7. ndjelja kroz crkvenu godinu C - 20. 02. 2022.

Prvo čitanje:1Sam 26, 2.7-9.12-13.22-23

Gospodin te predao u moje ruke, ali ja nisam htio dići ruke na tebe.

Čitanje Prve knjige o Samuelu

U one dane: Ustade Šaul i siđe u pustinju Zif, a s njim tri tisuće izabranih Izraelaca, da traži Davida u pustinji Zifu. David i Abišaj dopriješe noću do vojske: i gle, Šaul ležaše i spavaše u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. Abner i vojnici ležahu oko njega.

Tada Abišaj reče Davidu: »Danas ti je Bog predao u ruke tvoga neprijatelja. Zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi neće trebati.« Ali David odgovori Abišaju: »Nemoj ga ubijati! Jer tko će dignuti ruku svoju na pomazanika Gospodnjeg i ostati nekažnjen?«

Nato David uze koplje i vrč za vodu što su bili kod Šaulova uzglavlja i oni odoše. Nitko nije ništa vidio ni opazio, nitko se nije probudio, nego su svi spavali jer bijaše na njih pao dubok san od Gospodina.

David prijeđe na drugu stranu i stade na vrh gore, podaleko, tako da je među njima bio velik prostor. I viknu David: »Evo kraljeva koplja, neka dođe jedan od momaka i neka ga uzme! A Gospodin će vratiti svakome po njegovoj pravdi i njegovoj vjernosti: danas te Gospo-din bijaše predao u moje ruke, ali nisam htio dići ruke svoje na pomazanika Gospodnjega.«

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam: Ps 103,1-2.3-4.8.10.12-13

Pripjev: Milosrdan je i milostiv Gospodin https://youtu.be/ztD0kNMkgsM

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!

On ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.

Milosrdan je i milostiv Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.

Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Kako je otac nježan prema sinovima,
tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.

 

Drugo čitanje:1Kor 15, 45-49

 Kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga.

 Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Prvi čovjek, Adam.,postade živa duša, posljednji Adam - duh životvorni. Ali ne bi najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno. Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek - s neba. Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i nebeski. I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga.

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje: Lk 6,27-38

 Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš.

 Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Vama koji slušate velim: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju. Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj. I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.

Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine.

Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati.

Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostivi prema nezahvalnicima i prema opakima.

Budite milosrdni kao stoje Otac vaš milosrdan.

Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osudujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.«

Riječ Gospodnja.

 

Duhovna misao

 

Ljubite svoje neprijatelje!


Današnje evanđelje sadrži jednu od tipičnih i izrazito snažnih riječi Isusova propovijedanja: "Ljubite svoje neprijatelje" (Lk 6,27). To je preuzeto iz Evanđelja po Luki, no nalazi se i u Evanđelju po Mateju (5,44), u kontekstu programatskog govora koji započinje poznatim "Blaženstvima". Isus ga je izrekao u Galileji, na početku svoga javnog života: gotovo kao svojevrsni "manifest" predložen za sve, i kojemu on traži od svojih učenika da prionu, nudeći im da na korjenit način slijede njegov životni primjer. No, koji je smisao ove njegove riječi?

- Zašto Isus traži da ljubimo svoje neprijatelje, to jest zašto traži ljubav koja nadilazi ljudske sposobnosti? Zapravo, Isusov je prijedlog realističan, jer vodi računa o tome da u svijetu postoji previše nasilja, previše nepravde, a to se stanje ne može nadvladati a da mu se ne suprotstavimo s nečim što je više od ljubavi, više od dobrote. Ovo "više" dolazi od Boga: to je njegovo milosrđe, koje se utjelovilo u Isusu i koje jedino može pokrenuti svijet od zla prema dobru, počevši od onog malog ali odlučujućeg "svijeta" koji je čovjekovo srce.

