Danas su mise:
Basel u 11.00 sati
Liestal u 13.00 sati
Misna čitanja
Prvo čitanje: Izl 22, 20-26
Ako ucvilite udovicu i siroče, moj će se gnjev raspaliti protiv vas.
Čitanje Knjige Izlaska
Ovo govori Gospodin: »Ne tlači pridošlicu niti mu nanosi nepravde, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj. Ne cvilite udovice i siročeta! Ako ih ucviliš i oni zavape k meni, sigurno ću njihove vapaje uslišati. Moj će se gnjev raspaliti i mačem ću vas pogubiti. Tako će vam žene ostati udovice, a djeca siročad. Ako uzajmiš novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameći mu kamata! Uzmeš li svome susjedu ogrtač u zalog, moraš mu ga vratiti prije zalaza sunca. Ta to mu je jedini pokrivač kojim omata svoje tijelo i u kojem može leći. Ako k meni zavapi, uslišat ću ga jer sam ja milostiv!«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 18, 2-4.47.51ab
Pripjev: Ljubim te, Gospodine, kreposti moja
https://youtu.be/s9oXrWKv1uM?si=g-PKL_ZR-Zgz-nA4
Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj.
Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna,
i od dušmana bit ću izbavljen.
Živio Gospodin! Blagoslovljena hridina moja!
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Umnožio si pobjede kralju svojemu,
pomazaniku svome milost iskazao.
Drugo čitanje: 1Sol 1, 5c-10
Od idola se obratiste da biste služili Bogu i iščekivali Sina njegova.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
Braćo: Znate kakvi smo poradi vas među vama bili. I vi postadoste nasljedovatelji naši i Gospodinovi: sve u nevolji mnogoj prigrliste Riječ s radošću Duha Svetoga tako da postadoste uzorom svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji. Od vas je doista ne samo riječ Gospodnja odjeknula po Makedoniji i Ahaji nego se i vaša vjera u Boga posvuda tako proširila te nije potrebno da o tome govorimo. Oni sami o nama pripovijedaju: kako dođosmo k vama, kako se od idola obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinskomu i iščekivali s nebesa Sina njegova koga uskrisi od mrtvih, Isusa koji nas izbavlja od gnjeva što dolazi.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja: Iv 14,23
Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći.
Evanđelje: Mt 22, 34-40
Ljubi Gospodina, Boga svojega, i svoga bližnjega kao sebe samoga.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Kad su farizeji čuli kako Isus ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«
Riječ Gospodnja.
Duhovna misao
Braćo i sestre!
Kršćanin nikada ne smije smatrati vjeru privatnim činom. Biti vjernik i vjerovati znači odlučiti se „BITI S ISUSOM KRISTOM“ i ŽIVJETI S NJIM. A to čovjekovo "biti s njim" uvodi ga u shvaćanje razloga zbog kojih se vjeruje. Zbog toga - tijekom cijelog svog života - morat ćemo neprestano svoj pogled upirati u Isusa Krista - "Početnika i Dovršitelja vjere" (Heb 12, 2).
Vjera i ljubav se uzajamno zahtjevaju
Apostoli po vjeri ostaviše sve i pođoše za Učiteljem (usp. Mk 10, 28). Povjerovali su Isusovim riječima kojima je naviještao Božje kraljevstvo, a koje je prisutno i opipljivo i vidljivo najbolje u samom Isusovu životu. (usp. Lk 11, 20). Nakon što su povjerovali, naviještali su Krista i njegovu Radosnu vijest, Evanđelje svim narodima. Oni su utemeljili i prvu zajednicu vjernika, Crkvu, sabrani oko Isusove Majke Marije u dvorani Posljednje večere, Crkvi koja je vjerna Isusu i apostlskom nauku, ustrajna u molitvi i „lomljenju kruha“ slavljenju svete mise, dijeleći sve što su posjedovali kako bi sva braća imala što im je potrebno (usp. Dj 2, 42-47). Živjeli su s Isusom koji je ostao s njima prisutan pod prilikom posvećenoga kruha i vina, vjerni njegovoj riječi i njegovoj novoj zapovijedi po kojoj su bili prepoznatljivi u društvu; „Ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge» (usp. Iv 13, 34-35).
