32. nedjelja kroz crkvenu godinu C – 06. 11. 2022.

Mise u nejdleju 6. 11. su:
- Basel u 9.30 sati
- Basel u 11.00 sati

- Liestal u 13.00 sati

Misna čitanja

Prvo čitanje: 2Mak 7, 1-2.9-14

Kralj svijeta uskrisit će nas na život vječni.

Čitanje Druge knjige o Makabejcima

U one dane: uhvatiše sedmoricu braće zajedno s njihovom majkom. Kralj naredi da ih biju bičevima i volovskim žilama: htio ih je prisiliti da jedu zabranjeno svinjsko meso. Jedan od njih progovori u njihovo ime: »Što nas želiš pitati i od nas saznati? Radije ćemo umrijeti nego da prestupimo zakone svojih otaca!«

Drugi izdišući reče: »Ti nam, zlikovče, oduzimaš sadašnji život, ali će nas Kralj svijeta, zato što umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vječni.« Poslije njega mučili su trećega. On spremno isplazi jezik kad su zatražili i hrabro pruži ruke. Junački reče: »Od neba sam primio ove udove, ali ih zbog njegovih zakona prezirem i nadam se da ću ih od njega natrag dobiti.« I sam kralj i njegova pratnja zadiviše se hrabrosti mladića koji je prezirao muke.

Kad je taj preminuo, podvrgli su četvrtoga istim mukama. Prije nego što je izdahnuo, reče ovo: »Blago onom koji umre od ruke ljudi, u čvrstoj nadi koju ima od Boga: da će ga Bog uskrisiti! A ti – za tebe nema uskrsnuća na život!«

Riječ Gospodnja.

 

 

Otpjevni psalam: Ps 17, 1.5-6.8b.15

Pripjev: Kad se probudim, Gospodine, naužit ću se pojave tvoje.
https://youtu.be/jECDuMhB7Pw

Počuj, Gospodine pravedni,
i vapaj mi poslušaj,
usliši molitvu iz usta iskrenih!

Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze,
ne zasta mi noga na putima tvojim.
Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišiti:
prikloni mi uho i čuj riječi moje.

Sakrij me u sjenu krila svojih
a ja ću u pravdi gledati lice tvoje
i kad se probudim,
naužiti se pojave tvoje.

 

 

Drugo čitanje: 2Sol 2, 16 – 3, 5

 Utvrdio vas Gospodin u svakom dobru djelu i riječi.

 Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima

Braćo: Sam Gospodin naš Isus Krist i Bog, Otac naš, koji nas uzljubi i koji nam po milosti dade trajno ohrabrenje i dobru nadu, neka ohrabri vaša srca i neka ih učvrsti u svakom dobru djelu i riječi!

Uostalom, molite, braćo, za nas da riječ Gospodnja trči i proslavlja se kao i u vas i da se oslobodimo nezgodnih i opakih ljudi. Jer nemaju svi vjere! Ali, vjeran je Gospodin koji će nas učvrstiti i sačuvati od Zloga. A uzdamo se, u Gospodinu, u vas: da vršite i da ćete vršiti ono što vam zapovijedamo. A Gospodin neka upravi srca vaša k ljubavi Božjoj i postojanosti Kristovoj.

Riječ Gospodnja.

 

 

Pjesma prije Evanđelja: Otk 1,5a. 6b
Isus Krist je Prvorođenac od mrtvih: njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen!

 

 

Evanđelje: Lk 20, 27-38

Bog nije Bog mrtvih, nego živih.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Pristupe neki od saduceja koji niječu uskrsnuće i upitaše Isusa: »Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.«

Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«

»A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Tà svi njemu žive!«

Riječ Gospodnja.

 

 

Duhovna misao

 

Vjerujemo li u uskrsnuće tijela i život vječni?

 

Draga braćo i sestre, ubrzo, za tri tjedna, završava crkvena liturgijska godina i nastaje adventsko vrijeme, vrijeme došašća i duhovna priprava za Božić. Današnje Evanđelje poziva nas na završni ispit s glavnim pitanjem: „Vjerujemo li u uskrsnuće tijela i život vječni“? – u odnosu na Isusov odgovor saducejima koji su nijekali uskrsnuće. Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.« »A Bog nije Bog mrtvih, nego živih. Tà svi njemu žive!«
Tako mi u Vjerovanju molimo: „Vjerujem u uskrsnuće tijela i život vječni.“ Ovim riječima završava Vjerovanje. U današnjem Evanđelju je upravo tema uskrsnuća i života vječnoga.

