Misna čitanja
Prvo čitanje: Jš 5, 9a.10-12
Čitanje Knjige o Jošui
U one dane: Reče Gospodin Jošui: »Danas skidoh s vas sramotu egipatsku.« Izraelci se, dakle, utaboriše u Gilgalu i ondje na Jerihonskim po¬ljanama proslaviše Pashu četrnaestoga dana u mjesecu, uvečer. A sutradan poslije Pashe, upravo toga dana, blagovali su od uroda one zemlje: beskvasna kruha i pržena zrnja. I mana je prestala padati čim su počeli jesti plodove zemlje. Tako Izraelci nisu više imali mane, nego su se te godine hranili plodovima zemlje kanaanske.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 34, 2-7
Pripjev:Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin! https://youtu.be/7pHKrfMeu5I
Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Nek se Gospodinom duša moja hvali,
nek čuju ponizni i nek se raduju!
Veličajte sa mnom Gospodina,
uzvisujmo ime njegovo zajedno!
Tražio sam Gospodina i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.
U njega gledajte i razveselite se
da se ne postide lica vaša.
Eto, jadnik vapi, a Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.
Drugo čitanje: 2Kor 5, 17-21
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja. Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.
Riječ Gospodnja.
Pripjev: Slava Tebi, Kriste Bože. Kralju slave vječite
Ovaj tvoj brat bijaše mrtav i oživje. Bijaše izgubljen i nađe se!
Evanđelje: Lk 15, 1-3.11-32
Ovaj tvoj brat bijaše mrtav i oživje.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu:
»Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ’Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.
Došavši k sebi, reče: ’Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ’Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’
Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ’Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ’Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.
A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ’Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ’Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ’Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«
Riječ Gospodnja.
Duhovna misao
Draga braćo i sestre!
Na ovu Četvrtu korizmenu nedjelju čita se evanđeoski tekst o milosrdnom ocu i dvojici sinova, poznatiji kao prispodoba o "rasipnom sinu" (Lk 15,11-32). Ta stranica Lukina Evanđelja predstavlja vrhunac objave našega Boga kao oca punog milosrđa. Svaki put kada čitamo i slušamo ovaj tekst, uvijek nas iznova prožme, pogodi ili gane do dna srca. Prije svega, ovaj nam tekst govori o Bogu i njegovu milosđu. Ovaj nam tekst pomaže bolje upoznati lice Božje i njegovo srce.
Ništa više nije kao prije
Nakon što je Isus govorio o milosrdnom Ocu, ništa više nije kao prije, sada poznajemo Boga: on je naš Otac koji nas je iz ljubavi stvorio i obdario nas svojim Svetim Duhom, obdario nas saviješću da možemo gledati dobro koje je On, Bog i tako razlikovati dobro od zla. Nakon što nam je Isus govorio o milosrdnom Ocu, mogli smo i možemo upoznati koliko je Bog sama dobrota i ljubav i koliko On pati kada zalutamo, odemo od Njega; iz Očinske kuće i koliko se raduje kada mu se ponovno vratimo.
Odrastanje i sazrijevanje u vjeri
Naš odnos s Bogom je, jedno određeno vrijeme našega života, sličan onome što se događa u odnosu djeteta prema roditeljima: na početku je dijete ovisno o roditeljima; zatim traži vlastitu samostalnost; a na kraju – ako se stvari dobro poslože – dijete prispijeva ili dolazi do jednog zrelog odnosa s roditeljima, odnosa utemeljena na zahvalnosti i istinskoj ljubavi.
U tim vremenskim etapama odrastanja i sazrijevanja djeteta možemo iščitati ili vdjeti i razumjeti sve ono što čovjeka prati i određuje u njegovu odnosu prema Bogu i sazrijrvanju u vjeri. U našemu hodu i odnosu s Bogom postoji razdoblje nalik našem djetinjstvu: vjera je vođena potrebom i ovisnošću, kao što smo ovisni u djetinjstvu o roditeljima. Djetinja vjera.
