4. nedjelja kroz crkvenu godinu C – 30. 01. 2022.

Prvo čitanje: Jr 1,4-5. 17-19

Čitanje Knjige proroka Jeremije

U dane Jošijine: Dođe mi riječ Gospodnja: „Prije nego te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina iziđe, ja te posvetih, za proroka svim narodima ja te postavih. Ti bedra svoja sad opaši, ustaj pa ćeš im govoriti sve što ti ja zapovijedim. Ne dršći pred njima. Danas te evo postavljam kao grad utvrđeni, kao stup željezni, ko zidinu brončanu protiv sve zemlje: protiv kraljeva i knezova judejskih, svećenika i naroda ove zemlje. I borit će se s tobom, al’ te neće nadvladati jer ja sam s tobom da te izbavim.“

Riječ Gospodnja

 

Pripjevni psalam -  71          

Usta će moja razglašivati pravednost tvoju. https://youtu.be/n6C503TmPS8

Tebi se, Gospodine, utječem,

ne daj da se ikada postidim!

U pravdi me svojoj spasi i izbavi,

prikloni uho k meni i spasi me!

 

Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja

jer ti si stijena i utvrda moja.

Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora.

 

Jer ti si, Gospodine, ufanje moje,

Gospodine, uzdanje od moje mladosti!

Na te se oslanjam od utrobe;

ti si mi zaštitnik od majčina krila.

 

Usta će moja razglašivati pravednost tvoju,

povazdan pomoć tvoju.

Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje

i sve do sada naviještam čudesa tvoja.

 

Drugo čitanje: 1 Kor 13, 4-13

Čitanje Prve poslanice svetog Pavla apostola Korinćanima

Braćo! Čeznite za višim darima!

A evo vam puta najizvrsnijega!

- Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.

- Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam!

I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo.

- Ljubav je velikodušna,

dobrostiva je ljubav,

ne zavidi,

ljubav se ne hvasta,

ne oholi,

ne nadima se;

nije nepristojna,

ne traži svoje,

nije razdražljiva,

- ne pamti zlo;

ne raduje se nepravdi,

a raduje se istini;

sve pokriva,

- sve vjeruje,

svemu se nada,

- sve podnosi.

- Ljubav nikad ne prestaje.

 

Prorokovanja? - Uminut će.

Jezici? - Umuknut će.

Spoznanje? - Uminut će.

Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.

- Kad bijah dijete, mišljah kao dijete, rasuđivah kao dijete. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono djetinje. Doista, sada gledamo kroz zrcalo, u zagonetki, a tada - gledat ćemo licem u lice! Sada spoznajemo djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!

- A sada: ostaju vjera, ufanje ili nada i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.

Riječ Gospodnja

 

 

Pjesma prije Evanđelja: Lk 4, 18

Gospodin me posla blagosvjesnikom biti siromasima i proglasiti sužnjima oslobođenje.

 

Evanđelje: Lk  4,21-30

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Isus progovori u sinagogi: „Danas se ispunilo Pismo što vam još odzvanja u ušima.“ I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: „Nije li ovo sin Josipov?“

  A on im reče: „Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.“

  I nastavi: „Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godinei šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavlada velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.“

  Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No, on prođe između njih i ode.

Riječ Gospodnja

 

Duhovna misao

Ljubav je prepoznatljivo obilježje kršćanina                              

 

Iskoristi ovaj dan, jer te Bog poziva upravo danas da ti daruje svoju ljubav i spasenje!

 

Svijećnica - Blagoslov svijeća

Četrdeset dana nakon Božića slavimo Gospodinovo prikazanje u hramu. Ovaj blagdan nazivamo i Svijećnicom. Danas se, prema odlomku Lukina evanđelja, spominjemo Isusova ulaska u vjerničku zajednicu, u Hram, među svoj vjernički narod. Mi svijećama potvrđujemo riječi proroka Šimuna da je Isus svjetlo na prosvjetljenje svih naroda svijeta (Lumen gentium). Evanđelist Luka izvještava kako starac Šimun i proročica Ana susreću dijete Isusa, kao onoga koga su čekali čitava života. Čekali i dočekali. Nisu gubili nadu. Starac Šimun uze u naručje Pomazanika Božjeg, hvaleći Boga ovim riječima: 'Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,  po riječi svojoj, u miru!  Ta vidješe oči moje  spasenje tvoje,  koje si pripravio  pred licem svih naroda:svjetlost na prosvjetljenje naroda,  slavu puka svoga izraelskoga.' (Lk 2,29-32).

