Mise su danas:
U Baselu u 11.00 sati
U Liestalu u 13.00 sati
Misna čitanja
Prvo čitanje: Iz 45, 1.4-6
Primih za desnicu Kira da pred njim oborim narode!
Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin o Kiru, pomazaniku svome: »Primih ga za desnicu da pred njim oborim narode i raspašem bokove kraljevima, da rastvorim pred njim vratnice, da mu nijedna vrata ne budu zatvorena. Radi sluge svog Jakova i Izraela, svog izabranika, po imenu ja te pozvah, imenovah te premda me znao nisi. Ja sam Gospodin i nema drugoga; osim mene Boga nema. Iako me ne poznaš, naoružah te: nek se znade od istoka do zapada da izvan mene sve je ništavilo: Ja sam Gospodin i nema drugoga!«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 96, 1.3-5.7-10a.10c
Pripjev: Dajte Gospodinu slavu i silu!
https://youtu.be/A5uTN8VGo6w?si=7uBv4lfI-QssNvCM
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!
Pjevaj Gospodinu, sva zemljo!
Kazujte poganima njegovu slavu,
svim narodima čudesa njegova!
Velik je Gospodin, hvale predostojan,
strašniji od svih bogova!
Ništavni su svi bozi narodâ,
a Gospodin stvori nebesa!
Dajte Gospodinu, narodna plemena,
dajte Gospodinu slavu i silu!
Dajte Gospodinu slavu imena njegova!
Prinesite žrtvu i uđite u dvorove njegove!
Poklonite se Gospodinu u sjaju svetosti njegove!
Strepi pred njim, sva zemljo!
Nek se govori među poganima:
»Gospodin kraljuje, narodima pravedno upravlja.«
Drugo čitanje: 1Sol 1, 1-5b
Spominjemo se vaše vjere, ljubavi i nade.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
Pavao, Silvan i Timotej Crkvi Solunjanâ u Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu. Milost vam i mir! Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama spominjući se vaše djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim. Svjesni smo, braćo od Boga ljubljena, vašeg izabranja jer evanđelje naše nije k vama došlo samo u riječi nego i u snazi, u Duhu Svetome i mnogostrukoj punini.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja: Fil 2, 15d. 16a
Svijetlite kao svjetlila u svijetu držeći riječ Života.
Evanđelje: Mt 22, 15-21
Podajte caru carevo, a Bogu Božje.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Odoše farizeji i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: »Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?«
Znajući njihovu opakost, reče Isus: »Zašto me iskušavate, licemjeri? Pokažite mi porezni novac!« Pružiše mu denar. On ih upita: »Čija je ovo slika i natpis?« Odgovore: »Carev.« Kaže im: »Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.«
Riječ Gospodnja.
EvangeliumMt 22, 15–21
Gebt dem Kaiser, was dem Kaiser gehört, und Gott, was Gott gehört
Aus dem heiligen Evangelium nach Matthäus.
In jener Zeit kamen die Pharisäer zusammen und beschlossen, Jesus mit einer Frage eine Falle zu stellen. Sie veranlassten ihre Jünger, zusammen mit den Anhängern des Herodes zu ihm zu gehen und zu sagen: Meister, wir wissen, dass du die Wahrheit sagst und wahrhaftig den Weg Gottes lehrst und auf niemanden Rücksicht nimmst, denn du siehst nicht auf die Person. Sag uns also: Was meinst du? Ist es erlaubt, dem Kaiser Steuer zu zahlen, oder nicht? Jesus aber erkannte ihre böse Absicht und sagte: Ihr Heuchler, warum versucht ihr mich? Zeigt mir die Münze, mit der ihr eure Steuern bezahlt! Da hielten sie ihm einen Denár hin. Er fragte sie: Wessen Bild und Aufschrift ist das? Sie antworteten ihm: Des Kaisers. Darauf sagte er zu ihnen: So gebt dem Kaiser, was dem Kaiser gehört, und Gott, was Gott gehört!
Duhovna misao
Draga braćo i sestre!
