32. nedjelja kroz godinu – 08. 11. 2020.

Pjesma: "SVI KLIKNIMO KRISTU" https://youtu.be/LSfWCB7XEfs

Prvo čitanje: Mudr 6, 12-16

Mudrost nalaze oni koji je traže.

Čitanje Knjige Mudrosti

Mudrost je sjajna i ona ne tamni: lako je vide koji je ljube i nalaze je oni koji je traže. Ona pretječe sve koji je žude i prva im se pokazuje. Tko zorom rani njoj, taj se ne muči: nalazi je gdje sjedi kraj vrata njegovih. Jer je i sama misao na nju mudrost savršena, a tko radi nje bdi, brzo je bezbrižan. Ona hodi naokolo i traži sebi dostojne; i pojavljuje im se dobrohotno na stazama i ususret im dolazi u svakoj misli.

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam: Ps 63, 2-8

Pripjev:Tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj! https://youtu.be/30YyV51bc-M (poslušajte pjevanje Psalma)

O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.

U svetištu sam tebe motrio
gledajuć ti moć i slavu.
Ljubav je tvoja bolja od života,
moje će te usne slaviti.

Tako ću te slavit za života,
u tvoje ću ime ruke dizati.
Duša će mi biti kao sala i mrsa sita,
hvalit ću te kliktavim ustima.

Na postelji se tebe spominjem,
u bdjenjima noćnim mislim na tebe.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.

 

Drugo čitanje: 1Sol 4, 13-18

Bog će one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima

Braćo! Nećemo da budete u neznanju o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime. Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. Jer sâm će Gospodin – na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom. Tješite se dakle uzajamno ovim riječima!

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje: Mt 25, 1-13

Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ’Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ’Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ’Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’ Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ’Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ’Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!«

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje na njemačkom: (Evangelium Mt 25, 1–13)

In jener Zeit erzählte Jesus seinen Jüngern das folgende Gleichnis: Mit dem Himmelreich wird es sein wie mit zehn Jungfrauen, die ihre Lampen nahmen und dem Bräutigam entgegengingen. Fünf von ihnen waren töricht und fünf waren klug. Die törichten nahmen ihre Lampen mit, aber kein Öl, die klugen aber nahmen mit ihren Lampen noch Öl in Krügen mit.

- Als nun der Bräutigam lange nicht kam, wurden sie alle müde und schliefen ein. Mitten in der Nacht aber erscholl der Ruf: Siehe, der Bräutigam! Geht ihm entgegen! Da standen die Jungfrauen alle auf und machten ihre Lampen zurecht. Die törichten aber sagten zu den klugen: Gebt uns von eurem Öl, sonst gehen unsere Lampen aus! Die klugen erwiderten ihnen: Dann reicht es nicht für uns und für euch; geht lieber zu den Händlern und kauft es euch! Während sie noch unterwegs waren, um es zu kaufen, kam der Bräutigam. Die Jungfrauen, die bereit waren, gingen mit ihm in den Hochzeitssaal und die Tür wurde zugeschlossen. Später kamen auch die anderen Jungfrauen und riefen: Herr, Herr, mach uns auf! Er aber antwortete ihnen und sprach: Amen, ich sage euch: Ich kenne euch nicht. Seid also wachsam! Denn ihr wisst weder den Tag noch die Stunde.

 

Duhovna misao

„Shvatiti vrijednost života“

Svaki čovjek zna da je život vrijednost. Pitanje je samo koga ćemo pitati za vrijednost života. Problem nastaje kad treba odrediti koliko vrijedi život. Nije ista čovjekova misao o životu i vrednovanju života ako mu dolazi od Božje Mudrosti - od Boga ili ako mu dolazi od onoga tko zanemaruje Boga, tko se postavlja umjesto Boga i ima „neprijateljski stav“ prema Bogu.