Draga braćo i sestre, valja tako živjeti, misliti i raditi, moliti i slaviti Boga prema onom zadnjem očekivanju, prema sabiranju života pred smrt, prema svojoj posljednjoj nadi. Jer predivno će biti završiti svoj vjernički život u miru, onako kako je starac Šimun molio: Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, u miru… Smrt će biti radostan prijelaz u novi život. Bit će to veličanstven trenutak, jer će naše oči napokon vidjeti ispunjenje svoje životne čežnje, svoga puta nade, oproštenje grijeha i smiraj životnih napora. Čovjek će ugledati svoga Spasitelja i bit će obgrljen ili zagrljen kao ljubljeno Božje dijete.

Molimo: Bože, daj nam ići putem vjere i ljubavi dok ne prispijemo k tebi, Svjetlu neugasivom - Isusu Kristu.

Draga braćo i sestre!“

Današnje čitanje Evanđelja je nastavak onoga od prošle nedjelje. I dalje smo u nazaretskoj sinagogi, u Nazaretu, kraju gdje je Isus odrastao i gdje svi poznaju i njega i njegovu obitelj. Toga dana Isus se ustao i pročitao ulomak iz proroka Izaije koji započinje ovim riječima: "Duh Gospodnji na meni je / jer me pomaza! / On me posla blagovjesnikom biti siromasima" (61, 1-2). Pošto je pročitao čitanje, u šutnji bremenitoj iščekivanjem, Isus reče: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima" (Lk 4, 21). Izraz "danas" upravo se odnosi na Spasitelja, obećanog Mesiju, na Isusa Krista. To potvrđuju riječi anđela koje govore pstririma kod Isusova rođenja: "Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin" (Lk 2, 11).

 

Potrebno je odreći se vlastitih predrasuda

To je uznemirilo i zbunilo Nazarećane i mnogi su se prvo njemu divili i govorili: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana?" (6, 2). „Nije li ovo sin Josipov?“ Vlastite predrasude su stupile na snagu. Nazarećani ne žele da Isus bude drugaciji od njih, iako su vidjeli i divili se njegovim riječima i djelima, oni ga doživljavaju sa svojim predrasudama i prigovorima jednakim njima. Oni žele da on bude kao i oni.

 

Isusa izbacuju iz sinagoge

Isus je svjestan njihove zatvorenosti i njihovih predrasuda i iznosi im staru izreku: „Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.“ Isus upućuje narodu okupljenom u sinagogi riječi koje zvuče kao provokacija. Spominje k tome još dva čuda koja su veliki proroci Ilija (oživio sina udovice iz Sarfate i umnožio brašno) i Elizej (Elizej je izliječioNaamana Sirca od gube) učinili nad osobama koje nisu bile iz Izraela, i to kako bi pokazao da ponekad ima više vjere izvan Izraela. U tome trenutku okupljeni reagiraju kao jedan: ustaju, izbacuju ga i čak ga nastoje strmoglaviti s ruba ponora, ali on, potpuno smiren, prođe posred njih i otiđe odande.

 

Pravi prorok je poslušan samo Bogu

Očito da ih je Isus izazvao, isprovocirao, kao da je htio među njima izazvati razdor?
Isprva su mu se ljudi divili, i ostaje pitanje zašto Isus to nije iskoristio i tako bi naišao na odobravanje ljudi svoga zavičaja. Ali upravo u tome i jest naglasak: Isus nije došao zato da traži odobravanje ljudi, već - kao što će na kraju reći Pilatu - "da svjedočim za istinu" (Iv 18, 37). Pravi prorok nije poslušan drugima, nego samo Bogu i stavlja se u službu istine. Spreman je za to osobno životom posvjedočiti i platiti. Istina je da je Isus prorok ljubavi, ali i ljubav ima svoju istinu. Štoviše, ljubav i istina dva su naziva za istu stvarnost, to su dva naziva za Boga.

 

