Mise danas:
Basel 11.00 sati
Liestal, 13.00 sati
Misna čitanja
Prvo čitanje: Dj 2, 14.22-33
Bijaše nemoguće da grozota smrti njime ovlada.
Čitanje Djela apostolskih
Na dan Pedesetnice ustade Petar zajedno s jedanaestoricom, podiže glas i prozbori: »Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama – njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. David doista za nj kaže: ’Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem. Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš ostaviti dušu u podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga.’ Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo: Nije ostavljen u podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda. Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 16, 1-2a.5.7-11
Pripjev: Pokaži mi, Gospodine, stazu života!
https://youtu.be/IZMTFcvzDRk
Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar.«
Gospodin mi je baština i čaša:
ti u ruci držiš moju sudbinu.
Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima
jer mi je zdesna da ne posrnem.
Stog mi se raduje srce i kliče duša,
pa i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostavit dušu u podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
Pokazat ćeš mi stazu života,
puninu radosti lica svoga,
sebi zdesna blaženstvo vječno.
Drugo čitanje: 1Pt 1, 17-21
Otkupljeni ste dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca bez mane.
Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Ljubljeni: Ako Ocem nazivate njega koji nepristrano svakoga po djelu sudi, vrijeme svoga proputovanja proživite u bogobojaznosti. Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. On bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, ali se očitova na kraju vremenâ radi vas koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude u Bogu.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja: Lk 24,32
Gospodine Isuse, otkrij nam Pisma; ražari nam srce dok nam govoriš!
Evanđelje: Lk 24, 13-35
Prepoznaše ga u lomljenju kruha.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?« A on će: »Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.« A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Riječ Gospodnja.
Duhovna misao
Srce Svetoga pisma je Milosrđe Božje
Prošle nedjelje proslavili smo blagdan Božjega milosrđa. Svoju ljubav ili milosrđe prema čovjeku i čovječanstvu Bog je na savršen i konačan način pokazao u Isusu Kristu, odnosno, u njegovoj smrti na križu i uskrsnuću. To se ostvarilo na Veliki petak i na Uskrs. Ništa drugo nije moglo, tako prljavo i veliko zlo čovječanstva oprati i očistiti, osim snage Božje ljubavi. Spasenje čovječanstva se moglo ostvariti samo BOŽJIM MILOSRĐEM. Zato je sveti Petar Krizolog ustvrdio: "Milosrđe mu je veće od svih djela". Nitko se od nas ne može pouzdati u vlastitu pravednost, nego se samo možemo spustiti na koljena i reći: "Smiluj mi se, Bože, po velikom milosrđu svome" (Ps 51,3).
Isus Krist traži od svih nas «milosrđe prema bližnjemu» i to djelom, riječju ili molitvom. Milosrđe prema bližnjemu moraš pokazivati uvijek i svagdje, ne možeš to izbjegavati niti se izgovarati ili opravdavati.(Dn 742) Krist želi da njegovi štovatelji u tijeku dana izvrše barem jedan čin milosrđa spram bližnjega iz ljubavi prema njemu. Pozvani smo na neprestan rast u milosrđu prema bližnjima. Milosrđe je zapravo središte evanđeoske poruke.
Ovaj dio razmišljanja ne mogu preskočiti, jer bez njega ne možemo razumjeti niti današnje Evanđelje, niti svoje SPASENJE.. "Jer ljubav mi je mila, ne žrtve, poznavanje Boga, ne paljenice" (Hoš 6,6). Riječ je o ključnoj riječi, jednoj od onih koje nas uvode u srce Svetoga pisma. Milosrđe Božje nikada ne smijemo zaboraviti.
Tko god zaboravi na Božje milosrđe, zaboravio je i na svoje SPASENJE.
