28. nedjelja kroz godinu, 11. 10. 2020.

Prvo čitanje: Iz 25, 6-10a

Gospodin će spremiti gozbu svoju i suzu će sa svakog lica otrti.

Čitanje Knjige proroka Izaije

Gospodin nad vojskama spremit će svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline sočne, od vina staložena. Na ovoj gori on će raskinuti zastor što zastiraše sve narode, pokrivač koji sva plemena pokrivaše i uništit će smrt zasvagda. I suzu će sa svakog lica Gospodin Bog otrti – sramotu će svog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Gospodin reče. I reći će se u onaj dan: »Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Gospodin u koga se uzdasmo! Kličimo i veselimo se spasenju njegovu, jer ruka Gospodnja na ovoj gori počiva!«

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam: Ps 23, 1-6

Pripjev:  U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge.

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.

 

Drugo čitanje: Fil 4, 12-14.19-20

 Sve mogu u Onome koji me jača!

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima

Braćo! Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača! Ipak, lijepo je od vas što sa mnom podijeliste moju nevolju. A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu po bogatstvu svome, veličanstveno, u Kristu Isusu. Bogu pak, Ocu našemu, slava u vijeke vjekova! Amen.

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje: Mt 22, 1-14

Koga god nađete, pozovite na svadbu.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama: »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’ Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali. Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’ Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.« Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.«

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje na njemačkom

Evangelium: Mt 22, 1 - 14

In jener Zeit 1erzählte Jesus den Hohenpriestern und den Ältesten des Volkes das folgende Gleichnis: Mit dem Himmelreich ist es wie mit einem König, der die Hochzeit seines Sohnes vorbereitete. Er schickte seine Diener, um die eingeladenen Gäste zur Hochzeit rufen zu lassen. Sie aber wollten nicht kommen. 4Da schickte er noch einmal Diener und trug ihnen auf: Sagt den Eingeladenen: Mein Mahl ist fertig, die Ochsen und das Mast-vieh sind geschlachtet, alles ist bereit. Kommt zur Hochzeit! Sie aber kümmerten sich nicht darum, sondern der eine ging auf seinen Acker, der andere in seinen Laden, wieder andere fielen über seine Diener her, misshandelten sie und brachten sie um. Da wurde der König zornig; er schickte sein Heer, ließ die Mörder töten und ihre Stadt in Schutt und Asche legen. Dann sagte er zu seinen Dienern: Das Hochzeitsmahl ist vorbereitet, aber die Gäste waren es nicht wert, eingeladen zu werden. Geht also hinaus auf die Straßen und ladet alle, die ihr trefft, zur Hochzeit ein. Die Diener gingen auf die Straßen hinaus und holten zusammen, die sie trafen, Böse und Gute, und der Festsaal füllte sich mit Gästen.

Als sie sich gesetzt hatten und der König eintrat, um sich die Gäste anzusehen, bemerkte er unter ihnen einen Mann, der kein Hochzeits-gewand anhatte.12Er sagte zu ihm: Mein Freund, wie konntest du hier ohne Hochzeitsgewand erschei-nen?Darauf wusste der Mann nichts zu sagen. 13Da befahl der König seinen Dienern: Bindet ihm Hände und Füße, und werft ihn hinaus in die äußerste Finsternis! Dort wird er heulen und mit den Zähnen knirschen. 14Denn viele sind gerufen, aber nur wenige auserwählt.

 

Duhovna misao

Nema spasenja čovjeku i čovječanstvu bez Isusa Krista

Kršćanstvo nije i ne bi smjelo biti "svojevrsni hobi". Tamo gdje se kršćani nisu „obukli u silu odozgo" - u snagu Duha Svetoga, tamo gdje kršćani nisu "skinuli starog, grešnog čovjeka" (Adama) i "obukli novoga čovjeka" Isusa Krista,  - takvi kršćani još nemaju "svadbeno odijelo - ruho s kojim mogu ući u svadbenu dvoranu Kraljevstva Božjega. Takvim kršćanima je kršćanstvo neke vrste samo „svojevrsni hobi“ pa svako malo oni odu u neku crkvu, pomole se, uključe se u poneku crkvenu proslavu. Ostaje pitanje: 'Jel to kršćanski život za koji je Isus umro na križu?

