Mise danas 17. 3. 2024.
KRIŽNI PUT u Baselu je u 10.15 sati
Basel, misa u 11.00 sati
Liestal, misa u 13.00 sati
▪ Može se zadržati običaj zakrivanja križa i slika u crkvi. Križ ostaje zastrt do obreda otkrivanja križa u bogoslužju Muke Gospodnje na Veliki petak.
MISAO DANA IZ EVANĐELJA:
«Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, umre, donosi obilat rod.»
Misna čitanja
Prvo čitanje: Jr 31,31-34
Sklopit ću novi savez i grijeha se više neću spominjati.
Čitanje Knjige proroka Jeremije
»Evo dolaze dani – govori Gospodin – kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti novi savez. Ne savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov – govori Gospodin. Nego, ovo je savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana – govori Gospodin: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: ’Spoznajte Gospodina!’ jer svi će me poznavati, i malo i veliko – govori Gospodin – jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 51,3-4.12-15
Pripjev: Čisto srce stvori mi, Bože!
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!
Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i grešnici tebi će se obraćati.
Drugo čitanje: Heb 5,7-9
Naviknu slušati, te posta začetnik vječnoga spasenja.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Krist je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bī uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja: Iv 12,6
Ako tko hoće služiti mi, neka ide za mnom, govori Gospodin; i gdje sam ja, ondje će biti moj služitelj.
Evanđelje: Iv 12,20-33
Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, umre, donosi obilat rod.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!«
Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.« To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.
Riječ Gospodnja.
Duhovna misao
Draga braćo i sestre!
Svaki koji vjeruje u Isusa Krista i svaki koji pogleda raspetoga Isusa Krista i NJEGOV KRIŽ trebao bi prvo vidjeti da je Isusov križ „novo stablo“ Života i mjesto POSLUŠNOSTI Bogu Stvoritelju. Isus je novi Adam. Njegov Križ je sada stablo Života s kojega smijemo i trebamo brati i jesti plodove. Ne zaboravimo: Krist ulazeći u ovaj svijet kaže: „Evo dolazim! “U svitku knjige piše za mene: „VRŠITI, BOŽE VOLJU TVOJU!» Tako je prvi plod koji trebamo brati i jesti s križa: POSLUŠNOST BOŽJOJ RIJEČI, odnosno, vršiti volju Božju.
Isus Krist ide obrnutim putem od onoga kojim je išao Adam
Za razliku od Adama, koji je htio i želio postati Bog, Isus koji je Bog, uzima lik sluge i POSLUŠAN je BOGU sve do smrti, smrti na križu. Stoga je liturgija Crkve s pravom ovaj tekst stavila u središte liturgije Velikoga tjedna, najsvetijega vremena crkvene godine. »Težite među sobom za onim za čim treba da težite u Kristu Isusu! «Isus Krist, trajni lik Božji, / nije se kao plijena držao / svoje jednakosti s Bogom, / nego sam sebe "oplijeni" / uzevši lik sluge, / postavši ljudima sličan: / obličjem čovjeku nalik, / ponizi sam sebe, / poslušan do smrti, / smrti na križu. / Zato ga Bog preuzvisi / i darova mu ime, / ime nad svakim imenom, / da se na ime Isusovo / prigne svako koljeno / nebesnika, zemnika i podzemnika, / i svaki će jezik priznati: / "Isus Krist jest Gospodin!" - / na slavu Boga Oca.« (Fil 2,5-11).
Isus koji je jednak Bogu, uspostavlja pravi „sinovski odnos» s Bogom. On ide OBRNUTIM PUTEM za razliku od Adama; postaje sasvim ovisan o Bogu, postaje sluga. Budući da ne ide putem moći, nego PUTEM LJUBAVI, može sići do ponora Adamove laži, do ponora smrti i tako PONOVNO USPRAVITI ISTINU koje se Adam odrekao (što je i bila njegova najveća prevara, misleći da sam može postati Bog i određivati što je dobro, a što nije). Isus je na KRIŽU ponovno USPRAVIO ISTINU I VRATIO NAM ŽIVOT. Ovo Božje djelo možemo zvati USKRS. Ponovno smo ustali «od mrtvih» na NOVI ŽIVOT, život Isusa Krista. Skinuli smo odijelo «starog čovjeka Adama» i «obukli» se u Isusa Krista. To je punina sakramenta krštenja.
Bolje razumijevanje ‘Šta je to stablo u sredini vrta’?
«Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva. Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!» (Post 2,15-17).
