Misna čitanja
Prvo čitanje: Mih 5,1-4a
Čitanje Knjige proroka Miheja
Ovo govori Gospodin: I ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će izići onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od dana vječnih. Zato će ih Gospodin ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi. Tada će se ostatak njegove braće vratiti sinovima Izraelovim. On će se uspraviti, na pašu izvoditi svoje stado silom Gospodnjom, veličanstvom imena Boga svojega. Oni će u miru živjeti, jer će on rasprostrijeti svoju vlast sve do krajeva zemaljskih. On - on je mir!
Riječ Gospodnja
Pripjevni psalam - 80
Pripjev: Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas https://youtu.be/QJbDFMpu5ms
Pastiru Izraelov, počuj,
ti što sjediš nad kerubima, zablistaj;
Probudi silu svoju,
priteci nam u pomoć.
Vrati se, Bože nad vojskama,
pogledaj s neba i vidi,
obiđi ovaj vinograd:
zakrili nasad desnice svoje,
sina kog za se odgoji.
Tvoja ruka nek bude nad čovjekom desnice tvoje,
nad sinom čovječjim kog za se odgoji!
Nećemo se više odmetnuti od tebe;
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.
Drugo čitanje: Heb 10, 5-10
Čitanje Prve poslanice svetog Pavla apostola Hebrejima
Braćo: Krist ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; paljenice ni okajnice ne sviđaju ti se. Tada rekoh: „Evo dolazim!“ U svitku knjige piše za mene: „Vršiti, Bože, volju tvoju!“ Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje po Zakonu prinose - ne mile ti se i ne sviđaju, veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo. U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.
Riječ Gospodnja
Pjesma prije Evanđelja: Lk 1,38
Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.
Evanđelje:Lk 1, 39-45
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“
Riječ Gospodnja
Duhovna misao
Svaki susret bez Krista je besmislen, a s Kristom dobiva pravi smisao i pravu radost.
Susret Marije i Elizabete bio je prvi susret ljudi u Isusu Kristu. Svaki susret bez Krista je besmislen, a s Kristom dobiva pravi smisao i pravu radost. U susretu Marije i Elizabete zrcali se ljubav u kojoj se susreću dvije blagoslovljene žene. One jedna drugu blagoslivlje. One veličaju i hvale Boga. One ne ogovaraju nikoga. To je istinski susret u Isusu Kristu.
U ove dane pred sami Božić mnogi će biti također izloženi i napastima da im netko sa strane (najčešće ukućani) pokuša ukrasti i pokvariti radost Božića. Naime, nerijetko se događa da netko nečiste i neizmirene savjesti, baš za velike dane (za Božić i Uskrs) «poludi» i da nam zbog svog grešnog života i savjesti opterećene grijesima pokuša nametnuti svoj nemir, svoje «pametovanje» samo kako ne bismo mogli misliti na radost koja se «rodila» u Betlehemu, nego na uznemirenost koju nam netko želi unijeti u srca i obitelji.
Sada razmislimo donosimo li mi kršćani jedni drugima Krista ili sebe? O tome ovise naši susreti, naša božićna radost i naš mir.
Božić je «svečana Objava Božje radosti!»
Zadnja je nedjelja došašća. Približili smo se samom danu Božića, danu Isusova utjelovljenja i rođenja kada je: «Riječ tijelom postala i nastanila se među nama» (usp. Iv 1, 14). Bitno je da razumijemo da na Božić slavimo početak spasenja ljudskog roda, spasenja mojega i tvojega, a ne samo da se sjećamo Isusova rođenja. Tako je već na Božić data i «zadovoljština» za Adamov grijeh (neposlušnost Božjoj riječi) i od tada se više ne može govoriti: ‘Sjetiti se, čovječe, da si prah i u prah ćeš se i vratiti’ (Post 3, 19), već: sada možemo govoriti: «Čovječe, zajedno s Kristom bit ćeš podignut i primljen u nebo».