Isus se pridružuje dvojici učenika na putu u Emaus
Draga braćo i sestre, Evanđelje ove nedjelje - treće Uskrsne - je poznati izvještaj o učenicima iz mjesta Emausa (usp. Lk 24,13-35). U njemu se pripovijeda o dva Kristova učenika koji su na dan subotnji, to jest trećeg dana po njegovoj smrti, tužni i zbunjeni napustili Jeruzalem i zaputili se u obližnje selo koje se zove upravo Emaus. Iznenada, međutim, nisu ih više samo dvojica na putu, već trojica. Isus se pridružuje dvojici učenika i putuje s njima, ali oni ga nisu mogli prepoznati. Čuli su, bez sumnje, glasove o uskrsnuću, jer sami govore: "A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ" (rr. 22-23). Ipak, sve to nije bilo dovoljno da ih uvjeri, jer "njega ne vidješe" (r. 24). Tada Isus, strpljivo, "počevši od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu". Uskrsli tumači učenicima Sveto pismo, nudeći temeljni ključ za njegovo tumačenje, to jest samoga sebe i svoje uskrsno otajstvo: ‘O njemu svjedoče Pisma’ (usp. Iv 5,39-47). Isus je otvorio njihov um da mogu razumjeti Pisma (usp. Lk 24, 45). U međuvremenu su stigli do sela, vjerojatno do kuće jednog od dvojice učenika. Stranac suputnik "kao da htjede dalje" (r. 28), ali zatim, ipak, ostade s njima jer su ga žarko molili: "Ostani s nama" (r. 29).
Ušavši s njima u kuću sjede za stol, blagoslovi kruh i razlomi ga i oni ga u tom trenutku prepoznaše, ali on im iščeznu s očiju, te oni ostadoše puni čuđenja pred tim razlomljenim kruhom, novim znakom njegove prisutnosti. I dvojica se odmah vratiše u Jeruzalem i ispripovjediše drugim učenicima sve što se dogodilo.
Ni dan danas nije točno utvrđeno gdje se nalazi Emaus. Postoje razne pretpostavke, a to upućuje na jedno dublje značenje i upućuje nas na zaključak:
- Emaus je zapravo svako mjesto gdje mi živimo, a na poseban način naše crkve, kuće i obitelji.
- Put koji vodi u Emaus je put svakoga kršćanina, štoviše, životni put svakog čovjeka.
- Uskrsli Isus nam se uvijek želi pridružiti na našim putovima. On i samo On može ponovno zapaliti plamen uskrsne vjere i nade u našim srcima, crkvama, obiteljima.
Uskrsli želi na poseban način ući u naše kuće i obitelji
Danas Uskrsli želi ući u naše kuće, naše obitelji, u naša srca, usprkos tome što su mu naša vrata katkad zatvorena. Jedino On, Uskrsli, može razvaliti ona «grobna vrata» koja sam čovjek često postavlja na vlastite osjećaje, vlastite odnose, vlastita ponašanja. Vrata su to koja nose pečat smrti: podjele, neprijateljstva, mržnje, zavisti, nepovjerenja, ravnodušnosti. Jedino On, Uskrsli, može dati smisao našem životu i ponovno nas pokrenuti i kada smo umorni i kada smo žalosni, kada klonemo duhom i izgubimo i posljednju nadu. «A mi se nadasmo!» To je ono što su iskusila dvojica učenika iz današnjega evanđelja (usp. Lk 24,13-35). Oni govore o Isusu, no s njihova "snuždenog lica" (usp. r. 17) mogu se iščitati neispunjene nade, nesigurnost i malodušnost. Ostavili su svoj rodni kraj da slijede Isusa sa svojim prijateljima i otkrili novu stvarnost, u kojoj opraštanje i ljubav nisu samo više prazne riječi, već na konkretan način dotiču stvarnost. Isus Nazarećanin je učinio sve novim, promijenio im je život. Ali on je sada mrtav i čini se kako je sve svršeno.
Ne zaboravimo: Uskrsli želi na poseban način ući u naše kuće, u naše obitelji, u naše osobne živote!
Razočaranost učenika
U razgovoru učenika s nepoznatim putnikom čuje se: "A mi se nadasmo…" (24,21); vjerovasmo, slijedismo, nadasmo se…, no sada je sve gotovo. Učenici su bili jednostavno razočarani s onim što se dogodilo s Isusom. Mislili su da je sve gotovo. Obuzeo ih je neuspjeh, bezvoljnost, slomljenost. U drami proživljavanja razočaranosti učenika iz Emausa - kao u nekom ogledalu - odražava se situacija mnogih današnjih kršćana. Čini im se da je vjera i nada vjere - promašaj. Tako vjera mnogih kršćana zapada u krizu poradi nekih njihovih iskustava i nadanja. Imaju osjećaj kao da su ostavljeni i napušteni od samoga Gospodina. Takvim osjećajima doprinose i mnoga zla u svijetu, ratovi i slično.
Ostaje pitanje: Šta učiniti kada se tako razočarano osjećamo?
