Mise su danas u Baselu u 11.00 sati i u Liestalu u 13.00 sati
Misna čitanja
Prvo čitanje: Dj 4,8-12
Nema ni u kome drugom spasenja.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Reče Petar pun Duha Svetoga: »Glavari narodni i starješine! Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen? Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav!
On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 118
Pripjev: Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.
https://youtu.be/_LdC_5oP13g?si=Dys6FnRoec5s8Cep
Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Bolje se Gospodinu uteći
nego se uzdat u čovjeka.
Bolje se Gospodinu uteći
nego se uzdat u mogućnike.
Zahvalit ću ti što si me uslišio
i moj postao spasitelj.
Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Blagoslovljen koji dolazi u imenu Gospodnjem!
Blagoslivljamo vas iz doma Gospodnjega!
Ti si Bog moj – tebi zahvaljujem:
Bože moj, tebe ja uzvisujem.
Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Drugo čitanje: 1Iv 3, 1-2
Vidjet ćemo Boga kao što jest.
Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana apostola
Ljubljeni: Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja: Iv 10,14
Ja sam pastir dobri, govori Gospodin; ja poznajem svoje ovce, i mene poznaju moje!
Evanđelje: Iv 10,11-18
Pastir dobri život svoj polaže za ovce.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus: »Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.«
Riječ Gospodnja.
Duhovna misao
Bolje se Gospodinu uteći, nego se uzdat u čovjeka.
Bolje se Gospodinu uteći, nego se uzdat u mogućnike.
"Ljubljeni: Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest."
- Bilo bi dobro da se nakon ovih svetopisamskih riječi upitamo: Jesmo li postigli željkovanu kršćansku zrelost? Jesmo li na pravome putu, ili…smo ostali "svijet" koji još nije upoznao niti uzljubio Boga, niti se osjećamo kao ljubljena djeca Božja?
Danas se prepustimo Očevoj ljubavi koja izvire iz osobe Isusa Krista te upoznajmo zašto Isusa zovemo "DOBRI PASTIR"? Zašto Crkva danas, na nedjelju Dobrog pastira, slavi Svjetski dan molitve za svećenička zvanja?
Draga braćo i sestre!
Božja riječ ove nedjelje nam doziva u svijest temeljnu istinu: Bog je jedini Dobri pastir ljudskog roda. On jedini želi za nas „život“, želi da se ne „izgubimo“, ne zalutamo i tako izgubimo život ili «zvijeri nas proždru», već nas želi voditi na dobre pašnjake, gdje se možemo hraniti i počinuti; i tako na kraju prispijemo cilju našega životnog puta, punini života. To je ono što svaki otac i svaka majka žele svojoj djeci: dobro, sreću, ostvarenje. Bog je jedini Dobri pastir i danas ljudskog roda:»On je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.« (Ps 95, 7). »Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi (odmara) dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.« (Ps 23, 1-3).
Nedjelja Dobrog Pastira
Na ovu Četvrtu uskrsnu nedjelju, Crkva slavi nedjelju Dobrog Pastira, slavi Svjetski dan molitve za svećenička i redovnička zvanja. Evanđelje govori o Isusu kao Dobrom pastiru. Kršćanska misao o Kristu kao Dobrom pastiru izrasla je iz duboke starozavjetne tradicije koja je odnos izabranoga naroda s Bogom opisivala slikom odnosa koji vlada između dobrog pastira i njegova stada: »On je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.« (Ps 95, 7). Naime, slikama pastira opisivani su tako kraljevi, upravitelji naroda, svećenici koji su se trebali brinuti za narod kao što se «dobri pastir» brine za stado svoje. Oni se nisu brinuli za narod, nego ga iskorištavali. Na toliko mjesta u Svetom pismu nailazimo na kritiku svim tim pastirima: i kralju i narodnim vođama i svećenicima. Prorok Ezekiel ustaje protiv nepravednih i sebičnih ‘pastira’ svoga doba te, navješćujući Gospodinov dolazak, prenosi njegovu riječ: »Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti!... Sam ću pasti ovce svoje i sam ću im dati počinka. Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom - past ću ih pravedno.« (usp. Ez 34, 11-16). Razumljive su stoga i proročke opomene zlim ‘pastirima’ koji zanemaruju povjereno im stado: »Teško pastiru opakom koji stado ostavlja!« (Zah 11, 17). Sam Isus kori i opominje vođe izabranoga naroda bez sustezanja i rasvjetljuje njihovu iskrivljenu sliku pastirske službe: »Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici« te dodaje: »Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce.« (Iv 10, 7.11).