Stoga je Božić «svečana Objava radosti!» Drugim riječima rečeno: Radost je drugo ime za događaj rođenja Božjega Sina u ljudskome tijelu (postao čovjekom, utjelovio se). Radujte se narodi!... Ovdje je odlučujuće biti svjestan da je Bog radost! Sva je Božja radost u Isusu Kristu. Bog se raduje, jer je njegova Ljubav sišla i došla na ovaj svijet. Bog se više raduje razlijevanju njegove ljubavi na svijet, nego ljubavi kojom će ljudi njega ljubiti. Ne zaboravi: Bog se raduje tebi! Zato je Božić blagdan Božje radosti. Može li čovjek pojmiti veću radost od one radosti kojom se Bog raduje čovjeku? Bog se raduje zbog čovjeka kojega ljubi, zbog tebe, zbog mene, zbog svojega stvorenja koje ljubi i koje je ljubljeno?
Bog se raduje kada počnemo vršiti njegovu volju
Evo dolazim vršiti, Bože, volju tvoju!
Tako je čovjeku vraćeno dostojanstvo i posinstvo!
Naša radost, Božićna radost - počela je s Kristovim ulaskom u ovaj svijet. Krist ulazeći u ovaj svijet kaže: «Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; paljenice ni okajnice ne sviđaju ti se. Tada rekoh: „Evo dolazim!“U svitku knjige piše za mene: "Vršiti, Bože, volju tvoju!“ Dokida prvo da uspostavi drugo. (Heb 10,5-7).
- Na drugom mjestu - u suretu sa ženom Samarijankom, kada mu učenici donose hranu iz grada, On njima odgovara: »Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo» (Iv 4, 34).
- Nakon umnažanja kruhova - kada ga je tražilo mnoštvo, Isus im reče: «Ja sam kruh života… Siđoh s Neba - ne da vršim svoju volju, nego volju onoga, koji me posla. A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan» (usporedi Iv 6, 36-39).
- "I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?« I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka«(Mk 3, 31-35).
Bog se raduje kada počnemo vršiti njegovu volju.
Isus je «Život našega života»
Isus dovršava spasenje ljudskog roda na križu: «Čim Isus uze ocat, reče: "Dovršeno je!" I prignuvši glavu, preda duh» (Iv 19,30). Ovdje nije istaknuto: završeno je, nego dovršeno je! Što će reći: Spasenje traje i danas.
Upravo svojom mukom i smrću Krist svjedoči svoje slobodno i svjesno pristajanje uz Očevu volju, kako se to vidi u Poslanici Hebrejima: "Premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati" (Heb 5,8). (Na drvetu je čovjek bio poražen, a po drvetu križa spašen. Prvi Adam sagriješio je na drvetu spoznaje dobra i zla, a Isus kao novi Adam spašava nas po drvetu križa). Tako je čovjeku opet vraćeno njegovo dostojanstvo i tako je čovjek ponovno zadobio prvotnu slobodu. Posinstvo!
«A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: »Abba! Oče!« Tako više nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu.“(Gal 4,5). Našim krštenjem mi smo sada posinjenipo Isusu Kristu i Boga ponovno zovemo: Oče! Stoga sveti Pavao piše: «Budite dakle nasljedovatelji Boga, kao ljubljena djeca» Ef 5,1). To znači: počnimo s Isusom vršiti volju nebeskoga Oca, Božju volju, kao što je to činio Isus Krist koji je postao i ostao «ŽIVOT NAŠEGA ŽIVOTA» - što najbolje objašnjava sveti Pavao kada za sebe kaže: «Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.» (usp. Gal 2,20).
Mi trebamo «vršiti volju Božju» poput Marije
Po Mariji, njenoj spremnosti «vršiti volju Božju» i odgovor anđelu Gabrijelu: «Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj» (usp. Lk 1,26-38), vidi se jasan Marijin pristanak na Božji plan, Božju volju. Ona tako na najbolji način pokazuje značenje riječi: »Vršiti, Bože, volju tvoju!« (Heb 10, 7b). Zato je Marija Majke Crkve, Majka svakog kršćanina. Zato Marija može nositi Isusa drugima, jer je najprije sama dopustila biti u svemu nošena od njega (od Božje volje).
Dokida prvo da uspostavi drugo (Heb 10,5-7).