I danas vrijedi biti čovjek, biti kršćanin, biti Krist, biti čovjek «stvoren na sliku Božju», biti svaki dan sve sličniji Isusu Kristu i suobličavati se svaki dan Njemu. Svaki dan «vraćati sebe samoga Bogu» i darivati mu se. Tko to uspije, postigao je sve. Uzalud nam sve, ako to ne postignemo. Čovjek je velika tajna. Tajna ili otajstvo čovjeka otkriva nam se ponovno u punini tek u susretu s Isusom Kristom. Samo u njemu čovjek ostvaruje svoje puno postojanje na ovoj zemlji, jer čovjek u Njemu ponovno postaje istinita "Božja slika", "živa duša", čovjek. Susret s Isusom Kristom je uvijek susret sa samim sobom i sa sviješću zašto smo na ovom svijetu i da vrijedi biti čovjek i danas.
Naučiti cijeniti druge, promatrati druge oko sebe očima kojima ih promatra sam Isus Krist; ljubiti druge kao što ih Krist ljubi - znači odražavati Božju sliku koju je Bog u naša srca utisnuo kada nas je stvarao. „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka" (Post 1, 27). Slika označuje usku i blisku povezanost s Bogom. Po tome možemo reći: Čovjek je Božja prisutnost u stvorenom svijetu. Mnogi nisu svjesni da su dragocjeni, vrijedni, da ih Bog ljubi, da ih je iz ljubavi i za ljubav stvorio. Mnogi su tako u životu nesigurni, nestabilni, nemaju samopouzdanja. Reci im: Vrijedan si! Dragocjen si u Božjim očima! Dopusti Bogu da te gleda i gleda i prepoznat ćeš sebe u tom Božjem pogledu i vidjet ćeš kako te Bog razumije i ljubi.
I danas ovaj svijet najviše čezne za čovjekom
Diogen iz Sinope, grčki filozof koji je živio kao prosijak u Ateni i Korintu, o njemu su sačuvane mnoge anegdote. Jedna od njih je: Jednom prilikom Diogen se, u sred dana - u podne, sa upaljenim fenjerom (Laterne), šetao po trgu (Stadtplatz) tražeći nešto. Kada su ga upitali šta traži, odgovorio im je: "Tražim čovjeka".
Svako vrijeme traži «čovjeka» - čovjeka poput Isusa Krista, čovjeka koji donosi Boga, Božju ljubav i Mir. Ovaj svijet nam je «ukrao Boga» a ponudio nam igračke: automobil, kuću, novčanik, modu, šminku, ratovanje, ubijanje, terorizam, nasilje, strah od drugoga, bezboštvo… Malo tko razmišlja o životu. Prođe brzo ovaj naš ljudski vijek i malo se tko pita: Tko sam ja? Zašto sam ja na ovoj zemlji?
Šta je čovjek?
Velika je tajna čovjek! Najveći umovi i velikani svih stoljeća pokušavali su otkriti i definirati tajnu čovjeka. Sve te definicije o čovjeku kažu tek ponešto, ali nikako ne sve. Sve to pokazuje da je čovjek zaista velika tajna i čovjeka kao stvorenje samo za sebe, ne možemo niti shvatiti niti definirati.
Tajnu čovjeka možemo shvatiti samo u povezanosti s Bogom
Psalmist se u čudu pita: (Gospde Bože) - "Što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohađaš?" (Ps 8, 6) Spominjati se nekoga, pohoditi nekoga u biblijskom jeziku znači s ljubavlju ga zaogrnuti, zagrliti, poštivanjem ga okružiti, u svoj vlastiti život ga uključiti. Tajnu čovjeka možemo shvatiti samo u povezanosti s Bogom. Kad je Bog kod stvaranja čovjeka nazvao „svojom slikom“, dao nam je odgovor „Tko je i šta je čovjek“, za razliku od filozofije koja nam otkriva i Boga i čovjeka onako kako ih otkriva ili vidi ljudski um.
Čovjek je Božja prisutnost u stvorenom svijetu
Biblija pojavu čovjeka na zemlji uvijek povezuje s Bogom. Svećenička predaja u izvještaju o stvaranju čovjeka donosi: "na svoju sliku stvori Bog čovjeka" (Post 1, 27). Slika označuje usku i blisku povezanost s Bogom. Po tome možemo reći: Čovjek je Božja prisutnost u stvorenom svijetu.
