Misna čitanja
Prvo čitanje: 2Ljet 36,14-16.19-23
Srdžba se i milosrđe Gospodnje očituje prognanstvom i izbavljenjem naroda.
Čitanje Druge knjige Ljetopisa
U one dane: Svi su svećenički poglavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru slijedeći gnusna djela krivobožačkih naroda, oskvrnjujući dom Gospodnji, posvećen u Jeruzalemu.
Gospodin, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike, slao ih svejednako, jer mu bijaše žao svojega naroda i svojega prebivališta. Ali su se oni rugali Božjim glasnicima, prezirući njegove riječi i podsmjehujući se njegovim prorocima, dok se nije podigla Gospodnja jarost na njegov narod te više nije bilo lijeka.
Spalili su Božji dom, oborili jeruzalemski zid i sve utvrde njegove vatrom spalili. One što izbjegoše maču odvede Nabukodonozor u Babilon u sužanjstvo. Postali su robovi njemu i njegovim sinovima, dokle nije nastalo perzijsko kraljevstvo. Da bi se ispunila riječ koju Gospodin reče na Jeremijina usta: »Dokle se zemlja ne oduži svojim subotama, počivat će za sve vrijeme u pustoši dok se ne ispuni sedamdeset godina.«
Ali prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila riječ Gospodinova objavljena na Jeremijina usta, podiže Gospodin duh perzijskoga kralja Kira te on oglasi po svemu svojem kraljevstvu usmeno i pismeno: »Ovako veli perzijski kralj Kir: ’Sva zemaljska kraljevstva dade mi Gospodin, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim, pa neka ide onamo!’«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 137,1-8
Pripjev: Nek mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada.
https://youtu.be/zqvdLxTIO1I?si=odJh3QFM-2h7OMm-
Na obali rijeka babilonskih
sjeđasmo i plakasmo
spominjući se Siona;
o vrbe naokolo
harfe svoje bijasmo povješali.
I tada porobljivači naši
zaiskaše od nas da pjevamo,
mučitelji naši – da se veselimo:
»Pjevajte nam pjesmu sionsku!«
Kako da pjesmu Gospodnju pjevamo
u zemlji tuđinskoj!
Nek se osuši desnica moja,
Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!
Nek mi se jezik za nepce prilijepi
ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
ako ne stavim Jeruzalem
vrh svake radosti svoje!
Drugo čitanje: Ef 2,4-10
Mrtvi grijesima, milošću ste spašeni.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni! – te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja: Iv 3,16
Bog je tako ljubio svijet - da je dao svoga Sina Jedinorođenca; tko god u njega vjeruje, ima život vječni.
Evanđelje: Iv 3,14-21
Bog je poslao Sina na svijet da se svijet spasi po njemu.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.«
Riječ Gospodnja.
Duhovna misao
Ovdje se usuđujem reći: Nas nije spasila ISUSOVA MUKA NA KRIŽU, nego njegovo VRŠENJE VOLJE BOŽJE. I Adam i Eva su proživljavali veliku muku, patnju, i kroz povijest mnogi su ljudi završili na križevima i silnim mukama, ali oni nisu donijeli SPASENJE ovom čovječanstvu. Ne zaboravimo: Krist ulazeći u ovaj svijet kaže: „Evo dolazim! “U svitku knjige piše za mene: „VRŠITI, BOŽE VOLJU TVOJU!»
Svaki koji vjeruje u Isusa Krista i svaki koji pogleda raspetoga Isusa Krista i NJEGOV KRIŽ – ima ŽIVOT VJEČNI samo onda KADA SHVATI DA ISUSA NIŠTA NIJE MOGLO ZAUSTAVITI DA VRŠI VOLJU BOŽJU, nikakava patnja i križ i KADA ČOVJEK SAM POČME VRŠITI VOLJU BOŽJU kao što je to Isus Krist, za razliku od Adama, činio.
Draga braćo i sestre!
Na Prvu korizmenu nedjelju bili smo pozvani slijediti Isusa u PUSTINJI i poput Isusa s Božjom RIJEČJU suprostaviti se Sotoni i svim njegovim kušnjama (Versuchung) i tako se odlučiti za OSOBNO OBRAĆENJE, vraćanje nebeskom Ocu - poput izgubljenog sina. Bez ovoga koraka i odluke, bez OSOBNOG ODRICANJA (Absagen) od GRIJEHA i ZLA uzalud su i molitva i dobra djela.
Druga korizmena nedjelja poziva nas učiti od Isusa MOLITI s naglaskom: U molitvi – BOŽJA VOLJA - treba postati, NAŠA VOLJA. „Budi volja tvoja!“ Ako u MOLITVI Božja volja ne postaje naša volja - to nije molitva. Učenici su to mogli najbolje vidjeti od Isusa na gori Tabor, „gori“ MOLITVE.