Dokida se prvo, kako Isus kaže svome Ocu: «Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; paljenice ni okajnice ne sviđaju ti se», a uspostavlja se drugo: Tada rekoh: „Evo dolazim!“U svitku knjige piše za mene: „Vršiti, Bože, volju tvoju!“ Na ovu Četvrtu nedjelju Došašća, koja prethodi svetkovini Rođenja Isusova, u Evanđelju se pripovijeda o Marijinu pohodi Elizabeti. Ovaj događaj najjednostavnije je objašnjenje susreta Starog s Novim zavjetom. Dvije žene, i jedna i druga trudna, utjelovljuju očekivanje i Očekivanog Spasitelja. Starija, Elizabeta označava Izraela koji očekuje obećanoga Spasitelja, Mesiju, dok mlađa, Marija nosi u sebi ispunjenje toga očekivanja na dobrobit čitavog ljudskog roda: Isusa Krista. Bog pohodi svoj narod. Pri dočeku Marije, Elizabeta prepoznaje da se ostvaruje Božje obećanje ljudskom rodu i kliče: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?"(Lk 1, 42-43).
Kako izgleda susret u Kristu?
Susret Marije i Elizabete bio je prvi susret ljudi u Isusu Kristu. Svaki susret bez Krista je besmislen, a s Kristom dobiva pravi smisao i pravu radost. Istinski se mogu radovati oni koji traže Boga i koji žele vršiti volju Božju i živjeti u Božjoj blizini.
U susretu Marije i Elizabete zrcali se ljubav u kojoj se susreću dvije blagoslovljene žene. One jedna drugu blagoslivlju: «Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!» One veličaju i hvale Boga: «Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju što pogleda na neznatnost službenice svoje.» Samo Bog može donijeti pravi mir za kojim čezne svako ljudsko srce. On je moguć samo ako slijedimo primjer koji nam donosi današnji prikaz susreta Marije i Elizabete. U središtu njihova susreta je Onaj kojega je nosila Marija, Isus Krist. Sada razmislimo što mi jedni drugima donosimo? O tome će ovisiti naši susreti i naš mir.
U ove dane pred sami Božić bit ćemo izloženi i napastima
U ove dane pred sami Božić mnogi će biti također izloženi i napastima da im netko sa strane (najčešće ukućani) pokuša ukrasti i pokvariti radost Božića. Naime, nerijetko se događa da netko nečiste i neizmirene savjesti baš za velike dane (za Božić i Uskrs) «poludi» i da nam zbog svog grešnog života i savjesti opterećene grijesima pokuša nametnuti svoj nemir, svoje «pametovanje» samo kako ne bismo mogli misliti na radost koja se «rodila» u Betlehemu, nego na uznemirenost koju nam netko želi unijeti u srca i obitelji.
Sada razmislimo donosimo li mi kršćani jedni drugima Krista ili sebe? O tome će ovisiti naši susreti, naša radost i naš mir.
Majka Marija i danas želi doći u sve naše obitelji i «donijeti nam Isusa» kako bi naša srca zaigrala od radosti i mogli uskliknuti s Elizabetom: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?"(Lk 1, 42-43). Radimo na sebi. Ispovjedimo se. Imajmo obiteljsku molitvu! Ovo bi trebali biti dani duhovne obnove. Ako smo zaboravili Boga, nek se dogodi ponovni susret s Bogom. Ako smo u svađi s nekim i s njim ne pričamo, skršimo svoj ponos. Zatražimo oprost! Dajmo oprost! Zagrlimo jedni druge Kristovom ljubavlju. Tako će nam se vratiti mir. Svaki naš susret trebao bi za cilj imati: donijeti drugima Krista i susresti u drugome Krista.
"Dođi, Gospodine Isuse!"
Molimo! Molimo: "Dođi, Gospodine Isuse!" (Otk 22,20) - "Marana tha!" To bi trebala biti i ostati molitva i želja svih nas kršćana, bez obzira na svaku moguću kušnju s kojom se susrećemo i s kojima ćemo se susretati, da uvijek molimo: "Dođi, Gospodine Isuse!" (Otk 22,20) - "Marana tha!" i da se uvijek susrećemo u Isusu Kristu i da jedni drugima donosimo Isusa Krista.
Svaki naš susret trebao bi za cilj imati donijeti drugima Krista i susresti u drugome Krista. Svaki susret bez njega najčešće bude promašaj. Povjerimo Blaženoj Djevici Mariji svoja srca, svoje obitelji da ih učini dostojnim primiti Gospodina koji nam dolazi u otajstvu svoga Rođenja. Amen.