6. uskrsna nedjelja kroz crkvenu godinu C - 22. 05. 2022.

Misna čitanja

 

Prvo čitanje: Dj 15, 1-2.22-29 

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Siđoše neki iz Judeje u Antiohiju i počeše učiti braću: »Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti.« Kad između njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi između njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja.

Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zaključe izabrati neke muževe između sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muževi vodeći među braćom. Po njima pošalju ovo pismo: »Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji – pozdrav! Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše, zaključismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom, ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista. Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni će vam i usmeno priopćiti to isto. Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno: uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete učiniti. Živjeli!«

Riječ Gospodnja.

 

 

Otpjevni psalam: Ps 67

Pripjev: Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave!
https://youtu.be/G3zQcIMFTu4

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!

Nek se vesele i kliču narodi
jer sudiš pucima pravedno
i narode vodiš na zemlji.

Neka te slave narodi, Bože,
svi narodi neka te slave!
Bog nas blagoslovio!
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

 

 

 

Drugo čitanje: Otk 21, 10-14.22-23

Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola

Anđeo me prenese u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga, sav u slavi Božjoj, blistav poput dragoga kamena, kamena slična kristalnom jaspisu; okružen zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima dvanaest anđela i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih. Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, od zapada vrata troja. Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest imena dvanaestorice apostola Jaganjčevih.

Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov – i Jaganjac! I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac!

Riječ Gospodnja.

 

 

Pjesma prije Evanđelja Iv 14, 23
Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ, govori Gospodin: i Otac će moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći.

 

 

Evanđelje: Iv 14, 23-29

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla.

To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: ’Odlazim i vraćam se k vama.’ Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi.«

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje na njemačkom

Evangelium: Joh 14,23-29

Der Heilige Geist wird euch an alles erinnern, was ich euch gesagt habe

Aus dem heiligen Evangelium nach Johannes.

In jener Zeit sprach Jesus zu seinen Jüngern: Wenn jemand mich liebt, wird er mein Wort halten; mein Vater wird ihn lieben und wir werden zu ihm kommen  und bei ihm Wohnung nehmen.
Wer mich nicht liebt, hält meine Worte nicht. Und das Wort, das ihr hört, stammt nicht von mir, sondern vom Vater, der mich gesandt hat. Das habe ich zu euch gesagt, während ich noch bei euch bin. Der Beistand aber, der Heilige Geist, den der Vater in meinem Namen senden wird, der wird euch alles lehren und euch an alles erinnern, was ich euch gesagt habe.
Frieden hinterlasse ich euch, meinen Frieden gebe ich euch; nicht, wie die Welt ihn gibt, gebe ich ihn euch. Euer Herz beunruhige sich nicht und verzage nicht. Ihr habt gehört, dass ich zu euch sagte: Ich gehe fort und komme wieder zu euch. Wenn ihr mich liebtet, würdet ihr euch freuen, dass ich zum Vater gehe; denn der Vater ist größer als ich. Jetzt schon habe ich es euch gesagt, bevor es geschieht, damit ihr, wenn es geschieht, zum Glauben kommt.

 

 

Duhovna misao

 

Jesu li se Isus i njegova riječ nastanili među nama?

 

Draga braćo i sestre!

Ovdje ću najprije zaplakati i priznati: O Isuse, kako Te malo ljubim, kako još manje tvojom ljubavlju ljubim drugoga i kako slabo poznajem i čuvam Tvoju riječ… Sve mi to dolazi u glavu i pred oči kada imam prošlonedjeljno i današnje evanđelje pred očima i objašnjenje ili poziv na koji način trebamo i možemo PROSLAVLJATI KRISTA: ljubeći Kristovom ljubavlju i čuvajući njegovu riječ.

Zato ću te i ovaj put, Bože, zamoliti s Bruderom Klausom:
„Gospodine moj i Bože moj, uzmi sve od mene – što me rastavlja od tebe.
Gospodine moj i Bože moj, sve mi podaj – što me požuruje k tebi.
Gospodine moj i Bože moj, uzmi me meni – i daj me sasvim u posjed tebi.“

Mein Herr und mein Gott, nimm alles von mir, was mich hindert zu dir!
Mein Herr und mein Gott, gib alles mir, was mich fördert zu dir!
Mein Herr und mein Gott, nimm mich mir und gib mich ganz zu eigen Dir!

 

Proslava ljubavi koja nikada ne bi trebala prestati među nama kršćanima

Prošle nedjelje, prije svoga odlaska s ovoga svijeta, Isus je ostavio svojim učenicima oporuku i dao im novu zapovijed: Dječice, zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge« - (prošlonedjeljno evanđelje). Isusova prisutnost među nama je sada na novi način: «Ljubite jedi druge kao što sam ja vas ljubio!» Trebali bismo se svi zamisliti i upitati : Proslavljujemo li mi Isusa ljubeći jedni druge ljubavlju kojom On nas ljubi?