Po Isusu, koji je postao čovjekom, spustila se snaga Božja na zemlju, snaga koja je stvorila ovaj svijet i čovjeka. Po Isusu Kristu se otvorila svima nama mogućnosti ponovnog i živog zajedništva s Bogom. Otac je poslao Sina svoga da nas spasi od grijeha: "Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega“ (Iv 3, 16-18).

Današnja misna čitanja želim povezati s početkom Isusova javnog djelovanja. Zašto? Jer razumijevanje današnjega Evanđelja povezano je s početkom Isusova javnog djelovanja i s početkom „mističnog tijela Kristova“ - Crkve i njenog poslanja po kojoj Bog i dalje želi ljubiti i spašavati svoj narod. Najvažnije pitanje danas za svakoga od nas je pitanje: Jesmo li se odazvali na „kraljevsku svadbu i jesmo li obukli „svadbeno ruho" (odijelo), odnosno, jesmo li svukli „starog čovjeka“ (Adama) i obukli „novog čovjeka“ - Isua Krista? ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?‘

 

Kraljevstvo Božje u slici svadbe

Isus je u Jeruzalemu. Pred njim je patnja i smrt na križu. Isus se trudi prispodobama otvoriti um i srce svećeničkim glavarima i narodnim starješinama da prihvate njega kao utjelovljenu Božju riječ. To se ne događa. Kada se između Isusa i narodnih starješina stvori neprobojni zid nerazumijevanja, Isus iznosi prisbodobu o Kraljevstvu Božjem u slici svadbe koju organizira kralj svome sinu. Sve je pripremljeno. Kralj šalje sluge da pozovu uzvanike, jedanput, pa drugi put. Uzvanici ne mare za kraljev poziv i jedan odlazi na njivu, drugi u trgovinu. Ostali uhvate sluge i zlostave ih i neke ubiju. Isus cilja na proroke koje je izraelski narod zlostavljao i ubijao, umjesto da ih je poslušao. Isus ističe bol nebeskoga Oca zbog toga što se njegov narod nije odzvao na proročku riječ. Otac je zvao svoje, a nisu se odazvali. Isus dođe svojima, a oni ga ne primiše. Sve to izaziva gnjev i oštru reakciju kralja koja čak seže do osvete.

Postoje čak odrđene poteškoće kod tumačenja nekih pojedinosi iz ove prispodobe. Ali kada sve poredamo: svadba je pripravljena, uzvanici odbijaju doći, kralj je povrijeđen i poziva uzvanike s ulice i s raskršća, onda se vidi da Isus u ovoj prispodobi prislikava svoj odnos s glavarima svećeničkim i starješinama narodnim. Oni su bili prvi pozvani, a nisu prihvatili poziv. Što više spremni su posegnuti za nasiljem kako bi se riješili zaručnika i slugu koje pozivaju na svadbu kraljeva sina. Svadba će se ipak održati. Ali na svadbu se ne može doći bilo kako. Od uzvanika se očekuje da dođu uređeni, u svadbenom odijelu. Na svadbu se ne može doći nesprman. Onaj tko to pokuša, doživjet će neugodno iznenađenje. Bit će izbačen u noć. Ne zaboravimo da smo i mi pozvani na svadbu, u Kraljevstvo Božje, i to po Isusu Kristu. I nas direktno POZIVA Isus Krist. Lako se ovaj poziv iščitava na samom početku Isusova javnog djelovanja. Pratimo ga!

 

Početak Isusova javnog djelovanja

Matej i Marko kažu da je početak Isusova javnog djelovanja obilježen pozivom na obraćenje i to naglašavajući radosnu vijest: ‘Ispunilo se vrijeme, približilo se Kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte Evanđelju!’“ (Mk 1,14-15). „Otada je Isus počeo propovijedati: "Obratite se jer približilo se Kraljevstvo nebesko!“ (Mt 4,17). Ovdje treba uočiti dvije stvari: prvo - Isus počinje svoje djelovanje radosnom viješću. A koja je to radosna vijest? Pa to je navještaj dolaska Kraljevstva Božjega na koje se treba pripremiti obraćenjem. To je Božji poziv na svadbenu gozbu upućen svima nama s početkom Isusova djelovanja.

 

Što je obraćenje?