Isus je prepoznat kao Dobri pastir.
U ranom kršćanstvu Isus je prepoznat kao istinski Dobri pastir. Isus u sebi utjelovljuje Boga kao jedinog Dobrog pastira. Jedna od najljepših slika s kojima se Isusa prikazivalo je slika Dobrog pastira. Tako je u ranokršćanskoj umjetnosti motiv »Dobroga pastira« bio jedan od najčešćih načina prikazivanja Isusa Krista i njegova djelovanja.
U razmatranju Kristova «otkupiteljskoga djela» - djela našeg spasenja, prikazanoga u slici Dobrog pastira - zaustavit ćemo se samo na desetome poglavlju Ivanova Evanđelja u kojem Isus sebe naziva dobrim pastirom: »Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce.« (Iv 10, 7.11); ali valja nam odmah uočiti da Isus pouku o sebi kao Dobrom pastiru ne započinje tvrdnjom »Ja sam pastir dobri«, nego rečenicom: »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama.« (Iv 10, 7). Ovim se Isus postavlja MJERILOM svima koji su pozvani biti »pastiri stada«. Svi oni trebaju proći «kroz vrata» koja su Isus Krist, postati jedno s Kristom, kako bi svojom pastirskom službom i zadaćom, njima povjereni narod, mogli privesti Kristu koji je jedini istinski Dobri pastir. Tako, da bismo razumjeli dubinu Isusova govora o sebi kao »Dobrome pastiru«, potrebno je izdvojiti četiri pastirske odlike koje sam Isus ističe u svojoj pouci.
Četiri pastirske odlike
Prva odlika je: »Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.« (Iv 10, 10).
Za razliku od kradljivaca koji u stado dolaze kako bi »ukrali, zaklali i pogubili« ovce, vidjevši u njima samo korist za sebe, pravi pastir ne dolazi da bi stadu oduzeo život, nego, naprotiv, da bi mu ga dao: »Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.« (Iv 10, 10). On dolazi da bi čovjek imao život u izobilju.
Druga odlika je on»život svoj polaže za ovce« (Iv 10, 11).
Kradljivac i najamnik stada, onaj koji nije istinski pastir, dolazi da bi oduzeo, doslovno ‘zaklao’ i pogubio ovce; dobri pastir pak daje svoj život za ovce. Odlika »Dobroga pastira« pokazuje se u tome da on »život svoj polaže za ovce« (Iv 10, 11). Daje sama sebe; daje život. Dobri Pastir je tako postao Jaganjac, "Jaganjac Božji koji odnosi grijeh svijeta" (Iv 1, 29).
Treća odlika je «poznavanja ovaca»
Dobri pastir dobro poznaje svoje ovce, zove ih imenom, one idu za njim jer poznaju njegov glas. Poznavanje i pripadanje jedno su te isto. Poznavanje označava nutarnju pripadnost koja je mnogo dublja od posjedovanja.« (Benedikt XVI., nav. dj. 289). Ponašanje stada prema Dobrom Pastiru, evanđelist prikazuje s dva točno određena glagola: slušati i slijediti. «Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom.» (Iv 10,27).
Konačno, četvrta odlika je: »Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir.» (Iv 10,16).
