Mise danas:
Basel, 11.00 sati (smo je jedna misa u Baselu)
Liestal, 13.30 sati (pola sata kasnije)
Misna čitanja
Prvo čitanje: Mal 3, 19-20a
Ogranut će vam sunce pravde.
Čitanje Knjige proroka Malahije
Evo dan dolazi poput peći užaren; oholi i zlikovci bit će kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ih – govori Gospodin nad vojskama – neće im ostati ni korijena ni grančice. A vama koji se imena moga bojite sunce će pravde ogranuti sa zdravljem u zrakama.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 98, 5-9
Pripjev:Gospodin dolazi suditi pucima po pravici.
https://www.youtube.com/watch?v=PpF3g9WFhu8&feature=share&utm_source=EJGixIgBCJiu2KjB4oSJEQ
Zapjevajte Gospodinu uz citru,
uz citru i zvuke glazbala;
uz trublje i zvuke rogova:
kličite Gospodinu kralju!
Neka huči more i što je u njemu,
krug zemaljski i stanovnici njegovi!
Rijeke nek plješću rukama,
zajedno s njima neka se brda raduju!
Jer Gospodin dolazi,
dolazi suditi zemlji.
Sudit će krugu zemaljskom po pravdi
i pucima po pravici.
Drugo čitanje: 2Sol 3, 7-12
Tko neće da radi, neka i ne jede.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
Braćo: Sami znate kako nas treba nasljedovati. Jer dok bijasmo među vama, nismo živjeli neuredno: ničiji kruh nismo badava jeli, nego smo u trudu i naporu noću i danju radili da ne bismo opteretili koga od vas. Ne što ne bismo imali prava, nego da vam sebe damo za uzor koji ćete nasljedovati. Doista, dok bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmo: Tko neće da radi, neka i ne jede! A čujemo da neki od vas žive neuredno: ništa ne rade, nego dangube. Takvima zapovijedamo i zaklinjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu: neka s mirom rade i svoj kruh jedu.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja: Lk 21, 28
Uspravite se i podignite glave jer se približilo vaše otkupljenje.
Evanđelje: Lk 21, 5-19
Svojom ćete se postojanošću spasiti.
Čitanje svetoga Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Dok su neki razgovarali o Hramu kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus: »Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.«
Upitaše ga: »Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?« A on reče: »Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ’Ja sam’ i: ’Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima. A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.«
Tada im kaza: »Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba.
No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja.
Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Tà ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti.
Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.«
Riječ Gospodnja.
Duhovna misao
Draga braćo i sestre!
Danas želimo proslaviti «Dan zahvalnosti», koji se tradicionalno slavi u mnogim zemljama kao zahvala Bogu na završetku razdoblja berbe plodova zemlje koji su tijekom ljeta i jeseni prikupljeni. Njemački filozof Martin Heidegger imao je potpuno pravo kad je rekao: „Denken ist Danken“ (razmišljanje je zahvaljivanje). Jeste li primijetili da se u riječima "misli" (denken) i "hvala" (danken) mijenja samo jedno slovo? Riječi su vrlo slične. Imaju isti korijen. Razum je drugi dar Duha Svetoga i čovjek se treba s njim služiti i u molitvi i u radu, u odnosu s Bogom i čovjekom. Samo onaj tko razmišlja, glavom misli, on može zahvaljivati i Bogu i bratu čovjeku. Misli su važne, misliti je još važnije. Može se slobodno reći: Gdje nema razmišljanja, nema ni zahvaljivanja, nema ZAHVALNOSTI. Kao primjer uzmimo kruh koji jedemo svaki dan.
Potrebno je misliti
Tko od nas razmišlja o kruhu kojega svaki dan jedemo? Tko razmišlja kako je do kruha došlo? Tko razmišlja o zrnu pšenice koje je posijano u zemlju, prošlo vlagu i tamu, isklijalo, naraslo, pokupljeno, osušeno, samljeveno, zamijeseno u tijesto, ispečeno... Olako jedemo kruh, olako ga bacamo, a malo razmišljamo o kruhu i onda se nije čuditi što se prije jela ne pomolimo i poslije ne zahvalimo Bogu.
Isto se može reći i o „Kruhu koji je s neba sišao“ - Isusu Kristu. Mi idemo na misu, pričešćujemo se, ali malo tko razmišlja o Isusovu križu, patnji i smrti na križu, uskrsnuću... malo tko razmišlja zašto je Isus ustanovio Euharistiju (zahvalnica), svetu misu - gozbu ljubavi i zašto je ostao s nama pod prilikama posvećenog Kruha. Malo tko razmišlja da nas Bog po svetoj misi nastavlja ljubiti i uvijek iznova pozivati da i mi jedni druge ljubimo: :“Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge” (Ivan 13, 34-35). Zamislite, najbitniji sakramenat u Crkvi i sakramenat, koji je izvor i vrhunac kršćanskoga života, sveta misa, nosi upravo ime Euharistija (riječ ευχαριστία/euharistija) - što znači zahvaljivanje.