U Bibliji je svaki život jednako vrijedan i svaki život pripada Bogu. Život je u ono božansko u čovjeku (udahnu Bog svoj duh čovjeku) i čovjekov život je čvrsto vezan uz Boga. Čovjek je stvoren na sliku Božju. Zato se Bog uvijek izravno stavlja u zaštitu života, na poseban način onog nemoćnoga. Nitko nema pravo, pa kakav god to život bio, „oduzeti“ nekome život. To bi značilo umjesto Boga odlučiti što je dobro, a što zlo. Kad to netko učini, on bere i jede plod sa „stabla spoznaje“ dobra i zla; jede svoju osudu i sâm sebi „oduzima život“.

Međutim, kada danas pogledamo kako se gleda na život, prvo nam postaje jasno da se više ne gleda na život kao život koji jedino pripada Bogu. Danas, na žalost, kvalitetu i vrijednost života vrednujemo isključivo standardom i izvanjskim uvjetima života (kako izgledam, što sam obukao, pojeo, koliko imam novca, koji automobil vozim…). Gledajući tako na život, čovjek time upravo sebi i svome životu čini najveću štetu. Nepravdu. A to znači da je takav čovjek „izgubio sebe“, vrijednost svoga života, smisao svoga života.

Ostaje pitanje: Na osnovu koga ili čega vrednujemo svoj život? Neka nam u tome pomogne priča o mladiću koji je doašao mudracu da mu pomogne pronaći vrijednost života.

 

Vrijedan ili bezvrijedan?

(Zašto ideš kroz život želeći da netko nebitan otkrije tvoju pravu vrijednost?”)

Jedna priča govori o mladiću koji se obratio mudracu za pomoć rekavši mu:
“Dolazim, učitelju, jer se osjećam tako bezvrijednim da nemam volje ni za šta. Kažu mi da sam ni za šta, da ništa ne radim dobro, da sam nespretan i prilično glupav.
Kako se mogu popraviti? Šta mogu učiniti da me više cijene?”


Učitelj mu je, i ne pogledavši ga, rekao:
“Baš mi je žao momče. Ne mogu ti pomoći budući da prvo moram riješiti svoj problem. Možda poslije…”.
Malo je zastao i dodao:
“Kad bi ti meni pomogao, brže bih to riješio i možda bih ti onda mogao pomoći.”
“V… vrlo rado, učitelju”, oklijevao je mladić osjećajući da je opet obezvrijeđen i da su njegove potrebe zapostavljene.
“Dobro”, nastavio je učitelj. Skinuo je prsten koji je nosio na malom prstu lijeve ruke i pružajući ga mladiću, dodao: “Uzmi konja koji je vani i odjaši do tržnice.
Trebam prodati ovaj prsten jer moram vratiti dug. Moraš za njega dobiti najbolju moguću cijenu i nemoj prihvatiti manje od jednog zlatnika.
Idi i što prije se vrati s tim novčićem.”


Mladić je uzeo prsten i otišao. Čim je došao na tržnicu, stao je nuditi prsten trgovcima, koji su ga promatrali sa zanimanjem dok im mladić nije rekao koliko traži za njega.
Kad je mladić spomenuo zlatnik, neki su se smijali, drugi su okretali glavu i samo je jedan starac bio dovoljno ljubazan da mu objasni da je zlatnik prevrijedan da bi ga dobio u zamjenu za prsten. Netko je htio pomoći te mu ponudio srebrenjak i bakrenu posudicu, ali mladić je dobio upute da ne prihvati ništa manje od zlatnika pa je odbio ponudu.
Nakon što je ponudio prsten svima koje je sreo na tržnici, a bilo ih je više od stotinu, skrhan zbog neuspjeha popeo se na konja i vratio se.
Kako je samo mladić želio zlatnik, da ga može dati učitelju i riješiti ga brige kako bi napokon dobio njegov savjet i pomoć! Ušao je u sobu.
“Učitelju”, rekao je, “žao mi je. Ne mogu dobiti to što tražiš. Možda sam mogao dobiti dva ili tri srebrenjaka, ali sumnjam da ću ikoga moći zavarati u vezi s pravom vrijednošću prstena.”