 

U Vjerovanju molimo: „Vjerujem u uskrsnuće tijela i život vječni.“

Vjernosti nas vjernika istini Isusa Krista i njegovoj riječi - Evanđelju - čuvamo u Apostolskom vjerovanju - u ispovijesti vjere! Vjerovanje sadrži "pravila vjere" koja se ne mogu mijenjati kako tko poželi. Apostolsko vjerovanje sadrži BITNI IZRIČAJ VJERE, po kojoj smo spašeni, u kojoj ostajemo postojani – ustrajni – i koju čuvamo i dalje PRENOSIMO. U Vjerovanju, u ispovijesti vjere, mi obnavljamo spomen na izvorni spasenjski događaj Osobe Isusa iz Nazareta i onoga što su nam Apostoli predali - kao što kaže sveti Pavao: "Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima" (1 Kor 15, 3). I danas je važno da se Vjerovanje bolje poznaje, shvaća i moli. Mnogi kršćani ne poznaju čak ni osnove sadržaja svoje katoličke vjere, Vjerovanje. Bez jasnog poznavanja istina svoje vjere, kršćani upadaju u nepoznavanje svoje vjere koje onda rezultira koje kakvim mišljenjima. Danas je sve više vjernika po definicij: "uradi sam" – „sam svoj majstor“. Prije svega je važno da se Vjerovanje poznaje i tek tada se može i treba PREPOZNATI po nama kršćanima, po našemu svakodnevnom životu. Današnji kršćanin mora imati hrabrosti: BITI NE-MODERAN i činiti što vjeruje. Ako kršćani ne čine što vjeruju, to ima velike posljedice i za njih same, i za njihove obitelji i za Crkvu i društvo. Nisu PREPOZNATLJIVI!

 

Razgovor s našim pokojnima ovih dana

Mi kršćani smo ovih dana molili za duše naših pokojnih. U molitvi zna nastat i dijalog ili razgovor s pokojnicima. To je moguće, jer smrt pogađa i čeka sve nas na isti način. Žao nam bude za svaku suvišnu riječ što smo je izgovorili svojim pokojnima, žao nam bude što nismo više jedni drugima ljubavi iskazali, žao nam bude što se nismo više skupa molili... Zamišljamo kako bi bilo lijepo da su naši pokojni danas s nama. Sve to doživljavamo kao da smo i sami u vječnosti s njima. Naše zajedništvo s pokojnima proživljavamo u zajedništvu s Bogom. Mir i spokoj nas prožima. Razmišljamo o prolaznosti ovozemaljskog života, o vječnom životu... Osjećamo se nekako opušteni i oslobođeni od svoje sebičnosti, pohlepe, strahova... Osjećamo se poput svetog Pavla kada u svojoj poslanici Galaćanima kaže: „Živim, ali "ne više ja, nego živi u meni Krist" (Gal 2, 20). A to i jest vječni život, blažena besmrtnost, koja ne dolazi iz nas samih i po nama samima, nego kroz odnos - kroz SUŽIVOT S ISUSOM KRISTOM - koji je istina i ljubav i stoga je vječan. Vječni život nam dolazi iz Isus Krista, iz toga što nas voli i ljubi On koji je život. To je prava i trajna radost. Vječni život!

 

Vječni život je “nešto sasvim novo”.

Vječni život, prema kršćanskom vjerovanju, koji slijedi nakon smrti, nije „ponavljanje“ zemaljskog života (eine Verdoppelung des irdischen Lebens), niti neka puka ideja, nego “nešto sasvim novo”. Kršćansko razumijevanje vječnog života je utemeljeno na smrti i uskrsnuću Isusa Krista: UMIRANJE GRIJEHU - neposušosti Bogu i Božjoj riječi, a RAĐANJE U ISUSU KRISTU NA NOVI ŽIVIT - život ljubljene Božje djece koja su poslušna Bogu Ocu.  Kako razumjeti ovu tvrdnju? Najbolje je možemo ponovno razumjeti iz definicije svoje male duhovne autobiografije koju nam je ostavio sveti Pavao u svojoj poslanici Galaćanima: „Živim, ali "ne više ja, nego živi u meni Krist" (Gal 2, 20). Identitet, pravi identitet ovog čovjeka Pavla, njegov život - JE PROMIJENJEN. On i dalje postoji, živi, ali nije to više onaj stari Pavao koji je i Crkvu progonio. Nema više starog Pavla. On je prošao kroz "NE" grijehu, a „DA“ Kristu! Pavao ovdje ne opisuje neko svoje mistično iskustvo, niti osjećaje... Ne! Ova njegova rečenica je izraz onoga što se dogodilo s njim, a to je da sada živi u njemu živi Isus Krist. Ovo Pavlovo iskustvo je najbolja definicija i vječnog života i našega sakramenta krštenja: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist." Vječni život je "odnos“ potpunog zajedništva sa živim Bogom.