Današnje evanđelje
Isus nas sve i u današnjem evanđelju poziva na dvostruku zapovijed ljubavi: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci«. Isus dobro zna da se Zakon i proroci mogu živjeti i ispuniti samo gdje je prisutna i djelatna Božja ljubav. On tako - Zakon i proroke - svodi na dvostruku zapovijed ljubavi, jer tamo gdje je Božja ljubav, ispunjeno je svako slovo i Zakona i proroka, što se najbolje potvrđuje ponovno u Isusovu životu.
Vjera omogućuje ljubavi da ljubav ostvari svoj put
Sveti Pavao nas podsjeća: "A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav" (1 Kor 13, 13). Vjera bez ljubavi ne donosi ploda, a ljubav bez vjere bila bi osjećaj prepušten na milost i nemilost raznih sumnji. Vjera i ljubav se uzajamno zahtijevaju, tako da prva omogućuje drugoj da ostvari svoj put.
Mi kršćani po ŽIVLJENJU S ISUSOM KRISTOM i po njegovoj ljubavi SPOZNAJEMO:
Isus nam je „donio Boga“.
Mnogi kršćani razmišljaju, pa šta je Isus došao na ovaj svijet i šta se promijenilo? Imamo idalje ratove, nasilje... Šta nam je Isus donio? Odgovor je: 'Isus nam je donio Boga. U Isusu iz Nazareta mi možemo „dodirnuti“ Boga, gledat lice Božje... Mi možemo govoriti s Bogom, jer je on prvi govorio s nama. Mi možemo ljubiti Boga, jer je on prvi nas ljubio. U Isusu iz Nazareta mi upoznajemo Boga koji se zanima za nas, ljubi nas, i poziva nas na ljubav prema Bogu i čovjeku. Isus je došao zato da nas spasi i pokaže nam da je Bog, Bog ljubavi i da mu je stalo do nas.
U Isusu smo upoznali Božju ljubav i povjerovali joj.
»Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu« (1 Iv 4,16). Ove riječi iz Prve Ivanove poslanice izražavaju na vrlo jasan način kršćansku sliku Boga i ujedno sliku čovjeka i konačni čovjekov cilj. Ove riječi izražavaju i središte kršćanskog života i bit kršćanske vjere koju Ivan apostol donosi u istom retku i ona glasi: »I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj.« U svojoj poslanici Ivan je izrazio taj događaj sljedećim riječima: »Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas položio život svoj. I mi smo dužni živote položiti za braću« (1 Iv 3,16). Mi kršćani - po susretu sa živim Isusom Kristom - SPOZNAJEMO da je Bog ljubav, da Božja ljubav daje našem življenju smisao, novi pogled na življenje i jasan pravac i jasan konačni cilj, kao što sveti Pavao svjedoči i piše: "Jer ljubav nas Kristova obuzima“ (2 Kor 5, 14). “Ta meni je živjeti Krist“ (Fil 1,21). «Ne živim više ja, Krist živi u meni“ (Gal 2,20).
Isus je ostavio Crkvi trajnu prisutnost sebe i Božje ljubavi u svetoj misi
Činu prinošenja i darivanja samoga sebe na Posljednjoj večeri, ustanovljenjem euharistije (svete mise) Isus je dao i ostavio svojoj Crkvi trajnu prisutnost Sebe i Božje ljubavi. On je unaprijed proživljavao (anticipirao) svoju smrt i uskrsnuće dajući već u tome času (na Posljednjoj večeri) svojim učenicima samoga sebe pod prilikama kruha i vina. Zato uvijek u misi nakon pretvorbe molimo: „Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo! Tvoje uskrsnuće slavimo!“ Misa je SREDIŠNJI SAKRAMENAT Crkve, jer u misi uvijek Bog silazi do čovjeka i uzdiže ga k sebi; mi se sjedinjujemo s Njim. Zato svetu misu ne može zamijeniti ni jedan drugi vjerski čin. Nema nikakve molitve koja može misu zamijeniti.