“To što si rekao veoma je važno, mladi prijatelju”, odgovorio je učitelj. “Najprije moramo doznati pravu vrijednost prstena. Ponovo uzjaši konja i idi zlataru. Tko to može znati bolje od njega? Reci mu da želiš prodati prsten i pitaj ga koliko ti može dati za njega. Ali ma koliko ti nudio, nemoj mu ga prodati. Vrati se ovamo s prstenom.”
Mladić je opet uzjahao konja. Zlatar je pregledao prsten uz svjetlo uljane lampe, pogledao ga kroz povećalo, izvagao i rekao mladiću:
“Reci učitelju, momče, da mu, ako ga želi odmah prodati, za prsten ne mogu dati više od pedeset osam zlatnika.”
“Pedeset osam zlatnika?!” uzviknuo je mladić.
“Da”, odgovorio je zlatar. “Znam da bismo s vremenom za njega mogli dobiti šezdesetak zlatnika, ali ako ga hitno prodaje…”
Mladić je uzbuđen odjurio učiteljevoj kući i rekao mu šta se dogodilo.


“Sjedni”, rekao mu je učitelj nakon što ga je saslušao.
“Ti si poput ovog prstena: pravi biser, vrijedan i jedinstven.
I kao takvog te može procijeniti samo pravi stručnjak.

"Zašto ideš kroz život želeći da netko nebitan otkrije tvoju pravu vrijednost?”
I rekavši to, ponovno stavi prsten na mali prst lijeve ruke.

 

Čovjek ne živi, ako u njemu ne živi Duh Isusa Krista.

Draga braćo i sestre, usred životnih poteškoća i napose protivština koje čovjek doživljava u sebi i oko sebe svaki dan, ne zaboravimo da je Božja milost veća od grijeha, da je Božje milosrđe snažnije od zla i da Bog zna preobraziti zlo u dobro. Nažalost, mi svakoga dana imamo iskustvo zla, koje se očituje na mnoge načine, kao danas coronavirus, ekonomska kriza, strah za posao…

Sveto pismo nam otkriva i potvrđuje da u izvoru svakoga zla stoji neposlušnost Božjoj volji, neposlušnost Bogu koji je Život i da je „duhovna smrt“ zavladala, jer je ljudska narav podlegla prevari, napasti Zloga. Ali Bog neće iznevjeriti svoj naum spasenja ljubavi i života. I danas nas je Bog pozvao za stol svoje riječi i euharistije, svete mise, kako bismo kušali dar njegove riječi, presvetog tijela, njegove prisutnosti, dobrote i ljubavi, odgajali se u njegovoj školi i sve svjesnije živjeli u sjedinjenju s njim, svojim Gospdinom.

Zato, u našem životu nema ništa važnije od ljubavi prema Bogu Ocu i Njegovom Sinu Isusu Kristu i prema bratu čovjeku. Ljudi koji ljube Isusa Krista i sami postaju ljudi ljubavi.
Kao što svjetiljka ne svijetli ako u njoj nema ulja, tako ni čovjek ne živi ako u njemu ne živi Duh Isusa Krista.

 

Bez Krista upadamo iz ničega u još veće ništa

Biblijska čitanja današnje nedjelje pozivaju nas nastaviti svoja razmišljanja o vječnom životu, razmišljanje započeto na Dušni dan, kada smo na poseban način molili za svoje pokojne. Oko toga postoji jasna razlika između onoga tko vjeruje i tko ne vjeruje, odnosno između onoga tko se nada i tko se ne nada. Sveti Pavao piše Solunjanima: „Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade“ (1 Sol 4, 13). Vjera u smrt i uskrsnuće Isusa Krista igra presudnu i ulogu i razliku u našem životu, posebno kad je riječ o tajni smrti.. Isti sveti Pavao podsjeća kršćane Efeza, da su prije nego su primili Radosnu vijest ili Evanđelje Isusa Krista, Božju riječ, - bili „bez nade… i bezbošci na svijetu“ (Ef 2, 12). Naime, grčka religija u to vrijeme, te poganski obredi i kultovi njihovim božanstvima, nisu mogli „rasvijetliti“ tajnu smrti. Tako je na jednom mjestu stajalo napisano: „Kako brzo padamo iz ničega u ništa“. U ovom kratkom razmišljanju ostaje jasnoća: ‘Ako isključimo ili oduzmemo Boga, ako oduzmemo i isključimo Krista iz našega života, svijet ponovno pada u prazninu i tamu, u ništavilo. To danas zastupa suvremeni praktični nihilizam, koji nažalost i danas truje mnoge duše, a posebno mlade ljude.