 

Žvim, ali ne više „JA“

Žvim, ali ne više ja... U meni živi Isus Krist. To je formula kršćanskog života darovana svima nama s našim krštenjem, to je formula uskrsnuća usred vremena i prostora u kojemu živimo. Ako ovako živimo, mi mijenjamo i preoblikujemo svoj život, mijenjamo i preoblikujemo ovaj svijet. To je protuformula svim ideologijama nasilja i protuprogram korupciji, čežnji za moći, nasilju... i svakom drugom grijehu. Ovo oslobađanje našeg ega, našega ja, naše oholosti, naše sebičnosti - je ujedno ulaženje, uranjanje, u novo stanje Božjeg prostranstva, života u kojemu više ne vlada smrt, nego Život. To je radost. Uskrsnuće je stiglo do nas, zahvatilo nas.

 

"Ja živim i ti ćeš živjeti"

Isus kaže Filipu i drugim učenicima: Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama.“ (Iv 14, 18-20). "Ja živim i ti ćeš živjeti", (Iv 14, 19). To je poruka i nama danas.

 

Što mi trebamo učiniti da imamo život vječni?

Moramo se vratiti Bogu, Bogu Isusa Krista, moramo otkriti poruku Evanđelja, poruku Krista i njegove riječi, pustiti da one uđu duboko u našu svijest i u svakodnevni život i da u nama tako živi - živi Isus Krist. Mi trebamo OBNOVITI i svaki dan obnavljati nadu vječnog života utemeljenu na Kristovoj smrti i uskrsnuću. "Uskrsnuo sam i sada sam s tobom uvijek", kaže nam Gospodin, i moja te ruka drži. Gdjegod da ti padneš, past ćeš u moje ruke i bit ću prisutan s tobom i na „vratima smrti“. Tamo gdje te nitko ne može pratiti i gdje ti ne možeš ništa ponijeti, ondje ću te ja čekati da pretvorim za tebe „tminu“ u svjetlost.

 

Biti NE-MODERAN                                                          

Ne zaboravimo da kršćanska nada ipak nije samo pojedinačna ili individualna, već je uvijek također nada za sve. Naši su životi duboko međusobno povezani, i dobro i zlo koje svaki od nas čini - utječe uvijek također i na drugoga. O kršćanskom misteriju ili tajni vječnog života moramo se zapitati: je li kršćanska vjera za današnje ljude nada koja preobražava njihov život i je li im vječni život oslonac u životu? To danas nije moderno. Procesi sekularizacije ili posvjetovčenja, nihilistički mentalitet, u kojem je sve relativno ili normalno, ostavili su duboki trag na način razmišljanja i shvaćanja današnjeg čovjeka. Život se često živi olako i površno. Vjera je življena na pasivan i privatan način, odbacuje se vjerski odgoj, vlada nesklad između vjere i života. Ne poznaju se čak ni osnove svoje vjere...

Ako kršćani ne čine što vjeruju, to ima velike posljedice i za njih same, i za njihovu djecu i obitelji i za Crkvu i društvo. Kada se kršćanin udaljava od Boga - pati i on svi njegovi. Današnji kršćanin mora imati hrabrosti: pa BITI NE-MODERAN i VJERAN Kristu i Vjerovanju koje ispovijedamo.

Kao sinove uskrsnuća, neka nas Gospodin učvrsti u svakom dobrom djelu i riječi.

Molite, braćo, da riječ Gospodnja trči i proslavlja se, da se oslobodimo nezgodnih i opakih ljudi. Jer nemaju svi vjere! Vršimo Božje zapovijedi! A Gospodin Isus Krist neka upravlja naša srca k ljubavi Božjoj i postojanosti svoje ljubavi.

Neka Marija, Majka Crkve, Majka svakog kršćanina, ojača i učini iskrenijom i u življenju prepoznatljivom našu vjeru u uskrsnuće tijela i život vječni. Amen.