Mise su danas, 26. 03. 2023.
Basel, St. Michael u 11.00 sati
KRIŽNI PUT je u nedjelju, u 10.15 sati u Baselu,
kako bismo mogli na vrijeme završiti.
Liestal, Bruder Klaus u 13.00 sati
Misna čitanja
Prvo čitanje: Ez 37, 12-14
Duh svoj udahnut ću u vas da oživite.
Čitanje Knjige proroka Ezekiela
Ovo govori Gospodin Bog: »Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! I znat ćete da sam ja Gospodin kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, narode moj! I duh svoj udahnut ću u vas da oživite i dovest ću vas u vašu zemlju i znat ćete da ja, Gospodin, govorim i činim« – govori Gospodin Bog.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 130,1-8
Pripjev: U Gospodina je milosrđe i obilno je u njega otkupljenje.
https://youtu.be/QfIFVthJBk8
Iz dubine vapijem tebi, Gospodine:
Gospodine, usliši glas moj!
Neka pazi uho tvoje
na glas moga vapaja!
Ako se, Gospodine, grijehâ budeš spominjao,
Gospodine, tko će opstati?
Al’ u tebe je praštanje
da bismo ti služili.
U Gospodina ja se uzdam,
duša se moja u njegovu uzda riječ.
Duša moja čeka Gospodina
više no zoru straža noćna.
Više no zoru straža noćna
nek Izrael čeka Gospodina.
Jer je u Gospodina milosrđe
i obilno je u njega otkupljenje;
on će otkupiti Izraela
od svih grijeha njegovih.
Drugo čitanje: Rim 8, 8-11
Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Oni koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. Ako li Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja: Iv 11,25a.26
Ja sam uskrsnuće i život, govori Gospodin; tko vjeruje u me, neće umrijeti nikada.
Evanđelje:Iv 11, 1-45
Ja sam uskrsnuće i život.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme:
Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« Kažu mu učenici: »Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?« Odgovori Isus:»Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu« To reče, a onda im dometnu: »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.« Rekoše mu nato učenici: »Gospodine, ako spava, ozdravit će.« No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: »Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!« Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime!« Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.
Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!« Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te.« A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.« Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
Riječ Gospodnja.
Duhovna misao
Draga braćo i sestre!
Još nas samo dva tjedna dijele od Uskrsa i sva biblijska čitanja ove nedjelje govore o uskrsnuću. Nikada ne smijemo zaboraviti da je Uskrs blagdan novog stvaranja, novo stvaranja je upravljeno prema zajedništvu između Boga i stvorenja. Na Uskrs, ujutro prvog dana u sedmici, Bog je ponovno rekao po Kristovu uskrsnuću: “Neka bude svjetlost! I bi SVJETLOST“ (Post 1,3).
Na našem korizmenom putu stigli smo, evo, do pete nedjelje koja je obilježena evanđeljem o uskrišenju Lazarovu (Iv 11,1-45). Lazarovo uskrišenje posljednje je od sedam Isusovih znamenja, čuda, koja su opisana u Ivanovu evanđelju. Pitanje što ga Isus upravlja danas svakome od nas je: Vjeruješ li u uskrnuće?
Bog naš je Bog života, a ne smrti
Osvrnuvši se na prvo čitanje iz Knjige proroka Ezekiela susrećemo se s Izralskim narodom u Babiloniji, babilonskom ropstvu, s kojima je bio odveden i Ezekiel u ropstvo 598. pr. Kr. Narod je u sužanjstvu govorio: "Usahnuše nam kosti i propade nam nada, pogibosmo" (Ez 37, 11). Prorok ih tješi i po Božjom nadahnuću im govori da Bog može i suhe kosti oživjeti. Osam puta spominju riječ "kosti" i osam puta riječ "ruah", koja u hebrejskom znači dah, duh. Božji narod Izrael bio je zalutao s pravoga puta, udaljio se od Boga, klanjao se tuđim idolima kao bogovima, i tako postao duhovno mrtav. Na kraju je završio u babilonskom ropstvu. Ako se vrati Bogu koji ga zove po proroku Ezekijelu, Bog će te mrtve kosti opet oživjeti… «I duh svoj udahnut ću u vas da oživite i dovest ću vas u vašu zemlju i znat ćete da ja, Gospodin, govorim i činim.« Bog naš je Bog života, a ne smrti, onaj koji daje život. On i od mrtvog može učiniti živo, pa i grobove otvoriti i mrtve pozvati ponovno u život.
