruka
Zaključna misao i poruka leži u pouci sv. Pavla kada piše: ”Braćo, nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo . Gospodinovi smo. Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.” (Rim 14, 7-9). Kršćanin je uvijek usmjeren na Gospodina i drugome čini ono što je Gospodinova volja, jer dobro zna da ono što čini drugomu, to čini samomu Gospodinu, Isusu Kristu.
Marijo, Majko Isusova, i majko svih ljudi, pomozi nam majčinskom ljubavlju da shvatimo da smo braća u ovome svijetu i da mora nestati mržnje, nasilja, nepravde, laži, prevare i zla svake vrste, a zaživjeti praštanje i pomirenje i s Bogom i bratom čovjekom. Marijo, Kraljice mira, Majko Božja i Majko naša, svrati blagoslov i mir Božji na sve nas i cijelo čovječanstvo. Amen.