Razmislimo o načinu na koji živimo u Crkvi

Dragi vjernici, ovaj ulomak interpelira ili traži odovor i od nas "danas" da se upitamo: „Je li se do „danas“ ispunilo Pismo koje svake nedjelje slušamo?“ To nas nadasve potiče da iznova razmislimo o Crkvi koju sveti Pavao usporeuje s ljudskim tijelom kojemu je Krist glava – što smo prošle nedjelje slušali. Pavao i danas nastavlja objašnjavati Crkvu u kojoj su različiti darovi Duha Svetoga koji služe na dobro jedne Crkve kojoj je Krist glava. Pavao pokazuje "put" savršenstva. Taj se put – kaže – ne sastoji u posjedovanju izvanrednih osobina kao što su govorenje novim jezicima, poznavanje svih otajstava ili tajni ovoga svijeta, posjedovanje čudotvorne vjere da bi i gore premještali ili činjenje junačkih djela kao da netko da spaliti svoje tijelo, nego, put savršenosti se, naprotiv, sastoji u ljubavi – agape – to jest u istinskoj ljubavi, onoj koju nam je Bog objavio u Isusu Kristu. Ljubav je "najveći dar", koji daje vrijednost svim drugim darovima, a ipak "se ne hvasta, ne nadima se", štoviše, "raduje se istini" i tuđem dobru. Onaj tko istinski ljubi "ne traži svoje", "ne pamti zlo", "sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi" (usp. 1 Kor 13,4-7). Na kraju, kada se budemo susreli licem u lice s Bogom, svi će ostali darovi prestati i nestati; jedini koji će trajno ostati bit će ljubav, jer je Bog ljubav i mi ćemo biti slični Njemu, u savršenom zajedništvu s Njim.

 

Ne treba nam još jedna Crkva, nego obnova vjere        

Stoga, kada razmišljamo o tome što nam je najhitnije za učiniti, očito je da nam ne treba još jedna Crkva kakvu mnogi zamišljaju i koju smo mi sami izmislili. Ono što je najhitnije za učiniti jest obnova vjere u Stvarnost Isusa Krista koji nam se daje u Presvetome Sakramentu, u Pričesti. Isus Krist treba biti i ostati središte našega života, naša glava. Mi sami trebamo ponovno početi živjeti Bogu i po njegovoj volji ili riječi. Mi moramo ponovno naučiti prepoznati Boga kao temelj svoga života, a ne ostavljati ga po strani kao nekakvu neučinkovitu frazu koju smo sami mi izmislili.

Način pristupanja svetoj pričesti postaje puka ceremonija koja podrazumijeva pristojnost da u određenim prilikama obiteljskih događaja, kao što su svadba, sprovod..., pristupimo pričesti iz obzira. Mladić je tako na svatovima uzeo hostiju, stavio ju u džep i kada mu je rečeno da se to ne smije tako čuniti s hostijom, on je rekao da njemu hostija i pričest ništa ne znače, nego je samo iz obiteljskog obzira išao na pričest. Za ovoga mladića je hitno potrebna OBNOVA VJERE u prisutnost Isusa Krista i njegove muke i njegova uskrsnuća u Presvetom Sakramentu ili Pričesti. Mi moramo učiniti sve što možemo da dar Svete Euharistije sačuvamo od zloporabe. Crkva, umjesto da iznutra živi u dušama vjernika i da se sve više budi, Ona, nažalost mnogih, umire u mnogim dušama.

 

Crkvu ne možemo gledati kao neki politički aparat

Doista, Crkvu se danas smatra u prvome redu samo još jednom vrstom političkog aparata. O njoj se govori gotovo isključivo u političkim kategorijama... čemu su doprinijeli i slučajevi zlostavljanja i od strane samih svećenika, zbog čega mnogi Crkvu smatraju nečime gotovo neprihvatljivim i što mnogi danas misle kako Crkvu treba uzeti u svoje ruke i osmisliti – onako kako Crkvu pojedinci zamišljaju. No, to nije više Kristova Crkva.

 

Crkva je poput ribarske mreže

Sam Isus je Crkvu usporedio s ribarskom mrežom u kojoj na kraju sam Bog rastavlja ili razvrstava dobre od loših riba. Imamo i usporedbu o Crkvi kao polju na kojemu raste dobro sjeme koje je posijao sam Bog, ali raste i kukolj ili korov koji je potajno posijao „neprijatelj”. Doista, korov na Božjem polju, u Crkvi je iznimno vidljiv, a zle ribe u mreži, također pokazuju svoju snagu. Ipak, polje je i dalje Božje polje, a mreža je također Božja ribarska mreža. U svim vremenima Crkva je bila i ostala Božje polje na kom je obilato žito rađalo, unaoč kukolju, i ostala je Božja mreža u koju su se uhvatile dobre ribe, a ne samo zle. To je bila i ostat će stvarnost CRKVE. Isus je umro za sve ljude, ali svi ne žele vjerovati u prisutnost Isusovu niti danas u svojoj Crkvi.