 

Isus Krist - Svjeto svijeta

Isus Krist, Sin Božji koji je, radi nas ljudi i radi našega spasenja, postao također Sin čovječji, nama u svemu sličan osim u grijehu, s pravom je nazvan Svjetlom svijeta. Kao takav, Isus je „Svjetlo istinito, koje prosvjetljuje svakog čovjeka“ (Iv 1,9). To svjetlo svijetli u tami ovoga svijeta, ali tama ga ne obuze.
Svjetlo je jače od tame. Svjetlo ima silnu snagu u sebi. Kažu da se obično upaljeno drvce šibice u tamnoj noći kad je čist zrak vidi na udaljenosti od 50 kilometara. Svjetlo je po svojoj naravi jače od tame. Zato se najbolja i najuspješnija borba protiv tame sastoji u tome da se jednostavno upali svjetlo koje će rastjerati tamu. Na globalnoj razini postoji Svjetlo koje je rastjeralo tamu koja je obavijala Zemlju i sve ljude kroz čitavu povijest ljudskog roda. To Svjetlo je Isus Krist.
Starozavjetni Zaharija, otac sv. Ivana Krstitelja, prosvijetljen Duhom Svetim, izrekao je istinu da će nas, darom premilosrdnog srca Boga našega, pohoditi „Mlado Sunce s visine da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj“ (Lk 1,78). To što je Zaharija, još prije Isusova rođenja navijestio, stvarno se kasnije ispunilo. Sam Isus za sebe reče: „Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života“ (Iv 8,12).

 

Jedini je Isus ono, nama potrebno, Svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka...

U ovoj našoj povijesti bilo je puno velikana, stvarnih ili umišljenih veličina, izvanredno sposobnih ličnosti koje su obilježile povijest i vrijeme u kojem su djelovale. Međutim, svi ti velikani, ne znam kako bili sveti i genijalni, ipak su samo ljudi ranjeni grijehom i nemoćni da spase sebe i druge. Nitko od njih nije mogao za sebe reći da je svjetlo svijeta i da može spasiti i otkupiti čovjeka. Jedini koji je to mogao s pravom reći bio je Isus Krist, Bog koji je postao čovjekom da čovjeka otkupi, prosvijetli, spasi i uvede u Kraljevstvo Božje. Jedini je Isus ono, nama potrebno, Svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka, svjetlost na prosvjetljenje naroda. Tko bude išao za njim imat će svjetlo života i neće hodati u tami.
Tko povjeruje Isusu Kristu biva prosvijetljen njegovim svjetlom i lako pronalazi put koji vodi u život vječni. Biti prosvijetljen Isusom Kristom, znači također imati dužnost to Kristovo svjetlo širiti dalje po svijetu. Koji su prosvijetljeni svjetlom Kristovim, oni u tom svjetlu sve vrednuju. Biti pravi kršćanin znači imati u sebi Kristove misli i njegove osjećaje, gledati svijet kao što ga je Krist gledao, ljubiti kao što je On ljubio, svijetliti kao što je On svijetlio. A tako svijetliti znači izgarati u svojoj ljubavi prema Bogu i ljudima.
Kao što svijeća, dok svijetli, izgara, tako i svi oni koji krenu za Kristom trebaju poput njega izgarati iz ljubavi. Ljubav košta. Tko želi istinski voljeti mora biti spreman na žrtvu. Tko želi svijetliti mora biti spreman izgarati. A onaj koji izgara u ljubavi, donosi svjetlo i toplinu u tamu ovoga svijeta i sam se pretvara u svjetlo koje će vječno svijetliti u Kraljevstvu Božjem.
(P. Mijo Nikić - Duhovna obnova u Baselu.)

Molimo Djevicu Mariju, da nam pomogne kako bismo dopustili da budemo bez ostatka osvojeni Kristovom ljubavlju, da naučimo ljubiti kako nas je on ljubio, da budemo milosrdni kao što je milosrdan Otac naš koji je na nebesima (usp. Lk 6,36).