24. nedjelja kroz godinu - 13. 09. 2020.

Prvo čitanje: Sir 27, 30 - 28, 7

Čitanje Knjige Sirahove

Mržnja i srdžba jednako su odvratne i grešan ih čovjek obje u sebi nosi.

- Tko se osvećuje, njemu se Gospodin osvećuje i dobro pazi na grijehe njegove.

- Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kad budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti.

- Ako čovjek njeguje mržnju na drugoga, kako može od Gospodina tražiti ozdravljenje?

- Kad s čovjekom sličnim sebi nema milosrđa, kako može moliti se za svoje grijehe? On, koji je sâm od mesa, goji osvetljivost, pa tko će mu oprostiti grijehe?

- Misli na konac svoj i prestani s mržnjom; sjeti se raspadanja i smrti i vrši zapovijedi.

- Misli na zapovijedi i ne mrzi na bližnjega i na savez Svevišnjega pa oprosti krivicu.

Riječ Gospodnja

 

 

Pripjevni psalamPs 103

Milosrdan je i milostiv Gospodin, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.

Bgoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!

On ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.

Jarostan nije za vječna vremena
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.

Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.

 

Drugo čitanje: Rim 14, 7 - 9

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo.

Živimo li dakle ili umiremo - Gospodinovi smo.

- Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.

Riječ Gospodnja

 

Pjesma prije Evanđelja: Iv 13,34

Zapovijed vam novu dajem, govori Gospodin, ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas.

 

Evanđelje: Mt 18, 21 - 35

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče: »Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.«

»Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ’Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.

- A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ’Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ’Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga.

- Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru.

- Tada ga gospodar dozva i reče mu: ’Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga.

- Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«

Riječ Gospodnja

 

Evanđelje na njemačkom - Evangelium: Mt 18, 21 - 35

In jener Zeit trat Petrus zu Jesus und fragte: Herr, wie oft muss ich meinem Bruder vergeben, wenn er sich gegen mich versündigt? Siebenmal?

Jesus sagte zu ihm: Nicht siebenmal, sondern siebenundsiebzigmal.

Mit dem Himmelreich ist es deshalb wie mit einem König, der beschloss, von seinen Dienern Rechenschaft zu verlangen.

Als er nun mit der Abrechnung begann, brachte man einen zu ihm, der ihm zehntausend Talente schuldig war.

Weil er aber das Geld nicht zurückzahlen konnte, befahl der Herr, ihn mit Frau und Kindern und allem, was er besaß, zu verkaufen und so die Schuld zu begleichen.

Da fiel der Diener vor ihm auf die Knie und bat: Hab Geduld mit mir! Ich werde dir alles zurückzahlen.

Der Herr hatte Mitleid mit dem Diener, ließ ihn gehen und schenkte ihm die Schuld.

Als nun der Diener hinausging, traf er einen anderen Diener seines Herrn, der ihm hundert Denare schuldig war. Er packte ihn, würgte ihn und rief: Bezahl, was du mir schuldig bist! Da fiel der andere vor ihm nieder und flehte: Hab Geduld mit mir! Ich werde es dir zurückzahlen.

Er aber wollte nicht, sondern ging weg und ließ ihn ins Gefängnis werfen, bis er die Schuld bezahlt habe. Als die übrigen Diener das sahen, waren sie sehr betrübt; sie gingen zu ihrem Herrn und berichteten ihm alles, was geschehen war.

Da ließ ihn sein Herr rufen und sagte zu ihm: Du elender Diener! Deine ganze Schuld habe ich dir erlassen, weil du mich so angefleht hast. 33Hättest nicht auch du mit jenem, der gemeinsam mit dir in meinem Dienst steht, Erbarmen haben müssen, so wie ich mit dir Erbarmen hatte?

Und in seinem Zorn übergab ihn der Herr den Folterknechten, bis er die ganze Schuld bezahlt habe. Ebenso wird mein himmlischer Vater jeden von euch behandeln, der seinem Bruder nicht von ganzem Herzen vergibt.

 

Duhovna misao za nedjeljna čitanja

 

Praštajmo, jer nam je oprošteno!