Izrael i izraelski narod dolazi u Kanaan, među poganski narod, a Kanaanci štuju stabla posvećena božanstvu. Na krošnjama stabala bogovi stanuju, iz njih govore ljudima, objavljuju im istine. Slično što mi molimo u Očenašu: «Oče naš, koji jesi na nebesima.» Nebo je biblijski pojam gdje Bog stanuje, iako znamo da je Bog s nama i svugdje. Tako je i Izrael preuzeo simbol stabla na kojem Bog stanuje, ali mu daje novi sadržaj. Oko tih stabala narod se okuplja, vijeća, odlučuje, slavi svoje religiozne svečanosti (Suci 4, 5). No, najpoznatija simbolika stabla jest stablo u sredini raja: stablo spoznaje dobra i zla, stablo života. Nema mu sličnosti u izvanbiblijskim mitovima i pričama. Služi kao književna slika da psihološki i teološki predoči konkretnu posljedicu grijeha. Biblija ne spominje o kojem se stablu radi. Nigdje ne stoji da je to stablo jabuke, nema imena.
U kasnijemu židovstvu Tora (Zakon) se prikazuje se kao stablo života, na svakoj su grani ptice, okruženo zvijezdama i čuvaju ga dva lava. Simboliku stabla kao sliku kraljevstva Božjega upotrijebit će i Isus u prispodobi o kraljevstvu nebeskom kada ga uspoređuje s gorušičinim sjemenom, koje je najmanje, a koje izraste u veliko stablo na kojemu se ptice gnijezde (Mt 13, 31 - 33 ; Ez 17, 23; 31, 6).
Ovdje smijemo reći da je simbolika stabla, stabla u sredini raja; stabla spoznaje dobra i zla i stablo života – sam Bog koji je razgraničio dobro i zlo i rekao čovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!» (Post 2,15-17). Mi bismo mogli običnim riječima reći: ‘Onoga dana kada ti čovječe sebe proglasiš Bogom, umrijet ćeš, a nećeš postati Bog.
Čovjekov prvi grijeh se sastojao u odreknuće od Istine
Čovjek je tako prekršio VOLJU BOŽJU, odbacio ISTINU o sebi, istinu da je samo stvorenje, a ne Stvoritelj i k tome odrekao se najviše ljubavi, Boga, a nije postao Bog, jer to i ne može postati, nego je sebe učinio «karikaturom» boga, pseudo-bogom, lažnim bogom, robom samoga sebe, što ga je najviše ranilo. Nakon tog grijeha sve se mijenja za čovjeka i to na negativno. Mijenja se čovjekov odnos prema Bogu; ostaje bez Božje snage, sakriva se od Boga. Mijenja se čovjekov odnos prema drugom čovjeku; drugi mu postaje ograničenje, suparnik, prijetnja, međusobno okrivljavanje i borba, kako to izvrsno prikazuje pripovijest o raju u prizoru razgovora između i Adama i Eve (Post 3,8-13).
Tako čovjek i čovječanstvo bez Isusa Krista i danas živi u neistini, živi neki prividni život, život koji je pod vlašću smrti, što vidimo svakom koraku koliko je raširena ova vladavina smrti, koja trenutno hara u Ukrajini i na mnogim drugim krajevima i život pretvara u strah i u smrt.
Stablo „spasonosno drvo“
Zato možemo reći: Isus Krist „grijehe naše ponese na drvo" (na Križ) (1 Pt 2, 24), milostivo nam oprosti sve prijestupe - grijehe, pribivši zadužnicu, smrtnu osudu na križ (Kol 2, 14). Tako stablo križa postaje „spasonosno drvo" (Mudr 14, 7), otvara nam put u opet nađeni raj gdje stablo Križa Isusova postaje stablo života i donosi plodove» (Otk 22, 14). Isusu nas nosi NA SVOME KRIŽU – STABLU ŽIVOTA u zagrljaj nebeskoga Oca, kao što je Dobri Pastir najprije tražio izgubljenu ovcu i kada ju je našao, uzeo je na svoja ramena i vratio kući. Tko god pogleda na Isusov križ, biva ozdravljen od Adamova grijeha, vječne smrti i oholosti. ISUSA NIŠTA i nitko, NIKAKVA PATNJA, NIJE MOGLA ZAUSTAVITI DA IZVRŠI VOLJU BOŽJU: Vrati nas stablu Života koje je On sam.
Naši neki običaji za Božić, povezuju nas sa "stablom života"
Sjetimo se naših «badnjaka», unošenje badnjaka u kuću na Badnju večer, kada bi otac uzeo tri hrastova drveta i unio ih u kuću pozdravljajući obitelj: «Na dobro vam došla Badnja večer!» Unošenje tri hrastova drveta predstavljaju Boga: Oca, Sina i Duha Svetoga. Paljenje ta tri drveta imaju značenje SVJETLA KOJE RASPRŠUJE TAMU. Po Isusovu rođenje ili utjelovljenju ponovno je «Bog s nama». Ovaj običaj je povezan sa stablo u sredini raja, ako i sijanje pšenice. Sijanje pšenice i stavljanje triju svijeća u pšenicu, znak je NOVOGA ZAJEDNIŠTVA S BOGOM. Isus je pšenično zrno bačeno u brazde povijesti čovječanstva, prvina je novoga čovječanstva, oslobođenoga izopačenosti grijeha i smrti koja je nastupila onog dana kada se čovjek ODREKAO ISTINE O SEBI (zaboravio da je samo stvorenje, a ne Stvoritelj). Tako je Isus, vječna Božja Riječ, postala tijelom i kruhom za nas, po križu i uskrsnuću. U Isusovu polaganju u grob odsjeva otajstvo svete mise ili euharistije.
