5. uskrsna nedjelja kroz crkvenu godinu C – 15. 05. 2022.

 

Misna čitanja

 

Prvo čitanje: Dj 14, 21b-27 

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Vratiše se Pavao i Barnaba u Listru, u Ikonij i u Antiohiju. Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje. Postavljali su im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali.

Pošto su prešli Pizidiju, stigoše u Pamfiliju. U Pergi navijestiše riječ pa siđu u Ataliju. Odande pak odjedriše u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Božjoj za djelo koje izvršiše.

Kada stigoše, sabraše Crkvu i pripovjediše što sve učini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere.

Riječ Gospodnja.

 

 

Otpjevni psalam: Ps 145, 8-13b

Pripjev: Blagoslivljat ću dovijeka ime tvoje, Bože, kralju moj! https://youtu.be/QuO7krFAWCw

Milostiv je i milosrdan Gospodin,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim.

Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja
i tvoji sveti nek te blagoslivlju!
Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,
neka o sili tvojoj govore.

Nek objave ljudskoj djeci silu tvoju
i slavu divnoga kraljevstva tvoga.
Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno,
tvoja vladavina za sva pokoljenja.

 

 

Drugo čitanje: Otk 21, 1-5a 

Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola

Ja, Ivan, vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. I sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. I začujem jak glas s prijestolja: »Evo šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu.«

Tada onaj što sjedi na prijestolju reče: »Evo, sve činim novo!«

Riječ Gospodnja.

 

 

 

Evanđelje: Iv 13, 31-33a.34-35 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Pošto Juda iziđe iz blagovališta, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.«

Riječ Gospodnja.                               

 

 

Duhovna misao

 

 

Božja ljubav je „majka jedinstva“ i s Bogom i čovjekom

 

Sveti Augstin je govorio: „Oholost (Stolz) pravi podjelu, dok je ljubav majka jedinstva.“ Oholost je i prvi grijeh prvih ljudi Adama i Eve, ili kako ga zovemo „istočni grijeh“ s kojim je čovjek, kao što i danas pokušava, mislio da on sam može biti i postat „svoj majstor“, odnosno, da mu ne treba Bog. Kršćani se odriču oholosti i krštenjem u Isusu Kristu primaju ponovno sinovstvo Božje. Po krštenju postaju ponovno ljubljena Božja djeca po Isusu Kristu i njegovoj poslušnosti i ljubavi Bogu Ocu. Tako bi kršćani trebali, poput Isusa, živjeti u ljubavi prema Bogu i čovjeku, a iznad svega u POSLUŠNOSTI Božjoj riječi. To je blagoslov kojim nas je Bog ponovno blagoslovio u svome Sinu.

 

Vratiti se Božjoj ljubavi

Kada kažemo "Vjerujem u Boga Oca svemogućega" mi izražavamo svoju vjeru u moć Božje ljubavi s kojom je Bog u svome Sinu i po njegovu i svojemu Križu i po uskrsnuću pobijedio mržnju, zlo, grijeh i otvorio nas vječnom životu, životu djece Božje koja žele biti zauvijek u "kući Očevoj" i koja žele ljubiti Boga i jedni druge kao što je nas Bog ljubio u svome Sinu i kao što nas i danas ljubi.

Reći "Vjerujem u Boga Oca svemogućega", mi izražavamo čin svoje vjere, vjere da smo spremni se obratiti, promijeniti svoj način razmišljanja i početi misliti Kristove misli i da smo spremni promijeniti našu ljubav i početi ljubiti i Boga i brata čovjeka Isusovom ljubavlju i na taj način pokazati da smo spremni promijeniti čitav način našega razmišljanja i ponašanja.

To je bio i ostao lijek ili protuotrov zlu koje i danas ugrožava nas i cijeli svijet, u posljednje vrijeme sve jače i jače. Lijek može biti jedino u tome da se vratimo i prepustimo ljubavi Božjoj.

Božja ljubav je jedini lijek za svaki vid društvenog i crkvenog življenja. Za primjer se može uzeti bračni život. Ako dvoje mladih ne veže Kristova ljubav oni brzo izgube ljepotu zajedničkog suživota. Nitko ne može reći da je kršćanin bez Kristove ljubavi.

 

Ako Gospodin ne gradi kuću

Ne može postojati nikakva nada ni u Crkvu koju danas pokušavaju prilagoditi, pa i mnogi svećenici i kršćani, ovom svijetu i svojim planovima i željama. Mnogo je toga čovjek izgradio svojim rukama i tako se uzda u svoje sposobnosti. Zaboravlja jedno: „Ako Gospod ne gradi kuće, uzalud se muče, koji je grade. Ako Gospod ne čuva grada, uzalud bdije, koji ga čuva. Uzalud je, što se rano dižete i kasno za sto sjedate, da jedete kruh muke: ljubimcima svojim daje ga on u snu“ (Ps 127,1-2).

