Mise danas:
Basel u 11.00 sati
Liestal u 13.00 sati
Misna čitanja
Prvo čitanje: Dj 2, 14a.36-40
Bog ga je učinio i Gospodinom i Kristom.
Čitanje Djela apostolskih
Na dan Pedesetnice Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: »Pouzdano neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom.«
Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: »Što nam je činiti, braćo?« Petar će im: »Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš.«
I mnogim je drugim riječima još svjedočio i hrabrio ih: »Spasite se od naraštaja ovog opakog!« I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 23, 1-6
Pripjev: Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam!
Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.
Drugo čitanje: 1 Pt 2, 20b–25
Obratiste se k pastiru duša svojih.
Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Ljubljeni: Ako dobro čineći trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo. Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim. On koji grijeha ne učini nit mu usta prijevaru izustiše; on koji na uvredu nije uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio, prepuštajući to Sucu pravednom; on koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo; on čijom se modricom izliječiste. Doista, poput ovaca lutaste, ali se sada obratiste k pastiru i čuvaru duša svojih.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja: Iv 10,14
Ja sam pastir dobri, govori Gospodin, ja poznajem ovce svoje i mene poznaju moje.
Evanđelje: Iv 10, 1-10
Ja sam vrata ovcama.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.« Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.
Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.«
Riječ Gospodnja.
Duhovna misao
Draga braćo i sestre,
ove nedjelje je Svjetski dan molitve za svećenička i redovnička zvanja i nedjelja „Dobroga Pastira“. Velika patnja današnje Crkve u Europi i na Zapadu je nedostatak svećeničkih zvanja. Gospodin uvijek, pa tako i danas, zove, ali nedostaje sluha. Ostaje pitanje: 'Nedostaje li današnjim kršćanima sluha za Kristovu riječ i Kristovu prisutnost u njihovim životima, pogotovo u Svetoj misi ili su se i sami kršćani pogubili u „masi glasova“ kojekakvih kradljivaca i lopova, lažnih proroka - kako kaže današnje Evanđelje.
Tako vidimo, prošla su vremena kada je bilo dovoljno duhovnih zvanja. Svaki dan je sve manje svećenika. Ostaje pitanje koji su razlozi tome? Teško je odgovoriti na ovo pitanje. Mogu se djelomično spomenuti «unutarnji razlozi» među kršćanima i samim svećenicima: manjak vjere, stil svećeničkog života, kao da kršćani imaju osjećaj manje vrijednosti, tako se danas i svećenika manje vrednuje, čak mnoge kršćanske obitelji ne bi htjele da njihov sin bude svećenik, danas su svećenici napadnuti sa svih strana i nikada se više nije ogovaralo svećenika nego danas.
S druge strane tu su i «izvanjski razlozi» koji su brojni: postali smo potrošačko društvo, danas svi imaju veću mogućnost školovanja, obitelji su smanjene, mali broj djece, sve manji broj se ženi i udaje, a sve veći broj brakova se rastaju, te imamo raspadanje obiteljske zajednice i iznad svega imamo sve veće «izobličenje» pravoga smisla ljudske spolnosti, pa sve do protuvjerskih djelivanja određenih svjetskih udruga i organizacija protiv Crkve.
Bilo kako bilo, Crkva sigurno neće nestati, a niti svećenička služba u njoj. Opstat će male zajednice koje stvarno žive po Isusovu Evanđelju i one će biti SVJETLO OVOGA SVIJETA, jer je s njim Isus Krist, njihov "Dobri Pastir".
Obnovimo svoje pouzdanje u Boga
Da bismo danas mogli raumjeti nedjelju «Dobroga Pastira» i Svjetski dan molitve za svećenička i redovnička zvanja, POTREBNO JE OBNOVITI SVOJE POUZDANJE U BOGA. Samo obraćanje Bogu u molitvi uključuje duboki čin našega pouzdanja u Boga, i to sa sviješću da se uzdamo u Boga koji je dobar, milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću i SAMI TAKVI POSTANEMO. Današnji Psalm 23 - u svom tekstu, tekstu koji je poznat i kojeg svi vole, naziva Boga «Dobrim Pastirom». "Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam"… Sve imam!
Draga braćo i sestre, Psalam 23 nas poziva da obnovimo, upravo, svoje pouzdanje u Boga, te mu potpuno vjerujemo budemo sami poput milosrdnoga Oca.