Volja je Božja da u svemu ZAHVALJUJEMO
Za nas kršćane zahvaljivanje je temeljni stav pred Bogom: „Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu» (1Sol 5,16-17). Volja je Božja da mi kršćani u svemu i na svemu ZAHVALJUJEMO Bogu: „Uistinu je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno, da vazda i svagdje zahvaljujemo tebi, Gospodine, Sveti Oče, svemogući vječni Bože, po Kristu našem Gospodinu“ - molimo u misi svaki put.
Zahvalnost je lijek i za dušu i za tijelo
Sve nas muči stres, užurbanost, stalno gledamo što nas još čeka, što još nismo izvršili, što nam nedostaje ili što nas privlači... Zahvalnost je najbolji lijek za „anti-stres“ u svakodnevnom životu i suživotu. Zdrava zahvalnost i zahvaljivanje daruje nam radost i čini nas radosnima. Zahvaljivanje nas mijenja nabolje. Kad i gdje god Bogu zdravo zahvaljujemo, tu prestaje ogovaranje drugoga, prestaje zavist, prestaje ljubomora, psovka, tu nastaju zdravi međuljudski odnosi, umnaža se vjera, molitva i ljubav se usavršava… Zahvalnost od sitnice čini velike stvari, čuda. Nek nam nikad ne bude teško izreći onu istu molitvu koju je Isus često molio: „Hvala ti, Oče!“
Bogu je teška čovjekova nezahvalnost
Svetom Padru Piju zahvalnost je bila iznimno važna te je o njoj često govorio. Jedne večeri kada su ga pitali oprašta li Bog sve grijehe, odgovorio je: “Sine moj, Bog je dobar Otac i on oprašta svima. No, postoji jedan grijeh kojeg mu nije lako oprostiti, a to je čovjekova nezahvalnost. No on - Bog - zna čekati.”
Mislimo i na gladne
Proslava dana zahvalnosti danas i prinošenje darova na oltar nek nas sve pokrene misliti na siromašne, gladne kruha, kako Isus kaže: „Bijah gladan i dadoste mi jesti... 'Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?' 'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!' (Mt 25,31-46).
Najveći dar Bogu smo mi sami
Priča: „Slavlje stvorenja!“
Sedmoga dana kada je dovršeno stvaranje svijeta, Bog je proglasio dan odmora i dan slavlja. Sva stvorenja počeše tražiti najljepši dar koji će darovati Bogu. Vjeverice orahe i lješnjake, zečevi mrkvu, pčele med...
- Čovjek je čekao svoj red i razmišljao što bi on darovao Bogu u znak zahvalnosti. Uhvatila ga je panika, jer nije znao što Bogu darovati. Došao je na red i tada je učinio ono što se nijedno stvorenje nije usudilo učiniti. Potrčao je prema Bogu, sjeo mu u krilo, zagrlio ga i rekao: „Volim te!“ Bog se od srca nasmijao, a sva su stvorenja shvatila da je čovjek Bogu darovao najljepši dar - samoga sebe. I čitavim se svemirom zaorio gromoglasni aleluja (hvalite Boga; slavite Boga). (autor: Bruno Ferrero)
Mislimo i na konac svog života
Draga braćo i sestre, u današnjem Evanđelju sveti Luka donosi nam biblijsko viđenje povijesti i prenosi Isusove riječi kojima on poziva učenike da se ne boje, nego da se suoče s teškoćama, neshvaćanjem pa čak i s progonima, imajući povjerenja i vjere u njega. "Kad čujete za ratove i pobune - kaže Gospodin - ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak" (Lk 21,9). Potrebno je razmišljati i o posljednjim stvarima svoga života: o smrti, sudu, raju, čistilištu, paklu. Potrebno je razmišljati o Isusovoj opomeni: »Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ’Ja sam’ i: ’Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima.» U stvarnosti gledamo kako se povijest ponavlja, ratovi množe, ljudske drame umnažaju s migrantima i izbjeglicama, glad, prirodne katastrofe i nevolje, mnogi su okrenuli leđa Isusu Kristu, a i svojim bližnjima…
U svim ovim poteškoćama najbolje je i danas poslušati Isusa Krista da se sa svakodnevnim događajima suočimo s punim povjerenjem u Njega i Njegovu providonosnu ljubav čineći dobro i moleći za mir i u srcu i u svijetu.
Molimo Djevicu Mariju da ova razmišljanja, dok uzdižemo Bogu našu zahvalnost za plodove zemlje i čovjekova rada, potaknu nas sve na zdravu zahvalnost Bogu i bratu čovjeku i da na taj način svaki dan sebe prinosimo Bogu kao najveći dar i tako s Njim živimo u zajedništvu i ovdje na zemlji i u vječnosti. Amen.