 

Đavao je i danas mnoge naveo da Crkvu napuste

U ovom je kontekstu nužno se osvrnuti na tekst iz Otkrivenja sv. Ivana. Đavao je identificiran kao tužitelj koji dan i noć pred Bogom optužuje našu braću (Otk 12,10). To on i danas čini. On koji ne podnosi Boga, upravo Kristovu Crkvu želi prikazati kao posve lošu i tako mnoge đavao želi navesti da Crkvu napuste. Zamisao o boljoj Crkvi, koju su sami ljudi napravili, zapravo je prijedlog kojim ih đavao želi udaljiti od živoga Boga prijevarnom logikom kojom je vrlo lako zavarati pojedince. Ne, Crkva ni danas nije sastavljena od loših riba i od korova. Crkva Božja postoji i danas, i ona je i dalje važan instrument po kojemu nas Bog spašava i ljubi.

 

Crkva je neunuštiva

Vrlo je važno suprotstaviti se đavlovim lažima i poluistinama cijelom istinom: da, u Crkvi ima grijeha i zla. No, i danas postoji Sveta Crkva, koja je neuništiva. Danas ima mnogo ljudi koji ponizno vjeruju, trpe i ljube, i u kojima nam se pokazuje pravi Bog, Bog koji nas ljubi i spašava. I danas Bog u svijetu ima svoje svjedoke, mučenike (martyres). Da bismo ih vidjeli i čuli, moramo samo biti budni i moliti.

U suđenju protiv đavla Isus Krist je prvi i pravi svjedok za Boga, prvi mučenik, za kojim su pošli bezbrojni drugi. Danas je Crkva više nego ikada „Crkva mučenika”. I danas je preko 340 milijuna progonjenih kršćana u svijetu, i tako svjedoče živoga Boga, a Europa šuti. Ako se osvrnemo oko sebe i poslušamo pažljivim srcem, svjedoke danas možemo pronaći posvuda, naročito među običnim ljudima, no i na visokim crkvenim položajima, one koji se bore za Boga svojim životom i trpljenjem. Inertnost srca i indiferentnost prema Bogu, uzrok je tome što danas mnogi pojedinci ne žele vidjeti i prepoznati krćane koji vjeruju, trpe i ljube čneći dobro ka što jer to činio njihov Spasitelj.

I danas ima mnogo ljudi koji ponizno vjeruju, trpe i ljube, i u kojima nam se pokazuje pravi Bog, Bog koji nas ljubi i spašava. Iskoristi ovaj dan ili DANAS u kojem te Bog možda baš danas poziva da ti daruje svoju ljubav i svoje spasenje!

 

Nemojmo zaboraviti dodavati šećer u naše živote

Vjeroučiteljica je pripremajući djecu za Prvu pričest dala zadaću djeci da napišu: “Tko je za njih Bog?”

Nakon dvadesetak minuta sva djeca su učiteljici predala radove. Ona ih je pročitala. Manje više bilo je to ponavljanje onoga što ih je vjeroučiteljica poučavala. Svi odgovori su bili vrlo slični.

Potom učiteljica prozove Luku, sitnog, vrlo živahnog plavog dječaka. Zamolila ga je da dođe do njenog stola i predala mu je njegov test te ga zamolila da, glasno, pred svima, pročita svoj odgovor.

Luka, u strahu da će se osramotiti pred cijelim razredom, te da neće ići na Prvu pričest, brizne u plač. No, učiteljica ga ohrabri te on, ipak, jecajući počne čitati: “Bog je poput šećera kojega mi mama svako jutro stavi i otopi u mlijeku za doručak. Ja ne vidim šećer u šalici ali, ako ga mama slučajno zaboravi staviti, odmah osjetim njegov nedostatak. Eto, tako i Bog, iako ga ne vidimo. Ako ga nema, naš život je gorak, bez ukusa.” Veliki pljesak je odjeknuo učionicom, a učiteljica je zahvalila Luki na originalnom, jednostavnom i tako istinitom odgovoru. Potom je dodala: “Nemojmo zaboraviti dodavati šećer u naše živote!”

 

Ljubav je prepoznatljivo obilježje kršćanina                              

Bog je ljubav. Ljubav je bit samoga Boga, ona je smisao svega stvaranja i ljudske povijesti. Ona je svjetlo koje daje dobrotu i ljepotu životu svakog čovjeka. U Isusu Kristu ta su dva vidika ljubavi potpuno sjedinjena: On je utjelovljena Božja ljubav koja je pripremljena za svakoga čovjeka. Ta nam se ljubav objavila u punini u Kristu raspetom. Upirući svoj pogled u Njega, zajedno s apostolom Pavlom možemo reći: "Mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i u nju smo povjerovali" (usp. 1 Iv 4,16; enc. Deus caritas est, 1).

Neka nam Blažena Djevica Marija, uzor ljubavi, izmoli te milosti da i mi kršćani svaki dan sve više budemo svjedoci savšene Božje ljubavi i prema Bogu i bratu čovjeku. Amen.