Malo po malo, kako čovjek raste i oslobađa se ovisnost od roditelja, on se želi osloboditi svake podređenosti roditeljima i postati slobodan, odrastao, sposoban vladati sobom i samostalno donositi odluke, misleći čak da može i bez Boga i da mu ni Bog ne treba. To je jako osjetljiva čovjekova faza kada osoba lako napusta Boga i lako upadne u ateizm, bezboštvo i mnoge životne pogreške i poteškoće, a opet to lutanje zna biti faza, kada dobro upoznamo svoju nemoć i paralelno otkrijemo pravo Božje lice, kao što se dogodilo s „izgubljenim sinom“ koji se vratio - OBRATIO svome Ocu.
Najljepše je kada te Otac zagrli
Na našu sreću, Bog nikada ne uskraćuje svoju vjernost i, ako se mi udaljimo i izgubimo, On nastavlja nas pratiti svojom ljubavlju, opraštajući nam naše grijehe i govoriti nam u nutrini srca po našoj savjesti, što nam pomaže POKAJATI SE I OBRATITI: vratiti se Ocu i prepustiti njegovu, Očevu zagrljaju.
Kada odemo od Boga propadamo
U ovoj prispodobi, dvojica se sinova ponašaju sasvim SUPROTNO: mlađi odlazi od Oca i živi kako je on mislio da treba živjeti i paralelno pada sve niže i sve dublje u propast, i duhovno i materijalno; dok stariji sin ostaje u kući svoga Oca, ali i njegov odnos je nezreli odnos s Ocem. Naime, kada se brat vratio, to se najbolje pokazalo. Stariji sin nije sretan što se njegov brat vratio kao što je sretan i radostan njegov otac. Štoviše, stariji sin se rasrdio i ne želi ni ući u kuću i vidjeti brata. On porigovara Ocu kako je i on sam nepravedan, kako mu tolike godine služi, a on mu nikada nije dao ni jare da se on pogosti i proveseli sa svojim društvom, a ovome sinu, koji je potrošio sve njegovo imanje, propalici, je organizirao i priredio tako veku gozbu i zabavu.
Pozvani smo biti milosrdni kao što je Otac milosrdan
Dvojica sinova predstavljaju dva nezrela odnosa s Bogom: pobunu i djetinju (vjeru) poslušnost. Oba ova oblika odnosa prema Ocu su poziv svima nama i u ovoj korizmi da preispitamo svoj odnos s Bogom; poziv da UPOZNAMO OČEVO MILOSRĐE koje nas sve prvenstveno poziva da BUDEMO MILOSRDNI KAO ŠTO JE NAŠ OTAC MILOSRDAN. Potrebno je vidjeti, upoznati i iskusiti Očevo milosrđe i tek tada mi sami možemo nadići doživljaje obojice sinova, danas naše prigovore Bogu i bratu čovjeku. Tek kada iskusimo opraštanje, snagu opraštanja, kada shvatimo da smo ljubljeni besplatnom ljubavlju, većom od naše bijede i umišljenost, ali isto tako većom i od naše pravednosti, konačno stupamo u doista sinovski i slobodni odnos s Ocem Nebeskim koji nas uvijek čeka da nas zagrli ka svoju ljubljenu djecu i koji nas uvijek čeka s pripremljenom „gozbom ljubavi“.
Molimo sa svetim Augustinom
„Gospodine, smiluj mi se! Jao meni! Evo, ja ne skrivam svojih rana: ti si liječnik, ja sam bolesnik; ti si milosrdan, ja sam grešan... Sva je moja nada samo u velikom milosrđu tvome, Bože!“
Majko milosrđa, pomozi nam da se rađamo svaki dan na "novi život"!
Dragi vjernici, razmišljajmo o ovoj prispodobi. Povežimo s ovom prispodom POZIV NA OBRAĆENJE od prošle nedjelje, poziv da upznamo snagu Kristove ljubavi i njezinom snagom se suprostavimo zlu. Prepoznajmo sebe u dvojici sinova i prije svega, ovih dana, razmišljajmo više o Očevu Srcu, o Očevu Milosrđu, a manje o svojoj pravednosti. Bacimo mu se u naručje i pustimo da nas njegova milosrdna ljubav u potpunosti zahvati i tako se rodimo i svaki dan rađamo na „novi život“. Neka nam u tome pomogne Djevica Marija, Majka milosrđa. Amen.