Isus je ostavio „novu zapovijed“ svojoj Crkvi
I drugo, uvijke se sjećamo Posljednje večere, pošto Isus opra noge svojim učenicima, dade im novu zapovijed: «Dječice, još sam malo s vama. Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.» (Iv 13,34-35).
Ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu u pričesti su doista sjedinjene
Sveta misa uvijek uključuje dvije dimenzije: biti ljubljen, te sam ljubiti druge. Svatko se od nas u misi i svetoj pričesti sjedinjuje s Gospodinom, ali i drugi pričesnici se sjedinjuju s Njim. Ne mogu ja imati Krista samo za sebe; mogu mu pripadati samo u jedinstvu sa svima onima koji su postali ili će postati njegovi. Postati jedno s Kristom znači istodobno postati jedno i sa svima onima kojima se on daruje. Gospodin nas sve sjedinjuje u svoju Crkvu, svoje mistčno tijelo, kako bismo mi nastavili ovdje na zemlji Božje djelo započeto u Isusu Kristu. Zato su u pričesti ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu sjedinjene, nerazdvojive. Sveta misa je IZVOR i VRHUNAC kršćanskog života. A kršćanin je "euharistijski čovjek“ koji u svemu bez prestanka, ljubeći Boga i čovjeka, zahvaljuje Bogu za Božju ljubav i za svoje spasenje.
Što nas priječi da ne iskusimo Božju ljubav i ne budemo sretni?
Čini mi se da je najveća zapreka iskustvu Božje ljubavi čovjek sam sebi, naša ograničenost, ograničenost našeg pogleda. Često je naš ljudski pogled skučen, pun straha, nesigurnosti, ponekad pun bezobzirnosti i neodgovornosti i prema sebi i drugima. Često mislimo da sve izgleda kako mi to vidimo i gledamo. Tako je jedna velika istina kršćanstva najviše zanemarena, a to je: istina Božjeg pogleda. Ne skrivajmo se nikada Božjem pogledu. Tada će naš život ubrzo bit „Kristov život“ – život koji ćemo voljeti.
Bog gleda drugačije, nego što mi mislimo! Jako je važno znati i htjeti sebe u svakoj situaciji gledati i prepoznati u Isusovu pogledu, onako kako nas on gelda. Treba se prepustiti više Isusovu pogledu i u njemu ćemo vidjeti kako nas on bolje i više razumije nego što mi mislimo, kako shvaća naše poteškoće, probleme, pa i samu našu grešnost. Prepustiti se Kristovu pogledu najbolji je lijek i za našu dušu i naše tijelo i najbrži izlazak iz ropstva grijeha ili bilo koje grešnosti. To je pogled Božje Ljubavi, pogled koji u našu dušu ulijeva Boga i kaže: »Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu« i pogled koji u našu dušu ulijeva Božju ljubav kako bismo mogli ponovno ljubiti i Boga i brata čovjeka.
Pred nama je „Duhovna obnova“
Najveća milost i dar koji možemo primiti u Duhovnoj obnovi je u tome da svaki dan prihvaćamo i s ljubavlju ga živimo vršeći Božju volju. Božja je volja da nas Duh Sveti najprije suobliči Isusu patniku, kako bi nas tako Bog mogao i proslaviti s Kristom pobjednikom. Upoznati i prihvatiti da volja Božja nije prvenstveno u tome da nas oslobodi od patnje, bolesti i raznih križeva, nego je volja Božja da nas ojača snagom svoga Svetoga Duha za svakodnevne križeve i patnje, učvrsti u Isusu Kristu i suobliči Njemu. Za tu milost trebamo moliti i duhovno se pripremati.
S povjerenjem zazovimo Blaženu Djevicu Mariju da bi nas naučila kako vjerno slijediti Isusa na putu ljubavi prema Bogu i bratu čovjeku. Amen.