Čovjek nosi u sebi BOŽJU SLIKU
Psalmist zanosnim riječima odgovara na postavljeno pitanje: Što je čovjek? I nastavlja pjevati: "Ti ga, (Bože), učini malo manjim od Boga (od anđela), slavom i sjajem njega okruni. Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podloži: ovce i svakolika goveda, i zvijeri poljske k tome, ptice nebeske i ribe morske, i što god prolazi stazama morskim." (Ps 8, 6-9) Psalmista ostaje zadivljen nad ljepotom i skladom Božjih stvorenja, ali istče kako čovjek sve to nadvisuje, sva stvorenja on nadvisuje. On je mali bog. Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podloži, slavom i sjajem njega okruni… Čovjek nosi u sebi BOŽJU SLIKU. On je Božji duh na zemlji i nemoguće je shvatiti čovjeka i biti čovjek bez njegova odnosa s Bogom.
Današnje evanđelje
Prijeđimo sada na današnje evanđelje. Farizejski učenici i herodovci (pristaše kralja Heroda) žele Isusa uhvatiti u riječi i optužiti ga za izgovorene riječi, te ga tako upitaše: »Učitelju! Znamo da si istinit, te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?« Znajući njihovu opakost, prevaru, reče Isus: »Zašto me iskušavate, licemjeri? Pokažite mi porezni novac!« Pružiše mu denar. On ih upita: »Čija je ovo slika i natpis?« Odgovore: »Carev.« Kaže im: »Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.«
Središnja poruka današnjeg evanđelja
Isus jednostavno odgovara svojim protivnicima i to s iznenađujućim političkim realizmom: 'Porez se caru mora platiti, jer car ne može voditi državu bez poreza, i zbog toga je na poreznom novčiću utisnut njeegov lik i natpis. "Vratite carevo caru, a Božje Bogu." Morali su se Isusovi protivnici upitati: a šta to mi trebamo dati - VRATITI BOGU?
Upravo je to pitanje središnje pitanje današnjeg evanđelja. Isus gledajući novčić i carev lik na novčiću kao da pita svoje protivnike: 'Jeste li vi svjesni da je Bog vas stvorio na svoju sliku i da je kod stvaranja utisnuo u vaša srca SVOJ LIK. Jeste li svjesni kome vi pripadate?
Vi ste svoj život sveli na mržnju prema okupatoru, na porez, na strah od cara, na iskušavanje i mene samoga... Jel' se vaše srce udaljilo od Boga Stvoritelja? Kao što trebate novčić vratiti caru, jer je njegov lik utisnut na novčiću, tako se i vi sami trebate sebe svaki dan DAVATI - „VRATITI“ Bogu, svome Stvoritelju, jer je njegov lik utisnut u vaša srca i njemu dugujete svoje živote i svoje postojanje.
Čovjek može vidjeti samoga sebe samo u Isusu Kristu
Čovjek je stvoren na "sliku Božju". Novi zavjet nam otkriva da je samo Isus Krist, "trajni lik Božji" (Fil 2, 6), "slika Boga nevidljivoga, prvorođenac prije svakog stvorenja" (Kol 1, 15). U Kristu je i slika čovjeka kojega je Bog htio na ovoj zemlji. Čovjek može sebe vidjeti najbolje u Isusu Kristu. Čovjek je čovjek, ako je Krist. "Čovjek je biće stvoreno od Boga da postane osoba u Kristu", - veli sv. Grgur Nicejski.
Oblikujmo sami sebe u Isusu Kristu
Sada bolje shvaćamo poruku današnjeg evađelja koja glasi: VRATITE SEBE BOGU! VRATIETE SE BOGU! OBRATITE SE! Suobličite se Isusu Kristu, živite u Isusu Kristu, duhovno se obnavljajte i rastite u Isusu Kristu - sve do dana – "dok se Krist ne oblikuje u vama" (Gal 4, 19), dok svi ne prispijemo do jedinstva mjere uzrasta punine Kristove" (Ef 4, 13), da svaki čovjek dođe do savršenstva u Kristu (Kol 1, 28), da Krist u nama živi (Gal 2, 20). Naš napor i trud treba biti upravljen samo na ovo: "dok se Krist ne oblikuje u (meni) u vama." (Gal 4, 19).
