3. nedjelja kroz crkvenu godinu C - 23. 01. 2022.

Misna čitanja

Prvo čitanje: Neh 8, 2-4a. 5-6. 8-10

Čitanje Knjige Nehemije

U one dane: Svećenik Ezra donese Zakon pred zbor ljudi, žena i sviju koji su bili sposobni razumjeti ga. I na trgu koji je pred Vodenim vratima čitao je knjigu od ranoga jutra do podneva, pred ljudima i ženama i svima koji su mogli razumjeti. Sav je narod pozorno slušao knjigu Zakona.
Književnik Ezra stajaše na drvenu besjedištu koje su podigli za tu zgodu. Otvori knjigu naočigled svemu narodu jer je bio poviše od svega naroda a kad ju je otvorio, sav narod ustade. Tada Ezra blagoslovi Gospodina, Boga velikoga, a sav narod podignutih ruku odgovori: »Amen! Amen!« Potom kleknu i poklone se pred Gospodinom, licem do zemlje.
I čitahu iz knjige Božjeg zakona po odlomcima i razlagahu smisao da narod može razumjeti što se čita.
Potom namjesnik Nehemija, svećenik-književnik Ezra i leviti koji poučavahu narod rekoše svemu narodu: »Ovo je dan posvećen Gospodinu, Bogu vašemu! Ne tugujte, ne plačite!« Jer sav narod plakaše slušajući riječi Zakona. I još im reče Nehemija: »Pođite i jedite masna jela, i pijte slatko, i pošaljite dio onima koji nemaju ništa pripremljeno, jer ovo je dan posvećen našem Gospodinu. Ne žalostite se! Jer radost Gospodnja vaša je jakost.«

Riječ Gospodnja

 

 

Pripjevni psalam -  19

Riječi tvoje, Gospodine, duh su i život.

Savršen je Zakon Gospodnji
– dušu krijepi;
po-uzdano je svjedočanstvo Gospodnje
– neuka uči.

Prava je naredba Gospodnja
– srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja
– oči prosvjetljuje.

Neokaljan strah Gospodnji
– ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodnji
– svi jednako pravedni.

Riječi ti usta mojih omiljele
i razmišljanje srca moga pred licem tvojim.
Gospodine, hridi moja, otkupitelju moj!

 

 

Drugo čitanje: 1 Kor 12, 12-30

Čitanje Prve poslanice svetog Pavla apostola Korinćanima

Vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi.

Braćo: Kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo – tako i Krist. Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi.
Rekne li noga: »Nisam ruka, nisam od tijela«, zar zbog toga nije od tijela? I rekne li uho: »Nisam oko, nisam od tijela«, zar zbog toga nije od tijela? Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh? A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio. Kad bi svi bili jedan ud, gdje bi bilo tijelo? A ovako, mnogi udovi – jedno tijelo! Ne može oko reći ruci: »Ne trebam te«, ili pak glava nogama: »Ne trebam vas.« Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji. A udove koje smatramo nečasnijima okružujemo većom čašću. I s nepristojnima se pristojnije postupa, a pristojni toga ne trebaju. Nego, Bog je tako sastavio tijelo da je posljednjem udu dao izobilniju čast da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge. I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi.
A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi.
I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici. Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi učitelji? Zar svi čudotvorci? Zar svi imaju dare liječenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumače?

Riječ Gospodnja

 

 

Pjesma prije Evanđelja: Lk 4, 18

Gospodin me posla blagosvjesnikom biti siromasima i proglasiti sužnjima oslobođenje.

 

 

Evanđelje: Lk 1,1-4; 4,14-21

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Danas se ispunilo ovo Pismo.

Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.
U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.
I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije.

On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: »Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima,
proglasiti sužnjima oslobo-đenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.« Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.«

Riječ Gospodnja

 

Duhovna misao

 

Crkva je kao ljudsko tijelo, čija je glava Krist!

