26. nedjelja kroz godinu, 27. 09. 2020.

Prvo čitanje: Ez 18, 25-28

 Ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti, živjet će i neće umrijeti.

  Čitanje Knjige proroka Ezekiela

Ovo govori Gospodin: »Vi velite: ‘Put Gospodnji nije pravedan!’ Čuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni? Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moje pravo i pravicu, živjet će i neće umrijeti. Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše počinio, živjet će i neće umrijeti.«

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam: Ps 25, 4b-6.7b-9

Pripjev:Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti! (Poslušajte pjevanje psalma: https://youtu.be/gyOGNGFZCTg

Pokaži mi, Gospodine, putove svoje,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me
jer ti si Bog, moj Spasitelj.

Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Spomeni me se po svojoj ljubavi –
– radi dobrote svoje, Gospodine!

Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.

 

Drugo čitanje: Fil 2, 1-11

Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima

Braćo: Ima li u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti, ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego-u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu:

On, trajni lik Božji,

nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,

nego sam sebe „oplijeni“ uzevši lik sluge,

postavši ljudima sličan;

obličjem čovjeku nalik,

ponizi sam sebe, poslušan do smrti,

smrti na križu.

Zato Bog njega preuzvisi

i darova mu ime,

ime nad svakim imenom,

da se na ime Isusovo prigne svako koljeno

nebesnika, zemnika i podzemnika.

I svaki će jezik priznati:

»Isus Krist jest Gospodin!«-

na slavu Boga Oca.

Riječ Gospodnja.

 

Pjesma prije Evanđelja: Iv 10, 27

Ovce moje slušaju glas moj, govori Gospodin, ja ih poznajem i one idu za mnom!

 

Evanđelje: Mt 21, 28-32

Predomisli se i ode. Carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: ‘Sinko, hajde danas na posao u vinograd!’ On odgovori: ‘Neću!’ No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: ‘Evo me, gospodaru!’ i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu?« Kažu: »Onaj prvi.« Nato će im Isus: »Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putem pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete.«

Riječ Gospodnja.

 

 

Evanđelje na njemačkom:

Evangelium: Mt 21, 8 - 32

In jener Zeit sprach Jesus zu den Hohenpriestern und den Ältesten des Volkes: 28Was meint ihr? Ein Mann hatte zwei Söhne. Er ging zum ersten und sagte: Mein Sohn, geh und arbeite heute im Weinberg! 29Er antwortete: Ja, Herr!, Ging aber nicht.

30Da wandte er sich an den zweiten Sohn und sagte zu ihm dasselbe. Dieser antwortete: Ich will nicht. Später aber reute es ihn, und er ging doch.

31Wer von den beiden hat den Willen seines Vaters erfüllt? Sie antworteten: Der zweite. Da sagte Jesus zu ihnen: Amen, das sage ich euch: Zöllner und Dirnen gelangen eher in das Reich Gottes als ihr.

32Denn Johannes ist gekommen, um euch den Weg der Gerechtigkeit zu zeigen, und ihr habt ihm nicht geglaubt; aber die Zöllner und die Dirnen haben ihm geglaubt. Ihr habt es gesehen, und doch habt ihr nicht bereut und ihm nicht geglaubt.

 

Duhovna misao

Novi život u zajedništvu s Isusom Kristom

Bog ne podnosi „nezaposlenost“

Prošle nedjelje je glavna poruka prispodobe ili priče o domaćinu i radnicima u vninogradu bila: Bog (domaćin) ne podnosi, tako reći, „nezaposlenost“. On želi da svi radimo u njegovu vinogradu, u Gospodnjem vinogradu, danas u Crkvi i da svi dobijemo plaću, a to je MILOSRĐE BOŽJE koje nas liječi od ranjenosti grijehom i neposlušnosti Bogu. I doista, biti „pozvan“ od Boga po Isusu Kristu već je prva i velika nagrada: moći raditi u vinogradu Gospodnjemu, staviti se u službu, surađivati na njegovu djelu, predstavlja po sebi neprocjenjivu nagradu. No, to razumije samo onaj tko ljubi Gospodina Isusa Krista i njegovo Kraljevstvo; (to razumije onaj tko postaje jedno s gospodarom koji je milosrdan, oprašta dug i nije nepravedan) a tko pak radi samo „radi plaće“, on neće nikada postati svjestan vrijednosti Božjeg poziva i Božjeg milosrđa (on će kada naiđe na svog dužnika, hvatati ga za vrat i tražiti da vrati dug). On će idalje ostati „zli sluga“ ili sluga koji ima „zlo oko“ – i to mu zlo, kojega se nije odrekao, smeta da vidi dobrotu i ljubav svoga gospodara i da sam bude milosrdan. Za nas kršćane danas mogli bismo reći: on će ostati „rutiner“ koji se pojavi za Božić i Uskrs u crkvi, ili kod sakramenata svoje djece (prve pričesti, krizme, vjenčanja i slično), ali njegov svakodnevni život nije prožet Isusom Kristom.