Zadnja odlika o Dobrome pastiru glasi: On je ‘pastir’ svakog čovjeka, cijeloga ljudskog roda. ‘Ovčinjak‘ o kojemu govori Isus, nije bilo kakav ovčinjak, kakav je bio u svakome selu, nego Isus ističe novost zajedništva i jedinstva cijelog čovječanstva s Bogom. Isus sam bit će Hram (ovčinjak); On sam bit će «vrata» kroz koja trebaju svi proći kako bi bili jedno stado i jedan pastir.
Pastirova glavna zadaća je hraniti stado
I na kraju istaknimo još ovdje da je riječ pastir prvenstveno vezana uz zadaću hranjenja, a ne uz zadaću samo ‘čuvanja’ stada, kako bi se moglo pomisliti. Pastir je onaj koji ‘pase’ - hrani svoje stado najboljom i najkvalitetnijom hranom. Tako možemo reći: Dobri pastir izvodi svoje stado na pašnjake (Iv 10, 4). »Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi (odmara) dušu moju. Sami Dobri pastir je KRUH ŽIVOTA, hrana svome stadu i daje mu život dajući samoga sebe. On je hrana «kruh života».
Idealizirani pašnjaci i na njima plodonosna stabala su slika raja
U prikazima zelenih, gotovo idealiziranih pašnjaka i u njima plodonosnih stabala, na koja Dobri pastir vodi stado, lako je naslutiti ideju da DOBRI PASTIR VODI SVOJE STADO PONOVNO U RAJ i RAJSKI VRT iz kojega je čovjek, po snazi grijeha, jednoć bio izbačen. Dobri pastir privodi sve u Očev vrt. Svi oni koji prolaze i ulaze kroz vrata koja su Krist ulaze u «rajski vrt» ponovnoga zajedništva sa Stvoriteljem. »Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: ulazit će i izlaziti i pašu (HRANU) nalaziti.« (Iv 10, 9).
Svaki je čovjek »izgubljena ovca«
Izbavljenje čovjeka iz smrti. Kristov silazak u Podzemlje pripada slici Kristove pastirske službe. To je pastirko traganje za "IZGUBLJENOM OVCOM", izgubljenim čovječanstvom, sve do silaska NAD PAKAO; u dubinu zemlje, u kojoj je čovjek, po snazi smrti, bio izgubljen za vječnost. Po utjelovljenju Isus je sišao k nama da nas uzdigne k svome Ocu. No, nije bilo dostatno sići k nama i među nas; nego On silazi u nas, postaje jedan od nas, On silazi u svu zbilju našega zemaljskoga života, silazi u našu smrt, umire i ‘silazi’ u grob, silazi u podzemlje, u smrt kako bi svojom smrću uništio našu smrt. Njegovom smrću sama je smrt umrla, pobijeđena. Zbog toga se i utjelovio, postao čovjekom. Silaskom u smrt on uzima Adama i stavlja ga na svoja ramena i izvodi ga iz tame smrti. To je krajnji doseg i cilj njegova silaska, točka u kojoj se ispunja otkupljenje, naše spasenje. Sišavši »nad pakao« i rasvijetlivši tamu smrti, On nas je oslobodio od vječne smrti. Noseći Adama na ramenima očituje se kao istinski »Dobri pastir« koji izbavlja sve koji su u smrti bili izgubljeni (usp. Iv 10, 1-21; Lk 15, 3-8). Tako je svaki čovjek »izgubljena ovca« iz evanđeoske prispodobe, koju Dobri pastir, »zove imenom«, »uzima na svoja ramena« i vraća u svoj »ovčinjak«, u Božji dom, u zagrljaj Očinske ljubavi (usp. Lk 15, 11-32). Po utjelovljenju svojemu Isus, Dobri pastir, sišao je k nama da nas uzdigne u visine, k svome Ocu. Sve se to dogodilo po Isusovoj smrti na križu i njegovu uskrsnuću koji su tajna naše vjere.