Isus je "Pastir Dobri"
Lik takvog «Dobroga Pastira» Prva Crkva je prepoznala u Isusu Kristu. Isus je "Pastir Dobri" koji ide tražiti izgubljenu ovcu; koji poznaje svoje ovce i daje život za njih. Kada je «Dobri Pastir» našao «izgubljenu ovcu» (čitaj: «izgubljeno čovječanstvo») stavio ju je na svoja ramena i kući donio. Sve grijehe čovječanstva, s naglaskom na prvi ili istočni grijeh koji se sastoji u NEPOSLUŠNOSTI BOGU ili napuštanju, odlasku iz Očinske kuće, poput «izgubljenog sina», Bog bogat milosrđem nam je oprostio naše grijehe i sa sobom nas IZMIRIO u Isusu Kristu. Ponovno smo ljubljena Božja djeca. Bog je velikodušni domaćin koji nas ponovno grli i prihvaća, koji nas spašava od ruku neprijatelja, pripravljajući nam stol svojega tijela i svoje krvi, GOZBU LJUBAVI, EUHARISTIJU ili SVETU MISU (usp. Mt 26, 26-29); koja je ujedno i vječna «mesijanska gozba na Nebu» (usp. Otk 3, 20; 19, 9). Isus je «Dobri Pastir», ustoličen na slavnom drvu Križa, na kojemu je Sotona pobijeđen. (usp. Iv 3, 13-15; 12, 32; 17, 4-5). Bez pouzdanja u MILOSRĐE Božje, koje je veće nego sve naše krivice, nego svi naši grijesi, ništa se neće pokrenuti i promijeniti u našim životima.
Pozvani smo proći kroz «vrata» Misne Žrtve
Mi slavimo redovito Svetu misu, jer samo prolazeći kroz „vrata“ Misne Žrtve, i muškarci i žene svih vremena mogu ući u zajedništvo s Isusom Kristom i njegovo svećeništvo. Na Križu su se ostvarile Isusove riječi s Posljednje večere: „Uze kruh, razlomi i dade učenicima govoreći: „Uzmite i jedite, ovo je moje Tijelo koje će se za vas predati!“ Isto tako pošto večeraše, uze čašu, govoreći: „Uzmite i pijte iz nje svi. Ovo je kalež moje Krvi koja se prolijeva za vas i za sve ljude na otpuštenje grijeha . Ovo činite meni na spomen!» (usp. sakramenat Euharistije).
Isus Krist je «Dobri Pastir» koji u Ivanovu evanđelju tri puta zaredom ponavlja da „polaže svoj život“ i na kraju zaključuje: „Zbog toga me i ljubi Otac“ (usporediIv 10,11-18). Na Križu se ostvarilo naše spasenje. Na Križu je je smrt pobijeđena i rođen život. Na Križu je ljubav pobijedila mržnju. Na Križu je ljubav „Dobroga Pastira“ pronašla „izgubljeno čovječanstvo“, uzela ga na ramena i vratila u krilo Očevo. »Ja sam Put i Istina i Život – govori Isus i nitko ne dolazi Ocu osim po meni.“ (Iv 14,6). Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti.“ (današnje evanđelje).
I danas u ovom misnom ili euharistijskom slavlju, u našem euharistijskom i uskrslom Isusu Kristu, otvorena su nam «uska vrata» - vrata Neba, vrata Očinske kuće, vrata Spasenja. Samo prolazeći kroz „vrata“ Misne Žrtve, muškarci i žene svih vremena mogu ući u vječni život; samo ih taj „sveti put“ može dovesti do izmirenja s Bogom i bratom čovjekom, do ljubavi prema Bogu i jednih prema drugima, do beskonačne radosti, radosti koja je Bog i koja nikada ne prestaje.
Svjetski dan molitve za svećenička i redovnička zvanja
Draga braćo i sestre, Svjetski dan molitve za svećenička i redovnička zvanja, nije poziv da usput izmolimo neku molitvu za svećenička zvanja, nego da shvatimo da kršćani samo slušanjem Krista i njegove riječi unose KRISTA u sebe, u svoje obitelji i tako dopuštaju da Krist živi i po njima nastavlja djelo spasenja. Naš život treba postati molitva, odnosno Božja volja, koju je Bog razotkrio po svome Sinu Isusu Kristu. To je uloga «općeg svećeništva» u Crkvi.