Draga braćo i sestre!
Središnja tema prošle nedjelje je bila: „bratska ljubav u zejednici vjernika“, za koju sv. Pavao kaže da sav Božji zakon nalazi svoju puninu u ljubavi i piše: „Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite!“

Temeljni stav jednoga kršćanina je - kako i piše Ivan Apostol: »I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj.«  U tom duhu, taj isti sv. Ivan Apostol kaže da se djeca Božja razlikuju od djece đavolske upravo po tome što djeca Božja ljube jedni druge, dok djeca đavolska mrze jedni druge i čine nepravdu jedni drugima. (usp. 1 Iv 3,8-10).
- Pozvani smo ponovno osposobiti svoje srce da voli - ljubi, jer je najveća čovjekova želja: VOLJETI i BITI VOLJEN. Čovjek je  stvoren iz ljubavi i za ljubav. Ali, dan „dan ispisan zlatnim slovima“ u našemu životu neće biti kad mi uzvjerujemo da mi ljubimo Boga, nego kad mi  uzvjerujemo koliko Bog LJUBI NAS.
 

Čovjek ljubavi OPRAŠTA!

Isusov odgovor u današnjem Evanđelju, koji daje Petru na upit koliko puta treba oprostiti, popraćen je jednom snažnom prispodobom o gospodaru koji oprašta veliki dug jednom svojem sluzi. Taj isti sluga, kojemu je OPROŠTENO, ne pokazuje spremnost OPROSTITI svome dužniku, nego ga hvata za vrat i zahtjeva vraćanje duga. Zbog toga završava u tamnici.

- Za onoga tko dobro pročita današnje Evanđelje, razumjet će zašto Isus na Petrovo pitanje o OPRAŠTANJU odgovara znakovitim brojem „77 puta“  - što znači: UVIJEK - teba oprostiti!
- Osim toga, Isus nas potiče i na molitvu za one koji nam nanose zlo da bi Božje svjetlo moglo zasjati i u njihovim srcima.
- On nas poziva da svojom molitvom u životu ostvarujemo stav milosrđa i ljubavi onako kako to Bog čini nama, što i molimo u Očenašu: „Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim!“
 

Zlo se može pobijediti samo OPRAŠTANJEM!

Bog najbolje zna da ništa ne može poboljšati ovaj svijet, ako se zlo ne svlada, ne pobijedi.
Zlo se može pobijediti i nadvladati samo djelotvornim opraštanjem što ga može pružiti samo Bog koji ne niječe niti udaljava zlo, nego ga „preobražava“ u ljubav, kao što svjetiljka, kada je upalimo u sobi, tamu pretvara u svjetlost.
Bog je po svome Sinu Isusu Kristu sišao u naš ocean zla i grijeha i svojim ga još većim oceanom dobrote i ljubavi želi „pretvoriti“ u ocean ljubavi.

Znači, Bog se u svome Sinu Isusu Kristu nije došao pokazati i razbacivati svojim milosrđem i opraštanjem, nego je uzeo sve ljudsko zlo (tamu koju su ljudi više ljubili) ponio na Križ i pretvorio ju u SVJETLOST. Sjetimo se Uskrsa! Opraštanje je najveći i prvi dar Uskrsnulog Gospodina Isusa Krista svojim učenicima i svojoj Crkvi: „Mir vama“!

- Ne zaboravimo opomenu: „Ako dakle prinosiš dar na oltar (žrtvenik) pa se sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtveni-kom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dodi i prinesi dar"(Mt 5, 23-24).
 

- Sutra je blagdan „Uzvišenja svetog Križa“ - proslava je ponizne Božje ljubavi u kojoj Bog ne uzvisuje sebe, nego ponovno „uzvisuje i posvećuje“ paloga čovjeka, kao svoje ljubljeno dijete. Proslavimo ga svetom misom u Baselu u 19.30 sati!
- I na kraju - ako vam se da, nastavite dalje čitati i razmatrati tekst ispod ovoga - danas, sutra ili kada budete raspoloženi...
 

Opraštajmo, jer nam je oprošteno!

 

Draga braćo i sestre!