Tko želi nasljedovati Isusa mora se osobno i duboko sjediniti s Njim
Tko želi nasljedovati Isusa mora se osobno i duboko sjediniti s Njim. Zbog toga će On na Posljednjoj večeri ustanoviti sakrament Euharistije - svete mise kako bi njegovi učenici mogli u sebi imati njegovu ljubav te, kao samo jedno tijelo sjedinjeno s Njime (čitaj: Crkva), širiti u svijetu njegovo otajstvo spasenja. Ovo je prilika da ponovno otkrijemo ljepotu sakramenta svete mise ili Euharistije koja očituje svu Božju poniznost i svetost: to što se Bog učinio malenim, kako bi sve nas pomirio i uzdigao na stablo života, svoju ljubavi.
Isus je pšenično zrno
Isus je pšenično zrno koje umire. Iz umrloga pšeničnog zrna započinje umnažanje kruha koje traje sve do konca svijeta. On je kruh života, sposoban u preobilnoj mjeri utažiti ili ublažiti glad čovječanstva i podariti mu živodajnu hranu. Bog Otac, naime, poslao je Sina kao pravi Kruh života vječnoga, a taj kruh je njegovo tijelo, njegov život koji je žrtvovao za nas. Riječ je, dakle, o tomu da ga valja prihvatiti s vjerom, ne zgražajući se zbog njegove čovječnosti, da moramo jesti njegovo tijelo i piti njegovu krv kako bismo u sebi imali puninu života, kako su to doslovno razumjeli neki njegovi učenici i slušatelj i rekli: «U ono vrijeme: Mnogi od Isusovih učenika rekoše: »Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime» (usp. Iv 6, 60-69).
Križ je tako «drvo života» po kojemu smo ponovno zadobili pristup Istini o nama samima da smo stvorenja, a ne Stvritelj. U muci na Križu Isus je uklonio od nas «đavliju prevaru», prošao sam kroz vatru laži i postavio križ kao temelj svijeta, Istinu, na kojoj može počivati i funkcionirati svijet. Stoga je i sveta misa ili Eeuharistija trajna prisutnost križa, trajno drvo života, koje u svakomu trenutku stoji među nama i poziva nas da primimo plod istinskoga života. To uključuje činjenicu da sveta misa ili Euharistija nikada ne može biti samo neka vrsta driženja i njegovanja našeg zajedništva. Primiti pričest u svetoj misi znači jesti s «drveta Života»; znači primiti raspetoga Gospodina, Isusa Krista, prihvatiti njegov život, njegovu poslušnost, njegovo »da« Božjoj volji i osobno se duboko sjediniti s Njim. Bog je naša Istina. Naša ovisnost o Bogu nije za nas samootuđenje, kao što ni Isusu njegovo sinovstvo nije otuđenje od samoga sebe, nego PROSLAVLJENJE – USKRS. Upravo NAŠA OVISNOST O BOGU je i naša najveća sloboda, Istina i Ljubav.
Naša molitva
Kao što nas sveta pričest SJEDINJUJE s Isusom, tako i u našim molitvama UVIJEK TREBAMO TRAŽITI BOŽJU VOLJU – i cilj molitve je da Božja volja postane NAŠA VOLJA, kako i molimo u Očenašu: „Budi volja tvoja!“ Učenici su to mogli najbolje vidjeti od Isusa na gori Tabor, „gori“ MOLITVE. Moliti znači: Svaki dan uzlaziti ili USPINJATI SE pred lice Gospodnje, napuniti dušu njegovom ljubavlju i voljom i ponovno se vraćati na zemlju, među one koje nam je Bog povjerio i donositi im što smo primili u susret s Božjim licem.
Isuse, privuči nas danas sve k sebi
U cjelokupnom ovom razmišljanju krije se istina Isusovih riječi iz današnjeg Evanđelja: «Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko «mrzi» svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.« Ne treba «mrziti» svoj život, nego onu prevaru koju je Adam doživio, nju treba odbaciti, mrziti, jer to nije ISTINA života, nego najveća prevara. Onaj tko ljubi Isusa, ljubi i svoj život i Isus ga svaki dan privlači sve bliže k sebi.
Molimo Blaženu Djevicu Mariju da nam pomogne da se (pre)damo da nas Isus privuče k sebi i da u nama bude mišljenje - isto mišljenje o Bogu i čovjeku - kao što je u Isusu Kristu. Amen.