 

Svadba - simbol Kraljevstva Božjega

Današnje Evanđelje je poznata prispodoba, koja govori o deset djevica (pet mudrih i pet ludih) pozvanih na svadbenu svečanost, svadbu koja je znak, simbol Kraljevstva Božjega i vječnog života (Mt 25, 1-13). To je domišljata slika, slika svadbe koja je u Isusovo vrijeme trajala i po tjedan dana. Djevojke ili djevice bile su angažirane na svadbi. One su pratile zaručnicu do zaručnikove kuće u kojoj je bila glavna proslava svadbe. One su i pjevale i plesale i k tome imale posebnu zadaću: sa sobom su trebale imati svjetiljke i ulje za svjetiljke, jer kad padne noć nije bilo drugoga svjetla osim njihovih svjetiljki. Djevojke bi svoje svjetiljke palile i držale u prostoriji gdje je bila svadba. Ovom slikom svadbe s djevicama, Isus nas uči jednu istinu koja nas potiče na razmišljanje: zašto od deset djevica, pet ih ulazi na svečanost i to one koje su kada je došao zaručnik imale pripremljene svjetiljke i dovoljno ulja za svjetiljke; dok je ostalih pet, ludih, ostalo vani, jer nisu ponijele sa sobom ulje za svoje svjetiljke.

 

Što predstavlja ulje?

Razlika između mudrih i ludih djevica iz Isusove prispodobe očituje se tek kada je došao Zaručnik. Jedne imaju ulje za svoje svjetiljke, a druge nemaju. Traže da im posude one djevojke koje imaju ulja, ali dobivaju negativan odgovor. Pet ludih djevica Zaručnik nije pustio u svadbenu dvoranu, jer su beskorine njihove svjetiljke. Nemaju ulja. Ne svijetle. Zato im grubo kaže: „Ne poznajem vas!“ Ostaje pitanje: Što predstavlja to ulje‘ Zašto druge djevojke nisu htjele podijeliti svoje ulje s onima koje nisu imale?   

Sveti Augustin (usp. Govori 93, 4) i ostali crkveni pisci „u ulju“ vide i prepoznaju simbol ljubavi, ljubavi koja se ne može kupiti, ili ju imaš ili nemaš? Vide ljubav koja se ne može ni posuditi, vide dobra djela kja drugi za tebe ne može učiniti. Vide ljubav koja se prima kao dar, čuva u srcu i potvrđuje i pokazuje dobrim djelima.

Drugi tumače da „ulje“ označava upravo dobra djela čovjeka vjere. Jer, vjera bez djela je mrtva. Poruka je jasna: Nije dovoljno imati svjetiljke, a nemati ulja za njih. Svjetiljke ne koriste, ne mogu svijetliti bez ulja. Njima, „ludim djevicama“ su slični ljudi koji se zovu vjernicima, a nemaju dobrih djela.

 

Koga predstavljaju djevice?

Deset djevica predstavlja izabrani narod, Izrael, koji čeka obećanog Spasitelja, Mesiju. Deset djevica danas ne predstavlja više neki drugi narod, nego predstavlja nas, Crkvu, koja čeka Kristov drugi dolazak da nas uvede u svoju slavu i u zajedništvo života sa Sobom kao i s našim pokojnima.

Ostaje pitanje: Po čemu se vidi da mi čekamo Krista? Jel‘ naše ponašanje, naš duhovni život, naš odnos prema Bogu i čovjeku takav da se može reći: Ovi čekaju Kristov dolazak. To se vidi po njihovu načinu života. Oni žive drugačije nego ovaj svijet. Oni su zbilja pravi kršćani.

 

Prispodoba o kralju i gostima

Još jedna priča koja nas može uvesti u konačnu poruku našega razmišljanja o vrijednosti života.