Sutra je blagdan „Uzvišenja Svetog Križa“. Evanđelje će nas pozvati da upravimo svoje oči i svoj pogled prema Raspetome i Njegovu Križu na kojemu smo „izliječeni od naših grijeha“ i „pomireni s Bogom“ i na kojemu nam je drovano najveće bogatstvo, život vječni: „Bog je tako ljubio svijet, da je predao svojega jedinorođenog Sina, da svaki, koji vjeruje u njega, ne propadne, nego ima život vječni“ (Iv 3,16). Kristov Križ nam kaže da na ovom svijetu postoji jedna Ljubav koja je jača od smrti, jača od naših slabosti i grijeha. Zato nas Crkva poziva da Križ slave „podignemo s ponsom“, da svijet vidi uzvišenu Božju ljubav. Blagdan „Uzvišenja svetog Križa“ proslava je ponizne Božje ljubavi u kojoj Bog ne uzvisuje sebe, nego ponovno „uzvisuje i posvećuje“ paloga čovjeka, kao svoje ljubljeno dijete.

Poslušajmo pjesmu "Mi treba da se hvalimo križem Gospodina našega Isusa Krista": https://youtu.be/-SheLRtuUTw

 

Pitanje opraštanja

Pitanje o opraštanju je svetopisamska - biblijska bitna tema. Skoro cijelo Sveto pismo, od prve do zadnje stranice, prožeto je temom OPRAŠTANJA.
U razmišljanje o OPRAŠTANJU mogu nas uvesti gornje uvodne riječi o „Uzvišenju Svetoga Križa“. „Tko misli da je ova tema nebitna neka pogleda upravo Kristov križ.

Mnogi su pojam „opraštanja“ sveli na „banaliziranje“ i običnu frazu, na međusobno prepucavanje, suparništvo i dokazivanje svoje povrijeđenosti i tko je kome oprostio i tko nije oprostio. Neki misle da oprostiti znači „ispričati se!“ Također se nikoga ne može natjerati na opraštanje. Silom se ne može praštati ni sebi ni drugome. Ljudi i dalje ostaju isti u svojim dušama i svojim odnosima, zarobljeni grijehom i svojom povrijeđenošću, sve dok ne upoznaju pravo značenje „OPRAŠTANJA“ i snagu Božje ljubavi koja grijeh preobražava u ljubav.

 

Kako razumjeti opraštanje?

Prvo, moramo se osloboditi svojega razmišljanja o opraštanju i htjeti vidjeti što Bog očekuje od nas i što za njega znači „oprostiti“. Tada ćemo vidjeti da je OPRAŠTANJE način na koji Bog pobjeđuje zlo, ljudski grijeh. Bog najbolje zna da ništa ne može poboljšati ovaj svijet, ako se zlo ne svlada, ne pobijedi. Zlo se može pobijediti i nadvladati samo djelotvornim opraštanjem što ga može pružiti samo Bog koji ne niječe niti udaljava zlo, nego ga „preobražava“ u ljubav, kao što svjetiljka, kada je upalimo u sobi, tamu pretvara u svjetlost. Bog je po svome Sinu Isusu Kristu sišao u taj ocean zla i grijeha i svojim ga još većim oceanom dobrote i ljubavi želi „pretvoriti“ u ocean ljubavi.

Znači, Bog se u svome Sinu Isusu Kristu nije došao pokazati i razbacivati svojim milosrđem i opraštanjem, nego je uzeo sve ljudsko zlo (tamu koju su ljudi više ljubili) ponio na Križ i pretvorio je u SVJETLOST. Sjetimo se Uskrsa! Opraštanje je najveći dar Uskrsnulog Gospodina!

 

Crkva je rođena iz „Božjeg opraštanja“

Opraštanje je najveći dar Uskrsnulog Gospodina i Apostolima i po njima Crkvi! Crkva je rođena iz Božjega opraštanja. Upravo je oprost, nova snaga, koju Isus daje apostolima na Duhove, a preko Apostola cijeloj Crkvi: „Kada dakle bijaše večer onoga dana, prvog u tjednu, a vrata gdje su učenici bili skupljeni bijahu zatvorena zbog straha od Židovâ, dođe Isus te stade u sredinu pa im reče: ‘Mir vama!’ I to rekavši, pokaza im ruke i bok svoj. Obradovaše se tada učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga opet reče: ‘Mir vama! Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas.’ I to rekavši, dahne u njih i kaže im:‘Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, opraštaju im se; kojima zadržite, zadržani su‘“ (Iv 20,19-23).