Put čišćenja i sazrijevanja naše vjere u Boga
I naša očekivanja i razočarenja koja nas prate na našem putu u naš Emaus, mogu postati put čišćenja, pročišćavanja i sazrijevanja naše vjere u Boga. Najbolje je da uvijek pustimo u svim tim okolnostima Uskrsloga da nam se pridruži na putu. Najbolje je da pustimo da nam On govori, tumači Pisma. On jedini može nam i danas otkriti dubinu i ljepotu vjere, vjere pročišćene u vatri uskrsloga događaja, vjere koja se ne hrani nikakvim ljudskim idejama, već živom Božjom riječju, Tijelom i Krvlju Kristovim, što je stvarnost svete mise.
Svačija vjera mora biti pročišćena u vatri uskrsloga događaja Isusa Krista. Zato, ne boj se razočarenja, nego pusti da Uskrsli pročisti tvoju vjeru kako bi duhovno sazrijevao svakoga dana. Vjera u Uskrsloga preobražava naš život: oslobađa od straha, daje mu čvrstu nadu, daje da ga pokreće ono što daje puni smisao životu - Božja ljubav.
"Ostani s nama" Gospodine!
I mi moramo uvijek iznova, poput ove dvojice učenika, žarko moliti Gospodina: "Ostani s nama". "Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše" (r. 30). Podsjećanje na geste koje je Isus učinio na Posljednjoj večeri je očito: "Uto im se otvore oči te ga prepoznaše" (r. 31). Isusova prisutnost, najprije po riječima, a zatim po gesti lomljenja kruha, omogućuje učenicima da ga prepoznaju, i oni mogu na nov način osjetiti ono što su već prije doživjeli s njim: "Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?" (r. 32).
Izvor naše vjere je i danas: prisutnost Uskrsloga među nama
Današnje evanđelje nam ukazuje na dva povlaštena "mjesta" gdje možemo susresti Uskrsloga koji preobražava naš život: to su slušanje Božje riječi (služba riječi u misi) i lomljenje Kruha (euharistijska služba). Ovo su dva međusobno duboko povezana "mjesta" u Svetoj misi.
Ljubav prema zajednici, prema Crkvi
Isus je htio Crkvu. Zajednicu spašenih i nanovo rođenih iz njegova uskrsnuća. Zato su nakon susreta s Uskrslim, dvojica učenika "u isti se čas digla i vratila u Jeruzalem, k okupljenoj jedanaestorici i rekoše im: 'Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!'" (rr. 33-34). U Jeruzalemu se čuje vijest o Isusovu uskrsnuću i sami učenici pripovijedaju vlastito iskustvo, zapaljeno ljubavlju prema Uskrslom. Bili su – kako kaže sveti Petar – "uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rođeni za životnu nadu" (usp. 1 Pt 1, 3). U njima se ponovno rađa vjerski zanos, ljubav prema zajednici, potreba da drugima priopće radosnu vijest. Učitelj je uskrsnuo i zajedno s njime je čitav život preporođen. Svjeočenje postaje njihova nezamjenljiva potreba.
Dragi vjernici, neka uskrsno vrijeme bude za sve nas povlaštena prigoda da ponovno otkrijemo s radošću i zanosom izvore svoje vjere, a to je iznad svega prisutnost Uskrsloga među nama u Božjoj riječi i Svetoj misi. Prisutnost Uskrloga možemo uvijek prepoznati u lomljenju kruha i svetoj pričesti. Isus nas u pričesti hrani svojim Tijelom i svojom Krvlju, da bi bio i ostao prisutan u našem životu. Naše bi iskustvo vjere trebalo biti iskustvo zapaljeno ljubavlju prema Uskrslome. Tek tada nas nitko ne može zaustaviti da drugima, poput ove dvojice učenika, ne naviještamo Radosnu vijest: Učitelj je uskrsnuo! Tek tada će se vratiti ljubav prema zajednici, Crkvi, grešničkoj Crkvi na putu SPASENJA i SAZRIJEVANJA U VJERI.
Zaključak
Iskustvo učenika poziva nas razmišljati o smislu Uskrsa za nas. On korača s nama i naš život vodi putem Dobra. Uzdajmo se u Uskrsloga! Vjera u njega preobražava naš život: oslobađa od straha, daje mu čvrstu nadu, daje da ga pokreće ono što daje puni smisao životu. Milosrđe Božje je srce Svetoga Pisma – ne zaboravimo!
Po zagovoru Presvete Marije, molimo da svaki kršćanin i svaka zajednica, ponovno živeći iskustvo učenika iz Emausa, iznova otkriju milost susreta s uskrslim Gospodinom koji duboko «preobražava» naš život. Amen.