«Opće svećeništvo» u Crkvi
Kršćani su Crkva ili „Mistično Tijelo Kristovo“ po kojoj i po kojima Isus Krist želi nastaviti svoje djelo, djelo spasenja čovječanstva. Sav Božji narod je tako “svećenički narod”, jer su kršćani po svome krštenju i dionici svećeništva Isusa Krista koji je naš jedini Svećenik u potpunom smislu i koji jedini ostvaruje puno zajedništvo između nas i Boga. To je naše «opće svećeništvo» po kojemu treba svaki kršćanin živjeti po Evađelju, naviještati Isusovo evanđelje u svome mjestu, društvu, na poseban način u svojim obiteljima.
U Crkvi postoji na poseban način svećenička služba, ministerijalno svećeništvo.
Osim „općeg svećeništva“ u Crkvi od njezina početka postoji i posebna služba, posebno svećeništvo koje nazivamo “ministerijalno svećeništvo” (naziv “ministerijalni” dolazi od latinske riječi koja znači “služenje”, “služba”). Ta se posebna služba u Crkvi povjerava sakramentom Svetoga reda. Taj sakramenat primaju biskupi, svećenici i đakoni, tj. oni članovi Božjega naroda koji mu služe kao predvodnici i učitelji. Oni su sakramentom Svetoga reda posvećeni za predvodnike i učitelje Kristove zajednice i na poseban su način znak prisutnosti samoga Isusa Krista koji je u punom smislu jedini Svećenik i Glava Crkve. Oni na poseban način svjedoče za ono što su Apostoli primili od Isusa Krista i što su predali svojim nasljednicima da vjerno prenose svim generacijama. Od svećenika se traži da povezanost svećenika s Kristom i njegovom žrtvom na Križu svaki dan bude sve tješnja, veća, kako bi svećenik mogao odgovoriti na svoj poziv. Svećenički poziv dolazi iz «općeg svećeništva» po kojemu svaki kršćanin živi po Evađelju, naviješta Isusovo evanđelje u svome mjestu, društvu, na poseban način u svojim obiteljima.
Sveta misa je izvor i vrhunac kršćanskoga života
Po svećenicima, odnosno, po Svetoj misnoj žrtvi, Isus u svojoj Crkvi je želio i danas želi nastaviti svoje djelo, spasenje čovječanstva. Isus je idalje Veliki svećenik. Zato je slavlje Svete mise, koje je Isus po apostolima povjerio svećenicima, IZVOR KRISTOVE PRISUTNOSTI I IZVOR NAŠEGA SPASENJA I SPASENJSKE KRISTOVE SNAGE. Zato je slavlje Kristove žrtve ili Svete mise neodvojivo od pastoralne svećeničke službe. Zato se snažno ističe da slavljenje Svete mise svakoga dana za svećenika ne znači obavljati neki obred ili dužnost, nego po Svetoj misi Bog danas nastavlja ljubiti i spašavati čovječanstvo. Samo propovijedanje Božje riječi, karitativna djelatnost i sva dobra djela koja Crkva čini svojim mnogostrukim pothvatima, izgubili bi svoju spasenjsku dimenziju kad bi izostalo slavlje Kristove Žrtve, odnosno kad bi izostala Sveta misa. Svećenik je zapravo pozvan kako bi sam Isus po njemu bio prisutan, kako bi Isus po njemu naviještao Božju riječ, kako bi Isus Krist i danas dijelio sakramente, liječio čovjeka i čovječanstvo od svakoga zla i u tijelu i u duši. Samo prolazeći kroz ta „vrata“ Misne Žrtve, muškarci i žene svih vremena mogu ući u vječni život, odnosno zajedništvo s Bogom i bratom čovjekom.
Sveti Ivan Marija Vianney, Arški župnik
Sveti Ivan Marija Vianney, Arški župnik, je govorio o svećenicima: "O kako je svećenik velik!... Kada bi on to shvatio, umro bi… Bez sakramenta Reda, ne bismo imali Gospodina. Poslije Boga, svećenik je sve!... On će sama sebe shvatiti tek u nebu. Ako bismo dobro shvatili što je svećenik na zemlji, umrli bismo, ali ne od straha, već od ljubavi… Bez svećenika, smrt i muka našega Gospodina Isusa Krista bili bi beskorisni. Svećenik je taj koji nastavlja djelo otkupljenja na zemlji… Ostavite župu dvadeset godina bez svećenika, u njoj će se na koncu klanjati životinjama"…
To se obistinilo. U Zapadnoj Europi po stanovima je sve više životinja: psi, mačke…, a sve manje Križeva.