Prije toga Isus im je rekao: „Sada je Sin čovječji proslavljen i Bog je proslavljen u njemu“ (Iv 13, 31) i to Isus govori kad Juda izlazi iz blagovališta s Posljednje večere da ostvari svoj naum izdaje ili predaje, koji će dovesti do Isusove smrti kada upravo počinje Isusova proslava. Evanđelist Ivan pokazuje kako njegova proslava počinje upravo s mukom, on ne kaže da je Isus proslavljen samo poslije svoje muke i uskrsnuću, već u samoj muci Isus očituje svoju slavu, koja je slava ljubavi, kojom daje svega sebe. On je ljubio Oca ispunjajući njegovu volju do kraja, ljubio je čovječanstvo dajući svoj život za nj. Tako je već u svojoj muci proslavljen i Isus i Bog Otac je proslavljen u njemu. Ali muka – kao najstvarniji i najdublji izraz njegove ljubavi, najveća proslava ljubavi – jest samo početak proslave ljubavi. Stoga Isus tvrdi da će njegova proslava trajati i biti također buduća proslava (usp. r. 32). Potom Isus u trenutku kad naviješta svoj odlazak s ovoga svijeta, daje novu zapovijed svojim učenicima: Dječice, zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge« - po kojoj Isus želi biti među nama i proslavljat i sebe i nas u svijetu. Ostaje za sve nas pitanje: Prslavljujemo li Isusa ljubeći jedni druge ljubavlju kojom On nas ljubi?

 

Najveće djelo ljubavi je upoznati, čuvati i naviještati Isusovu riječ

Današnje Evanđelje, preuzeto iz 14. poglavlja svetog Ivana, nastavlja i kaže: »Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva.“

Danas, draga braćo i sestre, u odnosu na Isusove rieči: »Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva“- želim vas, podsjetiti da je najveće djelo ljubavi upravo upoznati i čuvati Isusovu riječ, po kojoj Isus danas želi biti prisutan među nama u učvrstiti nas u svojoj ljubavi i po njoj i nama koji se ljubimo njegovom ljubavlju biti proslavljan u svijetu. To se zove Evangelizacija. Posluživanje Isusove riječi. Nema većeg dobročinstva, pa tako ni djela milosrđa, koji se može iskazat bližnjemu, od lomljenja kruha Božje riječi, od toga da se i sebe i drugoga učini dionikom Radosne vijesti, Evanđelja, Isusove riječi i da ga se na taj način uvede u zajedništvo s Bogom. Evangelizacija je najviša i najcjelovitija promocija (promaknuće) osobe - (progressio). Naviještanje Krista i njegove riječi je prvi i glavni temelj ili činilac razvoja osobe. Iskonska je istina da nas Bog ljubi – i tu istinu se onda živi i naviješta – i navještaj nas čini otvorenima za prihvaćanje Božje riječi i ljubavi u vlastitom životu i omogućuje cjeloviti razvoj čovječanstva i svakog čovjeka.

Kada malo bolje razmislimo, vidjet ćemo da je naš veliki minus i za vjeru i ljubav nepoznavanje Isusove riječi, njegova Evanđelja, da i ne govorim koje to posljedice ima na nove naraštaje kojima nismo prenijeli Isusovu riječ. Kada ste zadnji put svom djetetu govorili o Isusu, njegovoj riječi, ljubavi… Ne smijemo zaboraviti opomenu iz današnjeg evanđelja : »Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva.“

 

Čitav je kršćanski život odgovaranje na Božju ljubav.

Božja riječ je sjeme i hrana vjere. Prvi naš odgovor na Božju ljubav je upravo vjera. Bog se ne zadovoljava time da mi samo prihvatimo njegovu besplatnu ljubav svojom vjerom. On se ne ograničava samo na to da nas ljubi, već nas želi privući Sebi, preobraziti nas na tako dubok način da možemo zajedno sa svetim Pavlom reći: ne živim više ja, već Krist živi u meni (usp. Gal 2, 20). Otvoriti se njegovoj ljubavi znači pustiti da on živi u nama i dovede nas do toga da ljubimo s njim, u njemu i poput njega; samo tada naša vjera postaje doista "ljubavlju djelotvorna" (Gal 5, 6) i on se nastanjuje u nama (usp. 1 Iv 4, 12).

 

Neraskidiva isprepletenost između vjere i ljubavi

Ne možemo nikada razdvajati ili, čak, suprotstavljati vjeru i ljubav. Za zdravi duhovni život je nužno kloniti se bilo fideizma (premoć vjere), bilo moralističkog aktivizma (premoć ljubavi)..