Ova prorokova propovijed slika je Lazarova uskrišenja iz današnjeg evanđelja. Njome smo pozvani na obnovu vjere u uskrsnuće.
Duhovna smrt
Duhovna smrt je najteža, najgora smrt. Božji narod Izrael bio je zalutao s pravoga puta, udaljio se od Boga i tako postao duhovno mrtav. Duhovna smrt je stanje odvojenosti od Boga. Nakon što su Adam i Eva jeli plod, nisu odmah iskusili tjelesnu smrt. Umjesto toga, njihov odnos s Bogom kao i međusobni odnos bio je prekinut. Postali su svjesni svoje golotinje, načinili su si odjeću od lišća i u sramu su se sakrili od Boga. (Postanak 3, 6-9) Duhovno više nisu funkcionirali, već su bili duhovno mrtvi. Ova smrt, duhovna smrt, koje često nismo ni svjesni, Krista je stajala najteže borbe. Duhovna smrt ili grijeh je taj, koji prijeti da uništi život svakoga čovjeka.
Zato nam sveti Pavao danas piše: "Oni koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama" (Rim 8, 11).
Čovjek je zadobio jedinstveno mjestu u Kristu Isusu
Krštenjem je čovjekovo mjesto zapečaćeno i uzdignuto na beskonačnu visinu upravo u Kristu i kroz Krista. Ovdje se ne radi jednostavno o jednom davno prošlom događanju, već o stvarnosti koja i danas najdublje određuje život svakog pojedinca, a prije svega kršćanina. U svetoj misi uvijek iznova se događa ova stvarnost. Pri sjedinjenju ili miješanju vina i vode u kalež, svečenik moli: «Bože, koji si dostojanstvo ljudske naravi čudesno sazdao i još čudesnije obnovio: daj nam da po otajstvu ove vode i vina sudjelujemo u božanstvu Onoga koji se udostojao postati dionikom našega čovještva, Isusa Krista, Sina Tvoga, Gospodina našega.» ili: „Otajstvo ove vode i vina učinilo nas dionicima božanstva Isusa Krista, koji se udostojao uzeti dijela u našem čovještvu“. Po ovoj misnoj stvarnost čovjek je, prema tome, zadobio jedinstveno mjestu u Kristu Isusu. To je naše uskrsnuće.
Zato su prvi kršćani, još od apostolskih vremena, dan Kristova uskrsnuća - nedjelju nazvali „dan Gospodnji“ (Otk 1,10). Tako je nedjelja postala dan i spomen Kristovoga uskrsnuća, a kršćani slaveći svetu misu po Kristovu uskrsnuću prelaze iz smrti grijeha u život i postaju dionicima Kristova uskrsnuća i njegove božanske naravi. Zato je nedjelja najstariji i najvažniji kršćanski blagdan na koji ne bismo smjeli, bez teškoga razloga, ostati bez svete mise.
Krist ruši zid smrti
Lazar je slika čovjekove „duhovne smrti“. Lazar je naša svarnost ukoliko smo odvojeni od Boga. Ukoliko ne živimo u Isusu Kristu. Lazar, inače, u čitavom događaju ne progovara ni riječi. On šutljivo podnosi svoja različita životna stanja. Kad je obolio, ne on, nego njegove sestre to javljaju Isusu. One žele da Isus dođe i ozdravi ga. Na grob mu je navaljen teški kamen, ruke i noge svezane, oči povijene. U tami je, tijelo se raspada… Sve ovo oslikava čovjekovu duhovnu smrt, udaljenost od Boga koji jedini može razvezati konope smrti…
Krist ruši zid smrti, u Njemu prebiva sva punina Boga, koji je život, vječni život. Zato smrt nije imala vlasti nad njim; a Lazarovo uskrsnuće je znak njegove pune vladavine nad tjelesnom smrću, koja je pred Bogom nalik nekom snu (usp. Iv 11, 11).