Crkvu se shvaća kao tijelo, čija je glava Krist, i koja tvori zajedno s njim jedno tijelo, Crkvu. Crkva Isusa Krista je središte duhovnog prostora u kojemu se danas odvija pomirenje između Boga i čovjeka, a koje je započelo s Isusom Kristom po kojemu mu nas je Bog pomirio sa sobom. Crkva je tako duhovni prostor u kojemu se ponovno uspostavlja i živi odnos između Boga i čovjeka, čovjeka koji je narušio taj odnos.

 

Ljudi „bez glave“

Draga braćo i sestre!
Uz glavnu gradsku aveniju, Michigan avenue, u Grant parku u Chicagu, postoji skup skulptura pod nazivom Agora i sastoji se od 106 tijela bez glave, visokih gotovo tri metra, izrađenih od lijevanog željeza. Postavljene su 2006. godine. Umjetničko ime potječe od grčke riječi agora: mjesto susreta. Jedna od najpoznatijih svjetskih umjetnica u Poljskoj, umjetnica Magdalena Abakanowicz darovala je skulpturu gradu Chicagu.  Rođena u plemićkoj obitelji nedaleko od Varšave 1930 godine. Bila je duboko pogođena događajima Drugog svjetskog rata kao i četrdesetpetogodišnjom sovjetskom diktaurom i dominacijom. U svojim dnevnicima piše da je „živjela u vremenima koja su bila izvanredna zbog različitih oblika kolektivne mržnje i kolektivne hvale. Marševi i povorke bili su iskazi obožavanja velikih vođa koji su se ubrzo pokazali kao masovne ubojice. Bila sam opsjednuta slikom gomile... Činilo mi se da pod ljudskom glavom, instinkti i emocije nadjačavaju intelekt bez da smo mi toga svjesni.“
Umjetnica, koja je odrasla promatrajući mržnju čovječanstva tijekom Drugog svjetskog rata, navodi da se njezina umjetnost temelji na strahu od gomile koju opisuje kao „tijelo (bez glave), bez mozga, koji djeluje na zapovijed, obožava na zapovijed i mrzi na zapovijed.“

Magdalena je rekla za New York Times 1992. godine da je razdoblje cijelog 20. stoljeća obilježeno ljudima «bez glave». „Najveće pitanje i najveća misterija je naše ljudsko postojanje: smisao ili bezsmisao našega postojanja. Budući da mnogi nisu koristili glavu za razmišljanje, milijuni ostadoše bez glava. Stoljeće koje ga slijedi, a to znači - danas naše stoljeće - nastalo je na mnogim «promašajima» prošlog stoljeća. Vrijeme bezboštva, moralnih nastranosti i praznih duša ostavlja iza sebe ljude bez glave i bez smisla. Papa Ivan Pavao II. dobro to proročki rekao u Irskoj i Ircima još 1979., a i našem vremenu: „Društvo koje je izgubilo svoja viša vjerska i moralna načela postat će lak plijen za manipulaciju i dominaciju od strane snaga koje će, pod izgovorom većih sloboda, porobiti… još više.“

Crkva je kao ljudsko tijelo, čija je glava Krist!

Među biblijskim čitanjima današnje liturgije je i poznati tekst Prve poslanice Korinćanima u kojem sveti Pavao uspoređuje Crkvu s ljudskim tijelom. Tako Apostol piše: „Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist. Ta u jednom Duhu (Duhu Svetom) svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni“ (1 Kor 12,12-13). Crkvu se shvaća kao ljudsko tijelo, čija je glava Krist, i koja tvori zajedno s njim jedno tijelo: Crkvu.

Isus je «glava Crkve»

On (Isus Krist) je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak» (Kol 1,18). Ova slika o Isusu je uzeta iz anatomije čovjeka. Glava je nadzorni centar čitavog tijela. Ona je za tijelo isto što i mikroprocesor za računalo (mikroprocesor kontrolira logiku približno svih digitalnih strojeva, od radio-sata do struktura za ubrizgavanje goriva za automobile…) Glava kontrolira, nadzire, usmjerava i upravlja svim tjelesnim djelatnostima i funkcijama. Život i njegove aktivnosti ne bi se mogli odvijati bez glave.