Važno je, dragi vjernici, da shvatimo ovaj Isusov poziv na obraćenje kao radosnu vijest. Obraćenje je preduvjet za istinsku radost. Obraćenje je put na kojem susrećemo ono što je jedino potrebno našoj duši. Da bismo što bolje razumjeli poziv na obraćenje, dobro je upitati se što znači riječ i poziv „Obratite se!“

Riječ obraćenje je prijevod grčke riječi „metanoia“, koja doslovno znači: promjenITE svoje mišljenje. Prorok Izaija nas uvodi u problematiku ljudske misli: Nek’ bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek’ se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju. Jer misli vaše nisu moje misli i púti moji nisu vaši púti«, riječ je Jahvina. Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli«(Iz 55, 7-9),

Petru, koji Isusa odvraća da ne ide u Jeruzalem, jer ga tamo čeka patnja i smrt na križu, Isus odgovara: "Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!" (Mt 16:23).

Apostol Pavao nas opominje: “Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.” (Rim 12,2).

 

U obraćenju su bitna dva koraka

Istinsko obraćenje uključuje u sebi dva koraka; prvi je: doći k sebi; i drugi: vratiti se svome Bogu. Prekrasan primjer za takvo shvaćanje obraćenja pokazao nam je sam Isus u poznatoj prispodobi o izgubljenom sinu. Otišavši od oca i potrošivši sve očevo imanje, živeći grešno i rastrošno, počeo je oskudijevati u nužnome, skoro umirati od gladi. I tada, u velikoj nevolji, dolazi k sebi i počne shvaćati i doživljavati posljedice svoga krivog izbora i grešnog života, daleko od Očevog doma. Isus za ovog izgubljenog sina kaže: „Tada dođe k sebi i reče: 'Koliko najamnika u mog oca obiluje kruhom, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći ću ocu svome pa mu reći: 'Oče, sagriješih Bogu i tebi'“ (Lk 15, 17'-18). Sjetimo se da je kod povratka izgubljenoga sina Otac pripremio veliku gozbu.

 

Obraćenje počima u glavi

Obraćenje mora najprije početi u našoj glavi. Biblija nam jasno daje do znanja kako Božje misli nisu naše misli. Potrebno je upoznati Božje misli. Posebno Kristovu riječ i pustiti ju da se nastani u našoj glavi. Zato je potrebno puno čitati Sveto Pismo u kojem upoznajemo što Bog misli i kakve on donosi odluke.

 

Što je Božje Kraljevstvo?

Svakome od nas nameće se pitanje: ‚Što je to Kraljevstvo nebesko‘? - u koje nas poziva Isus Krist. Kratko odgovoreno: „Isus Krist je upravo Božje Kraljevstvo. Duh Sveti je Božje Kraljevstvo. tamo gdje je Krist; tamo gdje je duh sveti - tamo je Božje Kraljevstvo“. Mi molimo u „Očenaš-u“, drugi zaziv kojim se obraćamo Bogu: „Dođi kraljevstvo tvoje“ (Mt 6,10). „Dođi kraljevstvo tvoje“ je isto što i reći: „Dođi, Gospodine, Isuse Kriste! Dođi, Duše Sveti!“.

- Kad su farizeji Isusa pitali kada će doći Kraljevstvo Božje, on im je odgovorio: »Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. Niti će se moći kazati: ‘Evo ga ovdje!’ ili: ‘Eno ga ondje!’ Ta evo – KRALJEVSTVO JE BOŽJE MEĐU VAMA!« (Lk, 17,20-21).

 

Što nam je činiti da uđemo u Kraljevstvo Božje?