Ova vlast nad smrću nije Isusa spriječila da pokaže iskrenu sućut u boli zbog gubitka. Vidjevši Martu i Mariju i sve koji su ih došli utješiti, i Isus "zaplaka" (Iv 11,33.35). Kristovo je srce božansko-ljudsko: u njemu se Bog i Čovjek savršeno susreću, bez podjele i bez miješanja. On je slika, još i više, utjelovljenje Boga koji je ljubav, milosrđe, očinska i majčinska nježnost, Boga koji je Život. U Njemu možemo prepoznai vrijednost svoga života i ljubav kojom nas ljubi i koja je jača od smrti.
Vrijednost života
Jedan svećenik započeo je svoju propovijed ovako: u ruci je držao novčanicu od 100 Eura. Crkva je bila puna. Vjernici su se zagledali u svećenika.
On ih upita: “Tko od vas želi ovu novčanicu?“
- Svi su podigli ruke.
Rekao je: - Sačekajte malo. Izgužvao je novčanicu i ponovo je dignuo u zrak i upitao:
- Tko još uvijek želi ovu novčanicu?
- Ruke su još uvijek bile u zraku.
- Onda je bacio novčanicu na zemlju i počeo ju gaziti i gaziti, a potom uzeo izgužvanu i uprljanu novčanicu i upitao: „Tko od vas još uvijek želi ovu novčanicu?
- Ruke su još uvijek bile u zraku.
- Prijatelji moji, danas smo naučili veoma dragocjenu lekciju - rekao je svećenik. Bez obzira što sam napravio s ovom novčanicom, još uvijek vi ju želite, jer novčanica nije izgubila svoju vrijednost, niti kad sam ju zgužvao, niti kad sam ju nogama pogazio. Još uvijek je vrijedna onoliko koliko je i bila vrijedna. Naučite danas nešto: Zapamtite! U životu mnogo puta ste pali, sagriješili, valjali se u blatu grijeha, bili ste uprljani... Možda mislite, ja nisam više vrijedan Božje ljubavi, milosrđa... Osjećam se nevrijedan...
Dragi vjernici, vaša vrijednost i dragocjenost dolazi od Boga i to od onoga trenutka kada nam je Bog udahnuo svoga Svetoga Duha. Nemojte to zaboraviti! Vi ste vrijedni i dragocjeni u Božjim očima. Bog vas ljubi!
Pitanje što ga Isus danas svima nama postavlja je: Vjeruješ li ovo?
Kada nam se, na Petu korizmenu nedjelju, proglašava Lazarovo uskrsnuće, nalazimo se pred vratima posljednjeg misterija ili tajne našega života: Isus je Marti svečano rekao: "Ja sam uskrsnuće i život; tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada." I dodaje: "Vjeruješ li ovo?" (Iv 11,25-26). To je pitanje što ga Isus upravlja svakome od nas, svakom pojedincu naše misijske zajednice: Vjeruješ li u Uskrloga Krista u svoje uskrsnuće na novi život s Bogom i čovjekom? Možemo li zajedno s Martom odgovoriti: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!" (r. 27).
Korizma nalazi svoje ispunjenje u Vazmenom trodnevlju, osobito u velikom bdjenju u svetoj noći kada ćemo obnoviti svoja krsna obećanja i ponovno potvrdit da je Krist Gospodar našega života, naš život, naše uskrsnuće. Pripremimo se dobro za uskrsnu ispovijed koja je u petak, 31. 03. u 16.30 sati.
Draga braćo i sestre, obratimo se Djevici Mariji, koja je već dionica Kristova uskrsnuća, da nam pomogne reći s vjerom: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji" (Iv 11, 27). Molimo i sve činimo da vjera u uskrsnuće i u Boga koji uskrsava ostane u nama i u našim obiteljima, živa i čvrsta, usprkos svim iskušenjima, jer samo takvom vjerom možemo svladati sve što je protivno istinskom životu ovdje i na koncu postići vječni život u Bogu i Gospodinu našemu Isusu Kristu. Amen.