- Treća korizmena nedjelja opominje nas da smo pozvani na: „BOGOŠTOVLJE LJUBAVI“ i «SEBEDARJA», a ne na «trgovački» odnos s Bogom. Poznata scena iz Isusova života: IZGON IZ HRAMA.
- Na našem putu prema Uskrsu danas smo stigli do Četvrte korizmene nedjelje. Ova nedjelja nas poziva, dok putujemo u drštvu s Isusom kroz "pustinju" - gdje nas čeka ISUSOV i NAŠ KRIŽ, da OSLUŠKUJEMO BOŽJI GLAS i s Božjim glasom razotkrivamo sve svoje napasti ili kušnje (Versuchung) koje se kriju u našem srcu ili nutrini i koje su nas udaljile od ISTINE ŽIVOTA, od Boga. Prvo, to može biti NEVJERA i htjenje da budemo «bogovi», te MRMLJANJE (murmeln) protiv Božjeg plana spasenja, SUMNJA u Boga koji nam se čini dalekim… Isus je znao da je njegova poslanje SPASITI palo čovječanstvo; PONIJETI GA NA SVOJIM RAMENIMA - NA SVOJ KRIŽ, jer je Isusov križ postao novo STABLO ŽOVOTA, STABLO SPOZNAJE DOBRA I ZLA.
Stablo života u sredini vrta
- «Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva. Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!» (Post 2,15-17).
Izrael dolazi u Kanaan, a Kanaanci štuju stabla posvećena božanstvu. Na krošnjama stabala bogovi stanuju, iz njih govore ljudima, objavljuju im istine. Izrael je preuzeo simbol stabla, ali mu daje novi sadržaj. Oko tih stabala narod se okuplja, vijeća, odlučuje, slavi svoje religiozne svečanosti (Suci 4 , 5). No, najpoznatija simbolika stabla jest stablo u sredini raja: stablo spoznaje dobra i zla, stablo života. Nema mu sličnosti u izvanbiblijskim mitovima i pričama. Služi kao književna slika da psihološki i teološki predoči konkretnu posljedicu grijeha. Biblija ne spominje o kojem se stablu radi.
Ovdje smijemo reći da simbolika stabla u sredini raja, stabla spoznaje dobra i zla, stabla života – predstavlja BOŽJU VOLJU i PRIHVAĆANJE GRANICE IZMEĐU DOBRA I ZLA KOJU JE BOG ODREDIO. VRŠENJE BOŽJE VOLJE je ČOVJEKOVA SNAGA. "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!» (Post 2,15-17).
Slika zmije. Zmija je u Bibliji označava protivnika Božjega. Zmija dalje znači: „dijete zemlje“. Zmija se vuče, kreće „na trbuhu“, a u jeziku mitologije „trbuhu“ pripadaju strasti, žudnje i osjećaji. Tako zmija postaje i simbol privlačnosti nasuprot Bogu Saveza koji se čovjeku čini dalekim. Ova kušnja je bila i Adamova i Evina, a i dan danas ostaje bit kušnje i grijeha za sve nas u svim vremenima. Kušnja ne počinje s nijekanjem Boga. Zmija ne niječe Boga, nego uvjerava čovjeka će on sam može postati Bog kada prekrši Božju volju i da on sam može određivati što je dobro a što zlo.
Čovjekov prvi grijeh se sastojao u odreknuće od Istine
Čovjek je tako prekršio VOLJU BOŽJU, odbacio ISTINU o sebi, istinu da je samo stvorenje, odrekao se najviše ljubavi, Boga, ali nije postao Bog, jer to i ne može postati, nego je sebe učinio «karikaturom» boga, pseudo-bogom, lažnim bogom, robom samoga sebe, što ga je najviše ranilo. Nakon tog grijeha sve se mijenja za čovjeka i to na negativno. Mijenja se čovjekov odnos prema Bogu; ostaje bez Božje snage, bježi od njega i sakriva se. Mijenja se čovjekov odnos prema drugom čovjeku; drugi mu postaje ograničenje, suparnik, prijetnja, međusobno okrivljavanje i borba, kako to izvrsno prikazuje pripovijest o raju u prizoru razgovora između Boga i Adama i Eve (Post 3,8-13).
Tako čovjek i danas živi u neistini, živi neki prividni život, stoji pod vlašću smrti i ne-života, što i dan danas vidimo koliko je raširena ova vladavina smrti, koja trenutno hara u Ukrajini i na mnogim drugim krajevima i život pretvara u negaciju i mrtvilo, u smrt.
Isus je Novi Adam
Isus je tako postao potpuna suprotnost Adamu. «On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ. I svaki će jezik priznati: »Isus Krist jest Gospodin!« – na slavu Boga Oca.» (Fil 2, 1-11).