Kada znamo da je Kraljevstvo Božje tamo gdje je Isus i Duh Sveti - pitamo se što nam je onda raditi da uđemo u radost Kraljevstva Božjega? Isus kaže: „Kraljevstvo Božje je među vama“ (Lk 17,21). Uskrsli Isus je rekao učenicima: „Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u „silu odozgor" (Lk 24,49). Isus kaže da Kraljevstvo Božje silni ili silnici osvajaju: „Kraljevstvo Božje silni osvajaju“ (Mt 11,12). Mi odmah pomislimo da Kraljevstvo Božje osvajaju oni koji se trude, rade, dan noć mole, asketski žive, koji se odriču svega i svačega. Smijem reći da to nije istina. Silni ili silnici su oni koji su spremni obući se u silu odozgo; OBUĆI SE U SILU DUHA SVETOGA, „OBUĆI NOVOGA ČOVJEKA“ ISUSA KRISTA. Sjetimo se kako su Apostoli ušli u Kraljevstvo Božje. Nije se to dogodilo nekim njihovim nastojanjima i trudom, nego POSLUŠNOŠĆU ISUSU KRISTU. On im je rekao: „Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u „silu odozgor" (Lk 24,49). Oni su bili okupljeni u dvorani Posljednje večere s Isusovom Majkom i čekali dok „se ne obuku u silu odozgo". Kao što čitamo u Djelima apostolskim, iznenada se na to mjesto spustio snažni vjetar, te ognjeni jezici siđoše na svakog od nazočnih. Oni su se tada „obukli“ u silu Duha Svetoga i tek nakon tog čina, puni Duha Svetoga iziđoše i počeše propovijedati na različitim jezicima da je Isus Krist, Sin Božji, koji je umro i uskrsnuo (usp. Dj 2, 1-4). Duh Sveti, koji je s Ocem i Sinom stvorio svemir, koji je vodio povijest izraelskog naroda i govorio po prorocima, koji je u punini vremena surađivao u našem otkupljenju, spasenju, na Duhove je sišao na Crkvu i učinio je misionarskom, pozvavši je da naviješta svim narodima pobjedu Božje ljubavi nad grijehom i smrću.

 

Šta je s nama danas?

Ako je onda Kraljevstvo Božje gdje su Duh Sveti i Isus, onda se postavlja pitanje, šta je s nama danas? Božje Kraljevstvo je među nama! Zašto mi onda nismo to otkrili, upoznali, obukli se u silu odozgo? Zato što to to malo tko hoće, a nitko to i ne traži. Mi se trudimo da otkrijemo komad kruha, zaradimo novac, kupimo odijelo, automobil… ali malo se tko trudi „obući u snagu odozgo“, u snagu Dauha Svetoga, u novoga čovjeka – Isusa Krista. Zaboravili smo da nam je Isus upravo to prvo stavio pred oči: „Tražite najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za sebe“. (Mt.6.33-34).

 

Duh Sveti je duša Crkve, duša svakog kršćanina

Crkva bi bez Duha Svetoga bila neki ideološki pokret, dobro uređena društvena institucija, humanitarna organizacija. Takvom je zapravo i smatraju oni koji je ne promatraju očima vjere. Ne zaboravimo da nema Crkve i da se ne može govoriti o Crkvi bez Duha Svetoga. U njezinoj pravoj naravi kao i u njezinoj istinskoj povijesnoj prisutnosti, Crkvu neprestance oblikuje i vodi Duh njezina Gospodina, Duh Isusa Krista. Crkva je tamo gdje je Duh sveti i Isus Krist. Zato je kršćanin bez Duha Svetoga bez ičega i svaki dan sve više tone u crnom zlu.

 

Kršćanstvo nije hobi

Tamo gdje se kršćani nisu „obukli“ u silu odozgo, u snagu Duha Svetoga, tamo su neki „mlaki“ kršćani. Takvim kršćanima je kršćanstvo neke vrste „svojevrsni hobi“ pa svako malo oni odu u neku crkvu, pomole se, uključe se u poneku crkvenu proslavu. Ostaj pitanje: 'Jel to kršćanski život za koji je Isus umro na križu?

 

Novi život u Isusu Kristu

Ne zaboravimo: Isus je u potpunosti živio za Boga. Sve je dao, cijeli život. Tako i mi kršćani, kada se obučemo u „silu odozgo“, u silu Duha Svetoga, on zahvaća cijeli naš život, u popunosti živimo jedan novi život, život što ga daruje Duh Sveti, što bi sveti Pavao rekao: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za meine“ (Gal 2, 20). To je dar našega krštenja - „novi život u Isusu Kristu:  „Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive - u ispraznosti pameti njihove: zamračena uma, udaljeni od života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova. Sami su sebe otupili i podali se razvratnosti da bi u pohlepi počinjali svaku nečistoću. Vi pak ne naučiste tako Krista, ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu: da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, (Adama) koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svoje pameti i obući novog čovjeka, (Isusa Krista) po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine“ (Ef, 17-24).

 

Treba se obući – zaodjenuti u odijelo Božje ljubavi

Zaodjenite se dakle – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost 13te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! 14A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva. 15I mir Kristov neka upravlja srcima vašim – mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite!
16Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu! 17I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu!“ (
Kol, 3, 12-17).