Svima nam ostane upitati se kao kršćani
Koliko vremena provodimo s Isusom Kristom, s Njegovom riječju (usp. Mk 3, 14), kako bismo dopustili Isusu Kristu da - po nama i po našem svjedočanskom življenju vjere - i danas vrši svoje svećeničko poslanje, spašavanje čovječanstva, posebno po svećenicima i Svetoj misi?
Jesmo li doista prožeti Božjom riječju?
Je li to hrana od koje živimo, više no što su to kruh i stvari ovoga svijeta?
Poznajemo li je doista? Ljubimo li je?
Je li naš duh toliko zaokupljen tom Riječju da ona ostavlja traga u našem životu i oblikuje našu misao?"
Ne zaboravimo: Kršćani, samo slušanjem Krista i njegove riječi unose KRISTA u sebe, u svoje obitelji i tako dopuštaju da Krist živi i i nastavlja svoje djelo po njima. Naš život treba postati molitva, odnosno Božja volja, na koju smo pozvani po Isusu Kristu. Pitali su jednoga svećenika: Ima li smisla danas biti svećenik? Odgovorio je: "Nikad smislenije nego danas! Nikada ljepše nego danas!"
Poučna priča: Naučimo više slušati, a manje pričati
Jedan liječnik je žurno utrčao u bolnicu nakon što je dobio hitan poziv da izvrši veoma tešku operaciju na jednom dječaku. Obukao je odmah hirurški mantil i uputio se direktno ka operacionoj sali.
U hodniku ispred operacione sale zatekao je bijesnog dječakovog oca kako nervozno cupka nogama. Čim je čovjek vidio liječnika, pritrčao mu je vičući na njega: “Zašto vam je trebalo toliko dugo vremena? Zar vi ne znate da je život moga sina u opasnosti? Gdje vam je osjećaj odgovornosti prema drugima? Kakav ste vi liječnik? Zamislite da je vaš sin teško bolestan i u opasnosti?”
Liječnik je sa iskrenim žaljenjem rekao:“Zaista se ispričavam, ali čim sam dobio poziv uputio sam se ka bolnici. Nisam mogao stići brže. A sada bih vas zamolio da se smirite kako bih mogao da na miru obavim operaciju vašega sina.”
“Da se smirim?! Ja da se smirim? A šta da je vaš sin u toj prostoriji sada, da li biste se vi smirili? Da vaš sin umire, kako biste se vi ponašali?” – bijesno je uzvratio otac.
Operacija je trajala nekoliko sati i liječnik je izašao sav sretan i nasmijan. “Hvala Bogu, vaš sin je van životne opasnosti!” I bez da sačeka ikakvu reakciju dječakovog oca, izjurio je iz bolnice. U trku je samo dobacio, “Ako imate ikakvih pitanja, pitajte medicinsku sestru.
“Zašto je ovaj liječnik ovako arogantan?! Nije mogao sačekati ni nekoliko minuta da ga upitam za trenutno stanje moga sina!” – prokomentirao je otac čim je vidio medicinsku sestru.
Medicinska sestra mu je odgovorila:”Njegov sin je poginuo jučer u saobraćajnoj nesreći. Bio je na njegovoj sahrani kad sam ga ja pozvala radi hitne operacije Vašeg sina. I sada, čim je spasio život Vašeg sina, otrčao je nazad da sahrani svog sina.”
Pouka nama kšćanima: Kršćani su pozvani VIŠE SLUŠATI GLAS "DOBROGA PASTIRA" I LIJEČNIKA DUŠE I TIJELA, A MANJE PRIČATI.
Majko Marijo, Vrata nebeska, Svibnja Kraljice, Ti si po pristanku na Božju riječ ponovno otvorila rajska vrata cijelome čovječanstvu što ih je Eva zatvorila. Pomozi nam da se u potpunosti otvorimo i vratimo Bogu kroz „uska vrata“ koja su Tvoj Sin, živi i prisutni Isus Krist u Svetoj misi. Amen.