Susret s Isusom Kristom, uvijek je susret sa samim sobom
«Bože, svugdje sam te tražio, a ti si bio u meni.» Čovjek je velika tajna. Tajna ili otajstvo čovjeka otkriva nam se ponovno u punini tek u susretu s Isusom Kristom. Samo u njemu čovjek ostvaruje svoje puno postojanje na ovoj zemlji, jer čovjek u Njemu ponovno postaje istinita "Božja slika", "živa duša", čovjek. Do takvoga iskustva došao je i sv. Augustin koji je sam uskliknuo: «Bože, svugdje sam te tražio, a ti si bio u meni.»
Upitajmo se danas: Tko sam ja?
Pred nama je Duhovna obnova. Mnogi misle da njima ne treba duhovna obnova. Tako misle, jer malo ljube i sebe i Boga i drugoga.
Pročitaj priču i provjeri znaš li ti odgovor na ovo pitanje: Tko si ti?
Neka se žena borila sa smrću. Iznenada je imala osjećaj da je došla u Nebo i da se nalazi pred sudačkom stolicom.
„Tko si ti?“ upita je Glas.
„Ja sam gradonačelnikova žena“, odgovori ona.
„Nisam te pitao čija si žena“, nego tko si ti.
„Ja sam majka četvero djece.“
„Nisam te pitao čija si majka, nego tko si ti.“
„Ja sam učiteljica.“ „Nisam te pitao što si po zanimanju, nego tko si ti.“
„Ja sam kršćanka.“ „Nisam te pitao koje si vjere, nego tko si ti.“
„Ja sam ona koja je svaki dan išla u crkvu i uvijek pomagala siromašnima.“
„Nisam te pitao što si činila, nego tko si ti.“
Tako je to išlo dalje. Štogod odgovorila, činilo se da nije dala zadovoljavajući odgovor. Vraćena je na zemlju. Kad se oporavila od bolesti, odluči pronaći tko je zapravo ona.
Ništa nam nije istodobno - ni bliže ni dalje - nego istina o nama samima. Kad si se ti zadnji put upitao: „Tko sam ja?“ Ne čija sam žena, čija sam majka, što sam po zanimanju i koje sam vjere. Nego - tko sam doista ja?
Nemojmo čekati sudačku stolicu da bismo pokušali odgovoriti na to pitanje. (Iz knjige „Pričaj mi priču“ autorica Majde Rijavec i Dubravke Miljković. Izdavač: Ljubičasti šešir)
Što nas priječi da iskusimo Božju ljubav i budemo sretni?
Čini mi se da je najveća zapreka naša ograničenost, ograničenost našeg pogleda, gdje mi oko sebe vidimo samo sebe, svoje poteškoće, probleme, strahove ili ono što imamo i mislimo da je to sve. Bog gleda drugačije i mislim da je jako važno da dopustimo Bogu da nas gleda i gleda i da prepoznamo sami sebe u tom Božjem pogledu i vidjet ćemo kako nas Bog razumije, kako shvaća naše teškoće, probleme pa i samu našu grešnost. Taj pogled nije nasilan, nije prijetnja... Taj pogled je pogleda Križa, pogled Ljubavi koja nas razumije zove u svoj zagrljaj i na kraju tom Božjem pogledu ćemo reći – poput Marije: “Da!”
Reci danas samom sebi: Lijepo je biti čovjek, čovjek koji slijedi Isusa Krista i živi svoj život po njegovu primjeru. Lijepo je biti čovjek, čovjek koji prihvaća Boga, Boga koji ga voli, koji mu uzvraća ljubav i povjerenje kako bi čovjek mogao ljubiti sebe i drugoga.
Neka nam Djevica Marija, koja se nije bojala reći "da" Gospodinovoj riječi, uvijek bude uzor i put, vodič kroz život. Učimo od Majke Gospodnje i naše Majke biti ponizni, a u isto vrijeme i hrabri, jednostavni, pametni, blagi, jaki, ustrajni u molitvi i nedjeljnoj misi i sve to opet snagom Istine koja je Bog, ižaravajući sjaj Božjeg lika kojeg je sam Stvoritelj utkao, utisnuo u naše srce kod stvaranja. Amen!