 

Bez Božje ljubavi koja je Isus Krist – mi smo „ništa“

»Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu« (1 Iv 4,16). Ove riječi iz Prve Ivanove poslanice su središte kršćanske vjere. Sveti Pavao jasno piše: „Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao…Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam! I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao – ništa mi ne bi koristilo“ (1Kor 13,1-3).

Isus nastavlja: „Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa“ (Iv 15,4-5).

Chiara Lubich, sveta žena, piše jednoj prijateljici, za vrijeme drugog svjetskog rata: Zamisli: možemo ljubiti Boga ovim malenim srcem! Možemo ljubiti Boga! Nitko nam neće oduzeti ovu ljubav, pa ni najstrašnije bombardiranje. Drugoj: Ljubav? Želiš li je? Bog je ljubav.

Ako smo nezadovoljni sa životom, iako imate sve, i kuća i novca i… - upitajte se: Imate li Božje ljubavi u sebi? Bagoslova?

 

Ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu su nerazdvojne

Ljubav raste po ljubavi. Ljubav je »božanska« jer dolazi od Boga i sjedinjuje nas s Bogom i bratom čovjekom i to u jedno »mi«, koje nadilazi naše podjele i daje da postanemo jedno, sve dok, na kraju, Bog ne bude »sve u svemu« (1 Kor 15,2).

Spomenuti veliku prispodobu o posljednjem sudu (usp. Mt 25,31-46), na kojem ljubav postaje presudni kriterij za vrednovanje ljudskog života. Isus se poistovjećuje s onima koji su u potrebi: gladnima, žednima, strancima, golima, bolesnima, zatvorenicima. »Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!« (Mt 25,40). Ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu postaju jedno: u najmanjima susrećemo samog Isusa.

Isus nas zato i danas poziva: Dječice, Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge« - (današnje evanđelje).

 

Tajna ljubavi

Svakome je od nas, dragi vjernici, dano postići isti taj stupanj ljubavi, i to božanske ljubavi po Isusu Kristu. Samo nam On i može pomoći da nas ne obuzme bezvoljnost pred gomilom svakodnevnih poteškoća i zadaća koje nas prate. Samo ljubav prema Isusu može nam ulijevati snagu i hrabrost da ostvarimo i ono što je iznad naših mogućnosti. Susret s Gospodinom u molitvi omogućuje nam da ostanemo ponizni poput Blažene Djevice Marije, spominjući se da smo i tada samo "beskorisne sluge" (usp. Lk 17,10).

 

Misa je „škola ljubavi“

Nadasve je euharistija ili sveta misa velika škola ljubavi. Kada čovjek redovito i s pobožnošću sudjeluje na misi, kada se nakon pričesti zadrži u Isusovu društvu, šutnji, tada mu je lakše shvatiti dužinu, širinu, visinu i dubinu njegove ljubavi i razumjeti da nam je Bog ostavio svetu misu upravo da bi nas idalje ljubio i spašavao. (usp. Ef 3,17-18). Pozvani smo u misi postati jedno s Kristom; prepuštati se ili darivati se sve više Isusu kako bi nas On „pretvarao“ u sebe.

Kao što kaže sveti Pavao: »Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha« (1 Kor 10,17). Postati jedno s Kristom znači istodobno postati jedno sa svima onima kojima se on daruje. Ne mogu imati Krista samo za sebe; mogu mu pripadati samo u jedinstvu sa svima onima koji su postali ili će postati njegovi.

 

Pristup Pričesti

Trebali bismo se upitati: Primamo li mi pričest olako, nepromišljeno i kao da idemo po komad kruha…? Što o Pričesti više razmišljam, to me više potiče na preispitivanje mojega pričešćivanja. Ne primamo li mi danas odveć olako Presveti sakrament? Zato je, od početka, Euharistiji ili Pričesti prethodilo razlučivanje: “Neka se dakle svatko ispita, pa tada od kruha jede i iz čaše pije“… (1 Kor 11, 28).

Prije pričesti dobro bi bilo izmoliti molitvu koju je redovito molio Bruder Klaus:
„Gospodine moj i Bože moj, uzmi sve od mene – što me rastavlja od tebe.
Gospodine moj i Bože moj, sve mi podaj – što me požuruje k tebi.
Gospodine moj i Bože moj, uzmi me meni – i daj me sasvim u posjed tebi.“

Mein Herr und mein Gott, nimm alles von mir, was mich hindert zu dir!
Mein Herr und mein Gott, gib alles mir, was mich fördert zu dir!
Mein Herr und mein Gott, nimm mich mir und gib mich ganz zu eigen Dir!

Pustimo da nam Isus govori: „Ja sam kruh živikoji je s neba sišao.Tko bude jeo od ovoga kruha,živjet će uvijeke.Kruh koji ću ja datitijelo je moje— za život svijeta.«

 "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove,nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni“ (6,53-57).

Dijeleći euharistijski kruh s braćom u crkvenoj zajednici osjećamo se potaknutim "žurno", poput Djevice pri njezinu pohodu Elizabeti, pretočiti Kristovu ljubav u velikodušno služenje braći i sestrama, ljubeći ih kao što Krist ljubi nas. Amen.