Oprost sjedinjuje ljude, i pobjeđuje podjele u čovječanstvu. Isus može dati oprost i snagu praštanja, jer je i sâm pretrpio posljedice krivnje, te ih raspršio plamenom svoje ljubavi (pretvorio u ljubav). Oprost dolazi s Križa. On ljubavlju koja se daruje preobražava svijet. Njegovo srce, otvoreno na Križu, predstavlja vrata kroz koja u svijet ulazi milost praštanja. Samo Božja milost može preoblikovati svijet i izgraditi mir. Zato Isus prvo dolazi svojim učenicima i donosi im Mir: „Mir vama! Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas.’ I to rekavši, dahne u njih i kaže im:‘Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, opraštaju im se; kojima zadržite, zadržani su.“ Crkva i na početku i danas ima poslanje koje je Isus započeo: „Pomirenje čovjeka s Bogom i s čovjkom“.

 

Crkva je rođena iz „Božjeg opraštanja“ i ima zadaću „pomirenja“:

Bog nas je pomirio sa sobom po svome Sinu: „Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu. Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo. Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja. Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!“ (2 Kor 5, 14-20).

Primjer izmirenja s Bogom su Juda i Petar. Obpojica su izdali Isusa. Juda nije znao ili htio tražiti i prihvatiti oprost od Isusa, dok je Petar znao i zaplakati i pokajati se i prihvatiti oprost, znao se povjeriti božanskome milosrđu. Kod Jude pak, pokajanje se izrodilo u očaj, koje ga je odvelo u samouništenje. To je i nama poziv da se nikada ne zatvaramo u sebe i očaj, nego da uvijek imamo na umu ono što kaže sveti Benedikt: 'Ne sumnjajte nikada u božansko milosrđe'.

Ne zaboravimo, Isus poštuje našu slobodu; ali Isus očekuje i našu spremnost na pokajanje i obraćenje.

"Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan." "Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajte i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite, vama će se zauzvrat mjeriti" (Lk 6, 36-38)

 

Poučna priča o praštanju

Nakon dugo godina susrela se dva prijatelja – nekadašnji zatvorenici koncentracijskog logora.

- Jesi li oprostio našim neprijateljima - upita prvi.

- Da, odgovori drugi.

- E ja nisam! I nikada neću! Mrzim ih iz dna duše i rado bih im se osvetio kad bih za to imao priliku - pun mržnje i bijesa na to odgovori prvi.

- Onda si ti još uvijek njihov zatvorenik - s tugom izgovori drugi.

 

Novi čovjek u Kristu: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist."

Novi čovjek, kršćanin, po mjeri Božjoj je ponovno rođen po Isusu Kristu. Praštanje se stječe i rađa od obraćenja srca, poniznosti, od priznavanja da smo grješnici. Upravo ponizujući se zajedno s Kristom, uzdižemo se do Njega i do Boga. Krist je prava visina ljudskoga dostojanstva. Novi čovjk po mjeri Božjoj je rođen po Isusu Kristu. Od sada čovjek živi u Kristu i s Kristom, kao što nam govori današnje drugo čitanje: „Braćo, nitko od nas za sebe ne živi, nitko sebi ne umire. Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li, dakle, ili umiremo, Gospodinovi smo“(Rim 14, 7-8).

Isti sveti Pavao kaže: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene.“ (Gal 2, 20).

Sveti Pavao jasno ističe šta je Bog po Isusu Kristu za njega i za nas sve učinio: “Krist Isus dođe na svijet da spasi grješnike od kojih sam prvi ja“ (1 Tim 1,15). Pavao je imao hrabrosti napisati da je najveći grješnik, da je upravo on prvi za kojeg je Isus umro na križu.

Sveti Pavao će stalno isticati da je Bog njemu i svima nama oprostio naše grijehe i pozivati da i mi tako činimo jedni drugiam: “Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi!” (Kol 3, 13). „Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što je i Bog u Kristu nama oprostio“ (Ef 4,32).