 

Današnji čovjek pokušava sam sebe“opravdati“

Za današnjeg čovjeka može se reći da nije on više onaj čovjek koji vjeruje da treba upravo on opravdanje pred Bogom, nego je prema današnjem čovjeku Bog taj koji se treba opravdati pred svim tim strašnim situacijama i događanjima u svijetu, pred bijedom ljudkoga stvorenja koje i dalje ratuje, ubija, siluje, drugoga iskorištava, uskraćuje mu osnovna prava i plaću. Bog je za sve to odgovoran. Čovjek pokušava sam sebe opravdati od svoje odgovornosti, Boga pozvati na odgovornost, umjesto da on pred Bogom i s Bogom bude odgovorna osoba, čovjek ljubavi.

 

Kako je Bog mogao dopustiti da se dogodi nešto takvo?

Ana, kći Bilija Grahama, poznatog američkog propovjednika, koja je tako odrasla uz Bibliju i Božju riječ, je intervjuirana u vezi s terorističkim napadom i tragedijom u New Yorku 11. rujna 2001. godine (kada su dva zrakplova udarila u Svjetski trgovački centar (WTC) na Manhattanu u New Yorku, po jedan u svaki neboder, ubrzo nakon čega su se oba nebodera srušila) - voditeljica je odmah postavila Ani prvo pitanje: Kako je Bog mogao dopustiti da se dogodi nešto takvo?

Anne Graham je dala zadivljujući odgovor:

- Vjerujem da je Bog duboko rastužen ovom tragedijom, baš kao što smo i mi sami, ali mi sami smo mu odavno rekli da se udalji od naših škola, od naše vlade i iz naših života. A budući da je On pažljiv i poštuje naše odluke, mirno se udaljio. Kako možemo očekivati da će nam Bog dati svoj blagoslov i zaštitu ako smo mu rekli da nas ostavi na miru?

Onda je rečeno da nikakve molitve ne želimo u školama,  mi smo se s tim složili. Zatim je netko rekao: Bolje je ne čitati Bibliju u školama. Bibliju koja kaže: “Ne ubij, ne kradi, ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga”, a mi smo se i s tim složili. Zatim je netko rekao da je bolje da nastavnici i ravnatelji ne kažnjavaju djecu kada se ne ponašaju korektno. Mi smo se i tada složili. Kasnije je netko opet rekao: “Dopustimo našim kćerima da abortiraju ako to žele, a to nećemo reći njihovim roditeljima.” I s time smo se složili. Zatim je neki mudrac iz pedagoškog savjeta škole rekao: “Budući da su dječaci uvijek dječaci i to će oni svejedno učiniti, dajmo im onoliko prezervativa koliko traže, da bi se mogli zabavljati koliko žele, ali nećemo reći njihovim roditeljima da su prezervative dobili u školi.” Opet smo se složili. Poslije toga netko je rekao: “Tiskajmo revije sa slikama golih žena i to nazovimo divljenjem ljepoti ženskog tijela.” Opet smo rekli da je i to u redu. Kasnije je netko drugi otišao korak dalje i tiskao fotografije gole djece i sljedećim korakom ih stavio na Internet. Mi smo rekli “Dobro”, jer oni imaju pravo na slobodu riječi. Zatim je industrija zabave rekla: “Napravimo TV programe i filmove koji potiču blasfemiju, nasilje i seks. Snimajmo glazbu koja potiče na droge, ubojstva, samoubojstva, sotonske sadržaje.” Mi smo tada odgovorili: “Ma to je samo zabava, nema tu nikakvih posljedica i tako nitko ništa ne uzima za ozbiljno i zato idemo naprijed, naprijed…” Sada se pitamo zašto naša djeca nemaju savjesti. Zašto ne razlikuju dobro od lošega? I zašto se usuđuju ubijati različite od sebe, svoje kolege iz razreda ili sebe same?

Odgovor je jednostavan: “Žanjemo ono što smo posijali.”

 

Drugi slučaj

Jedan student je pročitao kako je u u učionicu neki manijak ubio jednu djevojčicu iz vatrenog oružja, postavio je pitanje Bogu: “Dragi Bože, zašto nisi spasio malu djevojčicu ubijenu u učionici? Srdačni pozdrav, zabrinuti student.”

I uslijedio je odgovor:

“Dragi zabrinuti studentu, u škole mi nije dopušteno ući. Srdačni pozdrav, tvoj BOG.”