Kao «Glava Crkve» Isus Krist može jedini upravljati našim mislima, ljubavlju i svim onim što činimo. «Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste (grijehu) i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu!» (Kol 3, 2-3. 17).

Nema Crkve, nema kršćanina ako Isus Krist nije glava i Crkvi i opet svakom kršćaninu pojedinačno. Crkva (svi kršćani) i pojedinačno svaki kršćanin može i treba svaki dan sve više URASTATI u Isusa Krista.

Nikada ne smijemo zaboraviti da i danas u Crkvi - kojoj je GLAVA ISUS KRIST - On - Isus Krist - svima nama čita Božju riječ, (pred)slavi svetu misu, dijeli pričest, krštava, krizmava, vjenčava... ne smijemo zaboraviti da nas i danas sam Bog po Isusu Kristu u svetoj misi nastavlja ljubiti i spašavati. Potrebno je – ako smo kršćani – početi MISLITI KRISTOVE MISLI i LJUBITI KRISTOVOM LJUBAVLJU. Bez Isusa Krista kršćani su kao one ljudske statue «bez glave».

Ako je kršćaninu «GLAVA ISUS KRIST»

- Onda on misli Kristove misli i ljubi Kristovom ljubavlju;
- onda je put svakoga kršćanina - PUT KRIŽA;
- onda na njemu počiva DUH SVETI kojim je pomazan i u kojemu živi i vrši svoje poslanje, bilo kao svećenik ili roditelj, mladić ili starac (isti je Duh Sveti);
- onda po Isusu Kristu imamo potpuno poznavanje Boga:
- onda imamo uvijek pred očima njegovu muku i križ, po kojemu možemo razumjeti njegovu poruku uskrsnuća;
- onda znamo da Isus nije došao da bi nam pribavio ugodan i lagodan život, već da nas zapali velikim ognjem božanske Ljubavi koja je sam Duh Sveti;
- onda Duh Sveti kao uganj u nama spaljuje svako zlo;
- onda Duh Sveti u nama plamti za istinu koja je Isus Krist;
- onda tu nema mjesta lažnom miru i kršćanskom životu;
- onda tu nema mjesta da na mržnju uzvraćamo mržnjom;
- onda tu stupa na snagu Kristova riječ: «Učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj (mir) dušama svojim» (Mt 11,29);
- onda spoznajemo da je MIR izvršiti volju Nebeskoga Oca kao što se Isus borio da to učini do kraja. I iz ovog ljudskog iskustva Isus nas može pozvati: «Učite se od mene, … i naći ćete spokoj dušama svojim.» Ali time nam nije obećao da ćemo biti očuvani od borbe i patnje;
- onda razumijemo Isusovu otkupiteljsku smrt na križu u kojoj nas uzima u svoju sinovsku Ljubav prema Ocu Nebeskom i time nam daje udio u samom božanskom životu i istinskoj slobodi; slobodi DJECE BOŽJE;
- onda razumijemo da u svetoj misi ulazimo u žrtvu koju je Isus Krist izvršio na Posljednjoj večeri, na Maslinskoj gori i konačno na križu. Razumijemo zašto se Isus preobrazio u kruh i vino kako bi nam se mogao razdati;
- onda razumijemo da je u svetoj misi smrt preobražena u ljubav. Smrt više ne može biti posljednja riječ;
- onda razmijemo da nema Crkve (niti kršćanina) bez Isusa Krista u kojemu se zajednički možemo spustiti na koljena, da bi se klanjali Bogu Ocu u Duhu i Istini. Sveta misa ili Euharistija i klanjanje neodvojivo pripadaju jedno drugome. U takvom KLANJANJU DOGAĐA SE SJEDINJENJE S BOGOM i JEDINSTVO KRŠĆANA.

Neka nam Djevica Marija pomogne da uzmognemo prepoznati i prihvatiti Božju prisutnost, našega Spasitelja i Spasitelja čitavog ljudskog roda, Isusa Krista kao Glavu svih nas kršćana ili Crkve, da ne bismo bili kršćani „bez glave“. Amen!