Rabin priča kako je kralj pozvao goste, a da im nije odredio određeno vrijeme kada trebaju doći u goste. Mudri gosti su se svečano obukli, sjeli pred kraljeva vrata, pričali o kraljevoj kući i čekali kada će ih kralj pozvati u kuću. Ludi gosti su se vratili svojim kućama, skinuli svečana odijela, otišli raditi i  međusobno su pričeli o jelu koje bi kralj mogao dati pripremiti.

Kad je kralj iznenada poslao sluge po goste, mudri gosti su ušli u svečanim odijelima, a ludi u svojim prljavim radnim odijelima. Kralj se obradovao mudrim gostima, a razljutio se na lude goste govoreći: „Neka mudri u svečanim odijelima jedu i piju, a oni koji nemaju svečanoga odijela neka stoje i gledaju, kako se kaže: Gledaj, moje će sluge piti, a vi ćete umirati od žeđi. Moje će se sluge radovati, a vi ćete jaukati od muke!“ (Rabbi Jochanan Ben Zakkai).

 

Bdijte, jer ne znate ni dana ni časa!

Određni događaji i trenutci postoju sudbonosni trenutci koji odlučuju o vječnosti. Mi ne znamo ni dana ni časa, niti kada će nas Bog pozvati k sebi, niti dana bolesti, čas poteškoća, kao što nas danas coronavirus prati… Prava je mudrost iskoristiti smrtni život da bismo činili djela milosrđa, jer nakon smrti to neće više biti moguće. Tada nema nitko mogućnost „posuditi ulje“ od onih koji su se pobrinuli na vrijeme, jer ulje je sami život. Život se ne može „posuditi“ od drugoga. Život se živi. Nije moguće živjeti „tuđim životom“. Potrebno je pobrinuti se za svjetiljku i za ulje još za dana, za danjeg svjetla. Još za života! „Mudrost života“ se pokazuje življenjem, u svakodnevnom životu i radu. Jer promašena sadašnjost je promašena i vječnost.

Daj nam, Gospodine, pravo vrednovati svoj svakodnevni život, kao i zemaljske vrijednosti - kako ne bismo izgubili vjčne vrijednosti. Vječni život! Nauči nas razumjeti: ‚Kao što svjetiljka ne svijetli ako u njoj nema ulja, tako ni čovjek ne živi ako u njemu ne živi Duh Isusa Krista.' Ostaje i nama poruka: "Zašto ideš kroz život želeći da netko nebitan otkrije tvoju pravu vrijednost života?” - kad je tu Isus Krist. Poslušajmo pjesmu: Svi kliknimo Kristu"https://youtu.be/zsJcf9WV_-A
 

„A o vremenima i trenucima nije, braćo, potrebno pisati vam. Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći. Dok još budu govorili: "Mir i sigurnost", zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći. Ali vi, braćo, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskočiti kao kradljivac: ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noći ni od tame. Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo (!!!). Jer koji spavaju, noću spavaju; i koji se opijaju, noću se opijaju. A mi koji smo od dana, budimo trijezni, obucimo oklop vjere i ljubavi i stavimo kacigu, nadu spasenja! Ta Bog nas nije odredio za gnjev, nego da imamo spasenje po Gospodu našem Isusu Kristu, Koji je za nas umro (!!!) da - bdjeli ili spavali - zajedno s njime živimo. Zato, tješite se uzajamno i izgrañujte jedan drugoga, kako i činite“ (1 Sol 5:1-11).

Molimo, Mariju, Prijestolje mudrosti, da nas uči pravoj mudrosti, onoj koja se utjelovila u Isusu Kristu. On je Život koji vodi iz ovoga života Bogu, Vječnosti. On nam je dao spoznati Očevo lice, i tako nam dao nadu punu ljubavi. Zato se Gospodinovoj Majci Crkva obraća ovim riječima: „Živote, nado i utjeho naša“. Naučimo od Marije živjeti i umirati u nadi koja ne razočarava. Amen.

Poslušajte pjesmu: "Gospodin je pastir moj“ https://youtu.be/bTxrnXq2UoU