Mise: danas:
- Basel u 9.30 sati
- Basel u 11.00 sati
- Liestal u 13.00 sati
MISNA ČITANJA
Prvo čitanje: Hab 1, 2-3; 2, 2-4
Pravednik živi od svoje vjere.
Čitanje Knjige proroka Habakuka
»Dokle ću, Gospodine, zapomagati, a da ti ne čuješ? Vikati k tebi ’Nasilje!’ a da ti ne spasiš? Zašto puštaš da gledam nepravdu, zašto gledaš ugnjetavanje? Pljačka je i nasilje preda mnom. Raspra je, razmirica bjesni!« Tada Gospodin odgovori i reče: »Zapiši viđenje, ureži ga na pločice da ga čitač lako čita. Jer ovo je viđenje za svoje vrijeme: ispunjenju teži, ne vara; ako stiže polako, čekaj, jer odista će doći i neće zakasniti! Gle: propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 95, 1-2.6-9
Pripjev: O da danas glas Gospodnji poslušate, ne budite srca tvrda!
https://youtu.be/-d352uZ6XJo
Dođite, kličimo Gospodinu,
uzvikujmo Hridi, spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš,
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.
O da danas glas mu poslušate:
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši,
iskušavahu me premda vidješe djela moja.«
Drugo čitanje: 2Tim 1, 6-8.13-14
Ne stidi se svjedočanstva za Gospodina našega.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju
Predragi: Podsjećam te: raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku. Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Božjoj.
Uzorom neka ti budu zdrave riječi koje si od mene čuo u vjeri i ljubavi u Kristu Isusu. Lijepi poklad čuvaj po Duhu Svetom koji prebiva u nama.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja: 1 Pet 1,25
Aleluja!
Riječ Gospodnja ostaje dovijeka. Ta pak riječ jest evanđelje koje vam je naviješteno.
Aleluja!
Evanđelje: Lk 17, 5-10
O da imate vjere!
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Apostoli rekoše Gospodinu: »Umnoži nam vjeru!« Gospodin im odvrati: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ’Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.«
»Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: ’Dođi brzo i sjedni za stol?’ Neće li mu naprotiv reći: ’Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?’ Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ’Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’«
Riječ Gospodnja.
Duhovna misao
Molimo redovito u ovom mjesecu listopadu krunicu
Draga braćo i sestre,
danas je prva nedjelja listopada i imamo dva poticaja za molitvu i razmišljanje: spomen Blažene Djevice Marije od Krunice koji je u petak, 07. 10. i koji ćemo proslaviti svetom misom u Baselu u 19.30 sati, a prije toga ćemo moliti krunicu u 19.00 sati. Kod Gospina ukazanja u Fatimi koje se dogodilo 1917. godine (posljednje ukazanje je bilo 13. 10.) trima pastirima, Luciji, Hijacinti i Franji, Gospa se predstavila kao "Majka Božja od Krunice" i snažno preporučila da svakoga dana mole krunicu, kako bi izmolili završetak rata. Molimo redovito u ovom mjesecu krunicu za mir u obiteljima i u čitavome svijetu, posebno u Ukrajini. Znamo ipak da se pravi mir širi ondje gdje se ljudi, obitelji i ustanove otvaraju Božjoj riječi, Evanđelju ili Kristovoj riječi.
Zaštiti Kraljice svete krunice povjeravamo sve misionare i misionarke
Drugi poticaj je da nam ovaj deseti mjesec stavlja u zadaću da su "misije srce i identitet Crkve": „Pođite, dakle, i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!" "I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta“ (Mt 28,19). Ovaj mjesec je na osobiti način posvećen misijama u svijetu. Mi smo pozvani podržati molitvom i novčano sve one - svećenike, redovnike, redovnice i laike - koji djeluju kao misionari širom svijeta. Sveta Terezija od Djeteta Isusa (01. 10. spomendan) je zaštitnica misija, a Svjetski dan misija je 23. 10. 2022. godine. Zaštiti Kraljice svete krunice povjeravamo sve misionare i misionarke.
Isusov prikaz vjere kao gorušičino zrno (Senfkorn).
Draga braćo i sestre,
današnje nam evanđelje stavlja pred oči gorušičino zrno (Senfkorn) i kaže: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ’Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.« Jedan od najomiljenijih stihova o vjeri je Isusov prikaz vjere kao gorušičino zrno (Senfkorn). Da bismo shvatili potpuno značenje ove slike i fraze, pogledajmo najprije kako se pojavljuje u Evanđelju po Mateju i u Evanđelju po Luki.
- U Mateju taj izraz dolazi nakon što učenici nisu uspjeli istjerati zloduha iz jednog dječaka i kada je to učinio Isus, oni ga pitaju zašto oni to nisu mogli učiniti, a On im odgovara: “Zbog vaše malovjernosti. Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: ‘Premjesti se odavde onamo!’, premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće“ (Mt 17, 20).
- Verzija u Evanđelju po Luki dolazi nakon što Isus govori o opraštanju nekome tko se u jednom danu ogriješi o nas sedam puta i svaki put traži oprost, na što učenici odgovaraju sa zahtjevom da im umnoži vjeru: “‘Umnoži nam vjeru!’ Gospodin im odvrati: ‘Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.“ (Lk 17, 6).
«Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve?»
An ihren Früchten werdet ihr sie erkennen. Erntet man etwa von Dornen Trauben oder von Disteln Feigen?
Zašto Isus navodi baš sjeme gorušice (Senfkorn) kao primjer vjere? Vrlo važno je imati pred očima da sjeme gorušice nosi u sebi silu ili snagu koja se krije upravo u tako malom gorušičinu sjemenu i tek kada se sjeme posije daje život i izraste u veliko stablo s bogatim plodovima. Isus koristi slične prikaze - kao što je pšenično zrno - u Ivanovu Evanđelju kako bi objasnio i opisao svoju svoju smrt i uskrsnuće: „Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod“ (Iv 12, 24).
Možemo istaknuti tri stvari:
- Sjeme živi, ono je puno života, ali treba ga zasijati u zemlju.
- Ono daruje život kad ga posijemo, probija zemlju i pokazuje se…
- Ono daje život na takav način što izraste u visoko stablo i rodi obilatim plodovima.
Sve tri ove slike odnose se na vjeru:
- Riječ Božja je sjeme vjere. Ona je mala, ali puna života. Potrebno ju je zasijati na polje našega bića ili života.
- Riječ Božja kada je posijemo ili u srce zasijemo - primimo, ona u srcu niče i raste (sprießt und wächst) i onda kada spavamo.
- Riječ Božja tako izraste u «veliku vjeru» i donosi u izobilju plodove Duha Svetoga: ljubav, radost, mir, vekodušnost, uslužnost, dobrotu, blagost, strpljivost… «Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve?» ( Mt 7, 16).
Dakle, temeljna poruka slike gorušičina zrna je da je sjeme vjere Božja riječ koju treba primiti i zasijati u srce i ona izrasta u veliku vjeru. Znači, vjeru ne dobivamo, niti se vjera umnaža nikakvim „čarobnim štapićima“ - niti postoje neki biblijski stihovi koje je potrebno ponoviti 123 ili više puta da bi se stekla velika vjera. Božja riječ nosi u sebi veliku vjeru i snaga vjere i ona preobražava čovjeka iznutra tako da na kraju čovjek može reći: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene“ (Gal 2,20).
Razumijemo li riječi: “Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!”
Mi kršćani bismo trebali znati i vjerovati da budućnost pripada Bogu, i da se stablo Crkve uvijek iznova rađa, obnavlja i raste samo po Božjoj riječi, na poseban način po Riječi koja je «tijelom postala» u Isusu Kristu. On je glava Crkve, a mi kršćani smo njegovo mistično tijelo. «Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu. On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima» (Kol 16-20).
Crkva tako nije naša tvorevina i mi nismo ti koji «gradimo» svojim snagama Crkvu. Ona je Božja, ona je njegovo djelo i samo tko je duboko svjestan toga, samo on može služiti Crkvi. Vjera je čisti Božji dar nama i možemo samo ponavljati današnje evanđeoske riječi: “Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!” (Lk 17,10).
Na taj način ukazujemo na Isusa Krista po kojem Bog nas i danas ljubi i spašava. Samo Isus može ljude dovoditi Bogu i to po nama! Mi se trebamo dati voditi Isusu Kristu; dobro ga poznavati i njega i njegovu riječ. Crkva treba jednostavne i ponizne radnike u Gospodnjem vinogradu, a ne radnike koji samo obećaju da će otići i raditi u vinogradu, a nikada to ne učine.
Treba se čuvati nečije «velike vjere»
Pravednik živi od vjere
Postoje, naime, vjernici koji istču da su oni „veliki vjernici“. Oni znaju odgovore na sva moguća životna pitanja. Izdižu se iznad drugih. Oni ne trebaju nedjeljom slaviti misu. Oni sve bolje znaju i od svećenika. To je veliki problem u Crkvi. Mnogi ljudi zbog takvih „velikih vjernika“ dobiju odbojnost prema Crkvi i vjernicima, jer imaju dojam da se radi o ljudima koji su uvjereni da posjeduju svu pamet ovoga svijeta.
Pravednik živi od vjere.
Pravednik živi vjeru. On je svjestan dara vjere. On ponavlja u sebi: “Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!” On ne kritizira druge a sebe smatra nepogrješivim. On ne ide lakšim putem kroz ovaj svijet, proglašavajući krivim i staromodnim sve zahtjeve Crkve i vjere, nego jednostavno ide Kristovim putem, spreman sebe, a ne drugoga žrtvovati. On izvršava sve Božje i Crkvene zapovijedi. On moli krunicu, pomaže misije i poput Blažene Djevice Marije živi po Božjoj riječi koja je sjeme vjere i na Božji poziv odgovara: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« - puštajući da se Božja riječ u njemu nastani, utjelovi i donosi plodove Duha Svetoga.
O da danas glas Gospodnji poslušate, ne budite srca tvrda!
Neka nam Blažena Djevica Marija pomogne da uvijek imamo na umu kako je svaki kršćanin pozvan da bude Krisov učenik, ljubitelj i izvršitelj Božje riječi i na taj način svjestan dara vjere i svetosti na koju je pozvan. Amen.