U Svetom pismu vidimo kako apostoli naviještaju Evanđelje koje rađa vjeru i ujedno kako služe siromašnima. To simboliziraju i sestre Marija i Marta iz Evanđelja. Vjera i ljubav moraju istodobno postojati i međusobno se upotpunjavati (usp. Lk 10, 38-42). Ove dvije kreposti uzajamo se podrazumijevaju. U biti sve polazi od Ljubvi i vodi k Ljubavi, uvlači u božanski zagrljaj koji nam omogućuje sve više uzljubiti Ljubav.

Bivši papa Benedikt XVI. Je to lijepo definirao: Kršćanski se život sastoji u stalnom usponu na "brdo" susreta s Bogom a zatim silaženju među ljude, noseći ljubav i snagu koje nam taj susret daje, tako da svojoj braći i sestrama služimo istom onom ljubavlju kojom Bog ljubi.

 

Vjera nas poziva da se naoružamo snagom Kristove ljubavi.

Kao i svaki Božji dar, vjera i ljubav potvrđuju djelovanje jednog jedinog Duha Svetoga (usp. 1 Kor 13), onoga Duha koji u nama kliče: "Abba! Oče!" (Gal 4, 6) i u kojem možemo reći: "Isus je Gospodin!" (1 Kor 12, 3) i "Marana tha!" (1 Kor 16, 22; Otk 22, 20).
Vjera, koja je dar i ujedno naš odgovor, pomaže nam spoznati istinu o Kristu, istinu o njegovoj utjelovljenoj i raspetoj ljubavi, istinu o Isusovom punom i savršenom prianjanju uz Očevu volju i beskrajno Božje milosrđe prema bližnjemu; vjera usađuje u srce i um čvrsto uvjerenje da je upravo ta Ljubav jedina stvarnost koja je odnijela pobjedu nad zlom i smrću. Vjera nas poziva da da se naoružamo snagom Kristove ljubavi.

 

Ljubav ostaje zauvijek

Ljubav nas, pak, uvodi u Božju ljubav koja ulijeva sebe u nas.
Odnos između vjere i ljubavi je nalik odnosu između dvaju temeljnih sakramenata Crkve: krštenja i euharistije. Krštenje (sacramentum fidei, sakramenat vjere) prethodi euharistiji (sacramentum caritatis – sakramenat ljubavi), ali je usmjeren na nju, koja predstavlja puninu kršćanskog puta. Slično tome, vjera prethodi ljubavi, ali se pokazuje istinskom samo ako je ljubavlju okrunjena. Vjera bez ljubavi je kao voćka bez ploda. Sve kreće od poniznog prihvaćanja vjere ("znati da me Bog ljubi"), ali to mora dovesti do istine ljubavi ("znati ljubiti Boga i bližnjega"), ljubav koja ostaje zauvijek, kao ispunjenje vjere i nade (usp. 1 Kor 13, 13).

 

Marija, prva i savršena Isusova učenica

Sve u dosadašjem tekstu rečeno možemo najbolje razumjeti po Mariji, prvoj i savršenoj Isusovoj učenci. Duhovni portret Blažene Djevice Marije krije se u riječima današnjeg evanđelja gdje Isus kaže: "Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti" (Iv 14,23). Te riječi upućene učenicima, najbolje se mogu prepoznati na Mariji koja je prva i savršena Isusova učenica. Marija je u svome srcu, hramu Duha Svetoga, pohranjivala Isusovu riječ, o njoj razmišljala i vjerno tumačila sve ono što je njezin Sin govorio i činio. Na taj način, već prije i poglavito nakon Uskrsa, Isusova Majka postala je također Majka i uzor Crkve, Majka i uzor svakog kršćanina.

 

Ako me tko ljubi, k njemu ćemo doći Otac i ja i kod njega se nastaniti…

Dragi vjernici, marijanska svetišta nam svjedoče i danas Duhove, kao što je bilo i na početku, u dvorani Posljednje večere, gdje učenici "bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom" – kao što se izvješćuje u Djelima apostolskim (1,14). Isto tako je i danas, bilo u Fatimi, Lurdu, Međugorju, Guadalupe, Pompejima, Loretu… Što je, naime, drugo ono bezbrojno mnoštvo, okupljeno na otvorenom prostoru pred svetištem, gdje su svi jedno srce i jedna duša, ako ne nova Pedesetnica? Među njima je Marija, Isusova Majka. Ovo je tipično iskustvo kršćana koji se okupljaju na molitvu s Marijom: Gospodin daje svoga Svetoga Duha. Marija nas tako uči čuvati, ljubiti i živjeti Isusovu riječ – poručujući nam da nas Isus ljubi i želi privući k Sebi i preobraziti nas na svoju sliku na tako dubok način da možemo zajedno sa svetim Pavlom reći: «Ne živim više ja, već Krist živi u meni» (usp. Gal 2, 20). Na taj način se Isus želi nastaniti u nama: «Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti… Amen.