 

Vjera ne smije nikada svesti na „rutina“

U današnjem Evanđelju Isus se obraća velikim svećenicima i starješinama izraelskog naroda, odnosno vjerskim „stručnjacima“ svog naroda koji su rekli Bogu „DA“ – ali ništa od obećanoga nisu izvršili. Oni odrađuju „rutinski“ svoj odnos prema Bogu, a da nisu izvršili Božju volju.

U tom duhu Isus priča prispodobu o dvojici sinova koje je otac pozvao da rade u vinogradu. Jedan je sin odgovorio: „Da, Gospodine!“ Ali nije otišao (Mt 21,29). Drugi je, međutim, rekao ocu: „Ne želim. Ali kasnije je zažalio i svejedno otišao“ (Mt 21,30). Kad je Isus upitao tko je od njih dvojice izvršavao Očevu volju, publika je s pravom odgovorila: "Drugi" (Mt 21,31). Poruka je jasna: "Neće svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!' ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskoga Oca" (Mt 7,21).

Isus sliku o dovjici sinova zatvara za slušatelje teškim riječima: „Ivan Krstitelj dođe k vama putem pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete. Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje!“

Tom prispodobom Isus potvrđuje svoju naklonost prema grešnicima koji se obraćaju, koji se ponašaju poput drugog sina koji je rekao „NEĆU“, ali se predomislio i izvršio ovevu volju. Vjernik ne smije svoj odnos prema Bogu (ne smije ni prema bratu čovjeku) svesti na „rutinu“.

 

Koja je poruka danas za nas?

Poruka za sve nas je da se i sami zamislimo nad svojim „DA“ Bogu i nad svojom vjerom. Roditelji su kod krštenja svoje djece izrekli Bogu „DA“ će biti primjer vjere svojoj djeci i da će ih odgajati kako nas uči Isus Krist - u ljubavi prema Bogu i čovjeku. Zaručnici ili mladenci su na vjenčanju izrekli svoje „DA“ i obećali Bogu da će jedno drugo ljubiti i poštovati u sve dane svoga života. Kod sakramenta ispovijedi obećali smo Bogu „DA“ - da ćemo se popraviti i da nećemo više griješiti. Kod ispovijedi vjere obećali smo „DA“ćemo se odreći zla i grijeha i vjerovati i klanjati se jedino Bogu. Kako bi bilo lijepo da smo ta obećanja ostvarili! A nećete mi zamjeriti ako ovdje iznesem jedan za nas „grub primjer usporedbe“.

Danski teolog i filozof Sören Kierkegaard (Seren Kirkegor) vrlo je zgodno opisao ovaj problem kršćana u svoje vrijeme u 19. stoljeću: „Kršćani žive poput gusaka u dvorištu. Svakog sedmog dana održe svečanost, i pričljivi gusak popne se na rešetke, gakće nad Božjim čudesima, priča o djelima predaka koji su jednoć pokušali poletjeti, i hvali milosrdnog Stvoritelja što je guskama dao krila i nagon za letenje. Guske su duboko potresene, spuštaju svoje glave u znak odobravanja i hvale propovijed pričljiva guska. Ali to je sve! Jedno ipak ne čine – ne lete. Idu na objed. Ne lete jer zrnje je dobro za jelo, a dvorište im pruža sigurnost.“

Kršćanin „leti“: vrši volju Oca nebeskoga u Isusu Kristu.

 

Život u zajedništvu s Isusom Kristom

Evanđelje ove nedjelje govori o dva sina. Prvi sin kaže „da“, ali nije poslušao oca i otišao u vinograd. Drugi sin kaže „ne“, ali izvršava na kraju volju očevu. Ova dvojica sinova predstavljaju našu ljudsku, grijehom ranjenu, narav i neodlučnost. Stalno smo razapeti između „da i ne“. Nismo se odlučili!

Mi smo i danas u crkvi. Okupio nas je Božji Sin, Isus Krist, Sin koji bez prigovora vrši volju Očevu, sin koji je poslušan do smrti, smrti na križu, sin koji je ponizan. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: »Isus Krist jest Gospodin na slavu Boga Oca“ Fil 2,6-10).

Kad je Isus ušao u ovaj svijet, rekao je: "Evo, dolazim, Bože, vršiti volju tvoju… U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek“ (Heb 10, 7. 10.). U poniznosti i poslušnosti Isus je ispunio Očevu volju, umro je za svoju braću i sestre - za nas - na križu, otkupio (sapsio) nas je od oholosti, ponosa i tvrdoglavosti.

Naše krštenje trebalo bi nas pridružiti Isusu Kristu i poslušnosti volji Očevoj.

 

Držati pogled na Kristu!

Sveti Pavao u današnjem drugm čitanju to preporuča zajednici u Filipima: „Složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego-u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu.

Ovo vrijedi i za našu zajednicu i općenito za kršćanske zajednice: one su pozvane pokazati kako je njih promijenilo djelovanje Božje milosti, prevladavajući individualizme, zatvorenosti, sebičnosti, ravnodušnosti i živeći u svakodnevnim odnosima Božju ljubav. Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu.