Na Posljednjoj večeri sam Krist ostaje s nama pod prilikama posvećenog kruha i vina
Na Veliki četvrtak, Crkva se spominje Posljednje večere za koje je Gospodin, uoči svoje muke i smrti, ustanovio sakrament Euharistije (Svete mise) i sakrament ministerijalnoga svećeništva, svećeničkog reda. Te iste noći Isus nam je ostavio novu zapovijed, zapovijed bratske ljubavi. To je osobito važan trenutak u životu svake kršćanske zajednice koja slavi Svetu misu, zajednice okupljene u jednom Duhu, Duhu Kristovu i duhu njegove ljubavi i koja na taj način učvršćuje svoje jedinstvo i svoju vjernost Isusu Kristu, jedinome Velikom i Vječnom svećeniku koji nam i danas lomi kruh i daje blagoslovljenu čašu po svećeničkim rukama. Na misi Posljednje večere sam Krist se dao svima nama za hranu spasenja, za lijek besmrtnosti: i to je otajstvo Euharistije, Svete mise, IZVOR I VRHUNAC kršćanskoga života, koju je povjerio Crkvi i koju sam Isus Krist i danas u Crkvi prinosi po svećeničkim rukama.
Molitva za svećenička zvanja
Tako i danas dolazimo do potrebe svećeničkih zvanja i molitve za svećenička zvanja. Sveta misa – koja je NEODVOJIVA od pastoralne djelatnosti Crkve, je jezgra istine i spasenjske Isusove nazočnosti i njegovog djelovanja danas među nama, u Crkvi. Samo propovijedanje, dobra djela, djela ljubavi i razne geste, koje Crkva čini svojim mnogostrukim pothvatima, izgubili bi svoju spasenjsku snagu i plodnost kad bi izostalo slavlje Kristove Žrtve; Svete mise koja je povjerena Crkvi po zaređenim svećenicima. Svećenik je zapravo pozvan živjeti u sebi ono što je Isus osobno iskusio, posvetiti se potpuno propovijedanju i liječenju čovjeka od svakoga zla i u tijelu i u duši, sve do davanja života za ljude. Samo prolazeći sa svećenikom kroz „vrata“ koja su Isus Krist, njegova smrt i uskrsnuće, vrata Svete mise, vrata trajne prisutnosti Isusa Krista, muškarci i žene svih vremena mogu ući u općinstvo svetih, oproštenje grijeha i život vječni. "On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.« (Prvo čitanje).
Zagledani u Krista, Dobrog pastira, s vjerom i ljubavlju
Svatko od nas kršćana je tako po svom pozivu pozvan na promatranje Kristova obličja; s vjerom i ljubavlju. Tako zagledani u Krista, Dobrog pastira, Vječnog svećenika, drugim ćemo očima gledati i svećenike. Dakle, pogled na svećenika se mora dogoditi po pogledu na Krista, na Vrhovnog svećenika. Ova razmišljanja pružaju nam prigodu da dublje shvatimo smisao i vrijednost svoga kršćanskoga poziva i života, svećeničkog zvanja i neizostavnost Svete nedjeljne mise, jer je upravo Sveta misa IZVOR i VRHUNAC KRŠĆANSKOG ŽIVOTA i smisao i veličina svećeničkog poziva i zvanja.
Neka i danas, usred životnih poteškoća i kušnji i za naš kršćanski život i za svećenička zvanja, u našim obiteljima i kršćanskim zajednicama bude pravo ozračje u kojem se "udiše" Božju ljubav, koja daje nutarnju snagu za svakodnevni rad i život. Neka nam tu milost izmoli i daruje Blažena Djevica Marija, uzor slobodnog i poslušnog pristajanja uz Božji poziv i Majka svakog svećeničkog zvanja u Crkvi. Amen.