Nerazumljivo je i smiješno je, kako ljudi bez razmišljanja stavljaju Boga beskrajno daleko od sebe i kako se onda čude što svijet ide u pakao. Zanimljivo je kako ljudi vjeruju onome što pišu novine a kako se protive onome što piše Biblija.

Čudno je kako svi žele ići u raj, ali u isto vrijeme ne žele vjerovati, ne žele misliti i ne žele činiti ništa od onoga što kaže Biblija. Neshvatljivo je kako netko kaže: “Vjerujem u Boga”, a ipak slijedi Sotonu.

Neshvatljivo je kako smo brzi u osuđivanju, ali ne prihvaćamo biti suđeni. Nepojmljivo je kako smo odlučni u slanju tisuću viceva e-mailom ili SMS-om, ali kada se radi o porukama koje govore o Bogu, uglavnom dvaput promislimo prije nego što odlučimo sudjelovati. Teško je shvatljivo kako besramni, sirovi, vulgarni i dvosmisleni sadržaji slobodno plove Mrežom, dok su javne rasprave o Bogu u školi ili na radnom mjestu uglavnom zaustavljene ili štoviše zabranjene zakonom. Bizarno je da se netko može “zapaliti” za Krista u nedjelju, otići na misu, dok je On nevidljiv u njegovu životu u ostale dane tjedna, mada za sebe tvrdi da je vjernik. Teško je shvatljivo da smo više zaokupljeni time što će ljudi misliti o nama, nego što će Bog misliti i reći (o nama).

 

Nema spasenja čovjeku i čovječanstvu bez Isusa Krista

Za današnjeg čovjeka može se reći da nije on više onaj čovjek koji vjeruje da treba upravo on opravdanje pred Bogom, nego je prema današnjem čovjeku Bog taj koji se treba opravdati pred svim ogađanjima u svijetu. Prema današnjem čovjeku sve religije, kultovi, razna filozofska učenja kao joga i slično (takozvani sinkretizam) vode k Bogu i on ne treba Isusa Krista, ne treba svetu misu, sakramente. Za njega je sve to jedno te isto.

Postavlja se onda pitanje: Zašto bi netko pokušao uvjeriti ljude da prihvate kršćansku vjeru, kada se mogu spasiti bez toga? I drugo: ako vjera i naše spasenje nisu međusobno povezani, sama vjera gubi na snazi ili motivaciji jednoga vjernika. Ako ima onih koji se mogu drugačije spasiti, u konačnici nije jasno zašto bi sam kršćanin bio obvezan zahtjevima kršćanske vjere i njezina morala. Normalno da to danas muči i zbunjuje same kršćane i ne samo da ih to muči, nego su mnogi postali nesigurni i problematični u svojemu življenju i mišljenju.

Treba jasno reći: Nema spasenja nikome bez Isusa Krista. U Kristu je Bog doslovce zadobio ili pokazao svoje lice i glas, u njemu su i život i smrt i to  jednoga konkretnog čovjeka postali autentičan (stvaran) komentar Božje volje. Iz isusova života dade se iščitati Božja volja. Božja je volja spasenje čovjeka, svih ljudi i, svakoga od nas.

Po Isusu, koji je postao čovjekom, spustila se snaga Božja na zemlju, snaga koja je stvorila ovaj svijet i čovjeka. Po Isusu Kristu se otvorila svima nama mogućnosti ponovnog i živog zajedništva s Bogom. Otac je poslao Sina svoga da nas spasi od grijeha: "Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega“ (Iv 3, 16-18).

 

Nove obavijesti za idući tjedan

- Vjeronauk: Vjeronauk za prvopričesnike je u subotu, 17. 10. 2020. u 10.00 sati u Baselu

Srijeda, 14. 10. 2020. - misa i krunica

MISA i zajednička molitva krunice bit će u srijedu, 14. 10. 2020. u 19.30 sati u Baselu u sklopu listopadske pobožnosti.

- Mise u nedjelju, 18. 10. 2020.

Basel u 8.00 sati - za sve one koji rado žele doći na misu u 8.00 sati
Basel u 9.30 sati - Riehen i Basel s poštanskim brojem 4058; 4057; 4052
Basel u 11.00 sati - ostali dio vjernika iz Basela i okolica Basela - kao što su Allschwil, Oberwil, Binningen
Liestal u 13.00 sati