 

Kako onda govoriti o Bogu danas?

Da bi u nama zbilja bilo isto mišljenje kao u Kristu Isusu, potrebno je potpuno predanje Isusu Kristu. Kršćanin se tako u potpunosti predaje Kristu - da Krist po njemu živi, govori i djeluje. Ostaje pitanje: Kako jedan kršćanin može govoriti o Bogu danas? Najbolje je poći od stvarnosti: Mi možemo govoriti o Bogu, jer je on prvi govorio s nama. Za Božić svečano u crkvama čitamo tekst iz Poslanice Hebrejima, koji počinje riječima: “Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima u prorocima; konačno, u ove dane, progovori nam u Sinu” (Heb 1, 1-2). A sv. Ivan sažima glavnu poruku Božića u rečenicu: “I Riječ tijelom postade i nastani se među nama” (Iv 1, 14).

Govoriti o Bogu znači prije svega imati pred očima Boga koji se OBJAVIO u Isusu Kristu, Boga ljubavi koji nam se očitovao, približio u Isusu Kristu sve do križa i po križu sve do uskrsnuća. Tako, govoriti o Bogu znači imati pred očima konkretnog Boga, Boga koji postoji, koji je ušao u povijest i koji je prisutan u povijesti; Boga Isusa Krista - „Bog s nama“.

Sve nas ovo vraća jednostavnosti govora o Bogu. Apostol Pavao o ovoj temi govori s velikom jednostavnošću. U Prvoj poslanici Korinćanima on naime piše: "I ja kada dođoh k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga" (2, 1-2). Pavao ne govori o nekoj filozofiji, o nekim idejama, nečemu apstraktnome, već govori o Bogu koji je ušao u njegov život, govori o stvarnom Bogu koji živi, koji je govorio s njim i koji će govoriti s nama, govori o Isusu Kristu raspetom i uskrslom. Kršćanin je svjestan da je Bog prvi nama govorio u svome Sinu i zato on može govoriti o Bogu i to onako kao je govorio Isus Krist. Nitko kao kršćanin ne može govoriti o Bogu bez Isusa Krista u kojemu smo „upoznali Boga i Božju ljubav i povjerovali joj“.

S ovom sviješću dobro upoznajemo da kršćanstvo nije od ljudi i ljudsko djelo, nije nešto što se može naučiti kao neki nauk, nije nikakva filozofija, niti neka tehnika s kojom se postiže određeno stanje duha.

Kršćanin govori o onome što je Bog učinio za njega po Isusu Kristu. Kršćanin govori o Kristu, a ne ističe sebe, jer sve što imamo od Krista imamo. Sveti Pavao je upoznao u Isusu Kristu smisao svoga novoga života - kako i kaže: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene. (Gal 2, 20).

Prva stvarnost koje bi svaki kršćanin treba biti svjestan je: Isusu Krist, i to raspeti i uskrsli, želi ući moj život. Kršćanin se tako u potpunosti predaje Kristu, da Krist po njemu živi, govori i djeluje. Kada u nama Krist govori, tada poznajemo dobro njegovu riječ, tada nam govori njegova riječ koja se pretvara u molitvu ili razgovor s Bogom, tada živimo po Božjim zapovijedima. Tek tada kršćanini može govoriti o onome što je Isus učinio u njegovu životu. Kršćanin ne ističe niti veliča samoga sebe, već SVJEDOČI o onome što je Isus učinio u njegovu životu. Znači, da bi se govorilo o Bogu, treba mu dati prostora da On djeluje u našoj slabosti: dati mu prostora bez straha, s jednostavnošću i radošću. Primjer: Ako roditelji žive u ljubavi Kristovoj, međusobno se poštivaju, mole, pošteno rade, u ljubavi žive prema svojim roditeljima, braći, setrama, normalno je da će to djeca vidjeti i zavoliti Boga koji je vidljiv po životu njihovih roditelja. Ako je suprotno, roditelji stalno govore djeci kako trebaju moliti, ići u crkvu…, a žive kao da Boga i nema, žive u posvađanosti i slično, djeca zaključuju, možda to neće reći naglas, ne treba meni takav Bog.

Ništa mi ne možemo učiniti bez živoga Krista. Ovo je što mi vjernici često zaboravimo: „Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa” (Iv 15,5). Doista, bez njega ne možemo ništa učiniti. Zašto onda pokušavamo sami? Dobro bi bilo danas na ovo pitanje sebi i odgovoriti!

Na početku smo mjeseca posvećenog svetoj krunici - listopadskoj pobožnosti. Neka svakodnevno moljenje krunice i razmatranje Kristovih otajstava u zajedništvu s Marijom, Djevicom koja moli, ojača sve nas u vjeri, nadi i ljubavi.

Poslušajte pjesmu "Kraljice, svete krunice" https://youtu.be/DjD2mSQPrJM