Nas spašava samo VRŠENJE VOLJE BOŽJE
Ovdje se usuđujem reći: Nas nije spasila ISUSOVA MUKA NA KRIŽU, nego njegovo VRŠENJE VOLJE BOŽJE. I Adam i Eva su proživljavali veliku muku, patnju, i kroz povijest mnogi su ljudi završili na križevima i silnim mukama, ali oni nisu donijeli SPASENJE ovom čovječanstvu. Ne zaboravimo: Krist ulazeći u ovaj svijet kaže: „Evo dolazim! “U svitku knjige piše za mene: „VRŠITI, BOŽE VOLJU TVOJU!»
Zato možemo reći: Isus Krist „grijehe naše ponese na drvo" (1 Pt 2, 24), milostivo nam oprosti sve prijestupe - grijehe, pribivši zadužnicu, smrtnu osudu na križ (Kol 2, 14). Tako stablo križa postaje „spasonosno drvo" (Mudr 14, 7), otvara nam put u opet nađeni raj gdje stablo Križa Isusova postaje stablo života i donosi plodove» (Otk 22, 14).
Sin Čovječji će biti podignut na križ da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni
Četvrta korizmena nedjelja stavlja nam pred oči događaj koji se zbio tijekom izlaska iz Egipta kada su Izraelce napadale zmije otrovnice, i mnogi pomriješe; tada Bog zapovijedi Mojsiju da načini zmiju od mjedi i postavi je na stup; ako bi koga ugrizla otrovnica pogledao bi zmiju od mjedi i ozdravio (usp. Br 21, 4-9). Pogledati mjedenu zmiju na štapu za Izraelski narod je bila opomena: prestanite mrmljati protiv Boga, prestanite mu prigovarati kako vam je dodijala njegova hrana i kako ste u Egiptu imali pune lonce mesa… i POČMITE VRŠITI VOLJU BOŽJU.
Isus tako Isus govori Nikodemu: "I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni" (Iv 3, 14-15). "Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu" (Iv 3, 17).
Svaki koji vjeruje u Isusa Krista i svaki koji pogleda raspetoga Isusa Krista i NJEGOV KRIŽ – ima ŽIVOT VJEČNI samo onda KADA SHVATI DA ISUSA NIŠTA NIJE MOGLO ZAUSTAVITI DA VRŠI VOLJU BOŽJU, nikakava patnja i križ i KADA ČOVJEK SAM POČME VRŠITI VOLJU BOŽJU kao što je to Isus Krist, za razliku od Adama, činio.
Sveta misa i pričest
Primiti svetu pričest, znači jesti s drveta života, znači primiti raspetoga Gospodina Isusa Krista, dakle prihvatiti njegov život, njegovu poslušnost, njegovo »da«, svome Ocu nebeskome. Prihvatiti Božju ljubav, prihvatiti sebe kao stovrenje, prihvatiti istinu o sebi i svoju stovrenost, ovisnost o Bogu kao što je Isus bio poslušan Ocu – i pustiti Isusu sa nas PONOVNO PONESE NA SVOME KRIŽU – STABLU ŽIVOTA u zagrljaj nebeskoga Oca, kao što je Dobri Pastir tražio izgubljenu ovcu i kada ju je našao, uzeo je na svoja ramena i vratio kući. »Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. (današnje evanđelje).
Križ postaje sveto stablo
Križ postaje sveto stablo među svim stablima. Crkva pjeva na Veliki petak: Križu sveti, stablo svako Zavidi ti čarni sjaj, S takvim lišćem, cvijetom, plodom Nikoji ga nema gaj: Slatko drvo, slatki čavli Nose teret slatki taj.
Križ nije prokletstvo
Pavao ne kaže za Isusov Križ „prokletstvo Božje", kao da bi križ bio znak da je Krist proklet na križu od Oca, kako će to neki pogrešno protumačiti i naučavati. Na križu se objavljuje ljubav Oca i Sina prema ljudima, i uzajamna ljubav Oca i Sina, VRŠENJE VOLJE BOŽJE I NAŠE SPASENJE. Sveti Pavao kaže: "A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu" (Gal 6,14).
Ne zaboravimo, moć stabla u sredini vrta nije bila za čovjeka U MOĆI PLODA koji je ubrao i pojeo, ali nije postao Bogom, nego je snaga čovjekova bila U STVORITELJEVOJ MOĆI, KOJU JE ČOVJEK IZGUBIO ŠTO JE SVJESNO PREKRŠIO STVORITELJEVU VOLJU I PRESTAO VRŠITI BOŽJU VOLJU. Bez Isusa Krista čovjek bi ostao za vječnost jadan i bijedan (Post 3,22).
Molimo Blaženu Djevicu Mariju da i u nama bude mišljenje - isto mišljenje kao što je i u Kristu Isusu i ista spremnost VRŠITI VOLJU BOŽJU kao što je to činio Isus Krist. Amen.