 

Pozvani smo praštati, jer nam je oprošteno

Unatoč našoj slabosti, Bog, bogat milosrđem i praštanjem, preoblikuje čovječji život i poziva čovjeka na nasljedovanje. Božja je ljubav, ljubav bez kraja, i mi svi smo pozvani na sudjelovanje u toj ljubavi koja izvire iz Isusova srca, koja izvire iz Euharistije – svake svete mise.

Stoga, svaki put kada pristupamo živom Isusu Kristu i njegovu oltaru radi euharistijskoga slavlja, pozvani smo na poseban način pokajati se za svoje grijehe; postati svjestni da je Bog nama oprostio i da smo pozvani i mi oprostiti jedni drugima kao što je Bog u Kristu nama oprostio:„Ako dakle prinosiš dar na oltar (žrtvenik) pa se sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dodi i prinesi dar" (Mt 5, 23-24).

To je poruka i današnjega Evanđelja: Isusov odgovor u današnjem Evanđelju, koji daje Petru na upit koliko puta treba oprostiti, popraćen je jednom snažnom prispodobom o gospodaru koji oprašta veliki dug jednom svojem sluzi, koji pak ne pokazuje takvo smilovanje „OPROŠTENJE“ koje je doživio - prema svojemu dužniku, nego ga hvata za vrat i zahtjeva vraćanje duga. Za onoga tko razmišlja - kada još jedanput pričita današnje Evanđelje - lako će razumjeti današnje razmišljanje o „OPRAŠTANJU.

Na Petrovo pak pitanje o opraštanju, zar sedam puta? - Isusov odgovor znakovito je izražen brojkom koja znači uvijek.

Osim toga, Isus nas potiče i na molitvu za one koji nam nanose zlo da bi Božje svjetlo moglo zasjati i u njihovim srcima.

On nas poziva da svojom molitvom u životu ostvarujemo stav milosrđa i ljubavi onako kako to Bog čini nama, što i molimo u Očenašu: „Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim!“

 

Poslušaj pjesmu: "Prosti, moj Bože": https://youtu.be/4Z1ODHPxBkM

 

Zaključak

U stvarnosti, mogućnosti zastranjenja ljudskoga srca doista su mnoga. I danas u Crkvi ne manjka nedostojnih kršćana i izdajnika. Jedini način da ih se spriječi sastoji se u tome da se ne stvara samo individualističko, autonomno viđenje stvari i gledanja na druge, nego da se uvijek iznova stavljamo na stranu Isusovu, preuzimajući njegov način gledanja na ljude i stvari. Iz dana u dan moramo nastojati da budemo u punom zajedništvu s Isusom. Spomenimo se da se i Petar htio suprotstaviti njemu i onome što ga je čekalo u Jeruzalemu, no uzvraćeno mu je oštrim prijekorom: "Nije ti na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!" (Mk 8,32-33). Petar se nakon svojega pada pokajao te je našao oproštenje i milost. I Juda se pokajao, no njegovo se pokajanje izrodilo u očaj koji ga je odveo u samouništenje. To je i nama poziv da uvijek imamo na umu ono što kaže sveti Benedikt: "Ne sumnjajte nikad u božansko milosrđe".

Ustvari, "Bog je veći od našega srca" (1 Iv 3,20). Vodimo, dakle, računa o dvije stvari. Prva je: Isus poštuje našu slobodu. Druga je: Isus očekuje našu spremnost na pokajanje i obraćenje.

Ništa ne može poboljšati svijet, ako se zlo ne svlada, a ono se može nadvladati samo djelotvornim oproštenjem što ga može pružiti samo Bog koji ne udaljuje zlo nego ga stvarno preobražava i pretvara u ljubav.

Za kraj poslušajte: https://youtu.be/tyAgXMsRu9s

 

Sutra je blagdan „Uzvišenja svetog Križa“ - proslava je ponizne Božje ljubavi u kojoj Bog ne uzvisuje sebe, nego ponovno „uzvisuje i posvećuje“ paloga čovjeka, kao svoje ljubljeno dijete. Proslavimo ga svetom misom u Baselu u 19.30 sati!